Maldivi

Prošli tjedan, od 20.-28.7.2013. bio sam na odmoru na Maldivima sa svojom dragom.

U nekoliko postova opisat ću svoja iskustva i dojmove s puta, koji su potpuno subjektivni.
Međutim, u prvom postu najprije nešto objektivnih podataka o samim Maldivima...

Ovo rajsko tropsko otočje proteže se otprilike od ekvatora do 8. sjeverne paralele kao ogrlica od atola, 400 km jugozapadno od obale Indije u Indijskom oceanu.




Slika 1. Maldivi

Maldivi inače izvorno znače "otoci u obliku ogrlice". Svaki atol na Maldivima sastoji se od niza otoka koji vire tek malo iznad mora, u prosjeku jedan-dva metra.
Na slici slikanoj iz aviona prikazan je najvjerojatnije South Male atol, koji se nalazi južno od glavnog grada Malea i južno od zračne luke Ibrahim Nasir Airport.



Slika 2. South Male atol iz zraka

Inače, glavni grad Male ima oko 100 000 stanovnika i nalazi se otprilike u sredini maldivskog otočja, a cijela domaća populacija Maldiva broji oko 300 000 ljudi.



Slika 3. Pogled prema Maleu iz zračne luke

Jezik kojim stanovnici govore je Dhivehi, sličan Sinhaležanskom jeziku kojim govore na Sri Lanki, a koji pripada Indo-Arijskim jezicima.
Maldivljani se izvorno nazivaju Dhivehin, šta bi značilo doslovno "otočani".
Oni su mahom smeđe puti, relativno niski i vrlo prijazni. Većina govori engleski na prihvatljivoj razini, jedino im je naglasak malo čudan.

Maldivi su koraljni otoci sa pješčanim žalima. Sastoje se od preko 1000 otoka u dvostrukom lancu od 26 atola. Koraljni greben se proteže skoro 1000 kilometara u smjeru sjever-jug i nalazi se okružen dubokim vodama Indijskog oceana.
Prema predikcijama međuvladinog panela iz 2007, procjena je da će sva svjetska mora porasti za oko 60 cm do 2100, čime će većina naseljenih otoka trebati biti evakuirana.
Stanovništvo se već i priprema za evakuaciju, a vlada planira kupovinu zemlje u Indiji, Sri Lanki i Australiji.

Klima na Maldivima je nešto drugačija nego kod nas. Sušni i topliji dio godine je onaj kad je kod nas zima, dok sada traje monsunski, hladniji period, kad su kiše relativno česte i obilne, no i brzo prođu, a većinu vremena je dosta oblačno.



Slika 4. Monsunsko vrijeme

Ipak, sunca ne manjka, tako da u prosjeku 2 dana u tjednu budu sasvim pristojno sunčana. Temperature variraju između 27 i 30 stupnjeva u ovo doba godine, s vrlo visokom vlažnosti od oko 80%. Tako da je dojam puno topliji, kao da je kod nas oko 33-35 stupnjeva.

Otoci su inače povezani na dva glavna načina: gliserima i hidro avionima. Lokalni i turistički promet odvija se sporijim brodicama:



Slika 5. Gliser



Slika 6. Lokalne brodice

Ekonomski promatrano, Maldivi daleko najviše zarađuju od turizma, koji čini oko 30% BDP-a (oko 1 milijarde dolara) i preko 60% međunarodne razmjene.
Ribarenje je drugi ekonomski pokretač zemlje. Novac koji se koristi je rufija, otprilike omjera 2:1 prema kuni i 12:1 prema dolaru. Inače, dolari se prihvaćaju u svim većim središtima kao i u odmaralištima po otocima, a prihvaćeni su i euri i britanske funte, iako se dolar najčešće koristi.

U religijskom pogledu, zemlja je islamska, pri čemu je na snazi zakon da ako netko želi biti građanin zemlje, on mora biti musliman. Time je efektivno 100% stanovništva deklarirano muslimansko.
Što to znači u praksi? Za domaće stanovništvo svinjetina i alkohol su zabranjeni, isto kao šta je zabranjena šetnja žena po vani u nečednoj odjeći. Čak ni turistkinje ne smiju imati otkrivena ramena u gradovima, dok se kupaći kostimi toleriraju jedino na plažama i u odmaralištima po otocima.

Dalje ću pričati o boravku na jednom od rajskih 1000 otoka, Chaaya Reef Ellaidhoo, na North Ari atolu...

Došli smo na Maldive ujutro, oko 9h po lokalnom vremenu.
To je +3 sata u odnosu na Hrvatsku, dakle tu kod nas je bilo 6 ujutro.

Nakon uobičajenog pregleda putovnica i carine, izašli smo iz zračne luke i potražili našeg tour-operatora.
Tamo su nas obavijestili da čekaju dok se svi ne skupimo. Kad smo se eto, svi skupili, nakon kojih 15-ak minuta, krenuli smo prema gliseru koji nas je trebao odvesti do našeg otoka.
U gliser nas se ukrcalo petnaestak putnika i isto toliko golemih kofera.
Čovjek bi rekao da ljudi odlaze na sjeverni pol, a ne na otok gdje im trebaju samo kupaće gaće / kostim.

Nakon šta su konačno svi koferi bili ugurani na brod, a i posljednjem putniku je dodijeljen life vest koji je morao obavezno staviti , gliser je krenuo. Tada smo ubrzo shvatili zašto su nam stavili life vestove.
Gliser je tutnjao ko blesav, a mi smo bili kao vrapčići koji su skakali gore-dolje po sjedalima. Želudac je isto išao gore-dolje, tako da je dobro da nismo ništa jeli zadnja tri-četiri sata nakon ranog doručka u avionu.
Drmusanje i poskakivanje uz povremene zvukove koji su podsjećali na lomljenje broda potrajalo je oko sat i pol... kao film bez kraja i konca. Usput smo vidjeli otočiće kako prolaze, ribe poletuše kako poskakuju i u svakom slučaju, nemirno, ali ne baš i uzburkano more.

A tada smo ugledali - naš otok. Inače, ova slika nije tada uslikana, jer smo bili preneraženi od drmusanja i nimalo skloni izgubiti kameru.



Slika 1. Otok i odmaralište Chaaya Reef Ellaidhoo slikano iz brodića

Doživjeli smo lijepi doček. Svaka čast domaćinima. Barem 7-8 ljudi nam je došlo poželjeti dobrodošlicu, stisnuli su nam ruku, a zadnji čovjek je držao pladanj sa svježim, hladnim ručnicima prožetima finom, blagom aromom limuna. Pravo osvježenje!

Nakon toga su nas uputili na recepciju za prijavu. Tamo smo dobili koktel dobrodošlice po izboru. Mi smo uzeli sok od manga.



Slika 2. Sok dobrodošlice

Zatim su nas uputili prema sobama. Svatko tko je došao dobio je svoju pratnju koja nas je otpratila do sobe. Mi smo dobili jednu simpatičnu i žustru djevojku koja nam je sasvim solidnim engleskim objašnjavala gdje je šta na otočiću.
Naime, ispada da cijeli otok ima svega otprilike 300x200 metara i da se obići u 15 minuta lagane šetnje.
Na tom skučenom prostoru stisnulo se 24 sobe u bungalovima na vodi i preko ostalih 80 soba.



Slika 3. Otok i smještajni kapaciteti

Mi smo imali smještaj u najboljoj sobi koja nije na vodi (jer su te na vodi još skuplje), tzv. superior beach room. Smješteni smo bili na katu, šta nismo znali sve dok nismo došli. To je po meni bio veliki plus, budući da nam nitko nije zavirivao u sobu kako je prolazio. Sama soba sastojala se od prostrane dnevno-spavaće sobe i velikog poluotvorenog wc-a.



Slika 4. Superior soba



Slika 5. Superior soba



Slika 6. Kupaonica

Nakon polu-raspakiravanja, prvo šta smo napravili bilo je kupanje u laguni. Naime, oko cijelog otoka izgrađen je na udaljenosti od 20-ak metara od obale betonski paravan s mjestimičnim otvorima. Na taj način blokirani su valovi i dobiva se relativno mirna unutarnja laguna.



Slika 7. Shema otoka Chaaya Reef Ellaidhoo

Svo more izvan paravana ubrzo prestaje biti plitko i vrlo naglo, praktički okomito se ruši prema dubini od 20-30 metara. To je prilično zastrašujuće, pogotovo kad se prvi put susrećete s time roneći. Dno tamo naravno ne vidite, samo vas spopadne jeza od plave dubine.

Pristup samoj laguni je različit ovisno od lokacije na otoku. Ispred naše sobe, na istočnom dijelu otoka, nije bilo pješčanog žala, već samo mali rubnik koji je priječio vodi za vrijeme plime da se previše približi kući. Preko tog rubnika smo se stepenicama (njih 4-5) spuštali u more.
Iz našeg dijela lagune dobro se vidio otočić Maaga, koji smo posjetili 4. dana boravka na otoku.



Slika 8. Ribarski brod i otočić Maaga u daljini, slikano sa žala kod naše lagune

Nakon kupanja, išli smo nešto pojesti za ručak, koji inače nismo imali uplaćenoga, ali smo bili dosta gladni. Doručak, ručak i večera servirani su bili u restoranu Madi vrlo blizu naše sobe.



Slika 9. Restoran Madi

Užurbana posluga brinula se da nas ponudi pićem po želji, koje se naravno dodatno naplaćivalo. Boca od 1.5 l vode stajala je 4 dolara, a čaša svježe iscijeđenog voćnog soka po izboru 5 dolara. To je zgodno za usporedbu s našim cijenama, koje nisu puno niže, iako smo se mi nalazili na malom otočiću usred Indijskog oceana, na koji sigurno nije lako organizirati transport svega i svačega. A za sve obroke je tamo zaista bilo svega i svačega. Šta vam srce poželi.

Voda iz slavine na otoku nije bila za piće, jer je bila previše meka (vjerojatno skupljena kišnica), a svaki dan smo dobivali svaki po pola litre besplatne vode u sobu. Čistač nam je dolazio uglavnom dvaput dnevno i bio je vrlo ljubazan.

Većinu poslova su obavljali muškarci, a manjinu žene, uglavnom pometanje ili PR na recepciji. Čak su i u restoranu dvorili samo muški konobari. Toliko o diskriminaciji...

Interesantna stvar na otoku bile su financije. Naime, nigdje se nije plaćalo gotovinom. Sustav je bio osmišljen tako da se svugdje rekao samo broj sobe i tražio se moj potpis i to je bilo to. Svo plaćanje se obavljalo isključivo kod blagajnika na recepciji. Mi smo to sačuvali za zadnji dan, a vodili smo si svakodnevno bilješke šta smo potrošili.

Prvu noć smo zaspali ko klade, iscrpljeni putovanjem koje je trajalo cijelu prethodnu noć iz Frankfurta, udaljenom 9 i pol sati leta od Maldiva.

Jako mi se svidja taj otocic, morat cu i ja jednom tamo otic
Koliko dugo ste bili? I koliko kosta put, smjestaj i hrana?

Tamo smo bili 7 dana, plus još dva dana puta.
Put, smještaj i polupanzion su nas došli 13.000,00 kn po osobi, a išli smo preko putne agencije Kaiser, tako da se slobodno raspitaš kod njih kad poželiš otići.
Inače, sve je bilo organizirano besprijekorno, tako da preporučamo.

Jako mi se svidja taj otok, inace volim "skucena" mjesta daleko od ostatka svijeta i naravno smjestaj je odlican, vise manje u mom stilu iako bi vise volio da nije toliko moderno, ali je ok. Volio bih vidjeti vise slika otoka ako imas.

Ali 13 000 kuna mi je ipak puno ali tko zna vidjet cemo za par godina sta ce biti ...

Stavit ću još fotki otoka i posebice, životinja na otoku malo kasnije, tako da ćeš vidjeti.
Inače, šta se divljine tiče, nema se uopće dojma da je tamo puno ljudi ili da ti netko smeta. Sve je dosta pusto tijekom dana, jedino navečer malo oživi sve kad dođe vrijeme večere. No o tome ću još pisati.

Super opisano do sada...a dalje?

Interesantno.

Nisam do sad ni vidio ovaj topik.
1.kolovoza sam bio u Tucepima i moram priznati da nije kao na Maldivima ali je pivo super...  

Nastavi dalje MoW,interesuje me preko koje agencije si otisao,koja cijena,kad je tamo spic sezone i
naravno,daj jos malo slika....