5 činjenica za veče samopuzdanje djevojaka :)

Stvari koje nismo znali u srednjoj, a bilo bi bolje da jesmo

Ta srednja škola, ti daaavni dani. Za neke najbolje razdoblje života, za neke svakodnevna patnja odlaska među ljude koji nas ne prihvaćaju. Tijekom četiri godine provodimo ponekad više vremena u tim odajama nego kod kuće. Svaki dan nešto učimo. Ili bi barem trebali nešto naučiti.

No, kada su u pitanju tinejdžerski problemi, rješenja uvijek dolaze – kasnije. Naučimo ih tek kada maturiramo. To je dio odrastanja. Životna škola, reklo bi se. Činjenice naučene za ispit iz povijesti nikad nam nisu ulile samopouzdanje koje nam je tako potrebno. Petica iz latinskog do sada još nije osvojila ni jednog frajera. Dvojka iz matematike nije nam bila prepreka da se zaposlimo na poziciji voditeljice prodaje. A prvo mjesto na natjecanju nije nam pomoglo da se riješimo akni. E, da smo neke stvari znale tada.

1. Face ne postoje, vi ste svoja u svom životu
Srednja škola je u nekim stvarima bila jednostavna – pripadate ili ekipi popularnih, takozvane face škole, ili ste oni neprimjetni, većinom se tu ubrajaju štreberi, čudaci, ili jednostavno osobe koje se ne uklapaju u masu. Ako pripadate prvom društvu vladate svijetom zvan „srednja škola“. A ako ste u ovoj drugoj kategoriji – nekako vas cijelo vrijeme prati osjećaj manje vrijednosti. I vas su uvjerili da su face, a vi ne. Kada završimo srednju školu taj napuhani balon jednostavno pukne sam od sebe. Shvatimo da jedine face koje postoje u našem životu smo mi sami i dragi ljudi koji nas okružuju. Više se ne trudimo pripadati cool ekipi s faksa, cool ekipi s posla, jer znamo da cool ne postoji. Jer sve je u načinu kako gledamo na stvari. S vremenom shvatimo da su naši prijatelji
i naš život cool.

2. Grudi nam i nisu tako male, a guza nam je itekako zavodnička
Kompleksi – sastavni dio puberteta. Mama nam je uvijek govorila da će proći samo od sebe. No, mi smo sate i sate provodili ispred ogledala cmizdreći što nemamo grudi koji broj veće, i što nam kosa nije posve ravna. U većini slučajeva ti kompleksi nisu imali puno veze sa stvarnošću. OK, i sada imamo isti broj košarice, ali smo zadovoljni sa svojim grudima. Nisu najveće, ali dâ se na njima poraditi. A guza, na koju smo gledale kao na devinu grbu, nam odjednom izgleda itekako primamljivo. Znamo točno za čim se okreću muškarci. E, da smo tada bile tako samouvjerene, glavna faca škole bi vjerojatno bila naša. I to po brzom postupku.

3. Manje je više
Neke od nas budile su se čak sat vremena prije početka nastave kako bi se našminkale. I to ne bilo kako – napadno. Sjenilo, olovka, maskara, sjajilo, rumenilo – ništa se nije smjelo zaboraviti. Danas kada na cesti ugledamo tinejdžericu sa smiješkom se sjetimo sebe – kričavo hodajuće stvorenje koje više liči na lutkicu nego na mladu djevojku. Tek kada izađeš iz srednje zaključiš da je istinita ona: manje je više. Potrebno je naglasiti vlastite dobre strane, a ne unakaziti ono što nam je podarila priroda.

4. Nešto treba ostaviti i mašti
Mnogo tinejdžerica vjeruje da je, kada su u pitanju modni stil i zavođenje, potrebno pokazati sve što se nudi. Dekolte, trbuh, noge – sve stavimo na vidjelo. Na prvi pogled djelujemo samopouzdano, no kada se promotri nutrina krije se nesigurna mlada djevojka koja ne zna kako zavesti i kako izgledati dobro. S vremenom pronađemo svoj stil. Naravno, netko više, netko manje. Mnoge od nas danas više ne bi izašle van polugole. Ali kako se ono kaže, o ukusima se ne raspravlja.

5. Muškarci više žele nas, nego mi njih
Sjećate se svih tajnih simpatija, svih neprospavanih noći koje ste proveli misleći sviđate li mu se ili ne. A tek kada su u pitanju prvi izlasci i način zavođenja. Koja kvantna fizika, to je komplicirano. Godinama nakon što završimo srednju školu, polagano naučimo da žene, kada hoće, mogu motati muškarce oko malog prsta kad požele. Shvatimo da možemo zavesti skoro pa svakog frajera. U nama je moć zavođenja. Nažalost ili srećom u srednjoj još nemamo potpuni doticaj s tom moći. Vjerujemo da neće nazvati, da neće odgovoriti na poruku, da nas neće pozvati van, neće poljubiti...Uf puno toga neće. A zapravo muškarci puno toga žele i hoće.

http://www.budi.in/3842-clanak-stvari-koje-nismo-znali-u-srednjoj-a-bilo-bi-bolje-da-jesmo.aspx

Ja sam još u osnovnoj, uopće se ne šminkam, skoro se nitko ne druži sa mnom i pod odmorom sjedim na svojem mjestu i ponavljam za idući sat, za razliku od ostalih... ja sam nekakva štrebero-čudakinja
Više gledam prema budućnosti nego trenutnu popularnost...

Takva sam i ja bila samo ja nisam učila već crtala

I uvijek je dobro gledati na budućnost, popularnost je prolazna ali sigurnost koju sama izgradiš nikad

Hehe, ja učim i crtam u slobodno vrijeme..

Mogu reći da je moja srednja škola bila dosta liberalna i tolerantna po pitanju osobnosti ljudi.
Dakle, biti različit, biti svoj nije bio nedostatak, svatko od nas je bio na neki način originalan.
Bilo je par grupacija djevojaka i to je praktički bilo to.
Neke od njih bile su šminkerice, ali stav većine nije bio "wow, želim biti dio njihovog društva", jer su ih mnogi doživljavali površnima.
Iako, bilo je možda dvije djevojke koje su željele biti u njihovu društvu.
Da se ne bi krivo shvatilo, svaka generalizacija je neopravdana.
Nije bitno je li netko šminker, već prvenstveno njegovi/njezini prioriteti koji se lako mogu uočiti.

Nisam se šminkala, jer nisam osjećala potrebu. Ni danas to ne činim svakodnevno.

Isto tako, nisam bila iskompleksirana po pitanju svog tijela, ništa više nego sam to danas.
U globalu, mogu reći da nije bilo ni provokativnog odijevanja u našem razredu niti posebnih rangova i grupacija. Mislim da je to jako pozitivno i da puno toga ovisi o razredu koji pohađate, ali i sredini.

Smatram da nijedna cura ili dečko ne bi trebali doživljavati sebe kao nužnim pripadnikom neke grupacije (ako postoji), osobito ako se u njoj pronalaze.
Ono što svi možemo vidjeti ili će neki tek spoznati jest da samopouzdanje ne proizlazi iz idealnih mjera, nego je stvar vlastite percepcije.
Netko može biti nezadovoljan sam sobom, a da za to nema realnih razloga, a netko drugi tko nije dovoljno kritičan i možda ne izgleda "sjajno", ima puno samopouzdanja.

Samo bi spomenula još jednu stvar.
Mislim da početak fakultetskog života ili općenito novog perioda nakon srednje, apsolutno ne znači da su se pojedinci formirali kao osobe ni psihički ni fizički.
Značajnija zrelost i promjene su zasigurno prisutne, međutim neki dulje "pronalaze sami sebe".
To ne mora biti loše, dapače.

Dragony je napisao/la:

Ja sam još u osnovnoj, uopće se ne šminkam, skoro se nitko ne druži sa mnom i pod odmorom sjedim na svojem mjestu i ponavljam za idući sat, za razliku od ostalih... ja sam nekakva štrebero-čudakinja
Više gledam prema budućnosti nego trenutnu popularnost...

Ah slično sam i ja djelovala sa svojih 13.. samo što sam imala uz sebe (iz razreda) najbolju prijateljicu s kojom sam si i dan danas najbolja. Površna prijateljstva ionako kratko traju. U srednjoj mi je super, prilično sam otvorena osoba, pa se družim sa svima. No samo rijetki su mi dobri prijatelji. Inače, draži su mi dečki kao prijatelji, nego cure. Hm ne znam zasto.... Ne pripadam nikakvoj grupi... ja sam solo igračica
Sad sam 3.srednje i nikad se ne šminkam, osim što često stavljam tekući puder (ali ne preko cijelog lica ). Ponosna sam na to, jer kada se svidim nekom dečku, znam da mu se svidjam takva kakva jesam. I ne moram se bojati da me ljudi neće prepoznati ako ujutro zaspim i ne stignem staviti šminku. (ima i toga, vjerujte mi). Lijepa sam si ovak kakva jesam, bitno da sam zdrava i čista.

Ja pripadam onima bez samopouzdanja. Grozno je kad misliš da je svaka cura ljepša od tebe i da nitko neće da se druži s tobom jer si "ružan". Neznam da li se itko od vas ikada tako osjećao. To je problem koji me prati veći dio mog života.
Ali što je tu je. Pokušavam sebe prihvatiti takvu kakva jesam, ali to mi baš i ne uspijeva
Flory, avatar ti je super

Cinderella je napisao/la:

Ja pripadam onima bez samopouzdanja. Grozno je kad misliš da je svaka cura ljepša od tebe i da nitko neće da se druži s tobom jer si "ružan". Neznam da li se itko od vas ikada tako osjećao.

Znam točno kako ti je.. ja sam se dugo tako osjećala. Najgori dio mi je bio od 7. razreda do kraja 1.srednje. A onda sam se odjednom počela snalaziti u tom svom pubertetu. Malo po malo mi je raslo samopouzdanje.. al da se razumijemo, znam ja biti u totalnoj komi sa samopouzdanjem.. Ali i to prođe pa opet hodam uzdignute glave.

A što se tiče avatara, to je jedna od kagaya slika.. uguglajte Kagaya images pa ćete ih pronaći, ima ih prekrasnih.

Nisam imala većih problema sa samopouzdanjem, do 7. razreda sam bila malo i povučena, ali nakon toga..

The World is Mine
haha

U srednjoj sam imala više samopouzdanja nego sad...sad samu sebe kritiziram u vezi svega jer ne postižem ciljeve kao nekad, a i očekivanja su veća. Čini mi se da sam prije bila odgovornija nego sad...hmmm...

Što se tiće oblačenja, u srednjoj smo se svi normalno oblačili, pa i ja... A šminkam se prilično dugo, samo što prije je to bilo jako malo, a sad... više nego prije Inače obožavam šminku tako da je to već drugi par rukava. Nije zbog nedostatka samopouzdanja ili tako nekih razloga.

U vezi prijatelja, imam samo dvije-tri prijateljice s kojima sam vrlo dobra (koje poznajem uživo)...
U školi se družim zapravo sa svima, no samo površno, zato jer me svi ogovaraju i ne znam ni ja što, a ja im ništa nisam učinila... Zapravo su me iskorištavali dok sam bila mlađa jer sam bila prenaivna i previše sam im popuštala, a sve to samo zato jer sam jako suosjećajna...
Sad sam (uživo) podosta povučena i pazim s kim se družim...