Povjerenje

Archangel je napisao/la:

Sebe još donekle mogu kontrolisati. Ali druge... to nijednom bogu još nije pošlo za rukom a kamoli čovjeku....

Tko o čemu ti o Bogu, pa zar baš moraš na svakom topicu

Ispričavam se na off topicu, ali morao sam

@Athena...u redu si shvatila i u redu ti je post. To je kod vecine ljudi upravo tako. U biti to ''vecine'' je vjerojatno nekih 99% ljudi.

Jasno mi je da ti je iluzorno ali je moguce to cega se dotices i emocije nisu iskljucene. Radi se o apsolutnom prihvacanju i apsolutnoj ljubavi. Znam da ne vjerujes u apsolutnu ljubav ali to je ono sto je potrebno. Da, potrebno je i vidjeti iza nase ljudske prirode kako sebe tako i ostale

Možda čak vjerujem u "apsolutnu" ljubav (uzet ću je malo šire od slučaja roditelj-dijete), ali čak i u tom slučaju sumnjam da se ona mora manifestirati na način da dotične osobe, pod svaku cijenu i bez obzira na međusobne "povrede" u odnosu ostaju jednako bliske, fizički, emocionalno itd.
Ako bi pak došlo do toga, onda bi si postavila pitanje što osoba želi (nesvjesno) postići ostajući u iznimno bliskom odnosu sa nekim tko ga je povrijedio.

Možda osjećaj požrtvovnosti ili veliki stupanj "samoispunjenja" koji proizlazi iz toga što je osoba netipično velikodušna i prašta.
Ako su njene vrijednosti usmjerene praštanju i božanskom, onda se sama nastoji vinuti u te visine pa se tome nastoji i nesvjesno približiti, svojim postupcima s drugim ljudima.
Kako bilo, sigurna sam da se u svim slučajevima neminovno radi i o težnji ka nekom samoispunjenju.
Načini i put mogu biti različiti, ali cilj između ostalog obuhvaća navedeno. To opet stavlja u skepsu "aspolutnost" neke ljubavi.

Naravno, tako bi išao moj tijek misli.
Da se vratimo na temu...

po meni apsolutna ljubav je prihvacanje svega kod covjeka...ili od jednog covjeka prema drugome...dns je to nemoguce,toliko mrznje,lazi i svega losega svijet dugo nie vidio kao u ovo vrijeme...ali mozda se bash o tome radi...mozda trebamo proci sve i kao cjelina i kao pojedinci...mozda trebamo iskusiti i dobro i lose(neki samo lose,neki samo dobro)...
da bi mogli krenuti prema aposlutnoj ljubavi...

moja teorija toga svega je ovo:
sto vise pojedinaca ostavlja mjesta samo za ljubav tako se ona siri,kroz vrijeme od pojedinaca koji su pripremili "tlo" dolaze oni koji zive na tom "tlu".oni zive ljubav i sire je dalje...ona se siri,sve vise i vise pojedinaca dolazi u doticaj sa njom i oni ponovo pripremaju "tlo" da bi dosli oni koji zive na tom "tlu"...ali za to treba vrmena!ako to stavis u danasnje okvire onda ispada da imamo pojedince vec sada koji pripremaju a ima i onih koji zive...problem je sto ih je malo...malo je onih koji su upoznati sa ljubavi o kojoj govorimo a u nju je uvazeno sve....od aposlutnog postovanja prema pojedincu do bezvremenske ljubavi prema sebi i drugima...znaci ljubav koja izlazi iz okvira sadasnjosti...dobra vecina to ne razumije...ali imamo vrijeme da gradimo....ljudi se trebaju promjeniti a to nije lako negovorim o promjenama u tjedan dana,mjesec dana cak ni godine...to je dugotrajniji proces koji obuhvaca uzroke i posljedice,utjecaj okoline...ma sve je bitno...na svemu trebamo raditi i razvijati se na svim poljima...tako dolazi do te ljubavi...volis sve,i dobro i lose jer znas da je tu samo da te gradi,znas da si ti prizvao sve...a kada se dovoljno izgradis sto ti drugo preostaje nego to siriti na "manje obrazovane".zasto?jer im samo zelis dobro,jer ih volis...tako pojedinci s tim velikim znanjem lagano postaju sve brojniji i brojniji i imaju sve veci utjecaj na okolinu.s vrmenom doci ce do toga da zlo nece postojati,govoriti ce se o tome kao o necemu sto je bilo u proslosti,nesto sto nas je protreslo ali izveli smo se na pravi put razvojem...


znam da sam tu sada nabrojala sve i svasta i znam da nie bash najrazumljivije ali eto potrudila sam se