Depresija nakon ljeta

Dokazano je da se za vrijeme odmora popravljaju zdravlje i raspoloženje te raste razina energije i opće zadovoljstvo.
Prijašnje studije su pokazale da oni koji ne idu na godišnje odmore češće imaju problema sa zdravljem, a mogu i umrijeti mlađi.
Koristi su višestruke, od "punjenja baterija" za posao, kvalitetnog druženja sa obitelji i prijateljima, do upoznavanja novih mjesta i kultura.

Dok upijate posljednje zrake sunca i morskih mirisa, tik-tak alarmira ponovni početak starih problema.
Blagodati godišnjeg odmora su na izmaku i vrlo brzo prestaju povratkom u svakodnevnicu i radno okruženje.

Kako što bezbolnije prebroditi taj prijelaz i dolazak na posao?
Evo nekih savjeta:

1. Dva ili tri dana prije kraja godišnjeg odmora pripazite kad idete na spavanje i kad se dižete. Idite po pola sata ranije u krevet i ranije ustajte,
tako da vam prvi radni dan ne bude stresan.

2. Dan prije povratka na posao ne pijte previše alkohola.

3. Prije odlaska na praznike ostavite uredan stan, da vas dočekaju red i mir. Tako se nećete mučiti dan prije početka radnog tjedna niti će vas nered dočekati
kad se vratite kući.

4. Odjeću za prvi radni dan ne tražite ujutro nego dan ranije.

5. Na posao donesite sliku s ljetovanja ili neku sitnicu koju ste kupili na putu.

6. Prvi dan dođite na posao 15 minuta ranije, trebat će vam zbog nagomilane pošte i drugih zaostataka.

7. Kad kolege stignu pozdravite ih radosno i pokažite da ste spremni za posao.

8. Javite se šefu i dogovorite što se prvo mora obaviti.

9. Što prije porazgovarajte s kolegama o projektima koji su krenuli dok vas nije bilo.

10. Ako je ikako moguće, prvog dana ne ostajte duže na poslu – to je previše za nekoga tko se tek vratio s godišnjeg.


LINK http://magazin.net.hr/zdravlje/psiha/page/2011/06/21/0426006.html

Ovo su tek neki savjeti, koji se ne mogu generalizirati, obzirom na prirodu nečijeg posla.
Ipak, poruka je ista.
Preporuča se "blaži" prijelaz u radnu svakodnevnicu. Dajte svojem tijelu i duhu malo vremena dok sve ne sjedne na svoje mjesto.
Stručnjaci tvrde da je lagana depresija nakon ljeta normalna, ukoliko traje par dana, dok se opet ne prilagodimo svakodnevnici.

Kako se vi nosite sa povratkom kući, nakon ljetovanja i padate li u "postljetni blues"?
Vjerojatnost za depresiju je veća ukoliko ste bili duže vrijeme na odmoru i proveli ga vrlo kvalitetno i ugodno.
Da li vam se nakon dolaska kući nameću mnoga pitanja o eventualnoj promjeni posla ili drugim promjenama koje želite u vlastitom životu?

ja osobno svaki odmor i pokušavam provesti što više na nogama i "radno" jer jednostavno ne podnosim ljenčarenje i "prazan hod". kraj odmora dočekam pun elana i volje za radnim mjestom koje upotpunjavam

Tocka 7. mi je zakon

Meni je točka 8 super. Šef se javio meni prvo jer je došao nakon mene s godišnjeg.
A i točka 2 je neka luda. Znači, inače smijete popiti, ali za prvi radni dan bolje je da budete trijezni.

Radim u kladionici za sitne pare, trpim svakakve tipove ovisnika o kocki, slušam uvrede kad gube, baratam velikim količinama novca koje moram iz svog đepa podmirit ako ne štimaju, nemam pauzu iako mi pise u ugovoru da imam i moram šutit il dobit otkaz ako se bunim..

Nema šanse da budem radostan i sretan

@MoW...to je bilo ironicno receno

@Foto...znaci i tebi je tocka 2 zakon

@Foto ali sretan i radostan moraš biti samo prvi radni dan nakon što se vratiš sa godišnjeg, nakon toga možeš biti mrzovoljan

Mislim da su ljudi sretniji i radosniji zadnji radni dan prije godisnjeg nego obrnuto

Ma, ne bi ja ništa rekao da me se pošteno plati i da mogu imat neki normalni život od toga.

Jbg, posao je posao, većina ljudi ga radi da preživi, a samo rijetki ono što baš vole. Što se mene tiče, ja sam uvijek pristojan i relativno druželjubiv, ali ono što je u meni nije za javnost

Da mogu već bi sada otišao u penziju

Da, točka 7 je entuzijastična i jako radno nadobudna.
Kao da je pisana u stilu priručnika iz 50-tih, a sve u stilu Bratstva i jedinstva.

Šalu na stranu, ne primjenjujem baš puno ove naputke, jer još ne moram kohabitirati sa kolegama i šefom, barem ne u ozbiljnom radnom odnosu.
Ipak, nakon dolaska sa mora (ostajem dugo, idem dosta često) malo me lovi ljetna nostalgija.
Mislim da sad nisam u nekom bluesu, samo zato jer drugi tjedan moram opet na more.

Na moru imam dovoljno vremena pretresti neke misli, analizirati dosadašnje i planirati buduće.
Nekako imam dojam da to tamo dolazi više do izražaja.

Tako da svaki put kad dolazim kući s mora, u mislima vrtim neke konstatacije samouvjeravanja:"Pričekaj još malo, završi što si započela,
onda ćeš moći otići...Uff...nema šanse da živim u Zagrebu, fali vode, prostora...Kod kuće mi je dobro, ali dosadno,
a glavni grad me ne privlači..."

I tako. Zaključci mog ljetovanja se uglavnom svode na težnju ka promjeni mjesta stanovanja i osvještenja da neke bitne stvari u životu moram dovršiti.
Konstatiram da bi se željela preseliti na more i da je to u mom slučaju realna mogućnost. Voda i pregršt terena za hodanje opuštaju i da ću to možda napraviti kad nađem posao.
Isto tako, misli koje "isplivaju" na ljetovanju i zaokruže cjelinu, posredno ukazuju i da sadašnju svoju životnu situaciju ne percipiram baš idealnom ni poželjnom.

Ne mogu reći da su mi misli depresivne, više dođu kao hladan tuš , ali se definitivno trajno uobliče.