Siluete i jasni oblici i detalji "nečega" što liči čovjeku

Prije svega pozdrav, novi sam na forumu i htio bih da sa svima vama podijelim svoja iskustva vezana za ovu temu i da zatražim vaša mišljenja ili slična iskustva.

Sve se počelo da događa pred par godina. Kao mali sam shvatio da imam blagi oblik opsesivno-kompulzivnog poremećaja te se to počelo da odražava na moje već urođene strahove/fobije. Najizraženija fobija mi je bila arhanofobija(strah od pauka), što je počelo da uzima svoj danak tek kasnije. Jedne noći nisam mogao dugo da zaspim, okretao sam se, ali očiju nisam otvarao. U jednom trenutku, sasvim mahinalno sam trepnuo, da bih ugledao desetak pauka kako bukvalno lete prema meni, sasvim polako te mrdaju kracima u svim smijerovima. Zaprepašteno sam skočio i upalivši svjetlo vidio da nema ničega i da je sve to produkt moga uma. Međutim na tome nije stalo. Nedugo nakon toga događa mi se slično ali jezivije iskustvo. Naime, prilikom takođe jedne skoro pa besane noći, u skoro pa istoj situaciji kao i u prethodnoj priči vidio sam čovjeka, srednjeg rasta, zalizane nazad smeđe kose sa povećim zaliscima na čelu i zelenim očima kako mi se blago smiješi naslonjen na fotelju u uspravnom položaju. Onako zbunjen počeo sam da se zagleđujem u njega ne bih li shvatio o čemu je riječ, ali umjesto da u svim tim pokušajima oblik nestane, njegov odraz mi je bivao sve jasniji. Bio je dakle mrkli mrak, i nikako mi nije bilo jasno kako sam uspio da pohvatam sve te detalje. U jednom trenutku je oblik nestao, te sam uvjeravajući se da se to samo um igra samnom konačno i zaspao. Da ne bi sve ostalo na tome, potrudila se nedugo nakon toga još jedna slična besana noć. Po već ustaljenom kalupu, u jednom trenutku sam tik pored svog kreveta vidio dijete za žarko plavim očima, ali dakle žarko plavim očima, bez beonjače ili rožnjače, dakle cijelo oko je plavo, bukvalno je isijavalo. Ponovo sam skočio i kako sam se više bezumno fokusirao na taj oblik, sve više sam ga jasnije vidio, da bi u jednom trenu jednostavno nestao.

Dakle, svjestan sam da je to u velikom dijelu dio moga uma, i činjenica da se sve to dešava pod jako sličnim okolnostima i scenariju, ali imam osjećaj da bi moglo da bude nešto "više". Šta mislite, da li je to do mene, ili pak veće sile ?

Pozdrav, @Singulario. Dobrodošao na forum.

Očito je to nešto što se tiče tebe, jer drugi uglavnom ne vide takve stvari. No da li je to dio neke veće sile ne mogu ti odgovoriti. Ono što se trebaš prvo zapitati je da li je još netko vidio to što ti kažeš da si vidio. Dakle, je li bilo koga drugoga u sobi koji bi to potvrdio?
Ovako ako nema nikog drugog sve mi više liči na noćnu moru nego na bilo što drugo. Pritom pauci mogu biti plod tvog straha, dok za ovo drugo zaista ne mogu naći racionalnog objašnjenja.
Pitanje koje se postavlja je kako si se ti osjećao dok si to sve gledao. Oprosti, ali da se meni neko dijete s plavim očimo prošeta po sobi, ja bih vriskao, možda bih ga napao, ali vjerojatno bih se prenerazio i pitao ga barem: tko si, šta hoćeš?

Hvala ti na dobrodošlici, čudi me da prije nisam nabasao na ovaj forum, pošto već odavno izražavam interesovanje za paranormalno.

Što se teme tiče, ne, nije bilo nikoga i niko to osim mene nije vidio. Ono što me ustvari posebno iznenadilo je moja reakcija. Ti kažeš da bi vjerovatno burno reagovao na pojavljivanje takvog oblika, dok sam ja to skoro pa mirno promatrao bez ijednog naglog pokreta. Uglavnom bih samo podigao glavu sa jastuka te se naslonio na lakat ruke, i u takvom ležećem položaju pokušavao da bolje vidim. U drugu ruku to sve odaje sanjivost, jer da sam bio u stopostotnom budnom stanju vjerovatno bih pošizio, ali nisam. I dok sam i sam mislio da je u pitanju mora, jednom sam slučajno nabasao na članak o bićima koja se projektuju u vidu humanoida sa jako izraženim bojama očiju, i to je ono što me poprilično fasciniralo. Vjerujući tom saznanju, ja bih trebao da budem astralni projektor, a ta bića su tu, jer su namirisala da moj duh često obitava van tijela, te su tu kako bi ga preuzela. I to je ono što me upotpunosti uznemirilo, jer sam u kratkom roku od mora prešao na halucinacije, da bi se na kraju ispostavilo da me posjećuju kojekakva bića "tame".

Koliko je to provjereno, ne znam. Hvala Bogu do sad nikada nisam imao neki fizički kontakt s tim kreaturama, sve se svodilo na viđenja.

Pozdrav Singulario Tantum, znam da jako kasnim na ovu temu ali eto, tek sada se priključih na ovaj forum i vidjeh ju. Nadam se da ćeš nekada već pročitati ovaj post ili će doći ljudi sa sličnim iskustvima.

Pa započnimo: Kao djevojčica imala sam problema sa opsesivno kompulzivnim, kada bih legla na lijevu stranu morala bih na desnu, zatim na trbuh pa onda tek na leđa (×??) što je bilo jako iscrpljujuće i nisam dobivala puno sna. Bila sam jako plašljiva što se tiče paranormalnih stvari i puno više zainteresirana u takvo nešto nego ostala djeca koju sam poznavala. Također sam imala (uh..idalje imam) fobiju od pauka i jasno se sjećam jednog dana, ne mogu ti reći točne godine ali znam da nisam još išla u osnovnu. Legla sam u krevet, majka je spavala samnom i na bijelom zidu tek par centimetara od mene se stvorila rupa i počeli su izlaziti pauci, jako jako puno njih. Zavrisnula sam od straha na što je majka skočila i upalila svijetlo (što je čudno jer ja sam svijetlo vidjela) i vikala je da ih nema i tada ih stvarno nije bilo. Zatim kasnije (osnovna škola, 7. razred rekla bih) dok sam bila za računalom sam vidjela kako iz vrata izlazi (zatvorenih) jasna silueta čovjeka koji drži lanac sa obje ruke i ide prema mome vratu na što sam pokušala vrištati ali ništa nije izašlo van. Tada mi je već opsesivno kompulzivni nestao i dan danas živim bez takvih problema no dijagnosticirana mi je epilepsija. Već sam tada mislila da gubim razum i da nešto samnom ne valja, išla sam kod psihijatra i psihologa koji su mi rekli da sam posve normalna i zdrava (normalno, prešutila sam im svoje vizije). Tu moji problemi nisu stali, jedne noći kada sam bila na kameri s prijateljicom putem msn-a zatrokirao mi je komp, što nije bilo ništa čudno s obzirom da je bila stara krntija i tako sam ja par sekundi čekala da se odtroka i nakon što je pogledam razgovor "tko je to iza tebe?" "me ti zafrkavaš?" "daj mi reci" "ja ću to skrinat" i priložen skrin na kojem se jasno vidi oblik siluete kako stoji pored mene i prima me za rame..
Tada sam već počela misliti kako možda nisam jedina koja vidi te stvari a brzo sam se u to i uvjerila - par sleepovera čitaj besanih noći bez trunka alkohola normalno i jako puno viđenja jasnih oblika čak i snimanja s kamerom i onda sam shvatila da to nije samo moja psiha.

Zanimljivo. Prije koje tri godine i ja sam se probudila i vidjela kraj svog kreveta muškarca smeđe kose i smeđe brade. Ne sjećam se kakve je oči imao. U to vrijeme uvijek sam imala upaljenu noćnu lampicu tako da je sve bilo vrlo jasno i vrlo fizički. Prvo sam se ufrastila da je provalnik, ali on me je gledao tako mirno i blago i cijela pojava je bila jako umirujuča. Sjedila sam tako par minuta u krevetu i čekala da ode- nisam se sjetila komunicirat s njim- no on je samo mirno stajao i gledao me. Na kraju sam odustala od čekanja , legla sam i odmah zaspala. Ujutro sam se sama sebi čudila kak sam mogla zaspat tako bezbrižno s tim likom kraj kreveta.

A kao studentica imala sam slično iskustvo. Spavala sam na katu kreveta, cimerica ispod mene. Soba je bila osvjetljena jakom vanjskom rasvjetom. Probudila sam se i vidjela mušku osobu kraj kreveta. Zagledala sam se bio je jako blijed i svjetle kose. Zazvala sam cimericu i pitala je jel kakav tip prespavao kod nas (ona ih je dosta često mijenjala). odgovorila je negativno, a ja sam joj rekla da tko to onda stoji kraj našeg kreveta. Ona ga nije vidjela. Bio je visok- ja sam sjedila na krevetu na kat i gledali smo se u oči. Od njegovog prisustva hvatao me abnormalni strah. Cimerica me pitala o njemu, i kad sam joj sve opisala (on je čitavo vrijeme netremice gledao u mene) predložila mi je da ga zamolim da ode. Napravila sam to i on je istog trena nestao

Cesto nakon dugog vremena bez sna, nakon nekoliko sati u noci, se javljaju halucinacije, to je normalno.
Puno puta se i meni dogodilo nesto slicno. Sjecam se jednom nakon nekoliko sati provedenih u pokasaju da zaspim, sam vidio kako mi nekakva crna buba velicine sake prelazi preko ruke i dotice vrat, ali najzanimljiviji dio je sto sam osjetio fizicki kontakt, i tezinu tog stvorenja. Nakon toga nekoliko minuta ne zelis leci na isto mjesto, jer si 100% siguran da je to istina, a ujutro kad si odmoran imas razmisljanje" ma daj..."
Dok sam bio manji, također nakon nekoliko sati bez sna, odjednom bi cuo glasove, kako 2 osobe razgovaraju, na nacin kao kad vam je jedna pjesma u glavi i nemozete ju izbaciti, ali kad je to, znate tijek kojim treba ici, ali u ovom nisam znao nista, doslovno kao da slusate razgovor 2 ljudi ispred sebe, i nemozete utjecati na to. Valjda nije sizofrenija , to mi se nekoliko puta dogodilo, malo prije jutra kad sam bio u tom stanju kad neznas jel spavas ili si budan.
Ili ako netko spava u istoj sobi , mislis da pricas s njim, jasno cujes sebe, i osobu s kojom navodno razgovaras , a ujutro pitas nesto o tome, i onda te blijedo gleda, "Pa nismo mi uopce razgovarali!?"   
Mislim da je to sve projekcija naseg mozga, kad smo bez sna, u tom stanju osamucenosti.
Koliko god na ovom svijetu postoje price o prikazama, duhovima i sl. stvarima, mislim da su mozak i njegove mogucnosti daleko misterioznije od svega toga, i sto mozak nam moze prikazati.
A ovo o osobi koja ti dotice rame i kako to drugi mogu vidjeti, nemam bas neko objasnjenje.

Zanimljiva iskustva. Doduše ne znam u što bih to svrstala pošto nisam nikada naletila na takve događaje prije, vjerojatno zato jer se o tome inače ne priča
Nažalost ta slika je negdje nestala tijekom mijenjanja windowsa ali ako ju iskopam negdje nekako ću ju obavezno uploadati.
Imala sam ja još sličnih iskustava ali nikada nisam vidjela nešto što nije tu, ili je pa ga samo ja vidim..
A što se tiče toga da je mozak misterij, tu se slažem u potpunosti.

Hehe, ne treba se uopće bojati OCD-a, ja sam ga također imao od malena. Znajte da su veliki umovi isto imali OCD. Za mene su takve osobe izrazito čiste i rade sve po planu, no da se vratim na temu ovdje ima dosta zanimljivh stvari.
Ja isto vjerujem da mozak uvelike projicira takve stvari, ali zaista i postoje takva bića. Jedna od takvih su svjetlosna bića izrazito ljubazna i dobroćudna stvorenja s kojima se osoba susreće kada ima izvantjelesno iskustvo...

2pac je napisao/la:

ali zaista i postoje takva bića. Jedna od takvih su svjetlosna bića izrazito ljubazna i dobroćudna stvorenja s kojima se osoba susreće kada ima izvantjelesno iskustvo...

Dali znaš možda nešto više o tome?

p.s. uspjela sam izvući sliku, nažalost jedino ovu na kojoj je žuto zacrtano u što treba gledati. originala više nema.

Zanimljivo, sugerira na neko lice, ali opet to lice nema nikakve crte

Čuj, sve što znam je da je to nešto lebdilo iza mene dok sam ja čekala da se komp odšteka takoreći. U sobi nije bilo dima i bila je zatvorena. + ako bolje pogledaš vidjet ćeš nešto u stilu ruke na ramenu, točnije malo ispod.

Jesi sigurna da nije bilo nista iza tebe?

Bila sam sama u sobi, nije bilo dima, nemam kućne ljubimce, vrata i prozori zatvoreni. Normalno upalila sam ja svijetlo čim se sve odštekalo i pregledala pomno po sobi i stvarno ništa. Bila je platnena vreća u kutu ali bila je napunjena stvarima i nije baš mogla sablasno letiti iza mene a i imala je veliki crveni logo na sebi koji bi se primjetio. Prijateljica mi je jako draga ne vjerujem da bi mi lagala kad je rekla da je nešto lebdilo oko mene a bome ona je problijedila kao i ja na to sve.

Kod ovih viđenja po noći vrlo je moguće da se radilo o polu snu ili snu a da osoba misli da je budna.
Pogotovo kod ovih paukova.

Što bi htjela bića koja ste vidjeli ako predpostavimo da nije san? Čini se da su samo promatrala? To zvuči ko neki vanzići ili nešto što proučava ljude bez neke druge namjere.

@Ascended...na slici se teško šta može razabrat ili procijenit obzirom ne znamo kako je soba izgledala kad je osvijetljena. Ako je komp zaštekao teško da je kamera i dalje radila.

Vidi se nekakva silueta, iako mi se cini da prsti na toj ruci su zapravo ove sive pruge na majci.
Ova glava slici na orba u obliku kobre.

Ja kolko god da beljim oči ne mogu vidjeti to što se tvrdi da se vidi... Da makar nema ove žute linije, onda možda...al sumnjam da bi i to pomoglo. Ne znam, na temi ovakvog naslova nekako sam očekivao malkice više...

Evo sad se jasno vidi:

@Archangel ne znam što si ti očekivao ovdje nisam režiser nikakvog filma, samo sam stavila sliku

Ovo je recimo samo "dokaz" nazovimo to tako da nisam otišla skroz, vjerojatno sam ga stavila u krivu temu hence postoji ona viđenja i fotografije duhova :/
Nego, mene više muče ti čudni ljudi u polusnu..