Balans

U nekim temama načeli smo pitanje ravnoteže u životu i njezine važnosti za svakog pojedinca.

U ovoj temi htio bih raspraviti o dvije stvari.
Prva je filozofski aspekt balansa. Tu bi raspravili što je to zapravo balans,
u kojoj mjeri nam je potreban u stvarnom životu te njegov eventualni metafizički aspekt.

Druga stvar je praktične i korisnije naravi i tiče se toga kako u svakodnevnom životu postići ravnotežu, uz sve to što nas bombardira sa svih strana. Tu nas zanima što bi ravnoteža uključivala konkretno.

Evo, temu otvaram pa me prvo zanimaju vaša mišljenja, onda će se i jedna vaga uključiti.

A ta vaga si ti...i onda si stavis smajli? Ti si skroz disbalansiran Zezam se

pa i ja san vaga...ima li ko sta protiv.....a o temi nemam pojma sta bih rekao....vi pisite a ja cu citat.....eto.......

Super,da mi ovu temu prebacimo u moju kafanu....

Dobro...vage jedne...ja sam ovan pa evo...

U principu kada postignemo balans savladali smo umjece zivljenja...

Balans se moze traziti/naci u svemu, a vjerujem da ovdje pricamo o najopcenitijem poimanju istog...znaci na opci balans nas kao fizickog i duhovnog manifesta.

Kako ga postici? Heh...tesko

Pitanje mjere ili ti pitanje ravnoteže je ja mislim najvažnije pitanje u životu. Često se mi zaletimo u nekoj euforiji i tada ne vidimo ništa loše bilo da govorim o nekoj osobi, situaciji ili nečem drugom. Dok s druge strane kad smo shrvani vidimo samo ono loše.

Kad smo već kod horoskopskih znakova, ja sam škorpion pa se meni to vrlo često dešava Mislim da vage imaju dobar način rješavanja tih problema, pričekaju neko vrijeme da splasne euforija ili pak da se malo popravi tmurna atmosfera. Tada možemo vidjeti malo jasnije

Chakotay je napisao/la:

Kad smo već kod horoskopskih znakova, ja sam škorpion pa se meni to vrlo često dešava

sam pojam balansiranja po meni je jako relativan jer uz onu svoju bit koja je kod svakoga drugačija dodajemo ili oduzimamo odrežene količine emocija, osobina itd. - u biti to je kao neka samokontrola u nekim "nebalansiranim" situacijama
mislim da uravnotežena osoba je ubiti najsmirenija, najbolje funkcijonira u društvu i sama sa sobom... ja ne poznajem ni jednu takvu, ali zato znam mnoge koji svjesno žele biti takvi i rade na sebi da bi to postigli

Teoretski je vrlo lako osvijestiti potrebu balansa u našem životu, dakle "zlatne sredine" izmedju različitih aspekata, od emocionalnih, radnih, rekreacijskih. U praksi, daleko teže.
Naravno da postoje indivdualne inklinacije nekom od pojedinih aspekata, jer svaki pojedinac je različit, a time i njegove potrebe/preferencije, ali ipak trebalo bi težiti da se okvirno više-manje ostvari ravnoteža između istih.

Nijedna krajnost nije dobra, tako niti kad imamo nečega "premalo" ili "previše" u životu, jer se nedostatak ili višak jednoga negativno reflektira na ostale sastavnice.

Slažem se da je težnja, prvenstveno rad na životnoj ravnoteži, veoma težak, ako ne i cjeloživotni zadatak.
Vjerojatno je razlog tome i činjenica da uz onu racionalnu stranu ("trebamo, moramo...") imamo i onu emotivnu, koja često može oscilirati od entuzijazma i prevelikog angažmana do nezainteresiranosti, apatije, strahova... I to povlači za sobom kao posljedicu životnu neravnotežu/ravnotežu.

Valjda je to ljudski i tako mora biti.
I upravo zato, nije lako lako uravnotežiti te dvije strane, a opet nezaobilazne sastavnice "životnog tkanja".
Ipak, svakako tome treba težiti.

Lijepo uravnotežen post jedne vagice

Athena

Zapravo, blizanke!
Morala sam barem malo datum zakamuflirati, svijet je malen.
Ali vagica, blizanci, sve zračno dodje na isto.

ravno-teža će biti kad siđemo s vage
do tada kaže jedna ovnica

svaki put kada "podivljam" i počnem urlikat (kao prava lavica) čujem ja (kao mujo ) onaj drugi glasić - daj polako, smiri se pa onda odreagiraj, bit ćeš pametnija tada...al đaba, ja tom glasu velim - ti šuti sada dok ja ne obavim svoje..., pa ćeš govoriti kad se ja izdernjam

Alpha je napisao/la:

A ta vaga si ti...i onda si stavis smajli? Ti si skroz disbalansiran Zezam se

Ovčice...

Prvo ću se osvrnuti na Chakotayovu tvrdnju o balansu. Slažem se da je pronalaženje osobne ravnoteže vjerojatno najvažniji i najteži zadatak u životu.
Kao što i Athena reče, postoji puno toga što moramo, trebamo. Teško je to sve ukomponirati, a da bude u balansu, pogotovo zbog emocija, kao što su to Gea i Athena ispravno utvrdile.
Naravno, tu postoji i pitanje temperamenta (gloria_g ) koji je osobne naravi, pa se mnogo toga nađe u zobenoj kaši.

Htio bih prvo reći nešto o filozofskom pojmu balansa. Naime, neke će možda šokirati sljedeća činjenica, ali ona je sasvim logična: što imaš manje toga što treba ukomponirati, to ti je lakše za postići balans.
Stari mudraci su vjerovali da su emocije pogotovo problematične za "dovesti u red" pa su od njih generalno zazirali. Sljedeća stvar koja je problematična za posložiti, to je posjedovanje previše materijalnog dobra. Čim postoji tona toga na što moraš misliti, odmah si previše zabavljen s tim banalnostima da bi se uspio balansirati.
E sad, iz ovoga bi ispalo da bi asketski vulkanac bio idelno rješenje za balans. Međutim, postoji jedan problem i u tom načinu razmišljanja. Naime, nisu svi takvi kao taj asketa i malo tko će ga uzimati ozbiljno. A kako da djeluješ na svijet oko sebe, koji je u očitom disbalansu, ako te smatraju neozbiljnim čudakom?
Čini se da u tom začaranom krugu teško da ima izlaza...

Međutim, jedan srednji put, kao što Athena kaže, "zlatna sredina" bio bi već mnogo bolji, jer bi mogli djelovati na druge ljude, a opet ne bi težili ekstremima asketizma kao ni pretjeranoj bezosjećajnosti.
Takav srednji put je glavno obilježje dugog i plodnog života, pravo umijeće življenja, kao što Alpha kaže.

Ono što je važno za napomenuti to je da je osnova srednjeg puta tzv. dinamički balans. O čemu se radi? Radi se jednostavno o kretanju oko točke ravnoteže u malim amplitudama. Zamislite si recimo na ovom mojem avataru kako se yin i yang okreću jedno oko drugoga i kako su isprepleteni.
Teško je moguće uvijek biti u centru, tj. uvijek imati uravnotežene obje energije. Međutim, lakše je moguće "plesati" oko centra u malim valićima. Bolest i svaki drugi mogući poremećaj u tijelu događa se kad se previše udaljimo od centra, kad nam val zavibrira predaleko da bi se vratio u ravnotežu jednostavno, da se slikovito izrazim.

Uzorka za takvu nepoželjnu vibraciju ima mnogo. Najčešći su stres, neprilagođena prehrana, nekvalitetan san, zagađen zrak, ozljede i nesreće.

Stari kinezi su imali teoriju da dok je ogranizam stalno u stanju vrlo blisku središtu, balansu, da taj organizam ne stari niti se ne troši.
Iako bih se ogradio od ovog zaključka, moram napomenuti da ono što ja mislim da su htjeli reći je to da će ostajanjem blizu centra, u dinamičkoj ravnoteži, čovjek postići svoj maksimum, svoje gene će maksimalno iskoristiti.

Nešto kao vožnja biciklom, stalno smo u labilnoj ravnoteži i nastojimo ne udariti u neki kamen ili ne upasti u neku rupu. Jednako tako ne smije nikada stati jer ako samo usporimo ili pak stanemo opet padamo

Naravno da bi održali tu ravnotežu treba nam puno snage, energije i volje.

dođe li vam ikad da poludite....da skinete odjeću sa sebe i izletite vani goli uz urlike? ponekad mi je pun kufer balansiranja.
rađamo li se sa balansom ili su nas istrenirali da moramo balansirati?
ja nisam vidila dijete sa balansom. vidila sam samo da tjeraju po svome. i kad im postaviš granicu balansiranje započinje.

floridana je napisao/la:

dođe li vam ikad da poludite....da skinete odjeću sa sebe i izletite vani goli uz urlike? ponekad mi je pun kufer balansiranja.
rađamo li se sa balansom ili su nas istrenirali da moramo balansirati?
ja nisam vidila dijete sa balansom. vidila sam samo da tjeraju po svome. i kad im postaviš granicu balansiranje započinje.

Vidio sam i mnoge odrasle da tjeraju po svom. Obično su to prilično egoistični tipovi ljudi koji se ne osvrću mnogo za drugima jer ih nije briga za druge, vide samo sebe. Ne bih rekao da je to nešto u što se trebamo ugledati...
I ne, obično mi ne dođe da izletim van gol uz urlike.
Međutim, nisam bio takav ni kao dijete, uvijek sam se držao propisa, više-manje. Mislim da je to ovisno od čovjeka do čovjeka, nekome pravila pašu više, nekom manje.
Ali svakoj osobi, ako izađe van osobnog balansa, koji smatram da je prilično različit od osobe do osobe, dođe do poremećaja.

Recimo, uzet ću banalan primjer toga da meni ne pašu integralne žitarice. Svi mogu vikati kako su one dobre, kako imaju puno vitamina B, magnezija, cinka.... sve to stoji, ali mene one bacaju izvan ravnoteže jer mi skrše želudac i crijeva. Stoje unutra i ne mrdaju, ko kamenje.
Nekom drugom će one biti savršene za održavanje balansa.

Netko će kao recimo ti, flo, morati se na ovaj ili onaj način "ispucati", ali to neće biti odbacivanje ravnoteže. Upravo suprotno, to što ćeš gola urlikati vratit će te tvojoj prirodnoj dinamičkoj ravnoteži. Recimo, na jednom stručnom seminaru upoznao sam jednog izuzetno pametnog stranog kolegu, znanstvenika, koji se tužio da ga boli na leđima na jednom mjestu. A inače skroz uštogljen, pazi što kaže, čak i kad je pričao o nekim nestručnim, a zanimljivim stvarima, opet je to radio previše odmjereno, neosjećajno. Uglavnom, rekoh ja: daj mi pokaži gdje te to boli da opipam.
Ono, možete si misliti, društvo za stolom se zgranulo. Idem tipa pipati po leđima pred svima.
I ništa, nađem ja da je to na mjestu srca na leđima. Totalno tvrdo sve tkivo. Kažem ja njemu nakon što sam to malo promasirao: hoćeš da te ozdravim, da te ne boli više?
A on kaže: Kako?
I pitam ja njega je li on kad pjeva ili se dere. A on veli meni nikad. Pitam ja njega je li ikad iskazuje jače emocije. A on veli meni jako rijetko.
Kažem ja njemu: zatvori se u kupaonicu, pod tuš, pjevaj iz svega grla ili viči. Proći će ti!
Čovjek se zahvalio na savjetu. Rekao je da će probati. Iskreno, mislim da nije to probao, činio mi se previše krut, ali se ipak nadam da je...
Hoću reći ovo: na prvi pogled činio se savršeno uravnotežen, miran, skladan. A nije bio. Teško je pronaći vlastitu dinamičku ravnotežu.
Kad i ako je pronađemo, onda ćemo biti zdravi i snažni, kao planina.

@MoW: Ti ne prakticiras pjevanje pod tusem i urlikanje? Tako sam bar skuzio iz prvog djela posta koji je bio namjenjen flo.

Koji put si pjevušim dok perem suđe ili kuham, ali ne, nemam potrebu pjevati ili urlikati pod tušem. Da osjetim taj pritisak, bez problema bih to radio.

ja taj balans u zivotu nikad do sada nisam uspio ostvariti....uvijek pretjeram u necemu.......ne znam ni sam zasto....mozda sam losa osoba koja ne mari za nikoga a tako ni za sebe....oprike znam kako bi taj balans trebao izgledati ali ne uspjevam ga nikako ostvariti.....

zasto je to tako....sto tjera ljude da naprave nesto lose i pri tome znaju da ce nastetit sebi i povrijediti ljude oko sebe....???

neki kazu da je to karakter....da treba imati svoje JA......

floridana je napisao/la:

dođe li vam ikad da poludite....da skinete odjeću sa sebe i izletite vani goli uz urlike? ponekad mi je pun kufer balansiranja.
rađamo li se sa balansom ili su nas istrenirali da moramo balansirati?
ja nisam vidila dijete sa balansom. vidila sam samo da tjeraju po svome. i kad im postaviš granicu balansiranje započinje.

Da, barem jednom mjesečno, samo što ja to rješavam trčanjem po Maksimiru, kao što ću to sada učiniti čim se skinem sa foruma, još samo da počne padati kiša Ima pravo MoW meni to vraća u ravnotežu, poslije se osjećam potpuno smireno.

Ravnoteža nam je potrebna, to što nisi vidjela dijete sa ravnotežom samo znači da dijete ne može živjeti samo, treba roditelje koji će brinuti o njemu i koji će ga odgajati i učiti da jednoga dana može biti samostalno. I pri tome će ga naučiti nešto i o umjerenosti i ravnoteži u životu

@Josip, ne znam da li je bilo tko uspio ostvariti potpunu ravnotežu u svom životu, ali ja se trudim ne povrijediti osobe oko sebe. To je jako teško, jer bi ponekad najradije rekao nekoj osobi sve što ju ide, ali ipak se suzdržim, ni sam ne znam kako, ali to se postiže prakticiranjem

josip21 je napisao/la:

ja taj balans u zivotu nikad do sada nisam uspio ostvariti....uvijek pretjeram u necemu.......ne znam ni sam zasto....mozda sam losa osoba koja ne mari za nikoga a tako ni za sebe....oprike znam kako bi taj balans trebao izgledati ali ne uspjevam ga nikako ostvariti.....

zasto je to tako....sto tjera ljude da naprave nesto lose i pri tome znaju da ce nastetit sebi i povrijediti ljude oko sebe....???

neki kazu da je to karakter....da treba imati svoje JA......

Mislim josipe da nipošto nisi loša osoba. No sklonost pretjeriranju samo govori o tome da imaš stvari koje ti ne pašu u životu i onda nađeš neko drugo polje na kojem pretjeraš. To vjerojatno radiš nesvjesno, ali činjenica je da organizam zna što radi, zna što mu odgovara, on se uvijek nastoji uravnotežiti, jer mu to stanje odgovara. Tako da će netko piti, netko pušiti, netko mlatiti ljude oko sebe.
Sve je to zato što mu druge stvari oko njega ne odgovaraju. Kad bi mu okolina odgovarala, onda bi još ostao utjecaj gena, koji znaju biti zez. Ali najčešće, u idealnoj okolini, loši geni sve manje imaju utjecaj, jer nemaju više plodnog tla da se razbahate.

Ovo što veliš, da se treba imati svoje ja, to je samo donekle točno. Ako misliš na to da trebaš imati stavove, da bi bio balansiran, ne, ne bih se složio. Trebaš imati složeni sustav razmišljanja i zaključivanja te čvrstu osnovu, da znaš na čemu stojiš. Onda te ni plime ni vjetrovi neće odnijeti, da se slikovito izrazim.

MoW je napisao/la:

To vjerojatno radiš nesvjesno, ali činjenica je da organizam zna što radi, zna što mu odgovara, on se uvijek nastoji uravnotežiti, jer mu to stanje odgovara. Tako da će netko piti, netko pušiti, netko mlatiti ljude oko sebe.

Pa čuj nije baš tako, mi se puno puta borimo protiv svog organizma i mislim da to upravo ovaj primjer iako mi znamo da nije dobro pušiti, piti... radimo to protiv svoje volje, ali pod utijecajem ovisnosti ili nećeg drugog. Možda sam krivo shvatio taj dio tvog posta, sad mi se čini da je to šala ili ironija.

MoW je napisao/la:

Ovo što veliš, da se treba imati svoje ja, to je samo donekle točno. Ako misliš na to da trebaš imati stavove, da bi bio balansiran, ne, ne bih se složio. Trebaš imati složeni sustav razmišljanja i zaključivanja te čvrstu osnovu, da znaš na čemu stojiš. Onda te ni plime ni vjetrovi neće odnijeti, da se slikovito izrazim.

Nije uvijek uravnoteženo ponašanje ono koje je u skladu sa društvenim normama. Tako da se slažem s tobom treba imati sustav vrijednosti i ponašati se u skladu s time, bez obzira što će nas drugi možda čudno gledati zbog toga. Jer se razvoj naše civilizacije temelji na ljudima koji su išli naprijed i kontra ustaljenih pravila i koji su bili na rubu ili možda čak i prešli preko tog ruba. Recimo Tesla nikad ne bi postigao to što je postigao da se držao savijeta drugih koji su mu govorili da su njegovi izumu nemogući za provesti u praksi.

ja znam da sam ja vješta u balansiranju nebalansa... stalno u svađi sama sa sobom između onoga što želim učiniti, što trebam učiniti i kako to učiniti... na kraju sve ispadne prirodno i spontao ( onima koji me ne znaju) a u meni se odvio čitav proces odluka i razmišljanja... u biti sve skupljam u sebi, i kad dođem do svoje granice, a imam visoki prag čega sve mogu skupiti u sebi jednostavno puknem i izađem iz kuće sama s glazbom ili psom i šečem se ... dopuštam da sve to izađe iz mene i ostane u parku... pa dođem kući smirena