Ego - osobni demon

Čovjek je biće sastavljeno od više strana ličnosti, od svjesnog i nesvjesnog, muškog i ženskog dijela, dakle uglavnom više strana ličnosti u njemu stanuju.

Neka je ličnost u nama jača a neka slabija, pa tako da ona jača prevladava i najvidljivija je. Ona strana za koju tvrdimo da je naša ličnost, to je strana Ega, to je ona vanjska strana, ona koja se drži stavova i principa i igra ulogu u društvu. To je ona strana koju vidi svako ko sa nama razgovara, dakle vanjska strana licnosti. Ego je onaj dio nas s kojim se najlakše i najspremnije identificiramo: osoba za koju vjerujemo da jesmo.

Naš život će samo onda dobiti smisao kad budemo živjeli za nešto ili nekoga, jer je služenje drugome utkano u život Duše, dok je egocentričan život sušta suprotnost, negacija Duše, neutaživa glad za materijalnim stvarima.

Koliko smatrate da naš Ego radi u našu korist a koliko nam radi na štetu? Koliko nam Ego guši Dušu, koliko nam Ego sprečava da se duhovno razvijemo?

Još jedna tema o egu
Prvo, sve skupa ovisi o tome kako shvaćamo nešto što zovemo "ego", evidentno je da se već na ovom malom forumu razlikuju poimanja tog pojma. Potom ovisi kako shvaćamo naše biće, gdje smještavamo "dušu", gdje "ego", što zovemo "pravim Ja", a što "lažnim Ja".
Sukladno svemu tome, slijedi naše prepoznavanje i priznavanje ega.

Može li nam ego pomoći ili ne, prema mom shvaćanju itekako može. U biti mnogo stvari i sam radim s obzirom i sukladno mom egu, doduše nisam siguran bi li netko drugi na mom mjestu to nazvao djelovanjem sukladno egu, no nije to ni bitno sada. Učinak ega ovisi o nama, tj. ego i jest manifestacija onog što mi jesmo, prema mom shvaćanju. Znam za neke forumaše koji se neće s time složiti, s kojima i imam različitosti poimanja našeg bića, a i suštine svijeta oko nas.

U biti nemam što puno pametnog reći o ovome jer se i sam gubim među svim tim pojmovima, vjerojatno sve to skupa postavljam previše relativno.

Blizz, ovu temu sam postala čisto iz razloga da pokušamo razglabati o tome koliko nam naš Ego ide na štetu, koliko na korist, koliko od nas radi i u nama stvara demone koji nas same uništavaju.
Slažem se da u nekim situacijama Ego može biti od velike pomoći. Ali gdje su granice?

Puno se na Forumu pričalo o egu. Ukratko, ego treba postojati, nužan nam je kao alat. Možda ova rečenica najbolje objašnjava ~ dobar sluga, a loš gospodar ~ ...

@Lyra, kako znati da Ego nije prešao svoju granicu koja nam je potrebna da normalno funkcioniramo?

@Svi Mislim da možemo još malo o egu, nema veze što smo već o tome pričali, koliko vidim nemamo baš neku aktivnu temu na kojoj se priča o egu, tako da bi ja ovu temu ostavio.

ON TOPIC:
@Dada jedan od načina je da nismo sebični, kad se osjećamo sebičnima tada je ego prešao granicu i postao naš gospodar. Ne znači to nužno da mi uvijek moramo činiti stvari za druge. Možemo mi činiti stvari i za sebe, ali to mora biti nešto što je dobro za nas, ako sami sebi dopuštamo da potonemo u lijenost, ovisnost, oholost... tada nas je preuzeo ego i mi to znamo, loše se osjećamo. Ako pak činimo nešto dobro za sebe, znamo to, osjećamo to. Isto vrijedi i za ponašanje prema drugima.

Chakotay je napisao/la:

@Dada jedan od načina je da nismo sebični, kad se osjećamo sebičnima tada je ego prešao granicu i postao naš gospodar. Ne znači to nužno da mi uvijek moramo činiti stvari za druge. Možemo mi činiti stvari i za sebe, ali to mora biti nešto što je dobro za nas, ako sami sebi dopuštamo da potonemo u lijenost, ovisnost, oholost... tada nas je preuzeo ego i mi to znamo, loše se osjećamo. Ako pak činimo nešto dobro za sebe, znamo to, osjećamo to. Isto vrijedi i za ponašanje prema drugima.

Eh sad, netko pomaganjem hrani Ego. I to je prelaženje te granice. Tipa, "pomoći ću nekome samo da se osjećam dobro i da me se hvali zbog toga". Takvi ljudi postoje, a ponekad i sami budemo takvi...

Zašto se pojam ega uopće prezentira kao nešto negativno? Ako je netko sebičan i u nekom drugom obliku "negativan", uvijek se kaže da je on postao rob svog ega, nečega što se često smatra jednim malim dijelom, i de facto negativnim dijelom nas.
Ja s druge strane smatram da je ego esencijalan i nepremostiv dio nas, uvijek prisutan i uvijek glasan. I dok nastojiš raditi na tom "egu", radiš to zato jer ti sam ego tako nalaže. Želja za napretkom, za poboljšanjem, za spoznajom. Mi i jesmo na neki način robovi ega, svatko od nas, ako to baš tako želimo nazvati, s razlikom da se ego može podijeliti na onaj "negativan" i onaj "pozitivan". Iliti iako smo robovi ega, ne znači da smo robovi sebičnosti, vlastite uzvišenosti i čega sve ne.

Ljudsko biće nije robot, ali u principu nikad ne radimo stvari u kojima ne vidimo baš nikakav smisao, korist ili zadovoljstvo, te kombinaciju toga.
Gdje je granica? Rekao bih u tome ako sami sebi svjesno postajemo glavna grana na stablu te svemu pristupamo svjesno isključivo zato da bismo tim činom sami profitirali. Postali smo sami sebi centar svemira.
Pripadam onoj struji koja kaže da mi u biti sve što radimo, radimo i zbog sebe, bilo svjesno ili nesvjesno. I dok pomažemo nekome, radimo to zato jer u tome vidimo smisao, jer nam se to čini ispravnim, a naknadno slijedi i taj osjećaj zadovoljstva učinjenim. U protivnom ako to ne napravimo, možda ćemo se loše osjećati, grist će nas savjest itd. Možda ne pristupamo pomaganju s ciljem i s mišlju da se sami bolje osjećamo, ali mozak to podsvjesno zna, da ako zadovoljimo svoju smislenu potrebu, da slijedi nagrada u obliku zadovoljstva. Pritom je to altruizam, ne očekujemo nikakvu nagradu, ali za koju znamo da će nam sama doći.

@Dada, svi mi koji radimo na sebi jako dobro osjećamo kada nam je reakcija iz čistog ega. Teško je da nam drugi postave granice, i definiraju kada smo iste prekoračili ... jer svi smo mi drugačiji, drugačijeg mentalnog sklopa, drugačijih "patologija", drugačije osjetljivi na određene stvari ... svako od nas je svemir za sebe.

Npr. kada god osjetimo patnju, ljubomoru, zavist, bijes, i sve te ostale emocije sa niskim frekvencijama - mi tada reagiramo iz ega. Kada god se želimo postaviti superiornije u odnosu na drugu osobu, kada želimo pokazati kako smo pametniji od drugih, tada također reagiramo iz ega. Kada sebe ne vidimo jasno, i kada sebe veličamo, i ne želimo vidjeti svoje mane i slabosti, tada također reagiramo iz ega.
I upravo zbog svih tih percepcija nam je on i potreban, kako bismo drugačije osjećali i doživljavali stvari ovde u fizičkom svijetu da njega nema. Samo ga treba uloviti na vrijeme, da se ne zalaufa ... i kazati mu: Stop! Mrš u kućicu!

Svijet bi sasvim drugačije funkcionirao, puno bolje i punije kad bi se riješili ega na način kako ga je @Lyra predstavila. To je taj negativan aspekt ega koji nam nije nipošto potreban, to je naš osobni demon. To su katolici lijepo pojednostavili definiravši sedam glavnih grijeha, iako je to potrebno i ponešto nadopuniti. No čak i potpunim uklanjanjem oholosti, škrtosti, bludnosti, zavisti, neumjerenosti, srditosti i lijenosti oslobodili smo naš pravi ego, našu iskonsku osobnost i djelovali bi u skladu sa zadaćom koju smo si sami odredili. Dokle god se osoba povodi za nižim prohtjevima naše pravo Jastvo ostaje prekriveno i ne može optimalno djelovati. To ne znači da nećemo možda i kvalitetno živjeti tu na Zemlji, ali to nije dovoljno da bi djelovali u potpunosti s našim i nebeskim planom.

Svaki covjek ima svoje drugo ''JA'', samo je potrebno znati kontrolisati to...

Mislim da psihopat se rodi takav, njihov mozak je drugaciji od mozga prosjecnih ljudi, dok druga strana psihopata su oni koji su se rodili s istim obiljezjima kao i svi drugi, ali su postali takvi od okolinskih uvjeta, tj. nisu psihopati zbog kemijske reakcije mozga dobivene rodenjem, nego su takvi po razvijenoj osobnosti. Takvi se cesce nazivaju sociopati.
Kako ih mijenjati? Prema nekim teorijama ako pshiopat u djetinjstvu, tada dijete s konduktivnim poremecajem ponasanja, se ne promijeni do 18, nakon toga je promjena nemoguca.
Zanimljiva tema. Znam cesto citati o slucajevima serijskih ubojica, ova tema je tamo cesta.
Npr. za prihopate kazu da nemaju nikakve moralne vrijednosti, i ne cijene ljudski zivot uopce.
Ali se uvijek pronadu neke iznimke zbog kojih sve postaje jos zanimljivije. Npr. Ted Bundy ubojica preko 30 zena, je spasio dijete od utapanja u zaledenom jezeru, također prije nego sto je ulovljen za ubostva i smaknut, za taj cin je od iste policije dobio odlikovanje za uzornog gradanina nakon sto je ulovio kradljivca novcanika, i vratio ga zeni kojoj je ukraden, dok je i sam zapoceo svijet kriminala kao pickpocketer. Cak je radio na liniji za sprijecavanje samoubojstava
Mozda svaki psiho, ima svoju vrsta djelovanja.

Psihopatija -> određen sklop astralnih larvi i dijelova karmičkog agregata (duše)

grga@bizArt je napisao/la:

Mozak psihopata drugačiji je od nekolicine i njima je važna hormonalna dopaminska nagrada koju mogu postići samo ako ostvare što su naumili; bez obzira da li je gomilanje materijalnog bogatstva, moći ili ugnjetavanja i iživljavanja na drugim živim bićima.
Kako pobjediti svoj EGO i postici ravnotezu i zadovoljstvo u svojoj glavurdi. Ako su krivi drugi a sebe nemožemo više mijenjati, treba li biježati od njih? Što raditi?????? 😓

ak situacija nij začinjena socipatijom,sadizmom i sl. za početak realan uvid u i prihvačanje ega, je nešto kao nužna baza za početak posla.

Novus ordo seclorum je napisao/la:

Psihopatija -> određen sklop astralnih larvi i dijelova karmičkog agregata (duše)

Milsim da bi ovo spadalo u vrijeme Platona, dok je psihologija jos bila filozofija. Zamisli ubojica na sudu "Demon mi je rekao da to ucinim." I bilo je takvih, ali nisu dobro prosli.

Ne, ovo je čisti budizam

Novus ordo seclorum je napisao/la:

Ne, ovo je čisti budizam

 

Dal je ono kad napraviš nešto dobro nahraniš svoj ego i niko nije povrijeđen, loše? Treba li to ubiti u sebi? A kako ubiti onaj loš ego koj je sve samo ne razuman i ponizan i čini ti loše? Kako razdvojiti i odabrati dobar ego???
Kad se poklope odredhen sklop astralne larve i karmički agregat??? Pa to bi znacilo da se psihopatiju možeš unaprijed lječiti kao bolest i da se psihopati mogu raspoznati u društvu. I da sistem stvarno prikuplja podatke o nama arhivira i uz pomoč programa održava takozvanu zdravu populaciju. Trovanjem manupulacijom i nebudnošču(neznam kako da to nazovem)ropstvom utišaju i naš ego. Ovdje smo neki  budni. ego nam je budan i jak. Pa kaj smo onda mi potencijani psihopate???? Opet ovisi o osobnosti mislim. Hanibal Lektor je psihopata. John Doe iz filma sedam je psihopata. Netko mi je na forumu reko da je dobro da se okrenem nekoj religiji ili nekoj dobroj pozitivnoj kulturi i da tamo trazim odgovore i smijer u vezi svoje provsineljtenotsi. U pravu je!!! Tako slomis svoj onaj loš ego. Demona u sebi. A opet ostane onaj dobar ego koji ne moze ništa loše ni zamisliti. Anđeo u tebi.
Ego pffff... kako bi onda vjera rekla vrag i anđeo. Ego??? Psihologija-osobnost??? Sport-natjecateljski duh??? Ego. Bez tog jbenog ega smo nitko i ništa opet robovi. Možda je i bolje. Manje demona i psihopata na zemlji.

Id, ego, superego. Freud je dosta govorio o tome. U prijevodu, svak ima neke zelje, potrebe, ali odgojem ili socijalnim utjecajem mu se ugraduje nesto sto nazivamo moral, sto te u isto vrijeme sprijecava da to ostvaris, jer nije drustveno prihvaljtivo. Dok psihopati,koji imaju antisocijalni poremecaj osobnosti, ne brinu se za drustvene norme, oni su "slobodni"...

Od svih rasprava po vrituelnom svjetu,ova o egu je najintetesantnija,iz cistog razloga sto treba jedno 100 postova da ekipa poslozi termine,jer jedni pricaju o Frojdovskom egu (super egu i idu),a drugi pricaju o necem o cem prica Krishna,Shakyamuni il Shankara,a sto ima jako malo veze iako izlgeda da ima puno veze jedno sa drugim.

Ne postoji lose il dobro,postoji Ispravno u kontekstu tvoje Dharme.Neko ko se vezo,tj projektovo svoje ispunjenje i srecu u pobjedu Manchestera, ce vidjeti kao lose kada Arsenal npr pobjedi Manschesta,i sto je vise sebe projektovo u taj nekakav astralno mentalni sklop,napravio je veci rascjep u svoje astralnom tjelu il cak te larve i kad to krene da puca,on prskava iznutra ako se brzo ne stabilizuje.Ako je pak pravio tako nekakve strukture Svjesno i sa dubljom Namjerom,onda je pucanje samo sekundarna stvar na koju je spreman,a dublje je to nesto dublje sto je htio postici.

Krishna je imo u svojoj Dharmi da ubije stotine demona u bici,sta je onda on,nekakav psihopata?

Krishna nigdje ne spominje da je ego onakav kako ga Frojd opisuje zla il losa stvar,opisuje je kao ono sto jeste,nekakva ogranicena projekcija Svjesti,iluzija u sustini koja nije ni dobra ni losa,nego Prazna,i to sve opisuje samo u tih par elemenata u kojima se te dvije teorije poklapaju. On koristi druge osobine kao lose,tipa bahatosti, ljubomore,pohlepe,i one su samo jedan dio agregata koje sprjecavaju Atman da spozna Brahman a ultimativno da se preda samome Krishni.

Kad Buddha prica o pet karmickih gomila ili agregata,zapravo misli na mali "ego" u Malom Vozilu,a Veliki "ego" u Velikom Vozilu tj Mahayani je zapravo cjeli svemir,svaka supstanca koja se radja i umire i taj veliki ego i bitka oko resursa je tu potpuno ravnopravna izmedju Probudjenih,kojima resursi trebaju radi manifestacije.Taj prvi ego je samo lokalna projekcija i vezanost za neke od tih supstanci,a kad to razbijesh,vidis da je svaciji tudji "ego" zapravo i tvoj,da je svacije tjelo zapravo tvoje,i da niko nema veca prava od drugih ali opet i ima ako je vise utemeljen u Stvarnosti.

I on kaze da su ti agregati i vezanost za njih samo posljedica neimanja Uvida u nerodjenu Stvarnost i da nisu oni nekakvi uzroci patnje,nego pratioci patnje ili sama patnja po sebi.

Buddha je malo pametniji,i njegov model agregata je bila dosta revolucionarna stvar,jer se bitno razlikovala od modela prvobitne Vedante i Djainizma, da ne spominjem Vede.Ono sto je on primjetio,da u toj smjesi, nema homogenosti,tj da nema tu jednog ega,nego miliona nekakvih impulsa i energetskih struktura,koje su povezane jedne sa drugima i sa "vanjskim" svjetom i da povecanje nazovi homogenosti rezultira u utrnucu i pretvaranju tjela i Uma u dijamant,tj Vajru,nakon cega vidis da postoji samo jedan Ego,cjeli svemir il svemiri koji su zapravo stalno homogeni i da lokalne promjene ne uticu na homogenost,iako ljudima to tako izgleda.

Zatim je primjetio da tu nijedna pojava sama po sebi nije stvarna nego vjestacka sinteticka tvorevina koja kad se gleda sa mikroskopske razine,vidi se da se sastoji od necega sto je on zvao kalape,sa cime su povezana i 4 elementa,nesto kao elementarne "cestice" Matrixa koje privremeno postoji,rode se,umru i prenesu svoju energiju stvarajuci nove cestice i tako ide Samsara non stop,a zapravo se nista ne desava,i kada ne Vidis to da se nista ne desava,kreces se ljepiti za taj proces i projektovati "sebe" u njega,cime nastaju te lokalne projekcije sebe i pritisak agregata na tebe,koji u Stvarnosti su Prazni entiteti,kao null pointeri u memoriji koji ne pokazuju na nista.

Dalje,on te pojave vidi cesticno,za razliku od Patanjalija koji ih vidi talasno,a zapravo su oboje u pravu i podsjecaju na gledanje Newtona i Maxwella,gdje prvi vidi svjetlost kao cestice,korsupskularno a drugi kao talase,a fotoni su zapravo u tom smislu dualni,tj i jedno su i drugo.Yoga citta vritti nirodha ja volim prevesti kao "sveMir nastao utrnucem nemira",gdje su nemiri svi talasi koji preko interferencije i drugih talasnih fenomena grade sinteticke pojave u Umu.I jedan i drugi zakljucuju,da nema razlike izmedju osnovnih gradivnih elemenata il talasa Uma i materije oko nas,i da funkcionisu po istim principima.

To dalje vuce pricu prema teoriji informacija,zakonima entropije,ulozi Posmatraca u tome procesu,kinetickim i potencijalnim energijama agregata,kontinualnom vs digitalnom/kvantnom funkcionisanju Stvanosti i Matrixa,abisa izmedju toga,zakonima ili programima koji uticu na promjene informacija koje mi percipiramo,Nagarjuninoj tetralemi koja se moze primjeniti i na elemente Uma i na same materijalne cestice,nekakvim teorijama Kvantnog Uma i energija Vakuuma,i kad malo zaronish u otkrica moderne fizike i neurologijje,vidis da je Buddha opisivao stvari koje je Vidio direktno i ciji su modeli jako slicni nekim otkricima tih nauka,samo sto lik nije imo njihvou terminologiju i druga otkrica pa da napise iste stvari,al je maltene napiso iste stvari.

Porediti to sa Frojdom je retardirano,Frojdov ego je astralno-mentalno tjelo,id je samo zivotinjski dio astralnog tjela,a super ego je ili cahura nasljedjena od roditelja il okoline il civilizacije il u najboljem slucaju nekakav vrh astral gdje se tek naslucuje Ispravnost.Jung je vec next LeveL ShiT,koji naslucuje sta je samadhi i kako je unutrasnje i vanjsko jednako,prica vec o kolektivnom nesvjesnom i cjeli koncept lokalnih egova prebacuje u nesto kolektivno,kao nadskup toga,prica i u zensko-muskim energijama i slicno. Niko od njih nije gledao stvari kako je gledao npr Shakyamuni.On je gledao stvari na nivou temelja Stvarnosti,Direktno je gledao kako mAtrix nastaje i nestaje,a ova dvojica to nisu mogla nego su zakljucke dobijali posredno ispitujuci druge i eventualno sebe.

Doduse,psihodinamika u koju se upetljao Jung je vec korak dalje ka Kauzalu i mehanizmima i zakonima koji pogone astral.Moze se reci da je Frojd uspio da nasluti sta je Buddha mislio pod drugim i trecim aggregatom,a Jung ono sto je ovaj vidio kao cetvrti agregat,al im je cjela slika odmakla...


Ko sto Jedi kaze,moral il socijalno prihvatljivo je samo nekakav astralni kolektivni egregor,koji se opet i razlikuje od podneblja do podneblja,od plemena do plemena i sigurno nije nesto Ispravno u utlimativnom smislu,dok Dharma to jeste.

A i psihopatija je posebna tema.

E jesi se raspiso svaka ti čast. Ego netreba lomiti ili ubiti, ego treba ispolirati na sjaj morala. I to svakom bicu odmalena. Kao naprimjer ja sam zakon za svoje dijete i trebo bi ga prvenstveno uciti moralu.