Vegetarijanstvo

Ako promatramo evolucijski, meso je većini ljudi danas još uvijek potrebno. Dakako, krzno i kozmetika testirana na životinjama nije nam potrebna, budući da postoje drugi materijali i prigodnije metode testiranja. Danas se puno zna o kemiji.
Ne isključujem mogućnost da će u budućnosti biti moguće zamijeniti meso s nekim drugim izvorom hrane koji će biti pogodniji našem organizmu ili da će se ljudi postepeno prilagođavati na manje mesa. Međutim, drastične promjene mogu samo dovesti do problema.

Svakodnevna zahvala Jedinstvenom i mirnom svijetu

Dok jedemo, prisjetimo se kako smo se razvili od hrane dobivene iz prirode, koja je izraz Poretka beskonačnog univerzuma, te budimo zahvalni na svemu što nam je dano.

Kad srećemo ljude, doživimo ih kao braću i sestre i prisjetimo se kako svi dolazimo iz istog beskonačnog univerzuma slijedeći svoje roditelje i pretke. Pomolimo se za sveopću ljubav i mir na zemlji u zajedništvu s čitavim čovječanstvom.

Kad ugledamo Sunce i Mjesec, nebo i zvijezde, planine i rijeke, mora i šume, polja i doline, ptice i životinje, i sva čuda u prirodi, prisjetimo se kako smo zajedno sa njima stigli iz beskonačnog univerzuma. Budimo zahvalni za svoj okoliš na Zemlji i živimo u skladu sa svim što nas okružuje.

Kad vidimo sela i gradove, razne umjetnosti i kulture, društva i civilizacije, i sva ljudska dostignuća, prisjetimo se kako je naša kreativnost došla iz beskonačnog univerzuma, prelazila s generacije na generaciju, te se proširila cijelom zemljom. Budimo zahvalni što smo se rodili na ovom planetu obdareni inteligencijom i mudrošću, i prisegnimo svi na vječno ostvarivanje našeg neprolaznog sna o Jedinstvenom mirnom svijetu - kroz zdravlje, slobodu, ljubav i pravednost.

Michio Kushi


Nadam se da ne zamjerate što sam nakuckala dio iz knjige. Zapravo ne znam čije bi riječi bile prikladnije od njegovih za ovu temu.
Svima koji razmišljaju makar približno u ovom smjeru, preporučam knjigu "Makrobiotika - put zdravlja, sreće i mira". Ne da bih vas natjerala ili nagovorila, kako i što da jedete. Već da biste razumjeli filozofiju o kojoj Michio govori.

Kushijeva filozofija mi je fenomenalna. Načitao sam se njegovih knjiga kad sam bio mlađi i puno toga što čini makrobiotički pogled na svijet ušlo je i moj život.
Nažalost, tijelo mi se ne može prilagoditi nejedenju mesa, probao sam ali nije išlo, no neizmjerno sam zahvalan Kushiju na radu za dobrobit svijeta i razumijevanju svemira. Budući da primjena gotovo uvijek odudara od teorije, rekao bih da je Kushijeva teorija hvalevrijedna, dok je primjena iste u konkretnoj domeni (prehrani) problematična. Međutim, opće vrednote zahvalnosti, poniznosti i ljubavi prema svemu što nas okružuje ono je što ističe Kushijevu filozofiju od svih ostalih.
Kad bi barem ljudi učili iz toga, svijet bi bio ljepši.

Mislila sam da mi je post na pogrešnom mjestu. Bit će nisi vidio moj post na "kavi" ... no nema veze.

Da, i mene su njegove riječi puno oblikovale.
Nego, htjela sam ti reći, on i sam govori da kada nam se jede meso, ili bilo što drugo, da to slobodno i konzumiramo. Mislim da je kod makrobiotike najveći "problem" sama priprema hrane (i odabir namirnica kada se što jede). Dakle, počevši od rezanja, pa sve do termičke obrade. To je jako zahtjevno jer mi jednostavno nismo naučeni na to. Mislim, ako se sve to pravilno odradi, u sebe unosimo totalno izbalansiranu hranu, pa pretpostavljam na vremenom ne bi ni osjetili potrebu za mesom itd.

Neka ostane na vegetarijanstvu. Ako hoćeš, možeš otvoriti zasebni topic o makrobiotici, bilo bi lijepo.
Svojedobno sam puno pisao o makrobiotici na forum.hr, ali je ta tema već dugo tamo neotvarana, više od godinu dana.
Najveći problem makrobiotike nije priprema hrane već kvaliteta hrane. Tu mislim na omjer kalorija, masti, proteina i ugljikohidrata. Izvorna makrobiotička prehrana sadrži premalu količinu proteina i masti i previše ugljikohidrata. Različite modificirane vrste nastojale su to izmijeniti, ali nisu tu značajno napredovale. Razlog takvog omjera je izbor hrane koja je konzumirana u starom Japanu, a ona nije dovoljna kalorična za današnji užurbaniji tempo života.

Priprema hrane je bitna, ali ona dolazi tek nakon zadovoljenja osnovne kvalitete i omogućuje "popunjavanje rupa" koje nastaju pojednostavljenim pogledom na hranu u vidu ugljikohidrata, proteina i masti. Dakle, pravilnom pripremom i konzumacijom hrane izvlačimo maksimum iz namirnica koje su nam na raspolaganju. Osnovna sirovina međutim, treba biti "jača" od one koja je savjetovana u makrobiotici da bi se održao život na dulje staze. Kraće izlete u makrobiotiku savjetuju razni stručnjaci, pogotovo u slučaju ozbiljne bolesti, kada je makrobiotička prehrana posebno učinkovita, tj. ljekovita. Dulja primjena izvorne makrobiotičke prehrane međutim nije dovoljna za potrebe većine (ne i svih) zdravih osoba.

Izgubih post ... Ajmo ponovo.

Pa čim se kaže makrobiotika znači da omjer hrane mora biti dobar. Zna se da nema jedinstvene formule za svakoga. Hoću reći da je pristup individualan, sve ovisi o disbalansu. Npr., ti i ja nećemo unositi isti omjer namirnica...jer recimo ja imam višak vatre, a ti ne, tebi za balans nedostaje nešto drugo.
Što se kvalitete namirnice tiče, sve bih svalila na loš uzgoj, i krenula odatle. Ako neka biljka nije tretirana kemijski, ne znači da je do kraja nutritivno kvalitetna. Zemlja se ubija svim i svačim, i lošim uzgojem je istrošena. Kada biodinamički uzgoj bude najnormalnija stvar, i kada ljudi shvate da svaki potez utječe na sve ostalo i na svaki ciklus, eto nade.

Tako da ni pripremu hrane, posebno rezanje po principu yin yang, nikako ne bih zanemarivala

Hmm... da. Naravno da nema jedinstvene formule za svakoga i da hrana treba biti osobno prilagođena. Međutim, to je promatranje makrobiotičke prehrane u mnogo širem kontekstu nego ono o čemu je pričao Kushi ili njegovi nasljednici. Zato kažem da je teorija dobra, ali da praksa ne štima. To je zato što teorija kaže: pojačaj yang ako si više yin. A u praksi ti govore: posoli malo više hranu i jedi malo više ribe pa će ti se disbalans smanjiti. Brus. U praksi su ti trebali reći: "pojedi više mesa i ribe, a manje žitarica i sirovog povrća. Jedi i jaja i tvrđi sir."
Dakle, o tome govorim kad kažem da opća praksa makrobiotičke prehrane ne valja. To samo znači da sami trebamo naći svoju "makrobiotiku". Ona se treba temeljiti na prirodnim biljnim i životinjskim proizvodima koja su uzgajana na biodinamički način, kao što kažeš. Radi očuvanja okoliša i korištenja finih mikronutrijenata. Međutim, kad ti početno kažu: "jedi integralnu rižu i druge žitarice s povrćem, grahoricama i miso juhama i osjećat ćeš se zdravo i čilo i imati puno energije", to je da oprostiš, čista laž. To je preveliko pojednostavljenje koje vrijedi samo za osobe koje imaju dovoljno probavne energije da sve iskoriste iz takvih namirnica. I koji se ne moraju ili ne smiju kretati.
Mi koji smo odrasli na zapadnoj prehrani nemamo za to energije i moramo se puno kretati, mahom.
Dakle, ja bih na temelju svojeg dugogodišnjeg iskustva s prehranom krenuo ovim redom po važnosti prehrane za pojedinca:
0. Dovoljna količina kalorija za normalno funkcioniranje.
1. Uspostavljanje individualnog omjera ugljikohidrata, proteina i masti u vidu jače (više yang) ili slabije (više yin) prehrane
2. Konzumacija ekološke i domaće hrane
3. Način pripreme hrane
4. Uspostavljanje individualne razine korištenja začina

Pa ok. Jasno mi je sve što govoriš. Samo mi se čini kao da nismo čitali isti izvor ...

Kushijeva knjiga Makrobiotika je fenomenalno filozofsko ostvarenje na koje općenito gledano nemam primjedbi.

Ono što može dovesti do problema je primjena, a tu mislim na knjige "Velika makrobiotička kuharica" od Aveline Kushi i "Hrana za život" od Zlatka Pejića i Jadranke Boban Pejić.
U obje knjige ne gleda se blagonaklono na konzumaciju mesa i ribe i izbjegavaju se brzi šećeri. Oboje se svrstava pod ekstremni yang / yin što bi trebalo što manje konzumirati, a idealno nimalo.
Kad je Kushi održao seminar u Makronovi u Zagrebu prije nekih 6 godina, ako se ne varam, bio sam tamo i pozorno ga slušao. Napao je konzumaciju mesa, mliječnih proizvoda i šećera prilično oštro, iako bez pravih osnova (osim što je dao donekle prihvatljivo obrazloženje za šećer). Ustvari, jedine prave argumente imao je protiv zapadne prehrane, koja, složit ćemo se svi, nije prehrana.
Međutim, kad ga je jedan atletičar tada pitao što treba jesti za najbolje rezultate, Kushi je odgovorio da treba jesti samo integralne žitarice. Atleta se počeo križat, a ja nisam vjerovao što čujem. Ostali u dvorani su isto šutili, iz respekta prema Kushiju.
Pričao je o piramidi zdrave prehrane čiju osnovicu čine žitarice, zatim povrće i juhe, onda grahorice, pa voće i na vrhu mliječni proizvodi, riba i meso. Rekao je da se ta piramida prilično blisko slaže s mediteranskom piramidom i mayo clinic piramidom zdrave prehrane, što ja nisam primijetio. Nekih slaganja ima, ali ne dovoljno da bih rekao da su slične.
Inače, danas se više u znanstvenom nutricionizmu famozna "piramida" ne spominje i smatra se zastarjelim modelom. Promovira se uravnotežena prehrana u kojoj sve treba biti zastupljeno u dovoljnoj količini, s čime se i ja slažem.
Dakle, kada govorim o tome da se ne slažem s Kushijevom praksom, onda mislim da se ne slažem s takvim modelom prehrane kakav je on i bliski mu suradnici predložili. Smatram da ta prehrana nije kompletna kao što je kompletna makrobiotička filozofija.
Teorija, tj. filozofija makrobiotike je zaista vrhunska, vuče podrijetlo iz wu xinga (teorije dva počela i pet transformacija) i mislim da ima izvore u drevnim znanjima koje su nam dale naprednije vrste. Međutim, mislim da interpretacija tih istih teorija od strane Kushija i ostalih makrobiotičara ne štima.