Svijest je u širem smislu sposobnost kvalitetnog fokusiranja, na bilo koji način usmjeravanja pažnje kako na različite segmente postojeće stvarnosti tako i na tu stvarnost u cjelini.
Prije svega je zadužena za sposobnost aktivne interakcije nekog svjesnog subjekta sa svojom okolinom u realnom vremenu.
Zasto gore navedeni znanstveni citati ne definiraju svijest, nego iskljucivo njezine lake probleme?
To je lagano odgovoriti. Svijest prelazi biolosku funkcionalnost tijela i ne da se evolutivnim putem obuhvatiti.
Teski problem nase svijesti ostaje znanstveno nerjesiva zagonetka, jer mi nismo u stanju objektivno istraziti svijest, buduci da se radi o subjektivnom parametru naseg duha. Problem tzv. "Qualia" ili subjektivnog osjecaja za bol, ljubav ili boje nije objasnjiv iz bioloskog aspekta. Sto mi osjetimo kod ljubavi ili kad vidimo crvenu boju, neobjasnjiv je fenomen iz aspekta biologije, fizike, fiziologije i kemije, odnosno evolucije.
Nasa svijest raspolaze slijedecim parametrima:
-Unutrasnja perspektiva svijesti-to znaci, da se bica sa svijescu nekako osjecaju da postoje.
-Vanjska perspektiva svijesti-uz unutrasnju perspektivu mi posjedujemo i vanjsku perspektivu, tj. mi posjedujemo svijest o necemu.
-Multifunkcionalnost-u odnosu na zivotinje ljudi nisu "fit" za opstanak na zivotu u ovako neprijateljskom okolisu. Drugacije receno, zivotinje su fenomenalno adaptirane na okolinu, a covjek ne. Zivotinje su specijalisti, a mi ljudi generalisti, jer mi ve vte nedostatke mozemo nasim razumom egalitirati. Mi smo sposobni cak i nasu okolinu uciniti nama ugodnom za zivot. Covjek nije evoluirao, nego je evoluciju tradirao.
-Fantazija i apstrakcija- mi posjedujemo sposobnos fantazije i apstrakcije i kreativni smo u koristenju tih osobina, tako da mozemo stvarati od jedne slike cijele kompozicije, nove fantasticne svjetove i matematicke apstrakcije. Radimo cudesa.
-Refleksija- refleksija i samo refleksija pokazuje da smo sposobni ne samo unutrasnji i vanjski svijet percipirati i recipirati, nego smo se cak u stanju osvrnuti na same sebe i svoju svijest, i promatrati se kao u ogledalu.
-Identitet- mi posjedujemo svoj vlastiti identitet kao osobe, i imamo svoje ljudsko dostojanstvo od zaceca do prirodne smrti. Na taj nacin smo odgovorni za sva svoja djela i moze nas se za nedjela suditi, a za dobra djela nagraditi.
Pa usprkos ovim komponentama nase svijesti, koja je dio naseg duha, mi jos uvjek nismo dosli do spoznaje i definicije svijesti, jer se radi o transcendentnom entitetu naseg duha.