Kajanje i Oprost

Chakotay je napisao/la:

Star je napisao/la:

Da ne skrečem sa teme previše... oprost i kajanje? želiš li se kajati radi nečega? ja ne, i nemam potrebu jer ako sam nekome naudio onda je to i zaslužio...

Ček, hoćeš reći da nikada nisi učinio ništa za što bi se trebao ispričati, čak niti slučajno ili u šali kažeš nešto, pa se to pogrešno protumači ili slučajno nešto napraviš što nisi htio ili pak u ljutnji kažeš nešto što ustvari ne misliš?

Nisam neki nagli tip da govorim što ne mislim pa makar u ljutnji, onda baš kažem ono što mislim ali onda kažem baš sve. Ljudi koje me poznaju se ne uvrijede baš na to jer znaju da ne bacam uvrede bezveze jer ako sam ju več rekao onda to znači da doista netko ima taj problem s kojim sam ga oslovio. Otvorena sam osoba pa se ljudi ne iznenade kada od mene dobiju kritiku iako ju ja inače zapakiram na diplomatski način. Ispričat ču se osobi ako joj je to doista važno jer je ipak kontraproduktivno da ta osoba pati. Ne osječam kajanje u pravilu za išta što učinim ili potrebu za kajanjem jer znam da sam učinio najbolje što sam mogao i da nisam nepogrešiv.

To sto neki ljudi ponekad zasluzuju da ih se tretira kao djubrad u biti nije opravdanje da ih se tako i tretira...da budem detaljnija da ih neki od nas tako tretiraju... Vecina ljudi ide naprijed ne zamisljajuci se previse nad samima sobom...dozivljavajuci se "bogom dane" takvima kakvi jesu...neki drugi se, pak, zamisljaju. Meni, konkretno, ti spadas u ove koji se zamisljaju i koji razmisljaju. I iako ce i neki takvi ponekad reagirati tako da nekog strefe u nos i iako je to mozda bas bilo i potrebno pa cak i korisno mislim da su to puno rjedje situacije nego one kada ce se doticna osoba samo naljutiti i zapravo nece uopce nista naucit niti shvatit poantu niti se zamislit da si ti mozda u pravu u vezi toga sto si upravo kazao i u vezi osobine na koju si ukazao. Dapace, ta ce osoba, najvjerojatnije, uzeti obrambeni stav tvrdeci da to bas nije tako i blablabla... Hocu reci, ponekad kazemo stvari s razlogom i mozda budemo 100% u pravu ali na koncu sto time dobijemo? Pogledajmo to samo sa aspekta nas samih. Dobijemo to da smo uputili negativnu energiju u eter. I koliko god istinita bila negativna je. I zao nam bude sto smo ju uputili jer tesko da ce nesto dobro ta energija i postici tj. da ce nesto promijeniti na pozitivno. I onda je to kajanje, jelte. A oprost je nesto slicno...kad nam postane jasno da je druga osoba zapravo zombi...cemu joj onda zamjerati?

Naravno...lakse reci nego zivjeti...

Da, u pravu si Alpha skroz.

Pogotovo ovo zadnje.Lakse reci nego zivjeti.U sustini najvaznije je koliko smo svjesni vanjske situacije,unutrasnje situacije i same svjesti.

Ako se u najtezim situacijma oprjedelimo da budemo svjesni samo spoljne realnosti(npr neko nas vrjedja) tada cemo dopustiti nasoj agresivnoj podsvjesti da se upali,kao na dugme.Tad cemo najvjerovatnije biti agresivni,mislicemo da smo napadnuti i branicemo se.U svakom slucaju gubimo energiju,mir a sto je najgore dali smo toj vanjskoj osobi interes.

Ako odaberemo da svjest usmjerimo unutar sebe,u nase misli,tada cemo moci mnogo mirnije da reagujemo.Reagovacemo ali odmjerenije,moralnije i mirnije.Ali opet gubimo energiju i mir.Doduse manji.I dalje mislimo da smo napadnuti.

Treca solucija je da budemo samo svjesni nase svjesti.Tj da iskuliramo i napadaca i branioca u nama.Tada cemo shvatiti da se taj napad ne odnosi na nasu svjest,vec na unutrasnji identitet,na misli,razum itd...Ustvari tada cemo shvatiti da postoje dva faktora koji nam remete ravnotezu.Vanjski,napadac,i unutrasnji nas sopstveni ego identitet koji ujek misli da ga neko napada.Pucaju ga paranoje ))

Kad iskuliramo i jednog i drugog ostajemo u potpunom miru i shvatamo da se taj napad ne tice nase svjesti.Ostacemo mirni i pokazacemo ljubav,oprost i razumjevanje i za vanjskog napadaca i unutrasnjeg branioca.Ali unutrasnji branioc ne brane nasu svjest,mirnocu,blazenost,vec iskljucivo brani sebe i svoj ego.

Tako ubijemo dvije opasne muve jednim udarcem....

da, a zasto ljudi onda ne prestanu to raditi. tj. kad naprave nesto krivo, pokaju se i shvate da im to nije koristilo, zasto to isto sljedeci put ponove, i opet se pokaju itd. Zar nije logično da kad se "opečeš" na nešto, pomisliš, ovo nisam trebala napraviti, necu više.

Jdnostavan odgovor.Nemaju muda da kazu ne svome identitetu i egu.Puno su vezani.I da ostanu cista svjest.

Tako nekako, navikli smo na takvo ponašanje, teško nam se promijeniti. Naravno i to kajanje i riječi oprosti ne moraju uvijek biti iskrene. Neki ljudi to kažu zato što znaju da je to jednostavnije, a kasnije opet po starom.

Jednostavno im kažeš i bok, nema tu puno bi ne bi. Ti si svoje rekao sada kako god oni dalje hoče. U konačnici če oko tebe ostati samo ljudi kojima je do tebe doista stalo a drugi će kao pljeva samo otpasti i nečeš više biti s njima u kontaktu. Zaključak je da češ ostati sa onima koji misle o drugima i koji nemaju nos u svojoj guzici šaroliko rećeno . Slažem se sa onim dijelom koji je iskomentirao Primitive, da treba kontrolirati samog sebe.

Tonks je napisao/la:

da, a zasto ljudi onda ne prestanu to raditi. tj. kad naprave nesto krivo, pokaju se i shvate da im to nije koristilo, zasto to isto sljedeci put ponove, i opet se pokaju itd. Zar nije logično da kad se "opečeš" na nešto, pomisliš, ovo nisam trebala napraviti, necu više.

Najjednostavnije objašnjenje je da nisu dovoljno inteligentni da bi naučili iz vlastitih pogrešaka. Zamisli tek da znaju učiti iz tuđih.

Zašto ljudi igraju Loto a zadnji put nisu ništa dobili, samo izgubili.
Vjerojatno se nadaju da će ovaj put biti drugačije.