Aura!

Što je na kraju uopće definicija aure? Elektromagnetski omotač oko tijela ili nešto drugo? Ima li tko kakvih novih informacija?

Aura je elektromagnetsko zračenje koju ima apsolutno svaka tvar, osim hipotetički onih čija je temperatura na nula kelvina. To je potvrđena stvar.

Ipak, pojam aure se proteže i puno dalje od samog fizikalnog modela, a što konkretno nema izravno uporište u samoj znanosti. Gledano sa stajališta znanosti i biologije, nikakvo ljudsko biće ne bi moglo biti sposobno vidjeti nekakvu auru koja nas okružuje jer ljudsko oko nema sposobnost da gleda te frekvencije zračenja (konkretno, radiovalove), niti može na neki način detektirati toplinu koja je i uzrok svemu tome.
No, neki pojedinci tvrde da ju unatoč tome vide, pa je to zapravo jedan misterij kako je to zapravo moguće. Jednu takvu auru bi trebalo biti moguće vidjeti i kroz zid, ipak nisam našao iskaz da je itko to uspio tako vidjeti. Svi gledaju nekud u nebo, opušteni pogledi, buljenje u prazno itd.

Ili se radi o nekakvoj drugačijoj auri koja se gleda, koju pak možemo nekako vidjeti (možda je stvar i u receptorima u oku koje zbog takvog navoda ne poznajemo dovoljno), a koja pak nije prikladna za izravno opažanje i mjerenje istrumentima (Kirlianova fotografija tu ne spada jer je njen princip djelovanja poznat i ne mjeri ništa "paranormalno" (izraz koji bi neki spomenuli). Pretpostavka takvog zračenja koje ljudsko oko može vidjeti, a osjetljivi uređaji nikako, je zapravo veoma labilna.

Mislim da je stvar u tome sto mi gledamo mozgom. Mozak je taj koji moze ili ne moze nesto vidjeti. To da neki ljudi preko aure vide nesto sto drugi ne vide je dokazano mnogim slucajevima tocne dijagnostike bolesti. A radjena su i odredjena mjerena o cemu se pise u knjizi Barbare Ann Brennan.

Zapravo, to što mozak vidi je tek posljedica, a uzrok je što informacija pada na receptore u oku, a onda živci to nose do mozga koji tek onda vidi sliku koja je obrađena na taj način. Drugim riječima, mozak ne vidi ništa što ni receptori ne vide, jer zbog njih mozak uopće i vidi nešto (pričamo o slici).
Svakako ima tih spomenutih slučaja koji su stvarni, ali je stvar upravo u tome da tako nešto znanost ne zna potvrditi, štoviše slučaj zvuči nevjerojatno, a čija ta "zvučnost" ne utječe na stvarnost, koja ionako nema sluha za "zvučnost", nego koja biva pa se ti prilagođavaj.

No, kada netko kaže da vidi auru, netko proizvoljan sa ulice, onda je sa stajališta onoga što znamo puno vjerojatnije da vidi stvari zbog mane oka, ona umornost što se javlja, zašto vidim nekakve točkice na nebu kada se fokusiram itd. Najveći je problem što se jedno takvo viđenje aure zasad nije znanstveno obradilo niti vršilo u strogo kontroliranim uvjetima, promatralo mozak promatrača itd., a da imamo više informacija o tome što se zapravo tu događa. Ovako imamo navedene slučajeve gdje se to desilo, a što sasvim dovoljno daje mogućnost za tako nešto, a što opet ne rasvjetljava kako da znamo jel netko vidi auru ili gleda neku vrstu priviđenja.

Tako je ali htjela sam kazati kako su mozda receptori u mogucnosti prenijeti informaciju ali ju mozak nije u stanju obraditi. Medjutim neki ljudi imaju mozak koji to dopusta.

To sto se nesto nije znanstveno obradilo ne znaci apsolutno nista, zar ne? Mislim, moze proci 1000 godina prije nego se smisle uredjaji koji bi mogli obraditi neke stvari na nacin na koji bi ti htio. Sto to znaci da te stvari ne postoje zapravo (sve dok se ne potvrde da ipak postoje)?

OK, no čini mi se da duhovnjaci (koji tvrde da vide auru) poimaju auru drugačije nego znanstvenici. Aura u duhovnom smislu nije elektromagnetski omotač oko tijela, nego nešto drugo. Neko polje djelovanja neke druge sile... kada bi bila elektromagnetski omotač, onda takva duhovnjačka teorija aure ne bi mogla opstati.

pa ne mra biti. mi proizvodimo neku energiju. Mislima, akoncentracijom
ona znanstvenicima izgleda kao elektro magnetski val kada nas prikopčaju na aparat koji se javlja u nekim djelovima mozga. Zašto to ne bi vrijedilo i za auru? Možeš je sterilno opisati na znanstveni način ali doživjeti na osoban i intiman način , kao misao

Da li mi netko može reći da li sam vidio auru?

1. Gledao sam u ogledalo u čakru trećeg oka dovoljno dugo da mi se lice počelo deformirati u ogledalu.

2. Oko mene je sve postalo bijelo i ja sam vidio neko malo isijavanje oko mog vidiljivog dijela tijela (oko 5-6 cm širok obrub).

3. Zatvorio sam oči i vidio zeleni obris tijela (ko ono, kad gledate u svijetlo pa zatvorite oči i vidite neke krugove, kvadrate kad idu), samo ja sam vidio moj lik koji je bio ispunjen zelenom bojom.

Poslije toga sam pokušao dvojici prijatelja viditi auru i boje koje sam vidio su u potpunosti odgovarale njihovim karakterima kao osobama.

Prvo bi morao dati odgovor na pitanje ko si tačno ti i šta je odraz u ogledalu?

Aludiraš da je odraz u ogledalu zapravo tvoj odraz- ali šta si tu ti? Slika fizičkog tela, pa onda slika astralnog tela?

dualan je napisao/la:

Prvo bi morao dati odgovor na pitanje ko si tačno ti i šta je odraz u ogledalu?

Aludiraš da je odraz u ogledalu zapravo tvoj odraz- ali šta si tu ti? Slika fizičkog tela, pa onda slika astralnog tela?

Sorry, al nisam te ništa razumio.

Mislio sam reći da se moj odraz u ogledalu mijenjao (faca), zato jer sam se naravno zagledao u tu čakru. To je ko ono kad se zagledaš u prste, pa izgleda kao da ti fali neki prst.

Krajnji smisao mojih pitanja je da uvidiš nešto mnogo bitnije i od veće suštine.

Kako možemo pričati o auri ako ne znamo šta smo mi sami?

Prve stvari prvo. A ostalo kako dodje.

Stp se tice gubljenja slike nakon duzeg gledanja u istu tacku to sam vec negdje objasnio da to nastaje jer se zaustavlja mikrotremor ociju(tj oci moraju uvjek da se mrdaju) a sto dalje dovodi do raspadanja fotopigmenta na mreznjaci oka jer svjetlost pada uvjek na jednu te istu tacku u oku,te se gubi slika(jer nema pigmenta da prenosi dati impuls u mozak) a to nema veze sa aurama nego je to cista fiziologija.

Sto se aura tice ne znam koliko sam trenutno mjerodavan u vezi tog fenomena,moguce je da si vidio aure,no to zaista nije nimalo bitno kao pokazatelj "duhovnog" napretka,veci je pokazatelj duhovne velicine kada neko rjesi integral iz matematike 2

No,moze biti pokazatelj nekih tvojih osjetljivosti za te stvari...

primitive101 je napisao/la:

Stp se tice gubljenja slike nakon duzeg gledanja u istu tacku to sam vec negdje objasnio da to nastaje jer se zaustavlja mikrotremor ociju(tj oci moraju uvjek da se mrdaju) a sto dalje dovodi do raspadanja fotopigmenta na mreznjaci oka jer svjetlost pada uvjek na jednu te istu tacku u oku,te se gubi slika(jer nema pigmenta da prenosi dati impuls u mozak) a to nema veze sa aurama nego je to cista fiziologija.

Sto se aura tice ne znam koliko sam trenutno mjerodavan u vezi tog fenomena,moguce je da si vidio aure,no to zaista nije nimalo bitno kao pokazatelj "duhovnog" napretka,veci je pokazatelj duhovne velicine kada neko rjesi integral iz matematike 2

No,moze biti pokazatelj nekih tvojih osjetljivosti za te stvari...

Znači, nisam radio dobro.
Trebam gledati u odraz, ali nesmijem dopustiti da mi se počne gubiti slika!?

Kada se oči zaklope (konačni dio raspoznavanja aure), što zapravo trebam viditi? Moj lik okružen isijavanjem određene boje?

Ja sam vidio moj obris obojen u zeleno.

Vidi,ne kazem ja kako trebas da radis da bi vidio aure to ne znam...ja npr nemam tu sposobnost uopste,a jebes mi mater svasta sam razvio i ocistio u sebi aure bi trebale da se mogu vidjeti i otvorenih i zatvorenih ociju,ali to je fora treceg oka,tj gledanja u astral date osobe.I ja sam se cimao oko toga jedno vrjeme,dok nisam zakljucio,da koji ce mi djavo to i kako to da sam prosao svasta a ne mogu gledat aure ljudima ?

Ocigledno to i nije bitno toliko.Prije bi ja na tvom mjestu batalio te stvari sa gledanjem u ogledalom i aktiviranjem agna cakre jer ce ti onda mnogo veci problem biti da gledas svoje potisnute impulse ako izlete nego aure

primitive101 je napisao/la:

Vidi,ne kazem ja kako trebas da radis da bi vidio aure to ne znam...ja npr nemam tu sposobnost uopste,a jebes mi mater svasta sam razvio i ocistio u sebi aure bi trebale da se mogu vidjeti i otvorenih i zatvorenih ociju,ali to je fora treceg oka,tj gledanja u astral date osobe.I ja sam se cimao oko toga jedno vrjeme,dok nisam zakljucio,da koji ce mi djavo to i kako to da sam prosao svasta a ne mogu gledat aure ljudima ?

Ocigledno to i nije bitno toliko.Prije bi ja na tvom mjestu batalio te stvari sa gledanjem u ogledalom i aktiviranjem agna cakre jer ce ti onda mnogo veci problem biti da gledas svoje potisnute impulse ako izlete nego aure

Imaš pravo, neću potratiti svoje vrijeme gledajući sebi i drugima aure, iako bi bilo dobro da odmah vidiš nekom auru samo da pogledaš u njega (čuo sam da to možeš tako razvit da ak samo koju sekundu pogledaš u nekog možeš je viditi).

Odoh se ja uhvatiti WWIII, vladanja svijetom i ostalih realnih stvari.

To ti pricam

Inače, ja vježbam Auru i svoju sam uspio vidjeti već par puta i nakon tog me strašno boli glava. Na drugima još nisam probao.

Inače, ne vjerujem da aura postoji

Probaj. Pa ćeš vidjeti

Ja sam gledala svoje ukućane ispred bijele podleoge i jako lijepo sam vidla maglicu oko njih. Mužu sam jemput u mraku vidla zelenu boju aure.
Radili on i ja eksperiment. On se sakril iz kauča (imamo dvosjed, trosjed i fotelju), a ja sam za to vrijeme bila vani. Onda sam trebala pogoditi di je on. 8 od 10 puta sam pogodila (a nalazila sam ga po maglici iznad glave).

To samo treba vježbat, ništa drugo

Aura se lakse uoci ako se gleda "u prazno"...onako negdje na "pol puta" do osobe kojoj gledamo auru ili npr. nesto iznad glave ali ne direktno u osobu. Uocava se perifernim vidom i kada smo opusteni. Zurenje, naprezanje i sl. otezavaju. Ljudi su vezani za ideju da vide ocima i jako je tesko poceti vidjeti stvari kad su nam oci zatvorene (pa tako i auru). Mozda je najteze skuzit da vidimo auru, da je to aura. Kad skuzimo kako izgleda (najlakse se uocava prvi sloj koji se cini kao svijetleci omotac oko osobe u visini par cm od tijela) onda se moze lako uocavati posvuda. Mozda najbitnije od svega jeste prestati zeljeti vidjeti auru. Osloboditi se od same zelje. Kada nam postane svejedno (da tako kazem) tj. kada se odvojimo od intenzivne emocije zelje tada se stvari (lakse) pokrecu...

Mama je napisao/la:

Ja sam gledala svoje ukućane ispred bijele podleoge i jako lijepo sam vidla maglicu oko njih. Mužu sam jemput u mraku vidla zelenu boju aure.
Radili on i ja eksperiment. On se sakril iz kauča (imamo dvosjed, trosjed i fotelju), a ja sam za to vrijeme bila vani. Onda sam trebala pogoditi di je on. 8 od 10 puta sam pogodila (a nalazila sam ga po maglici iznad glave).

Mama kako si otkrila da mozes viditi boju aure?
JA pokusavam na bijelom papiru, ali nikako.

@Buby, sasvim slučajno. Razgovarala onako relaksirano s mužem u mraku i gledam ja oko njega i vidim maglicu koja je bila zelena (predivna zelena boja). Dogodilo mi se i s nekim prijateljima, velim nekontrolirano i slučajno (kaj se boje tiče). Vjerojatno je, kak Alpha veli, stvar u opuštenosti i nenaprezanju. Pretpostavljam da sam u tim slučajevima bila extra opuštena, pa eto vidla i boju.
Pokušaj s mužem, onako laganini dok razgovarate. S vremenom ne bude naprezanja, pa možda dođe i boja. Budeš uspjela, sigurno ! Svi to mogu! Samo ne treba forsirati.

Bijeli papir mozda nije najbolje rjesenje jer se moras fokusirati na taj relativno mali komad papira tj. dio tijela koji se nalazi ispred sto znaci da si automatski napregnuta i pazis kud gledas. Bolje bi bilo ispred zida ili neke jednolicne svjetlije povrsine. Isto je (meni) lakse ako nije prejako svjetlo.