Reinkarnacija i vrijeme

Alpha je napisao/la:

Ali ja ne pricam o proslom zivotu jer je to jasno. Pricam o buducem zivotu u proslom vremenu.

To nije prava prošlost našeg svemira, no što onda? Zašto bi duša bila ograničena na samo jedan svemir?

Ono su drugi multisvemiri, a u čemu su onda multi svemiri, sto je izvan toga?

@ Chakotay
To su zvijezdice, čisto zato da bude dinamičnija slika

A sad stvarno. Ovakva deja paralelnih svemira:

Citat :

To bi značilo da postoji gotovo beskonačan broj Svemira koji ko-egzistiraju, a u kojima se sve naše svjesne odluke (promatranja) koja smo mogli napraviti ostvaruju. U tom slučaju, inkarniranjem u prošlosti mogli bi od tog trenutka dalje mijenjati povijest, dok bi ova trenutna povijest koju mi smatramo jedinom također postojala.

Apsolutno mi nema smisla. Imali bismo 10 na desetu na milijuntu svemira čiji broj bi se još više povećavao. Uopće mi je nepojmljivo tako nešto. Priroda teži matematičkoj jednostavnosti, ne totalnoj kompliciranosti kao što bi ova bila. S druge strane, kada ne bismo imali svijest, postojao bi jedan jedini svemir koji bi egzistirao na bazi prirodnih zakona, a kad se pojavi prva svijest iz tih istih prirodnih zakona, e onda evo odjednom beskonačne petlje grananja svemira. Osim ako ne uzmemo u obzir teoriju da je sve ovo i produkt svijesti, tada tek imamo totalnu zbrku i, najblaže rečeno, scenarij za SF film.

Pa rekurzivne funkcije su najljepši dar u matematici... Fibbonaccijevi brojevi npr... izračunavaju se rekurzivnom funkcijom... a "The Matrix" ili teorija "Mozgova u posudi" (Henry Putnam filozof suvremeni) je totalno moguća i nepobitna kao mogućnost!

Legionar je napisao/la:

Alpha je napisao/la:

Ali ja ne pricam o proslom zivotu jer je to jasno. Pricam o buducem zivotu u proslom vremenu.

To nije prava prošlost našeg svemira, no što onda? Zašto bi duša bila ograničena na samo jedan svemir?

Pa ne bi ali to je onda posve druga tema. Ovo je tema o mogucnosti inkarnacije u proslom vremenu. A da bi netko nesto definirao kao proslo vrijeme mora to usporedit sa nekom referentnom tockom koja bi bila npr. sadasnji trenutak. Sadasnji trenutak je sadasnji u odnosu na linearnost vremena u ovom svemiru kao sto ce postati prosli opet u odnosu na neki buduci trenutak u tom istom (ovom) svemiru. Naime, vjerujem da se svi slazemo da je vrijeme relativno i da u ovom linearnom vidu postoji samo u odredjenim dimenzijama (poput ove sad). To znaci da kada smo "sa druge strane" vrijeme u ovom obliku ne postoji. Sve je trenutak i sve je vjecnost. Znaci iz tog kuta mi ne mozemo reci da je nesto proslost ili sadasnjost ili buducnost. A to, pak, znaci da ne mozemo iz tog kuta pogledati sve svemire i kazati kako u odnosu na tu "apsolutnu sadasnjost" postoji buducnost i proslost. I onda se vracam na ono sto citavo vrijeme objasnjavam. Ocito je da su oni koji su dali teoriju o mogucnosti inkarnacije u proslom vremenu morali za polaznu tocku uzeti neki trenutak ove dimenzije. Ne neke druge jer u drugoj dimenziji ili svemiru opet bi se sve racunalo u odnosu na tu tocku (a ne na tocku iz neke pete dimenzije). Dakle, meni se ne cini mogucim i logicnim opcija inkarnacije u proslom vremenu. Nazalost, ne znam tocno kako ide ta teorija i nekako sam mislila da ce netko ovdje znati pa kada bi znali vise o istoj mogli bi diskutirati i pronaci logiku. Ovako svi samo ponavljaju pricu s multisvemirima koja uopce nije neka opcija u ovoj varijanti.

Ajmo promotriti što bi značilo da se inkarniramo u prošlom vremenu u odnosu na ovu točku gdje smo sad. E sad, ako bi tamo došli, tada postoje dvije mogućnosti.
Prva: nemamo slobodnu volju i samo odigramo ulogu u predstavi. Budući da nema slobodne volje, netko drugi određuje koliko trebamo u tom životu naučiti, a koliko ne. Ne možemo time promijeniti budućnost i samim time ova budućnost i dalje postoji. Prosvjetljenje je jedino moguće u nekom životu ako nam je ono predodređeno.
Drugo: imamo slobodnu volju i time sami biramo svoj put. Budući da postoji slobodna volja, naše odluke u prošlosti utječu na budućnost i time ju mijenjaju. Zbog tzv. učinka leptira, poznatog iz teorije kaosa, čak i male promjene mogu zauvijek promijeniti sudbinu čitavog čovječanstva. Drugim riječima, mi se moguće uopće ne bi rodili u nekoj budućoj inkarnaciji (koja nam je recimo ova trenutna). Jedino rješenje koje vidim kako pomiriti ovo je multiverzum o kojem smo već pričali i o kojem ne bih više.
Također, s obzirom na to da nam neki ljudi mogu govoriti o nekim stvarima u našem sljedećem životu, očito je da postoji mogućnost da je on donekle već definiran. Samo, čime? Mislim da je definiran NAŠIM dosadašnjim postupcima.
E sad, naši dosadašnji postupci određuju približno kakva će nam biti sljedeća inkarnacija radi boljeg napretka. Što je inkarnacija dalje od ove trenutne, to je više toga nedefinirano. Ali, ako pretpostavimo da postoji samo jedan Svemir (s više dimenzija) i linearno vrijeme, tada ostaje kao rješenje samo da su to inkarnacije u budućnosti od nas trenutno.

Slazem se. Slicno funkcionira i citanje sudbine ovog zivota. Donekle se moze predvidjeti ali ovisi o nasim postupcima.

Hmm... ostaje otvoreno pitanje da li mi isključivo sami gradimo našu sudbinu, ili je ona rezultat djelovanja i drugih svijesti? Jer ako promatramo natčovjeka u @Archovom smislu , tada bismo mi sami i jedino mi sami bili odgovorni za vlastitu sudbinu i buduće živote. S druge strane, skloniji sam varijanti da osim nas tu igraju ulogu i drugi ljudi, "viša" i "niža" bića, no uvijek u mnogo manjem iznosu od nas samih.

Ako je sve Jedno onda smo mi dio i te "druge" svijesti. Meni nema smisla da nam netko drugi kroji sudbinu, odredjuje pravila i onda nas kaznjava ako nesto radimo kontra tog zamisljenog, a nama nepoznatog, plana.

A što ako svi skupa svima istovremeno krojimo sudbinu, budući da smo povezani? Drugim riječima, gdje prestaje naša individualnost, a počinje kolektiv je veliko pitanje.
Koliko mi je poznato o životu nakon života, uvijek postoje neki učitelji i uvijek postoje neki učenici. Učitelj neće siliti učenika da nekako postupi, ali će ga uvijek savjetovati da tako postupi. To će uostalom i sam učenik vidjeti da bi tako bilo najbolje za njega, ali neće se uvijek pokoravati...