Šaptač ljudima

Parent Topic

Nedugo nakon što sam počeo pratiti emisiju gorepomenutog Cezara, postao sam svjestan dubine problema uzrokovanih nedostatnim razlučivanjem pojmova "disciplina" i "kazna".

Prvo i najvažnije - "disciplina" i "kazna" NISU sinonimi.

Tek nakon što smo ovo napisali, ima smisla krenuti dalje.

Kaznu je jako teško, možda i nemoguće, razlučiti od OSVETE. Osveta je, pak, simbol slabosti. Nepravovremena reakcija na gubitak moći individue, uzrokovana ili strahom od ishoda ili nedostatkom vjere u svoju moć, vodi ka tome da se čeka, vreba, prilika kada će se osjetiti odvoljno snažnom da povrati izgubljenu moć ili svoj prethodni status - što samo potvrđuje dijagnozu slabosti. I takva, dakle, individua, očekuje da se druga individua pokori njegovoj slabosti, unatoč činjenici da to pokoravanje nema ničim drugim da opravda onome drugom doli, eventualno, čistom silom. Pri tome se radi o raznim oblicima prijetnje onome koga slabić želi da pokori, prijetnje njegovom životu, imovini, rodbini i/ili porodici, slobodi i ostalim stvarima u kojima ovaj uživa. Takav pathos izaziva odnos "opasnost-strah", i potonji nastoji na sve načine izbjeći opasnost; njegova prva reakcija je izbjegavanje a ne pokoravanje. To vodi do daljnjih sukoba i odvagivanja snaga; ukoliko pokoravani ustanovi da nije sposoban da se odupre agresoru, nastupa nešto što je najbolje nazvati "uslovna pokornost", kojom se nastoji izbjeći ono najgore simuliranjem prihvatanja tuđe nadmoći, ali samo dotle dok i sam ne bude u mogućnosti da uzvrati na isti način, vrati svoju slobodu, i još da nadoknadi deficit moći koji mu je agresor izazvao.

I priča opet kreće ispočetka.

Discpilina se u našoj vrsti teško definiše, nedostaju nam prave riječi za to jer je osvetoljubivost i kažnjavanje prethodilo jeziku. Vidjeli smo da psi nemaju tih problema, jer nemaju ljudski razum koji bi zbunjivao njihove instinkte. Dapače, mogli smo vidjeti u seriji, pa čak se i sami uvjeriti, da kad god razumom pokušavamo komunicirati sa instinktom, uvijek dolazi do nesporazuma i haosa. A sam akt potčinjavanja je instinktivan, i posjeduju ga sve društvene životinje, dakle i ljudi. Tu dolazimo do zaključka da je potčinjavanje instinkta, tj. tuđe volje, moguće sprovesti jedino ako mu se suprotstavi jača volja, a ne veća snaga. Primjer, jedan moj poslovni kolega, koji se inače bavi lovom, imao je lovačkog psa kojeg je koristio u lovu, i neko vrijeme je taj odnos funkcionirao. No, kako kaže, najednom se nešto promijenilo i pas ga je ugrizao. Tipično ljudski, on je odmah zaključio da "nešto nije u redu sa psom" i odveo ga je u šumu i ubio. Negdje je očigledno čuo da ako pas hoće ujesti da se mora ubiti. No, i njemu i onima koji su mu tako savjetovali promaklo je nešto bitno - mogao ga je ubiti, ali ga, ipak, nije pokorio. Tu njegovu "nepokorljivost" radije je pripisao "snazi" psa a ne vlastitoj slabosti. Inače, bio je jedan od onih koji su pratili "Šaptača psima"...

Ta pomenuta "jača volja", koja je srž discipline, upravo je ono što predstavlja i najveće prokletstvo današnjeg čovjeka - jer mu ona najviše nedostaje. Sve intenzivnije udruživanje sve slabijih jedinki u sve veće društvene jedinice dovodi do toga da potreba za jakom voljom nije više od presudnog značaja kao što je bila prije, u manjim jedinicama, i time se dobija plodno tlo za širenje svih vrsta nestabilnosti i oblika stresa jer su takve velike jedinice, gotovo u pravilu, vođene od strane nestabilnih pojedinaca. Kao što smo razmotrili u slučaju kazne, nestabilnost psihe i bolest volje su zarazni - i, kao što je pravo, proizvode nestabilnost i bolest.

Nikad prije nisu države imale više zakona nego danas. To su toliko zamršene konstrukcije imperativa ponašanja da čovjek mora ići u posebne škole da bi išta razumio. No, da li je eliminisana potreba za kažnjavanjem? Jesu li nestali kriminalci? Nisu i neće. Prekršitelj zakona je vjerovatnije da će po izlasku iz zatvora biti oprezniji i nepovjerljiviji prilikom sljedećeg kršenja zakona - ali je gotovo sigurno da će ga kršiti opet. I ne radi se samo o teškim krivičnim djelima zbog kojih se zatvara - šta je sa kaznama za parkiranje, jaywalking-om, bacanjem papirića i sličnim "malim nepodopštinama"? Koliki je procenat stanovništva kriv za bar jedno od ovih zakonom regulisanih postupaka? Koliko njih je i nakon "kazne" nastavilo sa istom aktivnosti, ali samo opreznije, da ne budu uhvaćeni?

Sve ovo govori da "kazna" nema disciplinsku nego osvetoljubivu narav i stoga je tako neučinkovita. Da bi se ostvario disciplinski efekt, mora se informacija prenijeti do nivoa instinkta, jer je on glavni pokretač radnji, a ne razum. Razum je samo njegov alat. To je moguće postići ako se prilikom nepoželjne radnje - NIKAKO POSLIJE - uvede posljedica umjesto kazne, na način da se neka radnja počinje instinktivno percipirati kao direktno-posljedično nepovoljna. U manjim jedinicama moguća je direktna kontrola nad jedinicom od strane jedne volje, i tad je moguće direktnom intervencijom spriječiti nepoželjno ponašanje. No, što je jedinica veća, slabi direktna kontrola vladajuće volje, i sve više se mora oslanjati na druge volje koje će je sprovoditi - no time je već učinjeno premnogo; čim u jednačini imamo "druge volje" imamo i druge interese, različite od interesa vladajuće volje, različite karaktere, metode vladanja i sprovođenja svoje ili tuđe volje. Često su ti "medijumi tuđe volje" sami nesposobni da budu vladajuća volja, što je nužno za jednu proaktivnu instancu kao što je "sprovođenje" bilo čega - onaj ko je nesposoban da sprovodi svoju volju, nesposoban je da sprovodi volju uopšte. A kad to, ipak, pokušava, pokušava neodmjerenim metodima nesvojstvenim vladaru - budući slabije volje, pribjegava agresivnosti i nasilju i time izaziva daljnje nasilje i agresivnost.

Snažna volja dominira slabim voljama - no u slučaju kad se "dominacija" izjednačava sa "agresivnošću" (samo potražite definicije pojmova na nekim od internetskih riječnika) nedostatak snažne volje koja bi vladala je više nego očigledan, kao što je očigledno i koji tip ljudi gotovo redovno dospijeva do pozicija koje bi trebale da predvode. Kakav predvodnik, takvo stado - civilizovanost kojom je plaćen nedostatak snage da se izbori za pravo na opstanak isključivo kroz vlastita pregnuća dolazi i sama na naplatu kroz gubitak vrijednosti i ciljeva vrste, nedefinisanosti sebstva, izgubljenosti svake vrste.

Riječju - nihilizam...

Samo da se nadovežem...u vezi cijele ove rasprave o 'dominaciji' i 'agresiji'.
Mislim da se ta dva pojma nikako ne smije izjednačiti i okvirno se slažem sa definicijom istih koju je Arch spomenuo.

Ja ne smatram da su agresivni ljudi dominantni. Možda je površni dojam takav, da se ujedno radi o dominantnim osobama (zato što 'upadaju u oči' svojim nastupom), ali rekla bih da je potreba za ispoljavanjem agresije, zapravo obrambeni mehanizam pojedinca koji proizlazi iz slabosti tj. straha od gubitka (potencijalne) moći kojoj pojedinac stremi. Dominacija koja se temelji na agresiji nije ujedno 'prava dominacija', jer počiva na krhkim i nesigurnim osnovama.

Isto tako, 'dominacija' nije osobina koja postoji sama po sebi, jer je nužna reakcija prihvaćanja iste osobine od okoline koja joj daje potvrdu.
Ako pojedinac mora potvrđivati svoj status 'agresijom', tada on zapravo i nije dostatno dominantan, jer tu obično izostaje aspekt dobrovoljnog (slobodnog) prihvaćanja njegove dominacije od 'mase'.

Ja nisam ni kazala da su sinonimi niti da se izjednacuju. Ali cinjenica je da su dominantne jedinke cesto ujedno i agresivne (a isto tako su cesto upravo i dosle na alpha poziciju preko agresije). Neki ljudi su agresivni jer time skrivaju nesigurnost, a neki zato jer imaju sigurnost da im nitko nista ne moze.

Ajmo to ovako postavit. Zasto je netko dominantan? Zato jer ima respekt okoline. Kao sto si rekla, masa je ta koja nekom daje dominaciju jer bez okoline/mase osoba nema nad kime niti biti dominantna. E sad, cime se zasluzuje ta pozicija? Ovisi. Ako se nalazimo na nekom znanstvenom institutu onda je dominantan onaj s najvecim kapacitetom mozga (da se tako izrazim), ali kroz povijest su dominaciju imali oni koji su imali snagu (ako ne svoju onda nekakve vojske) i tu se rijetko radilo o krotkim ljudima. E sad, jesu li oni citavom tom pricom skrivali cinjenicu da imaju malog ili nesto...ne znam...ali u praksi je bilo tako.

U nekom divnom i idealnom svijetu dominaciju bi imala osoba koja drugima pruza osjecaj sigurnosti kroz svoje moralne, eticke, intelektualne i ine pozitivne osobine....jedino sto mi ne zivimo u tom idealnom svijetu.

Alpha je napisao/la:

Ja nisam ni kazala da su sinonimi niti da se izjednacuju. Ali cinjenica je da su dominantne jedinke cesto ujedno i agresivne (a isto tako su cesto upravo i dosle na alpha poziciju preko agresije). Neki ljudi su agresivni jer time skrivaju nesigurnost, a neki zato jer imaju sigurnost da im nitko nista ne moze.

Sad se postavlja pitanje valorizacije 'dominacije' koja počiva isključivo na agresiji, a nema dobrovoljnu podršku većine.

U oba ova potonja slučaja agresivnosti (zadnja rečenica), zapravo se radi o nesigurnosti- da pojedinac neće moći zadržati rukovodeću poziciju (ukoliko ju je prethodno ostvario) pa se priklonja agresiji ili nesigurnosti da isti neće moći ostvariti moć, bez posredstva agresije.
Ovdje smo se dotakli zanimljivih pojmova, ali to je za neku drugu temu pa da ne idem offtopic.

I ja bih se složila da ne treba miješati agresiju i dominaciju. Ali opet kažem teško je sve to definirati i podijeliti kroz vreme/povijest ... Zapravo, treba naglasiti jednu stvar, a to je da mozak služi za preživljavanje. Mozak - organ - za preživljavanje. . I kada tako postavimo stvari, onda znamo zašto se u određenim situacijama i okolnostima aktiviraju instikti i određenje reakcije.

Znate kako bebe po rođenju već imaju određene reflekse koji se gube u prvoj godini života: Moroov refleks, (refleks grljenja, trzanja) - gubi se između 3. i 6. mjeseca života; Refleks Babinskog – gubi se između 4. i 6. mjeseca; Palmerov refleks (refleks hvatanja) - gubi se do kraja prve godine; Refleks plivanja, gubi se krajem prve godine; Refleks hodanja (kada osjeti podlogu pod nogama beba refleksno hoda na vrhovima prstiju), gubi se u prvim tjednima života... Dakle, mozak odbacuje određene stvari koje se ne koriste , koje nam nisu potrebne za opstanak.

Tako da nema univerzalne definicije niti teorije za sve, jer vreme u kome se nalazimo je jako bitan faktor. Ne možemo uspoređivati muškarce i žene sada i prije 1000 godina.

Ono što je uvijek nepromijenjeno je i instikt za razmnožavanjem, i tu bi se složila da žena pomoću svojih čula bira mužjaka sa najboljim DNK. Ženka ima biovlast nad mužjakom, i u tom smislu je dominantna. I o takvoj dominaciji treba govoriti, a ne o kompleksašima koji žele voditi nekakvu glavnu riječ, i nametati svoje nekakve zakone, u kojima će pokazati da su glavni lokalni šerifi.

Tako da njuh - njuh, i nema laži nema prevare .

Archangel je napisao/la:

Teško bi muška djeca mogla uzeti Alfa-mužjaka za uzor, kad na milion stanovnika dođe jedan. Stoga biraju ono najbliže tome, nešto što simboliše moć a sa čim se istovremeno mogu identificirati. Ako se dobro sjećam, negdje oko 5. godine života dječaci i djevojčice stječu spoznaju da su dječaci i djevojčice nekako "drugačiji" i instinktivno gravitiraju prema ocu odn. majci, čistom komparacijom vanjskih fizičkih odlika između sebe i "uzora"...

A za agresiju, to možemo eksperimentalno utvrditi i dokazati. Pokušaj biti agresivna prema nekom nepoznatom dobermanu ili vučjaku, galami, tabaj nogama i kidiši na nj. Tako ćemo najbolje vidjeti hoće li te taj pas doživjeti kao dominantnu ženku ili kao nesigurnu ženku.

VAŽNA NAPOMENA: preporučujem da to ne učiniš, radije nagovori nekog da proba.

U šo dobar post!

a ako ga rokneš nogom u zid itekako hoće
mislim da se ne slažemo oko definicije agresivnosti
jedno je pravit se agresivan
drugo je bit agresivan
naravno da dominacija i agresivnost nisu isto
ali se često preklapaju
rijetki su dominantni ljudi bez agresivnosti neke vrste
u svakom slučaju je riječ o nametanju svoje volje drugome

@Arch i Lyra...nije mi jasno kako nije jasno objasnjenje veze izmedju dominacije i agresije. Ako uzmemo onaj bedasti primjer sa drazenjem psa pa to prebacimo u copor vukova/pasa onda je alpha muzjak, vodja copora, onaj koji je pobijedio sve suparnike. Dakle on nuzno ima agresiju ali i energiju. Jedinka koja to nema ne moze biti alpha copora ma koliko bio siguran u sebe i divnog karaktera.
Da se jos osvrnem direktno na primjer drazenja psa. Mislim da nisam retardirana toliko da mi je nejasno kako me doberman moze priklat i da je jaci od mene. U skladu s time ja cu uz provociranje doticnog dobermana nuzno slati i strah koji on osjeca. Medjutim ako imamo malog psa koji mi ne moze nista cak i da me ugrize tada necu slati strah i nesigurnost te mogu uci u sukob s njime (male pasmine su cesto vrlo agresivne i to sto su sitni ne dozivljavaju previse kao neki problem) i izdrzati dovoljno dugo da ''pobijedim''.

E sad, mozda ja malo previse podcjenjujem ljude al bome ih i ti/vi malo previse precjenjujete. Svaka cast pojedincima koji imaju takvu energiju i karizmu da svi usute kad taj netko udje u sobu. Al ajmo reci da je fizicki izricaj te osobe razmjerno siromasan karizmi pa se radi o slabo razvijenoj osobi. Da taj udje u birtiju moze imat karizmu do neba - dobit ce po tamburi.
Poanta: Da bi netko prepoznao energiju dominante osobe koja u sebi nema nikakve agresije niti potrebe za istom potrebno je imati pojedince koji su to u stanju percipirati. Mozda ti/vi (Arch, Lyra i ostali kojima nije jasna povezanost dominacije i agresije) ste to apsolutno u stanju percipirat (dapace, vjerujem da jeste sto vam otezava povezivanje doticna dva pojma). Usudila bih se smjestiti medju vas i reci da mogu pojmiti nekog na takav nacin kao i vi. Ali...uvijek taj ali...ti Arch ili Lyra ili ja ...niste mjerilo. Niti ste vecina. Nazalost vecina djeluje po principu sile i fizicke manifestacije. Stoga, da bi bio dominantni muzjak u velikom postotku populacije moras u sebi imati i biti spreman upotrijebiti i agresiju. Bez straha. Samo agresiju. Kad je potrebno, naravno. Ako to nemas prvi idiot s toljagom koji naidje mlatnut ce te po glavusi i sav narod koji ti je do prije tri minute bio naklonjen sad ce gledat "Schwarzeneggera". To je u ljudskoj prirodi. Svakako kod vecine.
Stoga, to sto vi tako ne mislite i sto to tako ne dozivljavate je zapravo vas "problem". Istina, to bi mogli nazvati naprednijim stupnjem razmisljanja ili razvoja homo sapiensa samo slabo vrijedi kad je masa jaca. Sta se ono kaze: "Tko jaci taj tlaci" i iako zivimo u prividno demokratskom drustvu to je zapravo i dalje tako.

----

Ilustracije su odlicne. Pogotovo mi je dobra ova gdje zena dovuce mamuta

Da se malo uključim, zanimljiva diskusija...
Prvo- trebalo bi definirati agresiju.
Naime, "agresija" se ne odnosi samo na direktni napad, već ona može biti i pasivna (npr. nepoduzimanje neke akcije).
Na koju ste vi točno agresiju aludirali?

Alpha je napisao/la:

Da bi netko prepoznao energiju dominante osobe koja u sebi nema nikakve agresije niti potrebe za istom potrebno je imati pojedince koji su to u stanju percipirati.

Tako ispada da ne postoje 'alpha, beta, gama osobe per se', već da njihova pozicija ovisi prvenstveno o percepciji, tj. podršci okoline.
E sad je pitanje, što se u kojoj okolini traži.
Sve više dvojim vrijede li 'ista pravila igre' pri zauzimanju određenih pozicija u društvu, jednako u životinjskom i ljudskom svijetu.
Slažem se da je u životinjskom svijetu bitna energija i direktna agresija.

Konkretno, postavlja se pitanje koje odlike ima neka zaista dominantna (alfa) osoba. Mislim da se treba sagledati pojedino društvo i koje se 'osobine' u tom društvu percipiraju autoritarnima, dominantnima.
U birtiji imamo jednu situaciju , u društvu poslovnih ljudi drugu itd.
Usudila bih se reći da danas imamo hrpu ljudi npr. na nekim rukovodećim mjestima. Oni ne moraju doći tamo nikakvom direktnom agresijom, nego primjerice politikom, preporukama itd.
Ti ljudi su na tim pozicijama, formalno su dominantni, a u sebi i svojim postupcima apsolutno nemaju odluke jednog vođe, npr. ne mogu trezveno donositi odluke ili su mlakonje. Za mene to nisu istinski dominantne osobe, vođe.

Sve dominantne osobe imaju neku vrstu moći. Moć, koja im omogućuje određenu poziciju u društvu i potvrdu od većine.
Isto tako, mislim da agresija ne mora biti pokazatelj dominacije osobe niti da se agresijom mora doći na 'vrh', iako ima i takvih slučajeva- 'tko jači, tlači'.
Agresija je reakcija koja podrazumijeva odsutstvo (samo)kontrole, eksalaciju nekog nakupljenih frustracija, srdžbe.
U takvim uvjetima, osoba teško može razmišljati 'hladne glave' i obzirom na takvo stanje, pitanje je kakve će odluke donijeti, ako je na rukovodećem mjestu.
Ima ljudi koji su dominantni, kumuliraju moć...i neće niti imati potrebe primijeniti agresiju za dokaz iste, već će se hladnokrvno nasmijati i napraviti ono što žele, s time da će neka osoba možda daleko više osjetiti posljedice njihove dominacije, nego što bi to bilo u slučaju ispoljavanja direktne, nekontrolirane agresije.

Također, smatram da je agresija koja je vidljiva kod vođa nekih zemalja (u vlastitom narodu-društvu) zapravo 'ultima ratio', kojim pojedinac želi (samo)potvrditi svoju moć. Naravno da će agresijom pokušati zadržati svoju poziciju, ali to je podsvjesna reakcija na osjećaj ugroženosti i često puta pokazatelj da moć pojedinca (u nekom društvu) slabi.

Ima dakako slučajeva da pojedinac agresijom dođe na vlast, ali obično takva vlast nije dugog vijeka.

Kakva je situacija sa primjenom agresije 'na tuđem terenu' i koliko je ista u tom slučaju pokazatelj nesigurnosti, a koliko nečega drugog, dalo bi se rapravljati. Btw. mogli bi otvoriti neku temu o agresiji-dominaciji.

@Alpha, ti opet govoriš o reakciji u pravom trenutku. Iliti da osoba ima herca da odreagira i kad je gusto. Slažem se da to nije baš svako u stanju napraviti, ali moram ponovo reći da to nema veze sa dominacijom. Inače bi i rulja koja se mlati na stadionu upala pod taj pojam.

Mislim da sam već nekoliko puta rekla da smo svi mi sačinjeni od dualnosti, u ovisnosti od okolnosti budemo i anđeli, ali i zvijeri. Ali prije će biti da je dominantna osoba ona koja vlada sa svojim i sa tuđim emocijama, pa i sa agresijom. Ona koja maksimalno izbjegava sukobe. Svi vrhunski majstori, sensei itd. su krajnje smireni i fizički reagiraju tj. brane se, isključivo ako moraju.

I mislim da nisi najbolje razumjela šta je @Archangel htio reći u primjeru sa psima. Ali bude on već objasnio. Možda sam ja sve krivo protumačila.


EDIT: @Athena, dobar post.

Lyra je napisao/la:

Mislim da sam već nekoliko puta rekla da smo svi mi sačinjeni od dualnosti, u ovisnosti od okolnosti budemo i anđeli, ali i zvijeri. Ali prije će biti da je dominantna osoba ona koja vlada sa svojim i sa tuđim emocijama, pa i sa agresijom. Ona koja maksimalno izbjegava sukobe. Svi vrhunski majstori, sensei itd. su krajnje smireni i fizički reagiraju tj. brane se, isključivo ako moraju.

Upravo smo zapazile iste stvari, slažem se. Agresija (kao što rekoh) nije kontrolirana reakcija. Tema je svakako zanimljiva pa me baš zanima Alphino, Archevo objašnjenje, kao i ostalih forumaša.

Razlika između dominacije i agresivnosti je što dominantna jedinka izaziva poštovanje, a agresivna izaziva strah.

Takođe, valja razlikovati "nasilje" i "silu". Silu u ovom smislu mogli bi izjednačiti sa fizikalnom silom, dakle, djelovanje jednog tijela na drugo da bi se drugo tijelo ekcitiralo i prešlo iz jednog u drugo stanje. To je opšta definicija. A sad, nasilje podrazumijeva neprestano djelovanje na neko tijelo bez obzira je li ekcitirano ili ne.

Konkretno, dominantna jedinka će upotrijebiti silu kako bi uspostavila ili održala svoj hijerarhijski položaj - no, to će uvijek biti kontrolisana sila, koja više služi kao simbolična demonstracija snage, lične snage, tijela i volje. Cilj pri tome nije nekoga raskomadati na molekule već samo postići submisiju druge strane.

Ona jedinka koja je agresivna - nema kontrole, nema sigurnosti u sebe, svuda oko sebe vidi samo neprijatelje i - što je logično - u stalnom je ratu sa njima. Takvoj jedinki pripadaju mržnja, sadizam, mučenje, iživljavanje nad ostalim pripadnicima zajednice. Ona može neko vrijeme voditi čopor (zajednicu), ali zbog toga što izaziva strah ostali članovi zajednice će je doživljavati kao opasnost; a instinkt nam pred opasnošću stavlja izbor bijeg-borba. Ni jedna od ove dvije opcije nije temelj stabilne zajednice. Jedni pokušavaju pobjeći, drugi se upuštaju u borbu sa "opasnošću", a ta nasilna jedinka dožviljava jednu vrstu samoispunjavajućeg proroštva i njeno nasilno, agresivno stanje postaje samoodrživo. I neizbježno vodi njenom uništenju.

Civilizaciju su gradili upravo takvi otpaci među ljudima, najslabiji, hijerarhijski najniži, biološki najnesavršeniji primjerci čovjeka - upravo zato im i JESTE bila potrebna civilizacija, zaštita u brojnosti, jer bi bez nje ginuli ko muhe. A jedini način na koji oni znaju i mogu vladati je ako imaju neko sredstvo za izazivanje straha. Jer, oni sami se nalaze u jednom trajnom stanju protkanom strahom i nesigurnošću, i to je jedino što oni razumiju. Upravo zato, danas, 8000 godina poslije, ne raspolažemo riječima kojima bi se moglo precizno iznivelisati distinkcija između "vladanja" i "strahovlade", "discipline" i "kazne". Ta razlika se izgubila u vremenu, ali ona postoji, to znamo i danas jedino možemo raspoznati kod ostalih čoporskih životinja, kao što su lavovi, vukovi, psi itd.

O razlici između discipline i kazne već sam otvorio jednu srodnu temu, "Šaptač ljudima".

Aha, uvidjam problem. Predpostavljam da neki ljudi (npr. Lyra, Arch...) agresiju dozivljavaju/defiiraju ovako kako je to Arch objasnio u gornjem postu pa to vezuju uz nesigurnost. Ali ja tako ne definiram agresiju. Bliza sam Atheninom objasnjenju da agresija moze biti i pasivna i manipulativna i svakakva. Ja sam davala primjere agresije na fizickom nivou jer mi se to cinilo kao najilustrativnije (naime, preuvelicavanje ili karikiranje necega sluzi da bi se ukazalo na neku poantu, a ne da se obradjuje sam primjer kojim se ilustrira).
Agresija je i zelja/potreba da se istakne. Osoba koja nema agresiju nece najcesce ni biti vodja jer samozatajni ljudi ne vole pozornost. Pricam o vecini slucajeva. Ne kazem da ne postoji i ovo o cemu prica Arch ili Lyra. Ali najcesce nije tako. Najcesce se ljudi i boje onih koji su "veliki" koji su "alphe". Mogu ih postivat (dapace) ali se najcesce i boje iako im ta osoba nije nista lose napravila niti su ikad vidjeli da je nekom nesto lose napravila. Valjda je to nesto iskonsko u covjeku. Strahopostovanje cak i ako ovaj dio "straho" nema nikakvog realnog uporista...

Alpha je napisao/la:

Osoba koja nema agresiju nece najcesce ni biti vodja jer samozatajni ljudi ne vole pozornost. Pricam o vecini slucajeva. Ne kazem da ne postoji i ovo o cemu prica Arch ili Lyra. Ali najcesce nije tako.

Jedno je jasno. Neka osoba može imati neke karakteristike potencijalno 'savršenog vođe', ali dotična osoba mora imati ambiciju da javno prezentira te neke svoje kvalitete (da bi je okolina prepoznala), zato se slažem sa onim dijelom što je Alpha spomenula.

E sad...ne znam da li dotična osoba treba biti nužno agresivna , ali se svakako mora htjeti nekako nametnuti okolini, znači pokazati neku dozu ekstrovertiranosti ili je netko drugi mora povući na određenu poziciju, na kojoj se onda može dokazati.

Rijetko tko će biti sposoban zapaziti da neke osobe koje nisu sklone samopromociji (u sjeni) imaju kvalitete potencijalno dobrog vođe, jer ljudi zapažaju površne stvari- tako se npr. neki direktor, automatski svojom 'titulom' svrstava u kategoriju vođe.
Kao što rekoh, ima primjera u kojima se istinske vođe ne moraju isticati, jer vuku ključne poteze iz sjene koji se mogu itekako osjetiti, daleko više od onih koji propagiraju 'samoreklamu'.

Citat :

Najcesce se ljudi i boje onih koji su "veliki" koji su "alphe". Mogu ih postivat (dapace) ali se najcesce i boje iako im ta osoba nije nista lose napravila niti su ikad vidjeli da je nekom nesto lose napravila. Valjda je to nesto iskonsko u covjeku. Strahopostovanje cak i ako ovaj dio "straho" nema nikakvog realnog uporista...

Slažem se da ljudi osjećaju izvjestan strah, prema svim osobama koje su im nadređene (dominatnim osobama) pa čak i prema onima koji okolo ne siju strah, jer da nije tako...pitanje je koliko bi dugo dotične osobe mogle ostati na vrhu, jer bi se prva podređena osoba ambicioznijih apetita, osjetila sasvim nesputanom da je sruši 'sa trona'.

Što je prethodno rečeno, dominantna osoba koja samo sije strah neće dugo ostati 'na tronu', dok će ona koja izaziva u drugima 'strahopoštovanje', uglavnom imati karakteristike dobrog vođe.
Nažalost, meni se čini da u današnjem društvu imamo hrpu ljudi na rukovodećim položajima koji zapravo nisu prave vođe, a isto se negativno reflektira i u njihovim potezima, posredno i na sudbinama ljudi.

Prave vođe (po mom mišljenju) ne zaboravljaju da su vođe radi svojih sposobnosti i njima je prioriteno napraviti ključne poteze u okviru svojih mogućnosti, dok se mnogi nesposobnjakovići vole kititi raznim titulama, koje zapravo počivaju na 'šupljim osnovama'.

U cijeloj dosadašnjoj diskusiji, zapazila sam da forumaši drukčije percipiraju 'vođe' i upravo se oko toga vrti čitava rasprava.
Jesu li istinske vođe i najuspješnije jedinke gradile civilizaciju ili se...radilo o ljudima koji su se samo okitili titulama velikih vođa, a zapravo su bile slabe jedinke koje je štitila masa?...pitanje je sad.
Može li se općenito nekoga okarakterizirati 'pravim vođom' ili je navedeno 'tituliranje' isključivo stvar individualnog gledišta...

Julius, Evola - Revolt Against the Modern World je napisao/la:

According to Confucius a man destined to be a ruler (the "virtuous"), unlike ordinary men, rests in rectitude and is stable and unperturbed; the men of affairs enjoy life, but the virtuous prolongs it." Hence that great calm that conveys the feeling of an irresistible superiority and terrifies and disarms the adversary without a fight. This greatness immediately evokes the feeling of a transcendent force that is already mastered and ready to spring forward; or the marvelous and yet frightful sense of the numen. The pax romana et augusta, which is connected to the transcendent sense of the imperium, may be considered one of the several expressions of these meanings in the context of a universal historical realization. Conversely, the ethos of superiority over the world, of dominating calm and of imperturbability combined with readiness for absolute command, which has remained the characteristic of various aristocratic types even after the secularization of nobility, must be considered an echo of that element that was originally the regal, spiritual, and transcendent element.

Jako me iznenadilo i, moram priznati, obradovalo kad sam čitajući Evolu naišao na ove redove. Obradovalo me je jer to baš i nije nešto na šta netko jednostavno "nabasa" - mora se imati ispravno razmišljanje, prije svega. Prema ovome, Konfučije, Evola i C. Milan su, svaki na svoj način, pronašli jedan gotovo potpuno izgubljen element, eliksir istinske moći, Ruku IZA stvaranja stvarnosti.

Ponovo su otkrili osnovni element dominacije - Alfa-ključ.

Taj "transcendentni element" o kojem govori Evola shvatam kao osobinu istinskog Alfe da stvara stvarnost, da sam bude ishodište svijeta, umjesto netko ko samo "živi u svijetu" i pokorava se stvarima oko njega. Drevni svijet je poznavao takav tip, to su bili faraoni, to su bili rimski imperatori, to su bili bogovi na zemlji. Oni nisu bili stvarni "bogovi", jer je hiper-socijalizacija čak i u prvobitnim civilizacijama već dobrano ostavila svoj pečat čak i na njima - ipak, njihov primjer daje da se "okusi" i "omiriše" jedan okrepljujući dašak vazduha koji su udisala ljudska bića i njihovi preci daleko prije nego je naša vrsta krenula u suludu disgeniku kolektivizacije, zajedno sa svim što ista nosi sa sobom...

@Athena...osobno ne smatram da je agresija nužna ali je povijest pokazala da je to najčešće tako. U pravilu se alpha mužjak/ženka izbore za to mjesto te ga zadržavaju dokle god se ne pojavi jedinka koja se procijeni dovoljno snažna da ga/ju zamjeni. Demokratski izbori imaju vrlo malo veze s time
Iz osobnog iskustva kao i iskustava poznanika mogu reći da je ponašanje ljudskog roda u pravilu slično životinjskom pa u tom smislu jedna radna zajednica će funkcionirati praktički bezprijekorno dokle god je gazda/direktor ''fašist'' koji ih drži na minimalcu i izrabljuje do krajnjih granica. Ti ljudi 'mrze' gazdu ali rade i stvar klapa. Čovjek bi očekivao da kad su prošli takvo iskustvo znati će cijeniti nekog normalnijeg, jelte. E jok. Ako dođe novi gazda koji ih tretira ko ljude i s poštovanjem onda ga oni zgaze svojim neradom pa čak i krađom. I onda ispada da je jedino batina i strah ono što većina poštuje. Nažalost. Možda 'poštuje' i nije prava riječ. Možda je to bila više mješavina straha i poštovanja. Al rezulatat je bio taj koji jeste a to je da divljaštvo ima bolji odziv od ljudskosti.
Kako ne spadam u te takve i prezirem kad netko misli da se poštovanje stječe divljaštvom to mi je bilo vrlo teško prihvatit da većina ljudi ne razmišlja na taj način.

Baj d vej...nedavno je po netu bilo priče kako je Cezar agresivac i zlostavljač jer je 'piknuo' nekog psa u vrat ili njušku (nisam sigurna). Bila, navodno, velika frka oko toga. Digli se neki ''ljubitelji životinja'' ili što ti ga ja znam da se psa ne može tako tretirat. Oni valjda psa sjednu na stolicu preko puta sebe i lijepo mu sve objasne. I 100 puta ako treba

Alpha je napisao/la:

Iz osobnog iskustva kao i iskustava poznanika mogu reći da je ponašanje ljudskog roda u pravilu slično životinjskom pa u tom smislu jedna radna zajednica će funkcionirati praktički bezprijekorno dokle god je gazda/direktor ''fašist'' koji ih drži na minimalcu i izrabljuje do krajnjih granica. Ti ljudi 'mrze' gazdu ali rade i stvar klapa. Čovjek bi očekivao da kad su prošli takvo iskustvo znati će cijeniti nekog normalnijeg, jelte. E jok. Ako dođe novi gazda koji ih tretira ko ljude i s poštovanjem onda ga oni zgaze svojim neradom pa čak i krađom. I onda ispada da je jedino batina i strah ono što većina poštuje. Nažalost. Možda 'poštuje' i nije prava riječ. Možda je to bila više mješavina straha i poštovanja. Al rezulatat je bio taj koji jeste a to je da divljaštvo ima bolji odziv od ljudskosti.

Da se nadovežem na ovo...
Ovakav "fenomen" je vrlo čest i prepoznatljiv na našim balkansko-istočnim područjima, uključujući i RH.
Iz nekog razloga (kulturološkog nasljeđa, odgoja ili nečeg trećeg ), ljudi (prosjek) se indiferentno postavljaju na razna ugnjetavanja i osporavanja vlastitih prava, od strana agresivnijih jedinka koji su se zatekli na rukovodećem položaju.
Zaista ne znam koji je razlog tome i pitam se kako i zašto "masa" nešto godinama tolerira i posredno time podržava ponašanje nadređenih, koje je često puta temeljeno na aroganciji i i nekim oblicima agresije. Čini se da masa drukčije ne zna funkcionirati, a zna se da upravo radi masovne podrške (aktivne ili pasivne) pojedine grupacije dotičnih osobina i ostaju na vlasti.
Pojedinci drukčijih svjetonazora koji bi mijenjali neke stvari, ipak su preslabi, jer im fali podrške.

Svjedoci smo činjenice da su u nas, na rukovodećim pozicijama zaista možemo naći puno osornih i agresivnih pojedinaca.
Svejedno, ja ne bih rekla da se radi o "alfa ličnostima", jer oni svoju snagu crpe iz inertnosti mase i/ili nastupom "siledžija", a nisu prave vođe, jer ih zapravo nitko ne slijedi, samo im (iz nekog razloga) povlađuju.

Mislim da je upravo takvo stanje alarmantno i da su u takvim okolnostima bilo kakve podjele na "alfe i bete", izgubile svoju pravu bit.
Iz tog razloga, mislim da "klima" na našim prostorima, još nije zrela za bilo kakvu vlast koja se ne temelji na biču i batini, jer drukčiju, manje primitivnu vlast, masa ne zna poštovati.

Nisam upućena u detalje kakvo stanje možemo zateći u nekim drugim suvremenijim, naprednijim državama.
Međutim, čini mi se da tamo uloge i odnosi dominacije, počivaju ipak na nekim drugim načelima koji su udaljeniji od onih, "sirovo-siledžijskih".
Možemo vidjeti da je čest slučaj da ljudi na rukovodećim mjestima (vođe) svojevoljno odlaze kad naprave propuste, u protivnom bi ih smijenila masa.

Nedavno je bilo rečeno kako jedna inozemna firma izvrsno posluje u Hrvatskoj i pokazalo se da je produktivnost ljudi na najvišoj razini, iako "gazda" poštuje svoje radnike, daje im pristojne plaće. Vjerujem da je takvih primjera više.
Naravno, jako se dobro zna tko je u kakvoj poziciji i tko je vođa, ali odnos ne počiva na agresiji i sve funkcionira, a "vođa" ima dobrovoljnu podršku.

Nadam se da će i na našim prostorima jednom doći vrijeme zrelosti i odmaka od površnih kategorizacija, temeljenih na nekim "primitivnijim" obrascima.

Alpha je napisao/la:

Baj d vej...nedavno je po netu bilo priče kako je Cezar agresivac i zlostavljač jer je 'piknuo' nekog psa u vrat ili njušku (nisam sigurna). Bila, navodno, velika frka oko toga. Digli se neki ''ljubitelji životinja'' ili što ti ga ja znam da se psa ne može tako tretirat. Oni valjda psa sjednu na stolicu preko puta sebe i lijepo mu sve objasne. I 100 puta ako treba

Čuo sam za taj slučaj i tu reakciju dežurnih dušebrižnika, ali mi se čini da je to bilo malo davnije, prije dvije-tri godine. I upravo to je bila prava prilika "ko iz knjige" da se iščita u čemu je problem, u kojem grmu leži zec. Zašto je Cezar toliko zaposlen? Pa, upravo zato. Ljudi kojima on pomaže da se malo opamete i dođu sebi su ljudi koji su čitav život, počev od roditelja, preko medija, preko škola učeni nešto što je u suštoj suprotnosti sa životom. Posljedica toga je da su, faktički, zabranili roditeljima da disciplinuju i vaspitaju svoju djecu. Je li onda uopšte čudno da je kriminal vazda u porastu, da djeca više ni boga ne slušaju, galame na roditelje, tuku ih, drogiraju se i sve svašta? Je li tu išta čudno? E sad, ta zabrana da se ne smije dijete ni udariti ni ošamariti čak ni taknuti, jednim dijelom ima smisla i opravdana je. To je jako kompleksna stvar. Razlog zašto je država morala intervenirati je bio taj što su ljudi i sami odgajani od strane društva kao nestabilne i agresivne jedinke, što ima za posljedicu da oni ne razumiju šta je disciplina, a šta kazna. Pa jednostavno, uzmu kolac i prebiju djetetu kičmu. Postoje i ljudi koji znaju kako disciplinovati i koji znaju kako polučiti dobre rezultate, samo što ovi ostali, koji ne znaju, njima će se to činiti kao neko nasilje, kao nešto što bi oni učinili kad se naljute.

Tada, u konačnici, oni ne vrše nikakvo "disciplinovanje", već jednostavno iskaljuju svoje frustracije na djetetu i pokušavaju do prodati pod neko odgajanje - i upravo tu čine veliku, katastrofalnu grešku. Zašto Cezar inzistira na "smirenoj asertivnosti"? E pa, upravo iz istog razloga kao i Evola: zato što onaj koji ima moć, onaj koji je istinski dominantan, ne mora neprekidno sebe dokazivati. Dokazivati se mora onaj koji nije siguran u nešto. A onaj koji nije siguran, ne može da PREDVODI. Prosto.

Razlog zašto danas ljudi pokušavaju vladati i "dominirati" kroz agresivnost je isto tako prost: linija manjeg otpora. Tačnije, daleko je lakše, posebice danas, kad svaka fukara ima mitraljez kod kuće kojim tuče vrapce, nekoga zastrašiti sirovom silom nego snagom svoje volje dovestu u submisiju. Time možemo, obrnutim putem, doći do zaključka da je snaga volje kandidata za takvo što premala - stoga se on okreće jedinoj drugoj opciji - ako ne mogu vladati svojom snagom, učiniću NJIH slabijima... Interesantno je pratiti (kad već jednom spoznaš ŠTA treba pratiti i na šta obraćati posebnu pažnju - kad naučiš "gledati") postepeni pad snage volje prvenstveno u načinu na koji se nekad ratovalo i kako se danas ratuje. Prije, čovjek je dvadeset godina učio mačevanje i rukovanje lukom i strijelom i samostrijelom - da bi ih potom sve zamijenila puška. Zašto? Zato jer s njom može svatko naučiti rukovati. Dakle, više ne igra ulogu vještina vojnika, nego snaga njegovog oružja. Time je vojnik, kao što vidimo danas, postao zastario. To je samo jedan ogledan primjer gdje se vide počeci degradacije volje (barem onaj najskoriji, jer je taj proces započeo hiljadama godina prije).

@Athena...da, ''općepoznato'' je da čovjek bolje reagira na nagradu nego na kaznu. Nagrada ne mora biti materijalna. Može biti i pohvala. Osobno bih se složila s time jer i sama funkcioniram na taj način. E...al tko sam ja? Koje sam ja mjerilo?
Ta istraživanja su očito vođena na nekim drugačijim mentalnim sklopovima. Kad kod nas tako tretiraš čovjeka on te, da prostiš, posere. Zato ima ona narodna: Učini dobro, izij govno. Ili ona druga: Za narod je kandžija.
Ne znam jesam li spomenula onaj primjer kad je čovjek tako krenuo sa stimulacijama svojih radnika. Imali sve bonuse pa čak i ono da se možeš (jednom ili dva puta godišnje, nisam sigurna) obuć na račun firme što se broji kao radna odjeća (a ne mislim na skafander i sl.) i što su mu napravili? Pokrali ga. Firma na kraju propala.
Naš narod smatra da je njegovo pravo da uzme iz firme što se god sjeti. Njegovo je pravo da ostvaruje sve beneficije. Pravo je i da ga šef ''ne maltretira'' i da ga hvali jer kako ga neće hvalit kad je tako perfektan. Znaš ono: lijep, ljepši, a nu me!
I tako...kad našem (i svim ovim zatucanijim narodima, a takvih je većina na kugli zemaljskoj) narodu daš prst oni ti povuku čitavu ruku i još je slome na tri mjesta. Onda te popišaju i koga briga. Doće neko novi.
Nema poštovanja, nema (samo)vrednovanja, nema morala...i kako onda primjeniti ove neke ''formule'' koje u teoriji govore tko bi bio prava alpha? U teoriji i ograničenim skupinama da...u globalu...ne baš.

@Arch...Al ima i onih pasa s kojima to ne ide. Onih koji su skroz jadni sjebani i šibnuti u mozak. S njima treba malo agresivnije i dulje radit. E, a ti psi su mila majka prema ovome što mi zovemo kulturnim homo sapiensima

U Globalu? Jebeno je raditi sa nekim "globalom"... Evo kategoričkog primjera: uzmi onaj "Utopija Projekt" sa štakorima. Dok ih je bilo 10, 20 pa i 50 sve je išlo pod špagu. Čim im je broj narastao iznad određene granice, uzimajući u obzir koncentraciju jedinki po jedinici površine - sve je otišlo kvragu. Javio se "homoseksualizam", "metroseksualnost", agresivnost - prema mladuncima i prema odraslima i koješta još čega se ne sjećam. Javilo se sve ono što danas primjećujemo da se dešava sa "u(žu)rbanim čovjekom". Iako taj isti igra puno na kartu "ja sam čovjek + imam Inteligenciju = ja sam bog bogova, vrhunac Prirode i njen gospodar" a kad se tako pusti paralela sa životinjama za koje smatra da ga ni u ludilu ne mogu ni po čemu reprezentovati, ispostavi se da - u ludilu, MOŽE...

Nije stvar toliko u nekom "narodu" koliko u nesposobnosti današnjih vođa. I oni pripadaju narodskom tipu. Štaviše, narod je taj koji ih najčešće bira, pa dobiješ ono "prema svecu i tropar!" Imamo s jedne strane nestabilne agresivce koji neprestano reže ko i ovi Cezarovi kerovi i s druge hristolike mimoze koji bi sve milom. Ali, bit nije "milom ILI silom", nego obadvoje: to su dvije strane dominacije koje se ne daju odvajati. I sila i ljubav i poštovanje i disciplina - to sve pripada Alfa-jedinki. Međutim, zanemarivo je mali broj onih koji mogu, koji su sposobni, imati sve te odlike: obično mogu imati samo jednu, koju onda otjeraju u ekstrem - Zaratustra ih je nazivao "obrnutim bogaljima". Jednostavno, nisu kompletni ljudi. Nešto im nedostaje...

Usput, kad si spomenula ove pse koji su poremećeniji - da, treba sa njima raditi "agresivnije", to jest, u smislu intenzivnije, predanije, jače. Ni u kome slučaju doslovno agresivnije, jer agresivnost rađa samo veću agresivnost. Naposljetku, pas je ogledalo čovjeka kome ovaj pripada... Pogledaj mu psa, ženu i djecu - i praktički sve o njemu možeš izvući iz toga...

Pod ''globalom'' hoću reći...Afrika, Kina, Rusija, Južna Amerika, Velik dio populacije Sjeverne Amerike, siromašnije zemlje EU (da ne kažem zaostalije, a zapravo su upravo to) i td. su naučeni na određeni princip života i hijerarhije. Kad su u arapskim zemljama pokrenuli neki pokret za prava žena što obuhvaća i neobaveznost da hodaju zamotane do tjemena onda su se same žene pobunile.

To je stvar stoljetnog odgoja. Upisano u mozak i gene (ovo s genima je čisto stilski izričaj).

U biti ovo objašnjavam jer ostavljaš dojam da to što govorim nije tako, a ne toliko da ti nije jasno što pričam.
Pa da se brže pokušamo sporazumjet. Kontam da razumiješ što govorim, jel tak? Da li se slažeš da su ljudi mahom primitivna stvorenja ili ih smatraš visoko intelektualnima i inteligentnima?
Da li smatraš da postoje obrasci koje je jako teško ''liječit'' jer zadiru u podsvjest pojedinca koji čini masu? Postoji čitava znanost oko toga - psihologija i psihijatrija.
Misliš li da, ako bi se ti na pravi način, a to znači sa smirenom asertivnošču gdje je u potpunosti očuvan odnos ljudskosi i poštovanja, postavio prema bilo kojoj jedinci da bi dobio iste očekivane rezultate koje zastupaš? Pod tim rezultatima mislim na poštovanje te osobe, a kad te netko poštuje onda te slijedi i neće ti zabit nož u leđa.

Kontam u potpunosti šta pričaš, ja to pričam već već dobar dio decenije a ovdje već tri godine: to da su osnovni instinkti ljudi korumpirani i degenerisani, i jedino zbog toga prihvaćaju ove agresivce kao dominantne. Ne razumiju šta je moć, šta znači imati moć, šta znači osjećati svoju moć i ne razumiju kakvo ponašanje, kakvo stanje uma takvo što proizvodi i shodno tome, kakvo ponašanje i "disanje" treba očekivati od nekog takvog. To je posve bolno očigledno u načinu na koji zamišljaju svoje bogove. Valja primijetiti znakovitost izjave i shvaćanja "Bog je ljubav" uporedo sa činjenicom da je ta ljubav, na način na koji se interpretiraju pojave u svakodnevici, nešto što je u najboljem slučaju nategnuto, a u najgorem kontradikcija. U svom umu, tih nekoliko milenijuma prije, još uvijek su osjećali da sama tiranija, čista agresiva - nisu dovoljni za apsolutnu pokornost; ne sumnjam da, kad bi danas izmišljali nekog novog boga, da bi on bio Đavo. Imamo u islamu primjer: javio se samo nekoliko stotina godina poslije, ali već je bilo očigledno da je takav Bog nespojiv sa onim prethodnim, kakav je opisan u hrišćanstvu. Ostala je "milost", ali više nije toliko potencirana "ljubav", ona ljubav koju Otac osjeća prema djeci, već milost koja se udjeljuje robovima.

Citat :

Da li se slažeš da su ljudi mahom primitivna stvorenja ili ih smatraš visoko intelektualnima i inteligentnima?

Generalno gledano, da, slažem se. Dobro bi bilo da pojasniš šta podrazumijevaš pod ovim "primitivna stvorenja"... Šta je to primitivno?

Ja ljude ne odvajam od životinja, već ih gledam kao na jednu od istih: jedino što, zahvaljujući potenciranju elementa inteligencije kakav je, koliko je poznato, bez presedana, te životinje imaju tendenciju da umisle kako su nešto više od onoga što jesu - bića kojima upravljaju najosnovniji nagoni. Društvo je zahvaljujući tom "stoljetnom" (mada se radi o milenijumskom) odgoju vještačkim odgajanjem odgojilo jedinke koje svoj ponos nalaze u tome da sakriju te svoje osobine, osobine koje ih čine ravnopravnim sa ostalim životinjama - no to ne znači, ni u kom slučaju, da ono što je sakriveno - ne postoji. Postoji, samo je dobilo racionalizaciju kao koprenu preko očiju, prvo pred sobom, zatim i pred ostalima...

Citat :

Misliš li da, ako bi se ti na pravi način, a to znači sa smirenom asertivnošču gdje je u potpunosti očuvan odnos ljudskosi i poštovanja, postavio prema bilo kojoj jedinci da bi dobio iste očekivane rezultate koje zastupaš? Pod tim rezultatima mislim na poštovanje te osobe, a kad te netko poštuje onda te slijedi i neće ti zabit nož u leđa.

Prema bilo kojoj jedinki? Definitivno NE. U matematici 1+1=2, ali u sociologiji to gotovo NIKAD nije slučaj, jer sociološko "1" nikad nije ravnopravno sa drugim "1". Ali, kad se radi o jedinkama koje su sačuvale svoj razum od kolektivističke degeneracije, onda DA. I to uvijek vrijedi samo za manje zajednice, čopore, plemena, klanove. Sve iznad određene brojke nužno devalvira pojedinca, i Alfe i Bete i Omege, i čini zdravu zajednicu nemogućom - dovodi do stanja koje vidiš oko sebe kad se malo osvrneš.

Sve te floskule tipa ''Bog je ljubav'' i sl. su prilično isprazne za veliku većinu ljudi i to ne u masi nego kad se gleda i pojedinačno. Više je tu problema. Prvo definicija Boga. Bog je možda stvorio ljude (a možda i nije) ali ljudi su sigurno stvorili (pojam) Boga. Bog je nekad osvetoljubiv nekad milostiv a nekad ljubav. Ovisi kako kome odgovara u kojem trenutku. Dalje, što je ljubav? Koliko ljudi uopće poima taj pojam? Ljudi su životinje. Nema tu greške. Pogledajmo što ih pokreće. Moć i sex. Isto kao i životinje. Čitala sam jednu kolumnu danas vezanu uz kraj svijeta (21.12.) gdje autorica razgovara sa svojom bakom koja priča kako je u jednom od takvih većih iščekivanja smaka svijeta se pokazalo slijedeće: nakon što se očekivani smak (naravno) nije dogodio uslijedio je velik broj začeća što pokazuje što je ljudima na pameti pred smak. Ali najbolji (ili najsmješniji) dio je što je rođeno puno djece van službenih bračnih zajednica
Poanta: ljudi su životinje.
Problem: Kompleksniji su u smislu psihe od ostalih životinja.
Ipak, ne puno kompleksnije. Samo što je uvijek najteže spoznati samog sebe. Um teško poima sam sebe. Međutim da dođe neka druga vrsta na Zemlju mislim da ne bi imali prevše problema da nas 'ukrote'. Ali...to bi bile neke druge vrste. A mi smo u situaciji da smo zapeli sami sa sobom.

Pa, zar populus nije već dovoljno "ukroćen" od strane zemaljaca? Eto, gledam i slušam kako se koprcaju ko preklani jarci u svojim deluzijama oko demona, vanzemaljaca, duhova i ostalih strašnih babaroga, koje su im servirali degenerični, ali istovremeno genijalni vračevi - naučili su ih da se neprestano osjećaju kao da su pod prismotrom, kako gore, negdje, postoji neka CCTV kamera koja sve prati i sve bilježi. A ako takva kamera postoji, onda je bolje da budemo što krotkiji, ovcolikiji, poslušniji... Na kraju krajeva, "poslušnu glavu sablja ne siječe", zar ne?

"Spoznaj samog sebe" sve više i više postaje, kako se to počelo popularno nazivati, "floskula". Šta se ima spoznati, kad ti je sve što jesi - dato? Napravljeno po narudžbi.

Misliš pod prismotrom Boga koji ima knjigu i piše u nju jesmo li dobrili li loši? Hm, to dosta vuče i na Djeda Mraza. No dobro. Ne bih se složila da ''poslušnu glavu sablja ne siječe'' jer je lakše ulovit ovcu koja ti je blizu nego ona koja je utekla. Osim toga najlakše se iskalit na krotkoj ovci koja jednom digne glavu. A to se ljudi tješe da ''poslušnu glavu sablja ne siječe''.

Dato ti je al to ne znači da valja. Ljudi nisu naučeni da misle previše. A i ne da im se. Mislim da je lijenost i tromost najveći razlog tome. Da nije toga vjerujem da bi bilo puno više pozitivnih odgovora ove rase. E, da i odgovornost isto. To isto nitko neće.