Dirljiva priča.
Odražava sliku današnjeg mladog, prosječnog čovjeka, koji je okupiran vlastitim mislima, a pritom ne zapaže male stvari koje čine njegov život ljepšim, poput vrapčića iz dotičnog filma.
Vjerujem da bi se mnogi od nas, štoviše većina našli u liku tog mladog čovjeka.
Jednim dijelom tome "kumuje" tempo života, a drugim cjelokupni stil suvremenog načina življenja.
Poruka je u kritičkom osvrtu naše usmjerenosti same na sebe.
Gledajući ovaj kratki prilog, kao promatrači bi mogli dati kritiku na račun glavnih aktera radnje, a zapravo scenarij je vrlo predvdljiv i uobičajen u našem svakodnevnom životu.
Samo što ga mi ne percipiramo, isto tako kao što mlad čovjek ne zapaža vrapca, odnosno "ne vidi" svog starog oca, jer je usmjeren na čitanje dnevnih novina.
Postavlja se pitanje njegovanja vrijednosti današnjeg društva i definiranja pravca u kojem se ono kreće.
Zaboravljamo da bi trebali imati više strpljenja, afekcije i ljubavi prema svojim bližnjima i što je najvažnije da to ne bismo smjeli "uzimati zdravo za gotovo".
Zaboravili smo cijeniti male stvari, detalje, ljepotu koja čini naš život ljepšim i kvalitetnijim, poput jutarnje rose na travki, cvrkuta ptica, šuma krošanja...
Stvari koje su neprocjenjive.
Prolazimo kraj njih i u potpunosti ih ignoriramo, fokusirajući se samo na ono što smatramo "konkretnim" za postizanje vlastitog cilja, mjerljivog i formiranog pomalo iskrivljenim vrijednostima današnjice.
Priča se izvrsno uklapa i u božićno vrijeme preispitivanja odnosa sa svojim bližnjima i osvještenja njihova značenja za naš život.
_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."