Metateorem o dualnosti

Možda se primijetili da se dosta toga u prirodi može promatrati u dualnom kontekstu.

Metateorem, a možete ga nazvati i aksiomom o dualnosti glasi ovako:

"Dualnost je fundamentalno svojstvo Svemira. Sve što postoji je dualne prirode. Suprotnosti koji čine dualnost međusobno se privlače."

Iz ovog metateorema mogu se promatrati specijalni teoremi koji vrijede u nekim područjima.
Primjerice, princip dualnosti u matematici promatra se u Booleovoj algebri na način:
Ako se u bilo kojem izrazu u Booleovoj algebri zamijene nula sa jedinicom i istovremeno + sa *, izraz će ostati nepromijenjen.
Također, u klasičnoj algebri operacija komutativnosti je dualna: 1 + 0 = 0 + 1

U fizici, specijalni teoremi su:
Svojstvo da svaka čestica ima svoju antičesticu, i u teoriji, svaki objekt ima svoj antiobjekt.
Dualnost čestice i vala
Dualnost električnog i magnetskog polja

U kemiji, padaju mi na pamet dualnosti:
Antigen-antitijelo
Vezanje točno određenih dušičnih baza u parove vodikovom vezom: A-T, G-C

U praktičnom, svakodnevnom svijetu dualnost promatramo u makroskopskom svijetu pa kažemo da si neke osobe jednostavno pašu, da su si srodne duše.
Zatim, kažemo da su si neki ljudi čista suprotnost, ali i da se time strašno privlače, što može biti strastveno, ali često i destruktivno.

Također, imamo zilijon svakodnevnih pojmova suprotnosti, kao što su:
crno-bijelo
muško-žensko
nebo-zemlja
vruće-hladno
noć-dan
početak-kraj
...

Koliko ste razmišljali o dualnosti?
Smatrate li da bi se na sve pojave u svakodnevnom životu trebalo gledati kao na suprotnosti, ili je točnije promatrati male razlike i isticati njih, a ne suprotnosti?

Uvijek postoji dualnost svega, to je potrebno radi balansa u svemiru, a to sto se suprotnosti privlace to nije svugdje istina, dobro u magnetskom polju, ali recimo antimaterija, to je inace najeksplozivnija cestica za koju se zna (iako znanstvenici tvrde koja postoji) i ona je takodjer najnestabilnija na svijetu i nesmije doc u dodir sa materijom (dakle s bilo kakom molekulom) jer ce eksplodirat i eksplozija ce biti razarajuca, antimaterija velicine kugle bi mogla unistit zamlju, tako da nevjerujem da je za balans potrebno da se suprotnosti privlace

Remke je napisao/la:

Uvijek postoji dualnost svega, to je potrebno radi balansa u svemiru, a to sto se suprotnosti privlace to nije svugdje istina, dobro u magnetskom polju, ali recimo antimaterija, to je inace najeksplozivnija cestica za koju se zna (iako znanstvenici tvrde koja postoji) i ona je takodjer najnestabilnija na svijetu i nesmije doc u dodir sa materijom (dakle s bilo kakom molekulom) jer ce eksplodirat i eksplozija ce biti razarajuca, antimaterija velicine kugle bi mogla unistit zamlju, tako da nevjerujem da je za balans potrebno da se suprotnosti privlace

Zanimljivo razmišljanje. Misliš da bi bilo bolje da suprotnosti nema?

Što se ravnoteže materije i antimaterije tiče, u ranom Svemiru, nakon Velikog praska, omjer materije i antimaterije je bio otprilike 30001:30000, dakle vrlo malo više je bilo materije. Da je bio imalo drugačiji omjer, Svemir kakav poznajemo bi se ili anihilirao, ili bi bio antimaterijski, ili nešto treće, ali u svakom slučaju ne bi bilo dobro.

MoW je napisao/la:

...
Smatrate li da bi se na sve pojave u svakodnevnom životu trebalo gledati kao na suprotnosti, ili je točnije promatrati male razlike i isticati njih, a ne suprotnosti?

Jel bi ova recenica znacila da dualnost znaci suprotnost? Meni se cini kao da dualnost znaci cjelinu, kompletnost necega, balans, a cjelina bi trebala biti nedjeljiva i apsolutna jer ako joj ista oduzmemo onda vise nije cjelina. Recimo primjer musko-zensko zajedno cine cjelinu, a odvojeno su nepotpuni i ne cine nista u biti. Ako gledamo odvojeno muski i zenski princip oni se u jednu ruku razlikuju iako oboje nose i jedno i drugo u sebi ali je obicno jace naglasen ili jedan ili drugi princip. Ipak to je neodvojivo kako u njima samima tako i u njima kao cjelini. Zato to ne bih nazvala suprotnoscu nego kao nekom nadopunom.

Ako je itko ista shvatio iz gore napisanog ( ) onda bih jos dodala da na osnov toga dualnost i razlike nisu isti rang te ih se ne moze uporedjivati. Mi mozemo pricati o razlikama, a teziti ravnostezi koja se krije u dualnosti.

Alpha je napisao/la:

MoW je napisao/la:

...
Smatrate li da bi se na sve pojave u svakodnevnom životu trebalo gledati kao na suprotnosti, ili je točnije promatrati male razlike i isticati njih, a ne suprotnosti?

Jel bi ova recenica znacila da dualnost znaci suprotnost? Meni se cini kao da dualnost znaci cjelinu, kompletnost necega, balans, a cjelina bi trebala biti nedjeljiva i apsolutna jer ako joj ista oduzmemo onda vise nije cjelina. Recimo primjer musko-zensko zajedno cine cjelinu, a odvojeno su nepotpuni i ne cine nista u biti. Ako gledamo odvojeno muski i zenski princip oni se u jednu ruku razlikuju iako oboje nose i jedno i drugo u sebi ali je obicno jace naglasen ili jedan ili drugi princip. Ipak to je neodvojivo kako u njima samima tako i u njima kao cjelini. Zato to ne bih nazvala suprotnoscu nego kao nekom nadopunom.

Ako je itko ista shvatio iz gore napisanog ( ) onda bih jos dodala da na osnov toga dualnost i razlike nisu isti rang te ih se ne moze uporedjivati. Mi mozemo pricati o razlikama, a teziti ravnostezi koja se krije u dualnosti.

Da, u pravu si, dualnost znači cjelina nastala spojem suprotnosti. Kao što je rečeno, jedno se podijelilo u dvoje, dvoje u troje, a troje u sve što postoji. Ovdje nas zanima dvojina, ili dualnost, zajedništvo suprotnosti.
Dobro ističeš da je cjelina nedjeljiva, ali u filozofskom kontekstu, ona se podijelila, jer inače nas ne bi bilo.
Ona sama ostaje cjelinom i ostaje savršena i apsolutna, međutim njezini dijelići ne vide ukupnu cjelinu, već se nalaze negdje u rasponu suprotnosti.
Tako je prosječno muško malo više na jednu stranu, a prosječno žensko malo više na drugu stranu. Nadopunjavanjem samog sebe s našom suprotnošću težimo ravnoteži i boljem razumijevanju cjeline, apsoluta. To se može postići na razne načine, a jedan od uvrježenijih načina je ljubav između partnera koji se nadopunjuju.

Slažem se da možemo pričati u kontekstu razlika, ali dublja istina je da sve teži uspostaviti ponovno cjelinu, jer se tu najbolje osjeća.

MoW je napisao/la:

Koliko ste razmišljali o dualnosti?
Smatrate li da bi se na sve pojave u svakodnevnom životu trebalo gledati kao na suprotnosti, ili je točnije promatrati male razlike i isticati njih, a ne suprotnosti?

Ko voli nek izvoli, ali ja smatram da je svako uopštavanje i pojednostavljivanje, ma koliko bilo korisno u praktičnom životu i u nekim granama nauke, krajnje riskantno i samoobmanjujuće.

Induktivni metod, od opšteg ka pojedinačnom, je odgovoran za maltene sve zablude koje smo imali čast upoznati dosad - geocentrični svemir, antropocentrični svemir, ili teocentrični - svi počinju od najobičnije predrasude, koja se onda uzima kao polazište za dalji razvitak.

Svemir ne poznaje suprotnosti. Čovjek poznaje suprotnosti. Zar je čovjek zbilja važniji od cijelog Svemira???

Misliš na deduktivnu metodu, jel da?

Induktivna ide od pojedinačnog prema općenitom.

Kad kažeš da Svemir ne poznaje suprotnosti, šta onda misliš o materiji - antimateriji, privlačenju protona i elektrona, itd?
Misliš li da se tu radi samo o našoj interpretaciji, a da je prava realnost samo razlika u energetskim razinama ili ti je neko treće objašnjenje na umu?

Slažem se sa Archangelom i Alphom da Svemir ne poznaje suprotnosti, nama se to možda tako čini, no sve u Svemiru čini cjelinu. Mi uspijemo tu i tamo izvući neke stvari koje naizgled imaju dvojnu prirodu, kao što su dan i noć, muško i žensko, bijelo i crno, no ako se malo detaljnije i dublje pogleda to nisu odvojene nego povezane stvari. Pa tako ne postoji samo crno i bijelo nego i hrpa boja između što je sa žutom, zelenom, plavom... imaju li te boje antiboju, dan i noć je dvojna samo iz naše perspektive iz Svemirske nije, i muško i žensko su pripadnici vrste zvane ljudi, gore-dole, lijevo-desno... su povezani jer između njih postoji nešto bez obzira na što mislili.

@MoW dobro da si naveo privlačenje protona i elektrona jer oni nisu čestica i antičestica a ipak se privlače kao što bi se pozitron i proton odbijali. Doduše mi još ne znamo baš zašto električna sila djeluje tako da postoje pozitivno i negativno nabijene čestice, a gravitacija ima samo privlačna svojstva, no to ne znači da tu nema jedinstva do kojeg ćemo možda doći sa univerzalnom teorijom svega... Tako da se meni čini da dualnost nije temeljni princip Svemira već jedinstvo

MoW je napisao/la:

Misliš na deduktivnu metodu, jel da?

Induktivna ide od pojedinačnog prema općenitom.

Da, pomiješah to dvoje...

MoW je napisao/la:

Kad kažeš da Svemir ne poznaje suprotnosti, šta onda misliš o materiji - antimateriji, privlačenju protona i elektrona, itd?
Misliš li da se tu radi samo o našoj interpretaciji, a da je prava realnost samo razlika u energetskim razinama ili ti je neko treće objašnjenje na umu?

Manje-više mislim na sve troje. Naime, što se tiče dualnosti čestice i talasa imam jednu teoriju koja bi to mogla objasniti: svjetlost odn. elektromagnetizam proizvodi jedna uni-čestica koja u nepobuđenom stanju miruje i ne može se registrovati. Kad se određenom prostoru dovede energija, neizmjeran broj tih čestica krene da osciluje na način sličan kao kad ubaciš kamen u baru: izgleda da se kreće, ali samo osciluje. Tako da se ni tu ne radi o dualnosti svjetlosti kao takve, već je to samo opažajna klasifikacija iste.