Početna stranicaPortalPretraľnikLatest imagesRegistracijaLogin

 

 Uzroci američkog rata za neovisnost

Go down 
2 posters
Autor/icaPoruka
Korplikan
Pračovjek
Korplikan


Male
Pisces Monkey
Broj postova : 2002
Age : 32
Location : Hrvatska
Registration date : 22.03.2011

Uzroci američkog rata za neovisnost Empty
PostajNaslov: Uzroci američkog rata za neovisnost   Uzroci američkog rata za neovisnost Icon_minitimeuto ruj 03, 2013 5:48 pm

Više-manje svi znamo kako je rat izgledao te kako je završio. Ono što se često krivo predočuje jest povod ratu. U srednjoj školi su nas učili kako je događaj poznat kao Bostonska čajanka bio okidač ratu. No što je bilo prije toga?
Uzroci tako značajnom ratu ne mogu se tražiti par godina unatrag, mora biti nešto više. Zato sam uzeo knjigu Kolonijalizam i građanske revolucije, 12-a knjiga iz serijala Povijest biblioteke Jutarnjeg Lista. Kako sam samo vadio podatke, neke rečenice djeluju nepovezano ali nadam se da ćete shvatiti zubo 
Ovdje se nisam bavio samim ratom već uzrocima te deklaracijom nezavisnosti i dva ustava:



Stanje 1750-ih: Jezgru sjevernog područja čine New York, Pennsylvania i New Jersey. Jug ima oko 250 000 stanovnika. Sjever budućeg SAD-a je mnogo bogatiji.

Američka metalurgija u 18 stoljeću uhvatila je golemi zamah i počela prijetiti engleskoj metalurškoj proizvodnji izbacivanjem s tržišta. Obilje šuma u americi omogućuje proizvodnju drvenog ugljena koji u engleskoj postiže visoke cijene zbog nedovoljne količine jeftinoga drveta. Pennsylvania postaje najvećim proizvođačem lijevanog željeza iz visokih peći što je zabrinulo britanske proizvođače.
Zatim, brodogradilišta u Massachusettsu preuzimaju primat nad engleskom brodogradnjom (jeftino drvo).
Proizvodnja ruma je također prešla u američke ruke.
1750. Parlament zabranjuje proizvodnju valjanog i vučenog željeza te čelika te se potiče lijevanje željeza u blokove i prijevoz istih u Englesku (zakon nije bio efikasan, američka proizvodnja je nadmašivala englesku). Bila je prisutna i zabrinutost Engleza zbog brodogradnje i pomorske industrije.
Zbog svoje razvijenosti, Amerika je dobivala autonomnu nacionalnu jezgru jer se već odavno stvorila autonomna građanska klasa koja više nije morala trpjeti da bude sastavni dio engleskog nacionalnog tržišta, već teži stvaranju vlastitog tržišnog prostora.
Na jugu još vlada poljoprivredni sustav, no i jug je konkurentan engleskoj zbog proizvodnje poljoprivrednih proizvoda (duhan, indigo, drvo). No južnjaci su bili usmjereni prema potrošnji a ne prema profitu što je stvaralo dugove prema kapitalističkom tržištu što je stvaralo ovisnost zaostaloga juga prema ekonomski naprednijem svijetu. 1764. Skupština Virginije donosi zakon prema kojim se sva dugovanja trebaju isplatiti u virginijskim papirnatim novčanicama što dovodi do pobune trgovaca u Londonu, Liverpoolu i Glasgowu jer bi to značilo brisanje dugova pošto za njih virginijski novac nema nikakvu vrijednost. To dovodi do raskida između Juga i metropole.
Još jedan razlog sukoba Amerike i Engleske je pitanje granica. Doseljenici su željeli prijeći planinski lanac Allegheny no Britanci su se suprotstavljali tome (upozoreni pobunom indijanaca pod vodstvom Pontiaca 1763.).
Britanski cilj je bio zadržati izoliranost kolonija, odnosno onemogućiti međusobnu suradnju.
1754., usred rata s Francuskom, u Albanyju se okupljaj predstavnici sedam kolonija. Benjamin Franklin predlaže ujedinjenje po uzoru na irokeški savez ali Parlament je to zabranio.
Nakon Sedmogodišnjeg rata (rat s Francuskom), Parlament donosi odluku kako ne smije biti ekonomske povezanosti između kolonija (npr. Hrast iz Virginije se morao dati Britaniji da bi ga oni zatim prodali Massachusettsu).
Postroženi su zakoni da se duhan, drvo, riža, (…) mogu izvoziti samo u Veliku Britaniju što je dovelo do krijumčarenja. Ova mjera je povrijedila interese i bogataša i malih ljudi.
Iako je to bilo dovoljno za podizanje pobune, bila je potrebna i revolucionarna svijest koja je u ameriku stigla iz Europe. Prosvjetiteljska ideja je najviše zamaha uzela na jugu.

Thomas Jefferson – Plantažer sa Juga, inspiriran Rousseauom. Bio je zabrinut za problem ropstva no još više za sudbinu stanovništva kolonija koje je vladajuća klasa potpuno istisnula iz lokalne uprave. Taj je problem bio zastupljeniji na Sjeveru nego na Jugu.
Stoga teži republici sitnih seljaka a na manufakturne radnike gleda sa istim prijezirom kao i na njihove kapitalističke gazde. Borio se za lokalnu autonomiju te obranu zemljoradničkih interesa od bankarskog kapitala. Podupirao je prosvjetiteljstvo.
Jug je, dakle, za predstojeću revoluciju davao političke  i vojne vođe dok je Sjever dao ekonomsku potporu u vidu Alexandera Hamiltona, Jamesa Otisa, Johna Adamsa a osobito Benjamina Franklina.
1783. je izaslanik Virginije na Kontinentalnom kongresu, s ciljem proučavanja mirovnog ugovora sa Velikom Britanijom. Kasnije postaje veleposlanik u Parizu gdje je zamjenio Benjamina Franklina. 1789. Se vraća u Sjedinjene Države i u prvoj vladi koju je sastavio Washington obnaša dužnost državnog tajnika. Nakon ostavke osniva republikansku stranku. 1800. postaje predsjednikom Sjedinjenih država. Kao predsjednik, kupuje Louisianu od Napoleona.

Prvi sukob sa Velikom Britanijom se dogodio 1765. Zbog istrošenosti od rata sa Francuskom, Britanija je tražila načine da popuni blagajnu na račun kolonija. Stoga vlada donosi Zakon o biljezima pod izlikom da će novac poslužiti za uzdržavanje vojske koje će braniti kolonije. Amerikanci su prigovorili pošto su smatrali kako trupe više nisu potrebne u njihovim kolonijama. Drugi prigovor je bio taj da, prema njihovu mišljenju, Parlament nema pravo na određivanje poreza kolonijama pošto ih nisu izglasali njihovi zastupnici u Parlamentu pošto su kolonisti birali samo članove svoje lokalne samouprave. Usput su zatražili da njihove skupštine budu priznate kao i parlamenti drugih zemalja koje su bile pod britanskom krunom. Britanija je to odbila jer bi to značilo ukidanje kolonijalnog statusa u Americi. 30. Svibnja 1765. U Richmondu, Virginiji, Patrick Henry poziva na otpor. Zauzete su financijske utvrde a predstavnici devet kolonija se sastaju u New Yorku kako bi donijeli zajedničku odluku. Benjamin Franklin je u to vrijeme bio u Londonu i postigao je ukidanje Zakona o biljezima ali je zaključeno da Parlament smije odrediti bilo kakav drugi porez.

Nakon poreza na biljege vlada je nametnula porez na razne robe koje su kolonije uvozile. To je naravno izazvalo prosvjede u kolonijama. Vlada iz Londona šalje vojnike pod izgovorom da štite trgovce i poreznike koji se ne opiru plaćanju poreza“. 1770. u Bostonu neki odredi su otvorili vatru na demonstrante. Događaj je poznat kao Bostonsko krvoproliće. Nakon tog događaja vlada ukida sav porez osim poreza na čaj. 1773. u Bostonu se dogodio incident poznat pod nazivom Bostonska čajanka. 1774. u Philadelphiji se sastaje Prvi kontinentalni kongres na kojem je utvrđeno kako je Amerika sa Britanijom povezana samo osobom kralja i kako parlament ima nadležnost samo nad samom Britanijom. Thomas Paine tvrdio je kako kralj nije neutralan i optužio ga je da potiče svoje ministre na represiju. Pozvao je na borbu protiv krune jer je to jedini demokratski način.

Uslijedio je rat za nezavisnost koji neću opisivati, koga zanima: http://hr.wikipedia.org/wiki/Ameri%C4%8Dki_rat_za_neovisnost

Deklaracija nezavisnosti – Trgovački sloj, slijedeći Benjamina Franklina i Johna Adamsa počinje zagovarati koju je u ime naroda zastupao Thomas Paine u svom djelu Common Sense. Plantažeri s juga su također prihvaćali ideju nezavisnosti bilo zbog političkih ambicija ili, kao Jefferson, su prihvaćali prosvjetiteljstvo i demokraciju kakvu je zastupao Thomas Paine. Kongres stoga prihvaća tezu koju je zastupao Harry Lee (predstavnik Virginije) da američke kolonije postanu samostalne republike. Tako je formiran odbor koji će donijeti Deklaraciju nezavisnosti. Sastavio ju je Thomas Jefferson. Benjamin Franklin i John Adams uvode neznatne promjene a 4. Srpnja 1776. Kongres prihvaća Deklaraciju nezavisnosti.
Deklaracija nezavisnosti sadrži: jednakost, pravo na život i slobodu, pravo pojedinca da teži sreći, princip po kojemu vlast mora poštovati ta i druga prava građana).

Dva ustava: Prvi ustav SAD-a – Članci o Konfederaciji, stupa na snagu 1781.
Nastaje 1777. kada se javlja potreba za savršenijim oblikom ujedinjenja pošto je postojala velika razlika među državama a posebno između Sjevera i Juga. Osnovni problem s kojim se trebalo suočiti  je kako pretvoriti savez u konfederaciju. Pod pritiskom revolucionarnih narodnih masa Kongres prihvaća konfederaciju kao oblik ujedinjenja. Po prvom ustavu, samo središnja vlast može voditi vanjsku politiku, imenovati veleposlanike a oružani ustroj je također pod njenim nazorom. Države članice morale su osigurati određeni broj vojnika i imenovati časnike do čina pukovnika a središnja vlast homogenizira vojsku, određuje propise, uniforme, određuje pravila uvježbavanja i imenuje generale. Isto tako je postojala zajednička riznica. Svim građanima su zajamčena ista prava i potpuna sloboda kretanja. Savez je trajan. Članice pak nadziru rad Kongresa i izabiru članove u nj.
Odluka o donošenju novog ustava je došla zbog navodne neučinkovitosti staroga koji bi trebao dati veće ovlasti središnjoj vladi. Problemi sa starim ustavom su bili ti da su se vojnici iz rata osjećali nepotrebnima. Zatim bogataši su se trebali odreći bogatstva stečenog u ratu kako bi se kapitalistima otplatio dug. Južnjački viši sloj smatra kako vlast treba obnašati mudra manjina. Boje se centraliziranosti i ne žele promjenu ustava. Alexander Hamilton je prvi predložio kompromis. Njemu se suprotstavlja James Madison. Južnjačke opredjeljenike se naziva antifederalistima. To su uglavnom bili seljaci i plantažisti sa Juga tj. oni koji su smatrali kako bi u „povijesnom bloku“ svu vlast držali kapitalisti sa sjevera a Južnjaci bi bili vezanih ruku i nogu. Grayson (antifederalist) se protivio tome da Kongres donosi odluke a ne 13 država (po starom ustavu 9 članica treba dati pristanak na nešto, sada 2/3 Kongresnika). Vrhovni sud bi preuzimao na sebe svaku parnicu između građana iz različitih država članica. I tome se protive antifederalisti.
I federalisti su imali određenih neslaganja. Hamilton. Po njegovu shvaćanju, Ustav bi stvorio centraliziranu državu sa državama koje imaju samo prividnu autonomiju.
Ustavna konvencija koja se sastala u Philadelphiji 17. rujna 1787. izglasala je novi ustav i započela je transformacija konfederacije u federaciju. Po Ustavu su odvojene dvije vlasti, izvršna je povjerena predsjedniku koji se bira na četiri godine, zakonodavnu vlast ima Kongres sastavljen od Senata (po dva predstavnika iz svake države bez obzira na veličinu iste) i Zastupničkog doma (zastupnici se biraju ovisno o broju stanovnika). Sudska vlast je u rukama vrhovnog suda. Po Ustavu, predsjednika bira skupština a ne narod. U nekim se državama antifederalisti nisu predavali i pozivali su na borbu protiv ratifikacije ustava, uglavnom na Jeffersonovu inicijativu „kako bi se izbjegla jednoglasnost“. No na Washingtonovo zauzimanje za ratifikaciju, sve su ju države prihvatile.

Ovo sam sklopio ovako možda malo neuredno zubi
[Vrh] Go down
Mediterano Blanco
Majmun
Mediterano Blanco


Male
Leo Snake
Broj postova : 1164
Age : 34
Registration date : 18.06.2015

Uzroci američkog rata za neovisnost Empty
PostajNaslov: Re: Uzroci američkog rata za neovisnost   Uzroci američkog rata za neovisnost Icon_minitimepet srp 31, 2015 4:39 pm

Bostonska cajanka,ili pak Zlateni Teladi,pitanje sad,biti ili nebiti,ko Sekspir. ;) .
[Vrh] Go down
 
Uzroci američkog rata za neovisnost
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» Neovisnost Kosova
» Pravi uzrok rata u Libiji!?
» Medijska industrija za vrijeme Drugog svjetskog rata

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
CE-4 Misterije i neobjašnjivi fenomeni ::  Svijet oko nas :: Povijest-
Forum(o)Bir: