Kraj svemira?!

Postoji li kraj svemira?Ako postoji šta je sa druge strane?

Novi pocetak

Da li uopće postoji druga strana? Nekoć se mislilo da je Zemlja ravna ploča i da ako se ide stalno u jednom smjeru da će se doći do zida ili pak do provalije, no danas znamo da Zemlja okrugla i da ako idemo u jednom smjeru ćemo u stvari doći u točku iz koje smo krenuli.

Vrlo vjerojatno je isto tako i sa Svemirom samo što sve skupa povećamo za jednu dimenziju tj. Svemir je zakrivljen u 4D prostoru. Naravno to podrazumijeva da postoji još najmanje jedna prostorna dimenzija koju mi iz nekog razloga ne možemo vidjeti.

Naravno pitanje je kako izgledaju drugi Svemiri koji su u nekoj paralelnoj dimenziji sa našom, da li ih ima bezbroj ili se radi o nekom ograničenom broju?

Ja mislim da nema kraja, tj nema kraja prostora, ali ima kraj svemiru. Ako pod svemir smatramo zvijezde, maglice, planete i tako to. Do nekuda se to trebalo prosiriti kad je grunulo, ako je uopce, a poslije toga je prazan prostor..

Uvijek me zanimalo ako bi napravili veliki svemirski brod koji sam sebe moze odrzavati i kada bi krenuo u nekom smijeru, dal bi mogao doc do kraja i tako izbjec smrt ako se svemir na kraju opet skupi.

Samo trazim nacine za zivjet vjecno

Yogini vele da nema ni pocetka ni kraja..

Kljuc za besmrtnost po meni bi bio konstantna svjesnost o vlastitoj svjesti. Svjestan sam dok sam u solarnom snu (lazna budnost), svjestan sam dok sam u lunarnom snu (dok spavam), svjestan sam i dok mi tijelo vise ne postoji na materijalnom planu (fizicka smrt).. Tako nekako.. a mozda samo brijem.. ili previse secera cini svoje. U svakom slucaju... sta je tema.. kraj svemira.. nemrem si logicki to predocit trenutno... 12:21 minuta.. sta cu ja ovako rano na ovoj temi Bog mi dragi pomogo..

Nemam pojma što si uopće napisao. Imaš li ti pojma?

Bahro je napisao/la:

Postoji li kraj svemira?Ako postoji šta je sa druge strane?

postoji teorija da je svemir beskonačan i da se ne širi. naime, ako svemir nema kraja, matematičkom jednadžbom se može doći do toga da ima i beskonačno svega: nas, Ce-4 foruma, svjetova sličnih Zemlji, svjetova istih kao Zemlja i da sve to ide u beskraj i nazad. I da, za to svemir mora biti potpuno ravan (jer da nije, nakon nekog bi vremena ušao sam u sebe).

Chakotay je napisao/la:

Vrlo vjerojatno je isto tako i sa Svemirom samo što sve skupa povećamo za jednu dimenziju tj. Svemir je zakrivljen u 4D prostoru. Naravno to podrazumijeva da postoji još najmanje jedna prostorna dimenzija koju mi iz nekog razloga ne možemo vidjeti.

U principu da, ali u teoriji ne nužno. Stvar sa tim dimenzijama je komplicirana, jer kada se spominje 4. dimenzija svemira, spominje se više u matematičkom kontekstu nego kao pomisao dodatne prostorne dimenzije kao ostale 3 koje znamo. Drugim riječima ta 4. dimenzija bi bila ona koju opisujemo jednadžbama i koju možemo predočiti preko efekata koje možemo opisati matematičkim formalizmom viših dimenzija. Međutim iako se zbivanja slažu sa matematičkim modelom kao da se radi o dodatnoj dimenziji, ona i dalje ostaje zapisana preko jednadžbi polja, ne kao nešto vizualno predočivo ili čak izravno vidljivo.

Hmmm, interesantno pitanje. Ne znam sta da kazem. Rekla bih da je svemir beskonacan, ali kada sam jos jednom dobro razmislila zapitala sam se kako je to moguce? Mora da je ogranicen necim, mozda magnetnim poljem koje se ne moze proci....Ali koje je sigurno udaljeno kvadrilion ( i vise) svetlosnih godina.

vjerojatno nema kraja...znaci na kraju svemira opet je svemir a ako pak ima kraja onda bi na rubovima svemira zasigurno bila posvemasnja tama...@

Bahro je napisao/la:

Postoji li kraj svemira?Ako postoji šta je sa druge strane?

i da i ne.
ono sto pokrece svemir da se siri je tzv. crna materija,koja cini oko 70% svemira.
i ta crna materija ce , za 20 miliona godina , ubrzati sirenje svemira u toliku mjeru da ce se sve sto postoji pretvoriti u protonsku kashu koja se siri u nedogled.

svemir nema granica ali kraj mu postoji.
di end.

Tako nešto. Jer ako uzmemo da se svemir stalno širi.......znači mora imati neki 'kraj' koji se zatim proširi. Samo zbog tog konstantnog širenja, nikad nećemo doći (premisalno) do njegovog sadašnjeg 'kraja'.

u našem malom svijetu svemu ima svoj početak i kraj i ne vidim niti jedan razlog zašto to ne bi bilo i globalno pravilo,a za sferu drugih dimenzija o kojima priča chakotay trebalo bi napraviti sučelje za kameru sa "faznim" pomakom i pogledati što se to tamo nalazi ako se nalazi iako to izlazi izvan domene mojih spoznaja to je samo nagađanje za najbezboliniji i njjeftini pokušaj otkrivanja pararelnih dimenzija

Kraj svemira. Ima li svemir kraj? Svaki pojedinac si to može predstavit onako kako mu paše. Ima kraj, dobro nakon putovanja od nekih xxx svj godina dođeš do zida i nema dalje. Kaj je iza zida nije vrjedno razmišljanja. Nema kraja, dobro kreneš nekud i ideš i ideš i nikad ne dođeš jer to nekud ne postoji ideš dalje i ideš dalje i ideš dalje....

Sasvim je moguće da Svemir ima svoj kraj, međutim mi koji smo unutar njega nikako ne možemo doći do tamo jer smo u fizičkom tijelu ograničeni konačnom brzinom svjetlosti, a Svemir se moguće širi mnogo brže od toga.
No, u hipotetskom slučaju kad bi došli do kraja svemira, mogli bi se odmah naći na bilo kojoj drugoj rubnoj točki čitavog Svemira jer prostor ni vrijeme najvjerojatnije ne postoje onkraj Svemira, stoga su sve udaljenosti rubnih točaka jednake nuli.

Priroda nije kauzalni determinizam,priroda je svijest o savršenstuvu sklada neskladnih cijelina, sve funkcionira kao jedno vi ste svemir,a svemir je vi,nema početka ni kraja u krajnjoj cijelini već samo u dijelovima,tj. domenama u kojima vaše mišljenje živi s toga mislite zdravo i živite dugo

Vidim da svi govore fizikalni ZAKONI, zakoni ne postoje već samo običaji da se stvari ponašaju ovako ili onako,ako je učestalo isto ponavljanje u određenim uvjetima mi formuliramo zakon,ali to nije zako i to nije nepromjenjivo,granice ne postoje.

Moram priznati da mi se sviđa način razmišljanja, ali ne razumijem baš najbolje što si rekao. Primjerice kako misliš da zakoni ne postoje, npr. zakon gravitacije postoji, sva tijela privlače jedna druge i to je uvijek tako.

I što bi značilo kad kažeš da je priroda svijest o savršenstvu sklada.... misliš li pri tome da je svijest postojala prije materijalne komponente Svemira?

Chakotay je napisao/la:

Moram priznati da mi se sviđa način razmišljanja, ali ne razumijem baš najbolje što si rekao.

Mislim da ono što GD razlikuje je "zakon" i "zakonitost"... Zakon je nešto čime mi tumačimo pojave u prirodi, ali je besmisleno reći da se nešto dešava jer takav i takav "zakon" postoji - s druge strane, zakonitosti bi bile nešto inherentno samim pojavama, nešto što transcendentira pojavnost i biće i jednostavno jest, bez ikakvog uzrokovanja bilo čega - ono omogućuje uzročnost.

Inače, smatram, štaviše sam siguran - da svemir NEMA kraja. To istovremeno ne znači da nije ograničen.

Možemo govoriti o "Svemiru" kao o materiji i "energiji" koja okupira određeni prostor, ali tamo gdje ona ne okupira nikakav prostor - još uvijek ima prostor. Da nema prostora, svemir ne bi imao kuda da se širi. On ne bi mogao da se širi i preko neke "barijere" koja bi zaustavila širenje i natjerala Kosmos na deflaciju - samo nema nikakvog razloga pretpostaviti postojanje neke takve barijere, jer je ne-postojanje primarno stanje, i tek izuzetno to stanje biva suspendirano da bi omogućilo nečemu da postoji. Drugim riječima, nešto ne postoji sve dok ne nastane. Ali, opet time stvaramo drugačiji (veći) skup (superskup) elemenata i ulazimo u jednu veću perspektivu iza koje opet - nema ničega.

@Chak...kako to mislis svidja ti se al ne razumijes?

@Arch...mislim da GD nije bas skroz mislio na razliku pojmova "zakon" i "zakonitost" jer jos na kraju naglasava da "to nije nepromjenjivo" iz cega bi se dalo zakljuciti ostavljanje mogucnosti da "jabuke padaju u nebo"

Naravno da postoji kraj svemira! Svemir se konstantno širi i zauzima neki drugi prostor nama nepoznat, prema tome svemir ima kraja. To vam je kao mračna soba koja se stalno širi i zauzima neki vanjski prostor, a unutar sobe se nalaze sitne čestice nevidljive golim okom. Te čestice zamislite si kao da su to planete. Jednostavno ako se svemir širi, onda mora postojati negdje i kraj jer stalno uzima neki drugi dio prostora koji je beskonačan.

Svemir je beskonačan.I da nije sigurno je milijardama kilometara udaljen od živih bića.To zvuči isto kao kad su ljudi govorili da je Zemlja ploča koja je na četiri slona koji stoje na oklopu kornjače.

Ovako nekako ide Hybrid priča stvorena na temeljima nekih od najpametnijih ljudi iz domene egzaktnih Znanosti, Mudraca drevne Himalaye, živućih Sadhua i njihovih hermetičkih tradicija te mog shvaćanja cijele te priče:
Univerzuum kojeg mi danas poznajemo iz Egzaktnih nauka i proučavanja nije onaj koji stvarno jest, drugim riječima mi ne znamo točno što je Univerzuum jer ne znamo što se nalazi u njemu i koja je njegova prava priroda.
Poznamo jedan jako mali dijelić od oko 2-4% a ni za njega nismo posve sigurni jer smo u zadnje vrijeme u dilemi jeli gravitacija ovisna o odredjenim rijetko pojavnim ultra malim česticama/valovima zbog kojih se (možda) sama gravitacija tj. magnetizam javlja.
Nismo u zadnje vrijeme sigurni u mnoštvo stavri u koje smo bili prilično sigurni ranije i to je dobra stavr jer se iz takve nesigurnosti obično radjaju revolucionarne ideje i iz nesigurnosti nastaje evolucija Razumijevanja.
Ovo što sam gore samo načeo u što sve današnji astro-fizičari nisu sigurni i ovaj postotak koji sam naveo o poznavanju našeg materijalnog Univerzuuma u potpunom je slaganju sa njima i svaki i najzadrtiji Astro-fizičar priznati će ti istu tvrdnju.
Ovo sve što ne znamo i ne razumijemo napominjem da bi se lakše nadovezao na tvoje pitanje na koje nije da nema odgovora.
Naime većina experimentalne teoretske fizike danas bazirana je na Kvantnoj Fizici i Kvantnoj mehanici a Kvantna FIzika je prva Fizika koja, gledana očima poznavatelja bilo koje Ezoteričke doktrine, zapravo povezuje (uvjetno rečeno) Duhovni Put i razumijevanje sa Materijalnim Putem i razumijevanjem i neki od pojedinaca sa obje strane su uvidjeli da se ovo dešava.
Da ne bih duljio i pokušavao povući sve precizne korespodencije u čemu je sve slična koja tvrdnja i koje znanje sa kojim (iz do sada suprotstavljenih krajeva spektra i to Duhovnosti sa jedne i Znanosti sa druge strane) preći ću odmah na "ultimativnu" Hybridnu priču do koje sam ja došao slažući sve stvari sa kojima se i jedni i drugi slažu (na jedan ili na drugi način).
Bilo bi neprimjereno, nerazumnjivo sa većinu i pomalo pretenciozno koristiti do kraja Duhovnu terminologiju ali isto tako i najkomplexniju Znanstvenu terminologiju pa ću pokušati biti što jednostavniji te molim zahtjevnije čitatelje da me radi toga ne stavljaju u ladice.

Sljedeća dakle Hybridna priča povezuje one strane duhovnosti koje su teške za povjerovati nekome koji "čvrsto stoji na Zemlji" sa onim iz Znanosti koje bi te strane mogle zapravo i opravdati, a one strane Znanosti koje su došle do zida radi nedovoljno znanstvenih orudja obogaćuje sa idejama i Uvidima nekih drevnih Mističnih doktrina koje, čini se, imaju odgovor na njih te tako ova dva pristupa obogaćuju jedan drugog.
Priča involvira String-theory, Parallel universe Theory, Tantrički Misticizam, Praksu Sadhua ShivaShankara Charya tradicije, Kvantnu Fiziku, teoriju determinističkog Kaosa i druge...
Ovo sve je uvod .. prilično dug i da bih objasnio sljedeću rečenico kojom ću ti odgovoriti na pitanje trebale bi mi stranice texta i sati vremena ali se čini rpilično jednostavna naizgled.

(Here comes my Lucide Hybrid story answer)
Dakle:
... naše znanje o fizičkom Univerzuumu (za koji je vrlo upitno dali je uopće toliko fizički kao što mi to mislimo je oko 2-4%). E pa taj vrlo nemjerljivi Fizički Univerzuum za kojeg pojma nemamo niti koliko je star niti koliko velik (za sada 13.7 milijardi svj. godina ali kada bi došli tamo možda bi dobili svijetlost od novih 14) je samo dio jednog mnogo ogromnijeg Univerzuuma i to mali dio od oko 0.7-1% taj Univerzuum nazivamo Univerzum Kvantnog Polja ili Univerzum Svijesti (u kojem sve ovisi od Svijesti svijesnog Promatrača) taj Univerzuum je oduvijek tu i radi vječne Igre pasivnog-tihog posmatrača sa razigranim i expadnirajućim on je u vremenskim intervalima živ a zatim tih.. nakon toga postoje faze njegove duže živosti pa i promjene promatrača ili onog koji Iskušava... ne postoji ni početak niti kraj svega ovoga jer je Ultimativni UT-Pati-Prakaranam (izvor kreacije) suština ovog beskonačno dugog trenutka u kojem se dešava sve i stalno .. kao beskonačni bljesak Svijesti koji nij enikada počeo (jer nema vremen u kojem bi mogao početi) a neće niakda završiti jer prelazi normtive vremena.



p.s. Ovdje ti preporučam da pročitaš Pravi Utpatti prakaranam jer on uistinu objašnjava na gotovo matematički način sve ere. eone i beskonačna prostranstva vremena da bi na kraju vrlo jasno objasnio zašto je njihova priroda takva i kako to da smo mi odlučili omedjiti vrijeme cijepkajući vječni trenutak na male.. ..
...separacija svijesti, dualna priroda postojanja, privremena odvojenost i čitav niz stvari koji čovjek zaista može shvatiti sa svojim intelektom preko tako objašnjenih (svetih) podataka može odvesti čovjeka do toliko dubokog utiska, pa čak i privremenog straha, da zaista Doživi ono što tamo piše ako dovoljno focusirano prati..
.... taj ili takav doiživljaj učinit će da se u jednom trenutku, malom sićušnom treutku osjetiš veoma mali i nekako veoma čudno svugdje..... to se zove Kensho i čim si pitao ovo pitanje pretpostavljam da si nekada doživio taj osjećaj kada si se u jednom trenutku intezivno razmišljajući o vječnosti ili beskonačnosti doista iskustveno zabezeknuo i pitao "jebote odakle meni ove ruke, tko sam ja, kako ... ?? .."
e, vidiš ako jesi, kaže Gurdijeff da taj osjećaj trebaš prizzvati barem 5 puita na dan u sjećanje i da si napravio posao... to se inače u Mističnim praksama naziva 4-ti put ili put Budnosti.

Moje je misljenje da ce svemiru kad tad doci kraj,kao sto je i nastao tako ce i nestati velikim praskom