Horror filmovi

Volite li horror filmove? Naginjete li nekoj specificnoj tematici istih...tipa vampiri, vukodlaci, zombiji...?

Evo jedan zgodan clanak o horror filmovijma jugoslavenske produkcije. Od navedenih sam gledala samo "Leptiricu". Naime, nacitala sam se komentara ljudi koju su to gledali kao djeca obzirom je navodno film bio greskom prikazan u popodnevnim satima i koji su ga opisivali kao mozda najtraumaticnije iskustvo iz djetinjstva. Druga su to bila vremena jer...kada sam ga pogledala (prije par godina)...recimo samo da to ne bi preplasilo danasnje klince... Svejedno, drago mi je da sam ga pogledala, a voljela bih pogledati i ostale nize navedene.

Evo tekst:


Žanrovi poput horora i znanstvene fantastike bili su prava rijetkost u jugoslavenskom filmu. U državi, čiji je predsjednik bio veliki ljubitelj kinematografije, prostora za takve teme doslovno da i nije bilo.

Titov ukus, kažu, naginjao je vesternima, što je stvorilo najpopularniji žanr tog vremena "partizanski spektakl", čiji su se redatelji ugledali na velike holivudske filmaše, a čuvene kaubojske scene prebacivali u partizanski film.

Ideologija i estetika socrealizma utjecala je na dominantnu estetiku i ideju filma, a fantastični i horor elementi nisu mogli biti prihvaćeni, jer su se u ateističkom društvu smatrali praznovjerjem.

Ipak, poneka vještica, vampir ili vanzemaljac, uspjeli su se, manje ili više, neopaženo provući.

Trojka.rs piše o pet filmova, koji su unatoč političkom i društvenom kontekstu tog doba, ipak uspjeli zaživjeti te opstati i u takvom društvenom sustavu.

1. ČUDOTVORNI MAČ, režija Vojislav Nanović, 1950.
Čudotvorni mač, adaptacija bajki "Baš Čelik" i "Zlatna jabuka i devet paunica", jedan je od rijetkih filmova jugoslavenske kinematografije koji pripadaju žanru fantastike.

Zanimljivo je i da je upravo taj film, koji je dobio mnoge negativne kritike, ujedno i prvi jugoslavenski film izvezen na strano tržište, u Izrael i Ameriku.

2. LEPTIRICA, režija Đorđe Kadijević, 1973.
Sava Savanović, poznatiji kao prvi srpski vampir, proslavio se u filmu Leptirica. Bio je tema mnogih legendi, a vjeruje se da je zaista živio u mlinu koji se nalazi u Zarožju u Bajinoj Bašti.

To je prvi horor film snimljen u bivšoj Jugoslaviji, a u vrijeme kada je prikazan izazvao je jako burne reakcije. Nakon televizijske premijere, jedan je čovjek u Skoplju umro od straha, a mediji su napali redatelja, optužujući ga da publici, koja nije naviknuta na to, nudi uznemirujući sadržaj ''filmskog terorizma''.

3. IZBAVITELJ, režija Krsto Papić, 1976.
Nakon Leptirice, drugi horor film koji je snimljen u Jugoslaviji bio je Izbavitelj, redatelja Krste Papića. Ovaj neobični horor s elementima fantastike, pričom i atmosferom sličan je čuvenom SF klasiku iz 1956. Invasion of the body snatchers, samo što su vanzemaljci zamijenjeni štakorima.

4. ČOVJEK KOJEG TREBA UBITI, režija Veljko Bulajić, 1979.
Najpoznatiji Titov redatelj napravio je jedan od najspektakularnijih domaćih filmova s elementima horora i fantastike. To i ne treba čuditi, jer Veljko Bulajić je poznat po partizanskim spektaklima, kakav je recimo bio film Bitka na Neretvi (nominiran za Oscara).

Bulajićev film je jedan od najradikalnijih filmskih primjera obračuna s klerikalnim strukturama. Svećenici se u filmu bore za prevlast na zemlji, a u paklu vuku kotače dok ih bičuju gole žene.

5. GOSTI IZ GALAKSIJE, režija Dušan Vukotić, 1981.
Film hrvatskog redatelja i proslavljenog animatora Dušana Vukotića, koji je za svoj kratki crtani film Surogat osvojio Oscara 1961., snimljen je u suradnji sa češkom produkcijom, a jednu od uloga tumači i Ljubiša Samardžić.

Neshvaćeni pisac znanstvene fantastike pokušava napisati roman o vanzemaljcima koji stižu na zemlju. On ima jednu posebnu osobinu, da sve što zamisli može i stvoriti, pa će tako u malo primorsko mjesto sletjeti robotica Andra s vanzemaljskom djecom. Ali ostvaruju se i strašne misli kao što je čudovište iz galaksije Arkana koje će napraviti rusvaj među znatiželjnim mještanima i turistima. izvor

Moram priznati da sam uvijek volio pogledati dobar hororac, od malena. S time da zapravo ne znam zašto je to tako, jer kad razmislim, to vodi samo strahu, tenziji, adrenalinu i uistinu je nezdravo za dušu i tijelo. Naravno, to vrijedi ako je hororac "dobar", odnosno ako sam se mogao uživiti u radnju. Dakle, s obzirom na to hororce ne gledam zbog racionalnih razloga, zaključio bih da ima nešto što meni inherentno, bez razmišljanja, paše u njima.
Nemam neku posebnu omiljenu tematiku, ali najdraži su mi SF horori-akcijski tipa Alien, Predator, Event horizon, Sfera i slični.
Jedino što ne volim to je kad je horor eksplicitno brutalan kao što je primjerice bio ovaj zadnji film o Freddyju.

Alpha je napisao/la:

Ideologija i estetika socrealizma utjecala je na dominantnu estetiku i ideju filma, a fantastični i horor elementi nisu mogli biti prihvaćeni, jer su se u ateističkom društvu smatrali praznovjerjem.

Zanimljiva rečenica, ni ateisti ne vole praznovjerce

Što se tiče horor filmova, mene nije strah kad ih gledam, pa su mi dosadni. Doduše ima tu i tamo neki koji je dobar i od kojeg se naježim kad ga gledam, ali takvi su rijetki. U glavnom su mi horor filmovi dosadni, jer se nastoji stvoriti atmosfera straha pa ima previše iščekivanja.

Nekad su mi dragi, a nekada ne. Uglavnom su mi simpatični oni u kojima znam što slijedi pa se u kinu mogu smijati na sva glas dok se drugi skrivaju ispod stolca (neprocijenjiv osjećaj!).

Zasada su mi top CE-4 (ovaj ne želim nikada ponovo gledati, pogotovo jer sam "indoktriniran" sa svim tim pričama o vanzemaljcima, te sam se užasno osjećao nakon kina... čak i kad su rekli da je sve igrani film na kraju) i The Grudge 1,2,3 (odvratni su, baš se užasno osjećam nakon gledanja, čak i na ponovno gledanje nekih).

Uglavnom mislim da mi je u horroru ključna stvar zvuk i šumovi u dobroj kombinaciji koji trebaju zastrašiti gledatelja.

Sami horror po sebi, mislim, da je nešto nepotrebno, čak i kao žanr, jer strah je ono što čovjek treba izbjeći, tj. prerasti i shvatiti da ga strah ograničava kao duhovno i fizičko biće.

Slazem se da je kod horrora zapravo sve u elementu iznenadjenja i zvukovima. Mislim, ako ne ocekujes i malo dijete nas moze presrasiti izletjevsi iza ormara i viknuvsi "bu"

I ja sam čula od rođaka da je Leptirica utjerivala strah i trepet klincima u kosti.
Baš bih je voljela pogledati, jer kažu da je dosta dobar film sa elementima folklora.

Inače, volim pogledati dobar horror film, iako sada rjeđe nego ranije.
Vrlo je teško žanrovski odrediti koji film spada u horrror i gdje je granica sa trilerom, tako se mnogi filmovi za koje bih rekla da primjerice spadaju u domenu psihološkog trilera, slove za horrore.
Tako npr. Misery (izvrstan film, nedavno sam ga gledala), možda čak i Hitchckockov Psycho...

U horror filmovima me ne privlače krvoločne i brutalne scene, kojima je cilj šokirati gledatelja (takve filmove uopće niti ne gledam), već volim u njima osjetiti onaj fini psihološki fluid napetosti, koji se proteže cijelim filmom.
Pogledala sam dosta starijih horror filmova, za koje bih rekla da su puno uspjeliji od onih nove proizvodnje, Psycho, Rosemaryna beba (Roman Polanski), Omen...
Od novijih filmova mi je prilično šokantna Noć vještica, koji zapravo nema jako puno psiholoških elemenata, ali dosta uspješno obiluje scenama u kojima glavni lik slijedi svoje žrtve, do smrti.

Ne zastrašuju me filmovi SF tematike, ali mi je zanimljivo tako nešto pogledati.
Često pročitam neku knjigu pa onda pogledam film baziran na istoj knjizi i kompariram.
Tako uvijek volim pogledati The Silence of the Lambs, koji je prvenstveno triler i mislim da je izvrsno snimljen (sa Jodie Foster i Anthonyem Hopkinsom) i on mi iz nekog razloga nije nimalo zastrašujuć.
Za razliku od njega, njegov nastavak Hannibal (sa Juliane Moore) mi je totalno promašen film, forsirane hollywoodske tematike. Prvo zato jer drugi film obiluje bljutavim scenama, a drugo radi očite diskrepancije karakternih likova, Clarice Starling i Hannibala Lectora.
Starling postaje totalno neurotična i neprofesionalna žena, a kasnije se čak javljaju ljubavne aluzije između nje i Lectora, što je totalno nekarakteristično, obzirom da bi takav scenarij za radoholičarku Starling i genijalca Lectora bio suviše predvidljiv da bi se uopće realizirao.

Od novijih filmova, voljela bih pogledati The Rite, koji je nadavno igrao u kinima. Možda baš zato jer volim gledati Hopkinsa u glavnim ulogama.

Uglavnom, u zadnje vrijeme sam sklona razmisliti, prije nego se odlučim gledati neke horror filmove (psihološke drame itd), osobito u društvu.
Radi se o tome da uvjerljivi filmovi vrlo ozbiljne tematike (osobito ako su bazirani na istinitom događaju ili ako naknadno pročitam da su se za vrijeme snimanja događale neobjašnjive nesreće ), ostavljaju gorak okus i puno prostora za razmišljanje pa nisu baš najpoželjniji izbor za opuštanje prije spavanja.
Tako da često radije pogledam neki slabiji horrorac ili film opuštenije tematike, koji u konačnici neće rezultirati nekim nezadovoljavajućim dojmovima i napetošću.

Jel tko ovdje, osim mene, gledao Leptiricu?

Alpha je napisao/la:

Jel tko ovdje, osim mene, gledao Leptiricu?

sunčice, upravo skidam leptiricu, pa ćim se skine, pogledat ću i ja

@Dant Kakva sad sunčica?

Nisam još pogledao Leptiricu, i mislim da ni neću.

upravo sam pogledao Leptiricu, radnja mi je malo dosadna, nije ništ strašan al je zato smiješan film
al Radojka je ko leptirić

MoW je napisao/la:

@Dant Kakva sad sunčica?

OT: Volim hororce, samo nisu mi nešto strašni, već zanimljivi, malo adrenalin i tako. Rijetki su dobri hororci, uglavnom su nekakva sranja, ništa posebno.

Nista ne kuzim sa tom Suncicom

@Dant...znaci nisi se preplasio

obozavam horrore posebice tipa"egzorcizam emily rose" dakle napete price...@ leptiricu sam gledao odavna i znam da sam se uplasio...valjalo bi ga opet pogledati iako smatram da nece imati isti efekt...@

leptirica je ono starinska ali nije loša
ako hoćete gledati nešto bolesno pogledajte Srpski film (tako se zove film)
ja sam ga s prijateljem krenuo gledati i pokajao se

meni je jedan od najboljih filmova "Zone of the dead",domace produkcije,na engleskom.
Probajte,uglavnom je kul.Kao i neki sto je juce bio na SciFiju "Panic on rock island" i "Live broadcast of the dead"(valjda je tako)
zona mrtvih i zivi prenos smrti su o zombijima a panika na ostrvu rocka o virusu

inace dobri su mi tipovi horrora kao sto su egzorcist,izabranica tame,nerodeni,joshua,sedmi znak,ritual,predskazanje,amitywille,posljednji egzorcizam,pa oni pusti japanski filmovi strave kao sto su krug,kletva itd...sto zbilja stvaraju trnce, jezu...barem meni...ali isto tako volim i klasicne price o vampirima, vukodlacima i sl...@

Gledao sam Leptiricu, mozda je plasila ljude onog vremena ali danas sigurno nije strasna, cak stovise, zanimljivo je gledati korijene horrora s nasih prostora.

A sto se tice opcenito horror filmova, naginjem zombie tematici kada je tmurno i pada kisa vani a kada je vrijeme drugacije onda se i mood sto se tice horrora mijenja. Od klasicnih slashera do imitacija snuffa ili azijskih bolestina, pa sve do egzorcizma. Sve ovisi o raspolozenju.

Ja sam veliki fan horor filmova i najviše volim horore sa tematikom okultizma, natprirodnog mada mi i poneki slasher leži. Pre neki dan sam gledao Martyrs i mogu da kažem da me je zaista šokirao. Da li je iko gledao ovaj film?

ja gledo

I kakvi su utisci?

Dok sam ga gledao prvi put nije mi nista bilo jasno, redatelj je napravio savrsen posao sto se tice zbunjivanja publike. Ali kada sam ga opet gledao bio je sasvim ok, jos da nam je samo dao neki hint sto se to dogodi poslije smrti bilo bi i bolje. Al neka, i ovako je film dovoljno zanimljiv. Imas jedan slican, mozda si cuo za njega (The woman) iz 2011. Ako ti se svidio Martyrs mogao bi ti se i ovaj

Mislim da je to i bilo poenta da se ne sazna šta se posle dešava. Po meni francuzi prave savršene horore (martyrs, inside, haute tension, frontiers) Nisam čuo za taj film da li je na istu foru rađen ili?

Francuzi imaju specifican ukus sto se tice horrora. Svakako su specijalisti sto se tice torture porna. A The woman je rađen na slicnu foru. Samo se radnja odvija u jednoj naizgled idilicnoj americkoj obitelji. Naizgled Ostalo ces sam saznati ako ga pogledas.

Skinuću film i odgledaću ga pa javljam utiske. Ali veća boleštija od francuskih filmova je Srpski film. Jesi li gledao Cannibal holocaust?

Srpski film nisam, Cannibal holocaust jesam. Ocekujem dojmove