anoreksija

znam da se organizam treba očistiti, tomu u biti i služe postovi, ali to ne mora biti nužno gladovanje jer ćeš s time izgubiti samo jačinu već narušenog imuniteta
idealan post bi bio jedenje vodenastog voća... a sumnjam da to itko prakticira osima ako kojim slučajem nije na onaj UN dijeti

Ok... imam problem
Jedna moja prijateljica boluje od anoreksije.. pošto je to kod psihićka bolest, a ne toliko poremečaj u prehrani zanima me kako da joj pomognem..
Ona ima grižnju savjesti kad nešto pojede. Doslovno se počela sušiti i ne znam što da joj kažem.. kako da je uvjerim da je to loše za nju i da samim time ne izgleda ništa bolje?

pa ako vas zanima... donkle sam doprijela do nje.. iako mislim da je to samo posljedica da je ne pikam više..
a i par ozbiljnih prijetnji je pomoglo

Nemam nekog iskustva s anoreksičnim osobama, pa ti niti ne mogu savjetovati kako im pomoći.
Mislim da je anoreksija ozbiljan problem i da bi trebala o tome razgovarati s psihologom, jer nikad nije samo mršavost u pitanju. Postoji razlog zašto to radi, a razlozi mogu biti sve od obiteljske situacije do nezdrave hrane.

@Gea...kad se jednom upadne u to stanje nisam sugurna ima li vise stvarnog izlaza. Slicno kao i sa ovisnoscu. Jedini je nacin da osoba odluci jesti bez obzira na sve i da se te odluke drzi. Nekada ce imati griznju savjesti vecu, nekad manju, a i pogled na vlastito tijelo ce varirati. Cesce ce biti nezadovoljna nego zadovoljna bez obzira koliko je to zapravo nerealno. U biti je glavno da si ona sebi prizna da ima poremecaj u prehrani i u pogledu na svoje tijelo. Dalje je sve stvar odluke...

Bivši maneken Jeremy Gillitzer (38) iz Minneapolisa preminuo je zbog poremećaja u prehrani prošlog utorka težeći samo 30 kilograma. Godinama se borio sa anoreksijom i bulimijom te je pisao dnevnik na internetu i davao inetrvjue kako bi pomogao drugima u sličnoj situaciji. Jeremy se 25 godina borio sa bolešću. Za lokalne novine dao je intervju prije tri godine. Ispričao je kako je sve počelo još u dječačkim danima. Očuh ga nije volio te mu je često govorio da mora smršaviti. Već početkom puberteta shvatio je da je gay. Bojao se kako će tek tu vijest prihvatiti njegov očuh. S 12. godina našao je rješenje u izgladnjivanju.
- Kada se bavite izgladnjivanjem nemate vremena misliti o tome da ste gay. Ako ste neuhranjeni ne osjećate se seksualno, pa se opet ne morate brinuti jeste li gay ili streight - rekao je Jeremy. Već tada su mu dijagnosticirali anoreksiju te se liječio u dječjoj bolnici. U mjesec dana uspio je vratiti kilažu, no nakon godinu dana opet je bio na 34 kilograma. Krao je laksative iz ljekarni i gutao tablete.
- Uz njih bih u sat vremena izgubio tri kilograma - ispričao je Jeremy. Godinama je zatim obilazio psihijatrijske bolnice i klinike za liječenje poremećaja u prehrani, no ništa nije pomagalo jer on nije htio odustati od povraćanja. Od drugih pacijenata naučio je koju hranu treba jesti, a da ju može povratiti satima kasnije dok medicinsko osoblje ne gleda, a povraćao je i u perilice rublja koje bi zatim upalio kako nitko ne bi znao da je povratio obrok. Do 18. godine dva se puta pokušao ubiti te si je rezao jagodice kako bi se uvjerio da još uvijek osjeća. S 21 godinom konačno je priznao prijateljima i obitelji da je gay, počeo je jesti i upisao se na fakultet političkih znanosti. Postao je maneken te je glumio u nekoliko filmova.
- Bilo je to najbolje razdoblje mog života - rekao je Jeremy. Međutim, 2004. godine život mu se opet srušio nakon što je prekinuo sa dugogodišnjim dečkom. Majka mu se razboljela, a u godini dana imao je dvije prometne nesreće. Opet se vratio starom načinu života. Izbacili su ga iz teretane, kosa mu je počela ispadati, a dlake po tijelu rasti, zubno meso mu se povlačilo i zubi ispali, mišići su oslabili te je imao stalni začep.
- Ako trebam biti ovdje dogodine, bit ću. Ne može biti gore od ovoga što sam proživio. Jedino me je strah da nisam u životu napravio nešto veliko što mi je bilo namijenjeno - rekao je u intervjuu. (izvor)

ne osuđujem samo mi je teško zamisliti da netko toliko ne voli sebe.

I meni je bilo. Nisam shvacala kako oni ne vide na sto izgledaju. Sad mi je samo jasno da kad jednom upadnes u to sranje sa nekim poremecajima tesko se ikad iscupat. Napisala sam bas u postu na predhodnoj stranici...ko ovisnost...

Baš je bio lijep. Šteta šta je od sebe uradio.
Ljudska psiha je zaista jedan velik misterij.

Ne znam bas jel bih rekla da je misterij. U biti se radi o velikoj osjetljivosti i nesigurnosti. Sve ostalo je sklop okolnosti.

Večinom je u pitanju neka psihička trauma iz djetinjstva kod određenih ljudi , pogotovo odbijanje. I onda malo smršave i svi ih hvale, postanu uočljivi, "voljeni" i tako krene da ne bi doživjeli odbijanje postaju opsesivni s svojom težinom i svojim izgledom i ne znaju reči dosta. Jer uvijek je nešto u glavi moram biti mršav, moraju me voljeti.
I tokom vremena čak počinju osjećati strašno grizodušje kad pojednu nešto.

Danas mi je jedna psihologica pricala o svojim iskustvima sa anoreksijom i kaze da je probavala razlicite tehnike ali da se kao najefikasnija pokazala tehnika Dijalog glasova koja direktno radi sa identitetima tj. malim ja-ovima.

http://delos-inc.com/index.htm