Početna stranicaPortalPretraľnikRegistracijaLogin

 

 Starenje i osobnost

Go down 
Autor/icaPoruka
Alpha
Admin
Alpha

Female
Aries Goat
Broj postova : 29076
Age : 41
Registration date : 30.09.2007

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimepet tra 19, 2013 10:20 pm

Kako ljudi stare trebali bi biti sve mudriji (i tolerantniji)....valjda... U praksi oni često budu zločesti i čangrizavi. Bilo bi logično da netko s većim životnim iskustvom lakše razumije mlade (ili mlađe) te da suosjeća s njima, a čini se da stvari češće funkcioniraju na način "nek i tebi crkne krava". U čem je stvar? Jel to neka kemija u mozgu? Kao da s godinama iz ljudi isplivaju najgore karakterne osobine.... Starenje i osobnost 888361

Kakvima se vi zamišljate u starosti? :)

_________________
Respect
[Vrh] Go down
Magic
PraGlodavac
Magic

Male
Aquarius Tiger
Broj postova : 581
Age : 22
Registration date : 16.10.2011

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimesub tra 20, 2013 3:00 pm

Pa trenutno mislim kao da ce mi prag tolerancije bit visok, jer cu kao razumijeti sve kroz sto mladi prolaze... Al govorio sam i kao 15-ogodisnjak da nikada necu biti kao moji roditelji- jako strog, da cu pustat svoju djecu da idu gdje hoce, davat im puno para, da cu samo izlazit, nece me bit briga za nikoga/nista, da cu uzivat u zivotu, da su starci uvijek u krivu itd... a uspostavilo se da sam skroz drugaciji nego sto sam mislio da cu bit, tako da.. :P
[Vrh] Go down
wanderer
Majmun
wanderer

Male
Cancer Cat
Broj postova : 1462
Age : 32
Registration date : 24.05.2010

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimened tra 21, 2013 2:06 am

Citat :
U čem je stvar? Jel to neka kemija u mozgu? Kao da s godinama iz ljudi isplivaju najgore karakterne osobine.... confused
Možda je stvar kemije u mozgu.
Kad čovjek prvi put vidi neku stvar, ponašanje ili sl. onda njegov mozak potroši dosta energije dok to analizira, usporedi i spremi na određeno mjesto. Poslije ako se bude susretao sa tom stvari, ponašanjem i sl. čovjekov mozak neće više trošiti energiju na to jer mu je isto već poznato. Znači ako kemija u mozgu radi kako treba onda bi se pitanje moglo postaviti i ovako: ''Da li se nove generacije mladih mijenjaju tako brzo da ih ljudski mozak ne može stići zapamtiti i uvijek iznova mora analizirati, razvrstavati, spremati i trošiti energiju''.

Činjenica jeste da je svaka nova generacija drukčija od prethodne, da su danas mladi ne samo tehnološki napredniji već su i puno slobodniji i tu svoju slobodu pokazuju na svoj način koji je uvijek osebujan, a kao takav je i manje prihvatljiv starijim generacijama. Ja mislim da su stariji ok i da ih treba razumjeti. Možda se nekom čini da su '' zločesti i čangrizavi'' ali ako krenemo od sebe i pogledamo mlađe od nas onda ćemo vidjeti da se ponekad ni nama ponašanje tih mlađih ne samo da se ne sviđa nego nas i nervira.

Citat :
Kakvima se vi zamišljate u starosti? :)
Ne razmišljam o tome miga
[Vrh] Go down
Archangel
Pračovjek
Archangel

Male
Leo Rooster
Broj postova : 2973
Age : 38
Location : Leonberg
Registration date : 15.08.2009

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimened tra 21, 2013 5:25 pm

Kako čovjek stari, često postaje i previše svjestan svojeg opadanja moći - to ga izjeda iznutra i taj jed neki ne mogu intrenalizovati već ga ispoljavaju prema van.

Pada mi na um jedan skorašnji primjer iz mog iskustva. Jedan čovjek iz mog sela je sve do prije 10-ak godina važio za mrgu među ljudima. Bio je (relativno) imućan, snažan, dominantan u kući, koji je mogao na vile staviti i pola plasta kad se kupi sijeno. A potom je obogaljio. Odsjekli mu nogu. Nije se više mogao slobodno kretati, raditi i postao je pomalo ovisan o "brizi" drugih. Malo-pomalo, počeo je kopniti, gotovo naočigled. Već odavno ga nitko nije ništa pitao, postao je gost u vlastitoj kući. Pretkraj ga snašla neka demencija ili tako nešto pa se počeo i mentalno gubiti. Oko mjesec dana prije smrti pobjegao je od kuće, noću. Svi smo pošli u potragu. I našli smo ga u nekom jarku u gustišu gdje ni pas ne može proći. Bio sam prvi koji ga je našao, zovnuo sam ostale ali je bilo par minuta dok ostali ne dođu tako da smo bili sami. Ponudio sam mu cigar, zapalio je, a onda sam ga upitao šta ga je snašlo. "E, moj (ime), tako su drugi odlučili..." Bilo je jasno o čemu priča. Izgubio je svoje mjesto u svijetu, svoj razlog postojanja i nagon ga je natjerao da kako-tako pokuša od svega pobjeći. Nažalost, to je nešto što uvijek svakog stigne...

Stvar se svodi na to da li je nekome omogućeno da stari dostojanstveno ili ne. To ovisi o mnogo faktora. Onaj ko ostari a na izgubi svoju ulogu (ili možda pronađe alternativnu) postaće "stari mudrac" koga svi poštuju i dive mu se, slušaju savjete i sl. Ali, eto, neki nemaju taj luksuz. Oni zapravo umru mnogo prije svoje smrti...

_________________
The meek shall inherit the earth, because the strong shall inherit the stars!
[Vrh] Go down
MoW
Čovjek
MoW

Male
Libra Dog
Broj postova : 6337
Age : 37
Location : Zagreb
Registration date : 26.05.2009

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimepon tra 22, 2013 2:03 pm

Mislim da je @Arch dosta dobro to sažeo.

Ja na to gledam malo drugačije, a u neku ruku dosta slično. Naime, ja sve promatram u kontekstu igre energija. Iz tog razloga, mislim da su one osobe koje nemaju usklađene energetske tokove podložne iskrivljenju percepcije u starosti. To iskrivljenje percepcije nastaje zbog "grešaka" koje se događaju na biomolekulskoj razini u mozgu, a koje su opet posljedica promašenih energetskih odnosa pojedinca s okolinom.
U Archovom primjeru, čovjek je imao moć i nakon što su mu odsjekli nogu (zbog bolesti, nesreće, čega već) nije se više snašao. Bio je previše naučen na energetski obrazac u kojem je on bio glavni a svi drugi su ga slušali. Kad je on morao slušati druge, poremetio mu se razum jer nije bio spreman na stalnu promjenu. Netko drugi u sličnoj situaciji ne bi imao taj problem ako bi bio više prilagodljiv.
Općenito se primijećuje u starosti da su karakteristike koje su ljudi imali tijekom života više naglašene. To vrijedi i za pozitivne i za negativne karakteristike, no ljudi najčešće primijećuju one negativne jer ih se više tiču. Kako ćeš primijetiti da je netko empatičniji ili vredniji u starosti? Puno lakše ćeš primijetiti ako gunđa. Drugi razlog je taj što je naglašenost negativnih karakteristika češća.
Naglašenost negativnih karakteristika dolazi zato što je osoba frustrirana manjkom sposobnosti da nešto učini. Stariji organizam nije više toliko prilagodljiv kao mlađi i to ga frustrira. Blizina smrti pogotovo kod neduhovnih osoba baca u očaj.
Kod drugih pak starijih osoba dolazi do prihvaćanja tijeka života i duhovnog rasta pa s time i do naglaska onih pozitivnih karakteristika. Neki rijetki tako pozitivni odu i u smrt.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates
[Vrh] Go down
Archangel
Pračovjek
Archangel

Male
Leo Rooster
Broj postova : 2973
Age : 38
Location : Leonberg
Registration date : 15.08.2009

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimeuto tra 23, 2013 10:05 pm

@MoW, jest, možda takvi i odu u smrt, ali netko ko se pali na neku "duhovnost" po pravilu na smrt ne gleda kao na konačan kraj postojanje njegovog Ja, pa je samim time smrt (kao čin, kao lični događaj) neadekvatna kao sredstvo testiranja njegovog karaktera. Mnogo veći i jači izazov za čovjeka je primiti smrt i starenje i sve te stvari kao ono što zna da jesu - kao opadanje snage, propadanje, približavanje kraja - i unatoč tome svemu - ostati vedar i čio. E, tu - tu se prepoznaju pravi karakteri.

Inače, što se tiče čitanja nečijeg karaktera, važno je ne smetnuti s uma da je svaki čovjek kolekcija osobina - njegovih očekivanih reakcija na neke standardne (ili standardizovane) podražaje. Sve te osobine, sve, bez obzira na to izdvaja li netko jednu-dvije i samo na osnovu njih sudi o čovjeku ili ga gleda u njegovom cjelokupnom kontekstu, u cjelovitosti - sve to čini tu osobu. Klišeji kao "čangrizavi starac" i "nadrkana baba" su nastali kao karikatura nekih njihovih ispoljenih osobina - njihovo pravo Ja je gotovo sigurno mnogo skrivenije, mnogo istančanije, mnogo dublje. Ljudi, bili mladi, stari, slabi, moćni nikad nisu samo jedno - uvijek su "hodajući pluralizmi". Međutim, intenzivni stimulansi (što će reći: ekstremne situacije) izazivaju intenzivne reakcije, što je logično, a tip te njihove reakcije zavisi od njihove najprimordijalnije prejemčivosti na bol, u prvom redu fizičku, a potom se ona dalje raspoređuje i na nešto apstraktniju, emocionalnu.

Sad, razlog zašto nečija "čangrizavost" ili "nadrkanost" češće izlazi u prvi plan (ne nužno i u pravi plan) je to što je čovjek (a i sva druga živa bića) mnogo osjetljiviji na bol nego na užitak i strah od gubitka je jači od nade u dobitak. Valjda je prirodna selekcija tako uredila stvari. Zbog toga ljudi mnogo lakše primjećuju nečije "negativne" osobine (tj. antisocijalne, potencijalno prijeteće) i na osnovu njih stvaraju jednu uproštenu sliku.

Moguće je da nekao osoba, u nekim teškim, potresnim trenucima (ili čak fazi života) ispoljava predomonantno jedan tip osobina, ali je mnogo vjerovatnije da je takvom načinjena u glavi onih u okolini...

_________________
The meek shall inherit the earth, because the strong shall inherit the stars!
[Vrh] Go down
Alpha
Admin
Alpha

Female
Aries Goat
Broj postova : 29076
Age : 41
Registration date : 30.09.2007

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimečet tra 25, 2013 11:17 pm

Svatko se boji procesa umiranja. Svatko. To je tako. I najduhovniji se boji. I onaj koji je, ajmo reć, vidio Boga i 100% zna da On postoji - boji se umiranja. Zato ne bih rekla da duhovnjaci imaju neku veliku prednost nad onima koji to nisu. Oni koji to nisu su čitav život živjeli i navikavali se na ideju da je smrt konačna. Oni koji vjeruju u nešto razmišljaju na takav način. Ipak, sam proces umiranja je zastrašujuć za svakoga i onaj koji kaže drugačije - laže.

Stoga je starost i suočavanje sa smrću sasvim, po mom mišljenju, jednak test karaktera. Da nije tako onda bi svaka baba koja vjeruje u Boga bila divna, mudra žena. Da. Ne.

Slažem se s ovim što kaže Arch da su ljudi višeslojni. Jesu. Ali napominjem da treba imati u vidu da moooožda (poprilično) nisu toliko slojeviti kako ti se (Arch) čini. Ti si slojevit pa tako vidiš i druge tj. nečiju izjavu (kao iz primjera koji si naveo) doživjet ćeš dubokoumnije nego što je to možda tako.
Nažalost, ljudi su daleko jednostavniji nego što bi netko s filozofskim osobinama pomislio. Pokreće ih samo par stvari i jedna od glavnih je "JA". Takvi ljudi su egoistično-zločesto-čangrizavi i kao mladi ali to tada bolje skrivaju. Ono što meni nije jasno jeste kako u 60, 70, 80 godina nisu naučili da to nevalja misli

Čovjek iz primjera koji je Arch naveo zapravo je tražio pažnju. Što su to drugi odlučili? On baš nije imao nikakav utjecaj na to? Baš nikakav? Da....ne znam baš...
Imam primjer svog djeda koji je čitav život radio. Al stalno. Kako se ustane dok ne ode spavat. Samo bi stao ručat. Obrađivao je nešto zemlje, imao je životinje, bio je pčelar, imao je talenta za tehničke stvari i stalno je nešto sklapao i td. Onda je obolio i amputirali su mu nogu. Pa uskoro i drugu. Tada je počeo raditi predmete od drveta. Rezbario ih je i ukrašavao. A onda je dobio reumu i nije mogao više pomicati šake. Barem ne tako da bi mogao nešto raditi s njima. Izdao ga je i vid. Bio je primoran da leži i da praktički ništa ne može. Čovjek koji je čitav život radio i koji je stalno radio nešto za druge i pomagao sad više nije mogao ništa. Uza sve to bio je i ateist. Ipak, ni u jednom trenu nije postao zločesto čangrizalo. Zašto? Zato jer nije bio egoist. A ovaj iz Archovog primjera, prilično je očito, jeste.

Ono što hoću reći jeste da mi se čini da u starosti u prvi plan izađe čovjekova bit, da to tako nazovem. Ono što je njegovo pravo lice. Da, naravno, postoji neka emocija i neki razlog i svašta nešto iza tog lica što pokreće tu osobu da se upravo tako ponaša...ipak...da li je to opravdanje? Princip "ako je meni crkla krava nek crkne i tebi ili ću tu barem zagorčat toliko da ti dođe da sam crkneš"... misli

_________________
Respect
[Vrh] Go down
Archangel
Pračovjek
Archangel

Male
Leo Rooster
Broj postova : 2973
Age : 38
Location : Leonberg
Registration date : 15.08.2009

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimepet tra 26, 2013 11:19 pm

MoW je napisao/la:
U Archovom primjeru, čovjek je imao moć i nakon što su mu odsjekli nogu (zbog bolesti, nesreće, čega već) nije se više snašao. Bio je previše naučen na energetski obrazac u kojem je on bio glavni a svi drugi su ga slušali. Kad je on morao slušati druge, poremetio mu se razum jer nije bio spreman na stalnu promjenu. Netko drugi u sličnoj situaciji ne bi imao taj problem ako bi bio više prilagodljiv.

Sto posto tačno. No, shvati jedno: razlika između onoga koji je dominantan po prirodi i onoga ko je dominantan "po prilici" je upravo ta, da onaj istinski dominantan tip nije taj koji se "prilagođava" ovome ili onome, "ovo" i "ono" se prilagođava njemu. Tu je sva mudrost. Ovaj drugi tip i nije dominantan tip, već je glumac, igrač dominantne uloge koju mu je dodijelio neko ili nešto treće (neke slučajne okolnosti ili neki drugi agent, npr. država). To je u antropološkom smislu jedna Beta-jedinka - a primijeti koliko se današnji političari i ostali voždovi povijaju kako vjetar duva - to jasno ukazuje da današnji svijet vode upravo oni koje priroda nije "predodredila" za vodstvo, što opet razotkriva i dio razlogā zašto je svijet sjeban tako kako jeste.

Alpha je napisao/la:
Svatko se boji procesa umiranja. Svatko. To je tako. I najduhovniji se boji. I onaj koji je, ajmo reć, vidio Boga i 100% zna da On postoji - boji se umiranja. Zato ne bih rekla da duhovnjaci imaju neku veliku prednost nad onima koji to nisu. Oni koji to nisu su čitav život živjeli i navikavali se na ideju da je smrt konačna. Oni koji vjeruju u nešto razmišljaju na takav način. Ipak, sam proces umiranja je zastrašujuć za svakoga i onaj koji kaže drugačije - laže.

Stoga je starost i suočavanje sa smrću sasvim, po mom mišljenju, jednak test karaktera. Da nije tako onda bi svaka baba koja vjeruje u Boga bila divna, mudra žena. Da. Ne.

Ipak - da. :) Što se tiče tih "afterlife" fazona, ljudi koji se na njih lože cijelo vrijeme svog onostranskog "mandata" vode bitku sa svojom racionalnom stranom - noge vode bitku da ostanu na tlu dok bi glava da se vine u oblake. Zato su većim dijelom svog života rastrgani ni tamo ni vamo - slično stoji i njihova "vjera". Ono što masa njih zove "vjera" u stvari se radi o "nadi". Oni se nadaju da "tamo daleko, gde cveta limun žut..." da se nalazi neki njihov transcendentalni "zavičaj" i da će nastaviti postojati - ali u dubini duše znaju da je to Sranje. Ja kad "znam" i "vjerujem" da idem na neko lijepo mjesto, koje je bez konkurencije ljepše od onoga gdje sam tog trena - ne grabim nogama, rukama i zubima da ostanem, nego jedva čekam da odem. A oni jauču, nariču za svojim umrlim, mole se za "dug život" i slične stvari mi govore da nešto nije u vinkl sa onim što javno tvrde i onim što stvarno osjećaju.

Zato sam i izbacio smrt kao test karaktera duhovnjaka. Pravilnije bi bilo reći uopštenije: "ekstremne situacije", pa onda tu ko hoće može ubaciti i smrt (bilo svoju bilo tuđu), rat, glad, neimaštinu, sreću, obilje, euforiju, blagostanje, itd...

Jer, svaka od tih stvari odaje jedan dio čovjeka: ali to uvijek mora biti samo dio. Kao što ni jedan predmet ne možeš odjednom vidjeti cijelog već moraš gledati iz više perspektiva, i nikad sa svih perspektiva istovremeno već uvijek jednu po jednu. Na taj način se i čovjek sagledava. Potrebno je mnogo vremena da prođe da bi se netko na taj način "razgolitio", da se pred nama kao posmatračima okuša u dovoljnom broju dovoljno intenzivnih situacija da bi se tako dio po dio od svih tih njegovih reakcija polako složio mozaik. Jedini je zajeb što za to treba puno vremena i strpljenja, a vremena je malo. Zato ljudi neprestano traže nove i inventivne načine da nešto "pojednostave", "uproste", "sažmu" - to je ponekad vrlo korisno, ali se tu uvijek mnogo gubi u prevodu...

Citat :
Nažalost, ljudi su daleko jednostavniji nego što bi netko s filozofskim osobinama pomislio. Pokreće ih samo par stvari i jedna od glavnih je "JA". Takvi ljudi su egoistično-zločesto-čangrizavi i kao mladi ali to tada bolje skrivaju. Ono što meni nije jasno jeste kako u 60, 70, 80 godina nisu naučili da to nevalja misli

Pa šta i da jesu? Eto, recimo da nekog od njih pitaš što je stalno takav/a mislim da bi dobar broj odgovorio da zna da to "nevalja" - ali nitko od njih ne može protiv sebe. Takvo im je trenutno stanje i šta da učine? Da iskoče iz kože? Oni nisu takvi zato što tako hoće - ne može se birati šta će se osjećati. Kad bi moglo, to onda ne bi bilo osjećanje. Shvatam da hoćeš reći da kad ljudi ostare da im pucaju te "barijere" koje su imali u mladosti - jest, ima i toga, ali to je dvostruki problem:

prvo, ne treba biti brzoplet pa suditi o životu nekog starca od 70 (a pogotovo ne o njegovoj istinskoj biti) sa aspekta 30 i kusur godina (pa čak ni 50) - dosta se toga nakupi za 70 godina. Ljudi stano jauču kako je život kratak, a to ponajviše rade oni koji još ni ne znaju šta je život - i možda upravo zato.

Drugo, i da im ne popucaju te "barijere" zar bi to išta značilo? Samo bi im se njihov višedecenijski jed skupljao, skupljao i polako ih izjedao iznutra - izvana kad ih gledaš rumeni ko jabuka a iznutra rije hiljadu crva, samo što se ne vide. Sad, neko bi mogao reći da bi oni mogli internalizovati te "crve" kako ne bi njima smetali svojim bližnjima - tada bi ovi dobili još jednog crva, ako apsolviraju činjenicu da su smetnja, da su suvišni, potrošni, beskorisni. "A ako su već beskorisni, mogli bi se makar malko "žrtvovati" za nas ostale" - drugim riječima, "znam da te boli, ali i mene boli qurac za to što tebe boli!"

Ne vjerujem da je ikoji "čangrizavac" čangrizav 100% vremena. Barem ja takvog nisam upoznao. Sve ovisi od situacije: one koja je trenutna i barem nekoliko onih koje su prošle. Treba makar pokušati shvatiti kako je u glavi onog drugog, staviti ga u kontekst, isprobati sve i svašta pa tek onda suditi. A kako rekosmo, većina ljudi za to nema ni vremena ni elana. -.-

_________________
The meek shall inherit the earth, because the strong shall inherit the stars!
[Vrh] Go down
Athena
Superforumaš CE-4
Athena

Female
Gemini Buffalo
Broj postova : 12345
Age : 35
Registration date : 09.09.2009

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimesub tra 27, 2013 1:03 am

Archangel je napisao/la:
Što se tiče tih "afterlife" fazona, ljudi koji se na njih lože cijelo vrijeme svog onostranskog "mandata" vode bitku sa svojom racionalnom stranom - noge vode bitku da ostanu na tlu dok bi glava da se vine u oblake. Zato su većim dijelom svog života rastrgani ni tamo ni vamo - slično stoji i njihova "vjera". Ono što masa njih zove "vjera" u stvari se radi o "nadi". Oni se nadaju da "tamo daleko, gde cveta limun žut..." da se nalazi neki njihov transcendentalni "zavičaj" i da će nastaviti postojati - ali u dubini duše znaju da je to Sranje.
Ja bih prije rekla da dotični "ne znaju" je li to Sranje ili ipak postoji afterlife miga, inače bi se svjesno samozavaravali, a ovako ipak ostavljaju odškrinuta vrata nadi. Možda ta nada nema jednaku snagu kao strah, ali ipak postoji.

Starost sama po sebi donosi jako puno tereta i izazova. Osobe se moraju znati suočiti i nositi sa činjenicom fizičkog i zdravstvenog propadanja vlastitog tijela i svim posljedicama koje iz toga proizlaze.
Što se tiče starenje i ispoljavanja negativnih osobina staraca, nekako mislim da su stari ljudi današnjice nekako najčangrizaviji.
Vremena se mijenjaju, danas se stari ljudi mahom ne respektiraju već na temelju svoje starosne dobi i po navici, kao ranije.
Često puta se percipiraju kao smetnja i teret u društvu aktivnih ljudi i mladih obitelji. Uz to, dobivaju mizerne penzije čime se pokazuje kako društvo dovoljno ne respktira njihove minule zasluge pa posredno niti njih.
Time im je onemogućeno da uživaju u svojoj starosti sa dovoljnim kapacitetom.
Zanimljivo je da su neka istraživanja pokazala kako su stariji i stari ljudi, optimističniji i zadovoljniji životom od mladih.
Vjerujem da to vrijedi za stare ljude u zemljama bolje materijalne situacije, iako je to samo dio priče i pridonosi jednom dijelu "zadovoljstva".

Mislim da je u čitavoj priči percepcije starosti i rekacijama pojedinca na istu, bitan faktor ophođenja društva- direktno ophođenje prema starim ljudima i njihov doživljaj, od onih koji su dominantniji i u naponu snage, ali i posredna rekacija materijalnog valoriziranja minulog rada ljudi, koji po starosnoj dobi spadaju u neaktivno stanovništvo.

Čini mi se da se generacija jedne moje bake i njenih sestara (one bi sada imale blizu 100 godina), na jedan zadovoljniji i poletniji način nosila sa starošću.
Radilo se o generaciji koja je odgojena tako da starim ljudima iskazuje izuzetno poštovanje i da im priznaje jedan dominantan položaj, više na temelju godina i iskustva, nego direktnih zasluga. misli
Na taj način su odgojane generacije nakon njih i njihovi direktni potmci koji već sada pomalo ulaze u raniju staračku dob ili su već stari.
Mislim da im je takvo priznanje okoline godilo, da su ga očekivale same po sebi i tu je možda faktor željene reakcije društva prema starim osobama, pridonio dijelu njihova zadovoljstva u starosti. nezna

Međutim, zapazila sam da je već u njihovu odnosu sa mlađim generacijama (od 20-ak godina i više), postojao razdor između očekivanog i stvarnog ophođenja.
To je otvorilo dosta prostora za nezadovoljstvo, posredno i za eskalaciju nekih negativnih osobina, čangrizavosti i predbacivanja, od strane staraca.
Neki su tvrdili da je isto posljedica "buntovnosti mladih ljudi" i njihove "krivnje", ali nekako mi se čini da se time najavila jedna globalnija promjena koja je danas aktualna, u kojoj mlađi ljudi ne respektiraju i ne priznaju dominantnu poziciju starim ljudima, samo na temelju godina i odgoja.
U ekstremnijim primjerima koji danas također nisu rijetki, radi se o direktnom svrstavanju starih ljudi u submisivni položaj.

Možda sam fulala poantu sa navedenim primjerom :P , ali čini mi se da promjena odnosa, radi promjena vrijednosti samog društva koja ujedno predstavlja odstupanje od obrasca na koji su stariji ljudi bili naviknuti, ima značajniji upliv na njihovo (ne)poželjno ponašanje i reakcije u starosnoj dobi. confused

_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
[Vrh] Go down
Alpha
Admin
Alpha

Female
Aries Goat
Broj postova : 29076
Age : 41
Registration date : 30.09.2007

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimened tra 28, 2013 1:12 am

@Arch...ne kužim što to znači "ipak - da". Kao "Ipak su sve stare babe divne, mudre žene"? misli

Kad smo već kod mudrosti...godine nisu garancija mudrosti. To što imam 34 godine ne znači gotovo ništa. Pogotovo kad se uzme u obzir s kime se družim (ljudi svih generacija gdje se izrazito volim družiti sa starijim ili starim ljudima jer imaju puno iskustva). Uglavnom, zamjetila sam da ljudi često zapnu u nekim godinama i ništa to ne promijeni. Jednostavno zapnu. Iznenađujuće je da najčešće zapnu u nekim tamo ranim ili kasnim teenagerskim godinama Starenje i osobnost 608596

Ne znam, možda je u tvom selu/gradu (nisam najbolje pokontala gdje zapravo živiš al nije ni bitno) baš tako da si ti naišao na sve neke hodajuće mudrace. U mom kraju nije tako.

A ima i još jedna stvar koja opet nema veze s godinama. Neki ljudi imaju kao neki osjećaj za druge ljude. Kao da ih lako skuže. Neki drugi nemaju. Ja imam dosta dobro razvijen taj osjećaj. Ne za sve aspekte ali za dosta njih. Istovremeno poznajem ljude koji nemaju nikakav osjećaj po tom pitanju i uopće ne kuže što nekog pokreće i da li će se ta osoba pokazati "neosobom". Uglavnom, još kao dijete točno sam "znala" tko je kakav što se kasnije pokazalo totalno točno. Mislim da djeca generalno imaju bolje razvijen taj osjećaj.
Ovo čisto usput...možda bi mogla otvorit i temu o tome :)

Inače, slažem se da se ne može birati što će se osijećati. Ipak, može se birati kako će se reagirati. Recimo, ja lako planem. I to na glupost. Npr. ako me netko ometa dok se koncentriram nakon što sam kazala da se nešto radim i da mi se da mira i ta osoba jasno vidi da nešto radim ali svejedno me ometa na neki način (besmislenim pitanjima, pričom nekom i sl.)...e tada ja osjećam agresiju. I to strašnu agresiju. Definitivno neprikladnu za tako banalnu situaciju. Nekad planem ali uglavnom se trudim kontrolirat jer umom znam da to nije točno. Da to što osjećam nije dobro/ispravno/točno....kako god hoćeš. I onda to probam kontrolirat i ponašat se kako je ispravno a ne kako se osjećam. Mislim da je to jedna od bitnijih razlika između viših oblika života na ovoj planeti i onih nižih. Nažalost ne bi bilo tek tako lako definirati granice tih "viših" i "nižih" al to nije ni bitno za poantu :)

_________________
Respect
[Vrh] Go down
Archangel
Pračovjek
Archangel

Male
Leo Rooster
Broj postova : 2973
Age : 38
Location : Leonberg
Registration date : 15.08.2009

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimepon tra 29, 2013 8:59 pm

Athena je napisao/la:
Ja bih prije rekla da dotični "ne znaju" je li to Sranje ili ipak postoji afterlife , inače bi se svjesno samozavaravali, a ovako ipak ostavljaju odškrinuta vrata nadi. Možda ta nada nema jednaku snagu kao strah, ali ipak postoji.

To i ja kažem. Na svjesnom nivou ne znaju, ali mislim da na ne-svjesnom nivou, na nivou instinkta, da jedan njihov dio, onaj racionalni, praktični, prizemni dio - da on zna, da mora znati, inače ne bi bilo toliko odstupanje između načina na koji žive i reaguju i onoga što javno izjavljuju...

Athena je napisao/la:
Što se tiče starenje i ispoljavanja negativnih osobina staraca, nekako mislim da su stari ljudi današnjice nekako najčangrizaviji.
Vremena se mijenjaju, danas se stari ljudi mahom ne respektiraju već na temelju svoje starosne dobi i po navici, kao ranije.
Često puta se percipiraju kao smetnja i teret u društvu aktivnih ljudi i mladih obitelji. Uz to, dobivaju mizerne penzije čime se pokazuje kako društvo dovoljno ne respktira njihove minule zasluge pa posredno niti njih.
Time im je onemogućeno da uživaju u svojoj starosti sa dovoljnim kapacitetom.
Zanimljivo je da su neka istraživanja pokazala kako su stariji i stari ljudi, optimističniji i zadovoljniji životom od mladih.

Prva i posljednja rečenica u ovom dijelu su (donekle) kontradiktorne...

Kad već spomenu penzije i način ophođenja društva prema starijima, zapravo više i nije toliko čudno naići na nekog ko je "čangrizav" - naposljetku, taj dio ljudstva ima mnogo razloga da bude nezadovoljan. I tada, u takvom nezadovoljstvu, isplivavaju individualne razlike na površinu - neki, kao taj moj komšija, internalizuju sav jed i sve što ih tišti, gutaju, gutaju dok sve to na kraju ne proguta njih. Drugi su ekstrovertniji pa javno izražavaju svoje nezadovoljstvo, što na umu, to na drumu. Ipak, donekle su mi ovi drugi "prirodniji" - iako su najnepodnošljiviji i često se zamjeraju ljudima - barem govore ono što misle i osjećaju, nekako mi djeluju iskrenije...

Alpha je napisao/la:
@Arch...ne kužim što to znači "ipak - da". Kao "Ipak su sve stare babe divne, mudre žene"? misli

Ma... to ja malo "yebem male mace"... zubi Ali zaozbiljno, što se tiče mojeg ličnog doživljaja, ja još nisam susreo neku babu koja bi baš potpadala u ovu predmetnu kategoriju; sve koje sam dosad upoznao su prema meni uglavnom ljubazne i nemam nekih loših iskustava po tom pitanju... barem mi trenutno ne padaju na pamet... Pa, ako ćemo pravo, ni starca. Mislim, vidio sam svakakvih tipova, kojima bi se mogle pripisati mnoge mane, ali baš da napadaju sve živo što im prođe ispod pendžera - tome još nisam svjedočio...

Ne kažem ja da u mom kraju rastu neki hodajući mudraci. (Mislim, većina ih šepa, pa bi onda morali biti šepajući mudraci... hehe) Ali da ih ima - ima. Zapravo, bilo je, dvoje njih, jedan starac i jedna baba su zbilja bili posebni, jedini s kojima sam kao dječak mogao razgovarati na ravnoj nozi... Pomrli su.

U vezi ovog zadnjeg što veliš, ako tako nastaviš onda ćeš i sama postati "čangrizava baba". :P Morala bi malo naučiti procesuirati emocije. Ne biti bitku sa njima nego ih "variti", pretvarati u nešto konstruktivnije "energije", kako vi duhovnjaci kažete... Sve je lako, ako znaš kako... ;)

_________________
The meek shall inherit the earth, because the strong shall inherit the stars!
[Vrh] Go down
Alpha
Admin
Alpha

Female
Aries Goat
Broj postova : 29076
Age : 41
Registration date : 30.09.2007

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimeuto lip 18, 2013 1:23 pm

To koliko netko "zna" da je nešto "sranje" ili da nije i od kud dolazi raskorak može se pojasniti slijedećom ilustracijom. Recimo da se zaljubimo u nekoga ali ta osoba nas na neki način povrijedi. Ne ponaša se korektno prema nama. Iako bi bilo racionalno otići od takve osobe ljudi ipak daju nove šanse, pričaju o tome da je "on/ona dobra u duši", vraćaju se u propale veze i td.
Ne možemo reći da to osobe ne znaju da se dotična osoba ne ponaša korektno. Ipak, ostaju u odnosu.
I razlozi nikad nisu "on je đubre na svim poljima i ja to znam ali ću bit s njim svejedno"...uvijek je "je, tu se ponio ko đubre ali je divan otac".
Tako i ova situacija...moguće da svjesni dio razuma kaže "ja nisam vidio da se netko vratio od mrtvih (na točno određen način koji bi meni bio prihvatljiv)" ali drugi kaže "ipak, ne znam zašto, ali mislim da ima još nešto". Taj drugi je intuicija, podsvjesno...ono koje svjesni dio ne razumije i ne može racionalizirat.

Slažem se da je materijalna situacija bitan faktor ali mislim da zadovoljstvo prvenstveno proizlazi iz ispunjenog života. Ljudi koji odu u penziju i sami su, bez nekog hobby-a, smisla...neće biti zadovoljni...

Citat :
Zanimljivo je da su neka istraživanja pokazala kako su stariji i stari ljudi, optimističniji i zadovoljniji životom od mladih.
Vjerujem da to vrijedi za stare ljude u zemljama bolje materijalne situacije, iako je to samo dio priče i pridonosi jednom dijelu "zadovoljstva".


Razlika između djece i odraslih je što djeca ne znaju skrivati svoju iskrenost. Dijete radi i govori što misli i osjeća. Odrasli ne.
Stoga nije tek tako da će stari ljudi hodat okolo sa štapom i tuć pse po cesti. Ne, hodat će sa štapom u maniri "srušit ću se, samo ne znam na koju stranu" dok ih netko gleda...a kad ih se ne gleda onda će opalit tim istim štapom.
To što @Arch nisi nešto vidio i nisi svjestan da se dešava oko tebe - ne znači da ne postoji ;)

Slažem se da ima divnih ljudi. Naravno. Osobno se dosta družim upravo s dosta starijima od sebe. Ali, kao što i Arch kaže, ta nekolicina se ne može mjeriti s ostatkom koji je...pa ajmo reć ne tako divan.

Ako doživim starost možda ću biti luda stara baba. Ipak, poznavajući svoj karakter mislim da neću spadat u skupinu o kojoj govorim. Jedostavno, za to moraš biti i pomalo zločest i/ili dosta egoističan. A ja to, da ga jebeš, nisam face

Recimo, vidjela sam puno puta situaciju gdje se u javnosti ljudi predstavljaju kao divni, žive u ljubavi i slozi sa svojom djecom, unucima. Ma dali bi oba bubrega ako treba. I, nevjerovatno, al ljudi to puše. Nevjerojatno je jer treba saaaamo malkice bolje pogledat (posebno kad se to ne očekuje) da se vidi da je stanje potpuno suprotno. A onda opet, vidim da i nekima ovdje je teško vidjeti ispod površine...možda i nije tako jednostavno kako se čini.

_________________
Respect
[Vrh] Go down
Legionar
Moderni čovjek
Legionar

Male
Gemini Dog
Broj postova : 8711
Age : 25
Location : Negdje u mislima
Registration date : 27.07.2008

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimeuto lip 18, 2013 10:39 pm

Mislim da je jako bitno to što stariji ljudi uglavnom jako teško prihvaćaju promjene i drugačije stavove.
Također mi je zanimljiv fenomen licemjerja koje se događa kod onih čangrizavih starijih ljudi. Poprimaju konzervativne stavove koje su ih učili u djetinjstvu i zamjeraju mladima kada rade iste stvari koje su oni radili kao mladi.
Mislim da tu dolazi do nekakve regresije u djetinjstvo gdje se osvrtaju na ono što su im govorili njihovi odgajatelji, većinom roditelji. Ne gledaju više objektivno na svijet, nego izrazito egoistično i spremni su naći opravdanja za svoje postupke i osuđivati tuđe.
Takvu promjenu osobnosti vidio sam kod većine ljudi koji su starili. Mislim da je uvelike povezano i s padom mentalne aktivnosti i kemije tijela koja ne dozvoljava onako zahtjevno procesuiranje informacija kao nekada i onda, kako ste spominjali, njihova prava bit izlazi na vidjelo. 

Ipak, ne događa se to kod svih. MoW je rekao da zbog odnosa energija kod nekih ne dolazi do tih biokemijskih promjena. Što mislite ima li to više veze sa stilom života, odnosno pomlađuju li tijelo nečije misli tijekom života ili može li se netko tko je počeo stariti trgnuti i promijeniti tôk svojeg starenja ili smatrate da su takve stvari, odnosno toliko bitne crte osobnosti zacrtane ajmo reći "rođenjem", odnosno time kakva je osoba sama po sebi?

_________________
"Learn what is true in order to do what is right."
[Vrh] Go down
MoW
Čovjek
MoW

Male
Libra Dog
Broj postova : 6337
Age : 37
Location : Zagreb
Registration date : 26.05.2009

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimesri lip 19, 2013 12:13 am

Drugim riječima, @Legi, pitaš se ima li većeg utjecaja na to sam život osobe ili njegov DNK, odnosno genetsko naslijeđe.
Ja bih rekao da mnogo veći utjecaj ima sam život, odnosno životni stil.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates
[Vrh] Go down
Legionar
Moderni čovjek
Legionar

Male
Gemini Dog
Broj postova : 8711
Age : 25
Location : Negdje u mislima
Registration date : 27.07.2008

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimesri lip 19, 2013 10:54 am

Donekle je to moje pitanje.
Vjerojatno ste čuli onu:"On/a je star/a, ne mozes ga/ju promijeniti". Je li uistinu tako ili te ljude "ne bismo mogli mijenjati"? Pritom mi je jasno da nitko ne moze mijenjati nikoga osim sebe, ali kazu da se stari ljudi ne mogu mijenjati cak i kada su u krivu i da bi se mi mladi trebali prilagoditi.
Osobno smatran da je to laz egoisticnih ljudi koji se ne bi mijenjali i slusali tude savjete niti kao mladi.

_________________
"Learn what is true in order to do what is right."
[Vrh] Go down
Athena
Superforumaš CE-4
Athena

Female
Gemini Buffalo
Broj postova : 12345
Age : 35
Registration date : 09.09.2009

Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitimesri lip 19, 2013 1:52 pm

MoW je napisao/la:
Drugim riječima, @Legi, pitaš se ima li većeg utjecaja na to sam život osobe ili njegov DNK, odnosno genetsko naslijeđe.
Ja bih rekao da mnogo veći utjecaj ima sam život, odnosno životni stil.
Ja ne bih zanemarivala utjecaj gentskog naslijeđa.nono
Vlastita volja i mogućnost utjecanja na vlastiti život su odlučujuće, ali neke predispozicije, uvjetovane naslijeđem nisu bezazlene i u startu mogu pojedince staviti u bitno različite pozicije i nekome nametnuti manje ili znantno veće izazove/napore, ovisno o onome što pojedinci žele postići.

Legionar je napisao/la:
Vjerojatno ste čuli onu:"On/a je star/a, ne mozes ga/ju promijeniti". Je li uistinu tako ili te ljude "ne bismo mogli mijenjati"? Pritom mi je jasno da nitko ne moze mijenjati nikoga osim sebe, ali kazu da se stari ljudi ne mogu mijenjati cak i kada su u krivu i da bi se mi mladi trebali prilagoditi.
Često to čujem- "On/a su stari pa moraš imati razumijevanja i razumijeti da su živčani, ovakvi i onakvi", čak ako se radi o ljudima u 50-tim ili 60-tim godinama, a ne ljudima u staračkoj dobi. roll
Osobno, mislim da se radi o čistoj komociji, ljudima se ne da mijenjati, raditi na sebi i onda idu linijom manjeg otpora te za sebe i svoje postupke pokušavaju pronaći opravdanje.

_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."
[Vrh] Go down
Sponsored content




Starenje i osobnost Empty
PostajNaslov: Re: Starenje i osobnost   Starenje i osobnost Icon_minitime

[Vrh] Go down
 
Starenje i osobnost
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
CE-4 Misterije i neobjašnjivi fenomeni ::  Svijet oko nas :: Filozofija-
Forum(o)Bir: