Treba li Crkva slati misionare na planete s inteligentnim bićima u svemiru i vrijedi li za njih otkupljenje po Isusu Kristu ili su oni imali svoju verziju, pita se otac Consolmagno.Crkveni astronom, isusovac Guy Consolmagno otvorio je pitanje o pokrštavanju izvanzemaljaca, piše Jutarnji list.
Consolmagno dijelom radi u Vatikanskom opservatoriju u Arizoni, a dijelom u onom starijem i slabije opremljenom u papinskoj ljetnoj rezidenciji u Catel Gandolfu.
U izdanju američkog Katoličkog društva istine objavio je džepnu knjigu u kojoj postavlja nekoliko pitanja ključnih za kršćanstvo u slučaju susreta s inteligentnim životom drukčije vrste od ljudskog na Zemlji.
Jutarnji prenosi glavna pitanja koja postavlja Consolmagno:
• Hoće li ljudi znati prepoznati inteligentan život ako naiđu na njega?
• Hoćemo li komunicirati s njime? Treba li uopće pokušati?
• Nasljeđuju li sva inteligentna bića istočni grijeh?
• Vrijedi li otkupljenje po Isusu Kristu za inteligentna bića u svemu svemiru?
• Bi li ostali svjetovi imali svoju verziju Sina Božjeg i Otkupitelja?
• Treba li Crkva slati misionare na planete s izvanzemaljcima?
(
Izvor)
U Vatikanu je u utorak (10.11.2009.)
zaključena višednevna konferencija posvećena mogućnosti postajanja života u svemiru i njegovih implikacija po katoličku crkvu.Skup je dio događanja kojima se obilježava Međunarodna godina astronomije i 400. obljetnice prvih promatranja teleskopom Galilea Galileija.
Konferenciju je u utorak zatvorio ravnatelj vatikanskog opservatorija otac Jose Gabriel Funes i rekao da su "pitanja porijekla života i postoji li život drugdje u svemiru vrlo prikladna i zaslužuju ozbiljno razmatranje", izvijestila je agencija Associated Press.
Na skupu su sudjelovali fizičari, kemičari, astrobiolozi i geolozi koji su, uspoređujući rezultate njihovih istraživanja (...) ocijenili "vjerojatnim" postojanje stotina milijuna nastanjivih mjesta samo u našoj galaktici, koja je samo jedna od mnogih u svemiru, navodi ANSA i posebno ističe kako je znakovito da je Vatikan ovom složenom pitanju odlučio prvo pristupiti iz znanstvene perspektive.
"Opipljiv je osjećaj da svemir udomljuje oblike života i postoji nada da nas samo malo godina dijeli od prvih otkrića", rekao je američki astronom Chris Impey.
(
Izvor)
Darwinova teorija evolucije će nam pomoći u pronalaženju izvanzemaljskog života, tako što će nam 'pokazati' gdje trebamo tražiti, tvrdi jedan astrobiolog iz NASA-e.
Na obljetnici 150. godišnjice od objavljivanja O podrijetlu vrsta, dr. John Baross iz NASA-inog Astrobiološkog instituta je izjavio da će Darwinova teorija evolucije biti glavna pokretačka snaga života bilo gdje u svemiru te da bi je trebalo iskoristiti za predviđanje mjesta na kojem moramo tražiti.
"
Ja zaista mislim da Darwinova teorija definira svojstva sveg postojećeg života", rekao je Baross.
"A njezina će ograničenja definirati raspon planeta koji mogu podržavati život. Barem život u zemaljskom smislu", dodao je.
Držeći javno predavanje u NASA-inom istraživačkom centru Ames u kaliforniji, dr. Baross je rekao da je misija svemirskog teleskopa Kepler, koji traži planete nalik Zemlji oko drugih zvijezda, vrlo uzbudljiva za astrobiologiju jer se zapravo traži izvanzemaljski život.
"Predviđam da ćemo u sljedećih pet do deset godina doći do otkrića koja će voditi do teorija i ideja velikih kao što su bile Darwinove", rekao je.
Baross kaže da je potraga za izvanzemaljskim životom uvijek uzimala Zemlju kao model. Iako je naše razumijevanje o nastanku života nepotpuno, jasno je da postoje određeni uvjeti.
Sav život na Zemlji treba vodu, organske molekule na bazi ugljika i izvor energije, bez obzira bila ona solarna ili kemijska.
No, izvanzemaljski život bi mogao biti različit od onog na Zemlji.
"Želio bih naglasiti da postoje mnogi različiti načini za nezemaljski život, koji ne bi morao koristiti niti svjetlost niti kemijsku energiju, nego neke druge oblike zračenja energije, energiju valova ili ultraljubičastu energiju", kaže Baross.
Slično tome, možda ni potreba za vodom nije univerzalna.
"Život može postojati u organskim otopinama, a ne tekućoj vodi. I na temperaturama koje se spuštaju do 100 stupnjeva ispod ništice – postoji mnogo načina na koje možemo razmišljati, zbog toga jer na različitim planetima postoje različiti uvjeti", kaže dr. Baross.
Do sada su astronomi pronašli 304 egzoplaneta – planeta izvan našeg Sunčevog sustava.
I dok je većina plinovitih divova nalik Jupiteru, stotinama ili tisućama puta veće od Zemlje, otkriveno je i nekoliko manjih. Očekuje se da će i Kepler u sljedećih nekoliko godina bitno pridonositi tom broju.
"Mislim da svi mi očekujemo da netko svakog trenutka objavi vijest da je otkriven stjenoviti planet nalik Zemlji", Baross.
(
Izvor)
U gornjim tekstovima obradjena su odredjena razmisljanja vezana za vanzemaljske oblike zivota. Dakle, od strane Crkve postavlja se pitanje uopce postojanja inteligentnog zivota (po mjerilima Zemljana) u Svemiru. U slucaju da postoje sto je sa njihovim duhovnim razvojem? Sto je sa njihovom vjerom i sto mi (Ljudi) mozemo tu napraviti?
Istodobno imamo clanak u kojem se predpostavlja da bi Darwinova teorija evolucije trebala pomoci u pronalazenju izvanzemaljskog zivota. Zasto? Zar je Darwinova teorija apsolutna? Ne bih rekla. Dapace, pitanje je da li je tocna cak i za razvoj zivota na ovom nasem Planetu, a kamoli univarzalno.
Uglavnom se svi slazu u predpostavci kako postoji inteligentan zivot i na drugim Planetama. Cak i Crkva to dopusta. Dakle, podjimo od te postavke i jos dodajmo da se radi o bicima na puno visem nivu tehnoloskog razvoja.
E sad...ako kazemo da je za nas, Zemljane, Darwinisticka teorija evolucije tocna te da je sa evolucijom tijela doslo i do evolucije duha (da se tako izrazim) te ako uzmamo ovu premisu koja kaze da se ista teorija na neki nacin moze primjeniti i na izvanzemaljski zivot, da li bi to znacilo da bi tehnoloski razvijenija civilizacija znacila i visi stupanj razvoja na duhovnom nivou? Razmisljanja sam da to sve skupa slabo drzi vodu... Naime, ne samo sto na znamo pouzdano niti kako smo se mi pojavili/razvili, ne znamo ni koliko ima istine u raznim religijama koje se nude kao apsolutno istinite.
Na ovu situaciju vise gledam kao na poluslucajan moment razvoja mozga. Dakle, mozak je fantasticna stvar...potencijalno beskonacnog kapaciteta...ali prakticno gledano vrlo ogranicenog. Tako, nama na Zemlji mozak dozvoljava da vidimo samo u odredjenom dijelu spektra, da pojmimo samo odredjenu kolicinu svijeta oko sebe...a opet, ponekad se dogodi digresija i nekim pojedincima mozak dopusti vise...dopusti im ono sto mi zovemo paranormalne sposobnosti...
Jednako kako netko moze imati iznimno visok apstraktni IQ i postizati vrhunske rezultate iz matematike istodobno moze imati gotovo 'zakrzljalu' emotivnu inteligenciju (ali o tome u drugoj temi...da se sada vratim na poantu)... Cak ako je teorija evolucije tocna, cak ako se moze primjeniti na citav Svemir, misljenja sam kako vanzemaljske civilizacije mogu u nekim pravcima biti ekstremno razvijene dok u drugim potpuno zakocene. Moguce je da imaju spoznaju o eventualnoj visoj energiji koja obitava u fizickim tijelima (nazovimo to dusom) ali da uopce nemaju osjecaj empatije. Ili ce prije biti da ipak cijene fizicko ispoljavanje zivota u bilo kojem obliku? Sto god da bilo ideja da vanzemaljske civilizacije krenemo obracat na neku nasu vjeru mi se ne cini kao pametna ideja...