Referendum o pojmu braka

^^Misliš, zdravstvenog odgoja?

Ne znam zašto se ne uvede težinska demokracija. Pri tome svaki glas ne bi isto vrijedio. Težina glasa regulirala bi se:
A. Razinom obrazovanja dotičnog pojedinca.
B. Razinom iskazane inteligencije na testovima za svaki tip inteligencije.
C. Doprinosom dotične individue svjetskoj znanosti, umjetnosti i filozofiji.

Tako recimo netko tko ima osnovnu školu i prosječnu inteligenciju na testovima te nije doprinio svjetskom društvu značajno imao bi težinu glasa 1.0, dok bi netko s doktoratom i prosječno visokom razinom inteligencije i međunarodnim doprinosom imao težinu barem 10.0. Gradacija bi se dala prilično objektivno definirati.
Baš me zanima kako bi se to provelo...

Problem broj 1, to bi prije svega bila diskriminacijska demokracija, bez obzira u koji drugi naziv ju upakirali. I to se ne bi provelo, jer na to bi se prvo pobunili ovi čiji glas vrijedi malo, a poslije njih i ovi čiji glasovi vrijede mnogo. Prvi zato jer bi rekli da im takva demokracija poručuje "radije budi tiho", a drugi zato jer bi vidjeli da je to tipična diskriminacija i da to nije uopće fer, pogotovo zato jer se diskriminira većina u narodu.

Problem broj 2, predložena težina glasa regulirala bi se na 3 logičke pogreške, iliti tipični ad hominemi u proizvoljnoj raspravi. Tvoje mišljenje (glas) vrijedi manje jer ti nemaš nivo obrazovanja kao ja. Ili nemaš inteligenciju kao ja. Ili... itd. Težina mišljenja se može izvrijednovati isključivo težinom argumenata, ničim drugim.

Naposljetku, ili ćemo imati demokraciju kako spada, ili ju nećemo imati. Ti mnogi koji imaju i obrazovanje i inteligenciju i ovo i ono, oni isto tako, vrlo vjerojatno, imaju dobar posao i dobru plaću. Ne bore se za preživljavanje. Ovi manji ljudi, ovi čiji glas vrijedi kao 1 poen, oni puno jače osjete svaku promjenu u državi, neke stvari puno bolje znaju od ovih čiji glasovi vrijede više. Što se tiče ovih filozofskih tema, da, jasno je koja populacija bi tu mogla više reći statistički gledano, ali iz toga ne bi valjalo raditi nekakvo pravilo. Jer ono to ni nije.

Da, ne bih razinu obrazovanja uzimao kao relevantnu u ovom pitanju. Kako Blizzard kaže, bitni su argumenti. I slabo obrazovani ili neobrazovani ljudi mogu izvrsno baratati logikom, bolje nego neki sa doktoratima i sl., tu nema pravila. Ako je čovjek sposoban donijeti valjani logički zaključak, onda je njegov glas opravdan, ima argumente i u pravu je.

Valjani logički zaključak je nemoguće osporiti argumentima dok nečije mišljenje je, bez obzira na to koliko je taj netko obrazovan. Slažem se sa Blizzardom i mislim da bi svaki sloj društva trebao izraziti svoje mišljenje jer se potrebe razlikuju. Ako imaš dobar posao i brdo para, tebi je ok i želiš da sve bude kako je i sada, ali netko ko nema posao niti para, želi nešto drugo. Zašto bi njegovo mišljenje bilo manje važno.

Prva stvar. Nisam nigdje naveo da bi se gledalo koliko tko ima para. To što netko završi fakultet i inteligentan je ne znači da ima više para od nekoga s osnovnom/srednjom školom i jedva pismenog.
Upravo zato i postoje predložena tri kriterija. Nisu bezveze nabacani.
Međutim, argument @Blizza stoji da su ljudi koji se više bore za preživljavanje često skloniji dati bolju ocjenu situacije od onih koje se takve stvari direktno ne dotiču. Zato niti ovaj moj predloženi model nije savršen. Ali nije niti za odbaciti. Logika o kojoj Blizz govori mjerila bi se objektivnim testovima inteligencije.
Dodatni kriterij za podizanje težine glasa bila bi biti upravo financijska situacija, ali u obratnom smislu. Oni s manje sredstava bi imali veću težinu glasa.
Konačna formula bila bi složena na pravedan način.
Međutim, uvijek bi se našao netko tko se takvim sustavom osjeća diskriminiran. To je činjenica. Ipak, mislim da bi sustav u cjelini bio pravedniji. Zapravo, jedini razlog iz kojeg mislim da nije provediv je to što bi se svatko tko bi želio glasati trebao redovito testirati, a i trebali bi biti dostupni svi financijski podaci o njemu transparentno. I jedno i drugo je još neostvarivo u ovim krajevima.

Baš mi i nije logična poveznica između "složiti formulu" i "pravednosti". Život i stavke života su previše komplicirane da bi se tek tako izmislila neka formula koja bi mogla biti složena na "pravedan" način. To je odveć idealistički zamišljeno, kao u nekoj kompjuterskoj igri. Pitanje koje slijedi jeste, da li to što je formula složena na "pravedan" način znači da je ona pravedna? To bi bila formula koja bi govorila o tome da inteligentniji i siromašniji imaju veću težinu glasa od onih koji to nisu. Postoji određeni smisao u tome ako gledaš na određen način, no je li to ideja pravde? Za koga bi to bilo pravednije?

Znam kako pametnije potrošiti pare umjesto na slaganje formule i stalna testiranja. Plati više ljudi da informiraju javnost o čemu je referendum. A ne da tu Markićka priča stvari koje s referendumom veze nemaju i osvaja ljude koji u zabludi zaokruže za nešto o čemu referendum nije. Više ljudi koji će informirati ljude o čemu referendum zbilja jeste. Badava ti sva inteligencija i obrazovanje ako ti misliš da je referendum o nečemu o čemu nije. Uvjeren sam da većina ljudi nije točno znala o čemu je ovaj referendum bio ni kakve su pravne posljedice. E, na to treba trošiti pare, na informiranje. U medijima izlaze komentari i izjave koje s referendumom veze nemaju i onda ljudi čitaju i normalno krivo zaključe. I ja sam se mučio ko vrag da saznam sve što mogu o EU, ali badava to kad se krive informacije dijele na sve strane. I prave, ali i tonu krivih pa ti biraj što ćeš.

To će de facto povećati pravednost referenduma. Za ovu formulu ne znam.

MoW je napisao/la:

Ne znam zašto se ne uvede težinska demokracija. Pri tome svaki glas ne bi isto vrijedio. Težina glasa regulirala bi se:
A. Razinom obrazovanja dotičnog pojedinca.
B. Razinom iskazane inteligencije na testovima za svaki tip inteligencije.
C. Doprinosom dotične individue svjetskoj znanosti, umjetnosti i filozofiji.

Tako recimo netko tko ima osnovnu školu i prosječnu inteligenciju na testovima te nije doprinio svjetskom društvu značajno imao bi težinu glasa 1.0, dok bi netko s doktoratom i prosječno visokom razinom inteligencije i međunarodnim doprinosom imao težinu barem 10.0. Gradacija bi se dala prilično objektivno definirati.
Baš me zanima kako bi se to provelo...

Ideja je zanimljiva, pala je i meni na um jedna slična ovoj, dakle, tu bi se radilo o meritokratiji - samo što se kod mene radilo o postrožavanju kriterijuma za pravo glasa. Umjesto da je jedini "merit" (zasluga, postignuće) imati navršenih 18 godina života (nekad je i to moglo biti merit, kad je smrtnost djece i novorođenčadi bila velika, pa nije svatko mogao navršiti 18 ) ideja je da se gledaju nečija postignuća u životu koja bi svjedočila o nečijoj sposobnosti da donosi dobre odluke, kao i to kako se ko nosi s pritiskom, sklonost komformizmu, objektivnost, otpornost na utjecaj redoslijeda informacija (tzv. "primacy effect"), kao i posebni slučajevi u kojima su se određeni pojedinci istakli na neki način nekom svojom poželjnom osobinom, npr. hrabrošću, istrajnošću, mudrošću, itd. Suština ideje je da ako se pojačaju kriterijumi za pravo na glas da će ljudi sve to uzimati mnogo ozbiljnije i sa mnogo više odgovornosti, jer su radili i napatili se zbog toga.

No, i to je glupost, samo manja od ove trenutne demokratije. Gdje je god mnogo ćaća, budu kilava djeca. Svatko bi htio da bude važan, svatko bi htio da bude glavni, da vlada - ali nije svatko za to rođen. I kad mu to kažeš, on onda digne nos. Upravo zato danas ne vidim izlaz iz ovog začaranog zatvora koji nazivamo demokratija. Mislim, ideja da se vođe i odluke biraju glasanjem - glasanje o nečemu je drugi najgori način donošenja odluke (prvi je odlučivanje lutrijom, bacanjem novčića ili izvlačenjem iz šešira) a kako je to danas preovlađujući metod, nije nikakvo čudo što se svijet neprestano valja u vlastitim govnima. Pronađi brate jednog sposobnog čovjeka i stavi ga na čelo, kao što ljudi napreduju po firmama, kreneš od nule i polako se uspinješ svojim trudom i radom - a ne staviti na čelo onog ko zna davati najljepša obećanja masama!

Ali glupo je o ovome raspravljati ovako teoretski, jer nitko neće da se odrekne svog lažnog osjećaja vlastite vrijednosti koju nalazi u činjenici da "ima pravo glasa". Radije bi živio u svinjcu i jeo krmeća govna nego da se odrekne nekakvog "prava" koje zapravo nije ničim ni zaslužio pa prema tome i nema razloga da ga potražuje. Kad je nekome nešto dato onako, na lijepe oči, on to nikad ne može cijeniti onoliko koliko bi cijenio da je to platio i zaradio svojom krvlju...

Sve je to pohlepa, pohlepa i samo pohlepa. Dokle se god ne promijeni mentalitet ljudi, svih nas, dotle će se svijet "valjati u vlastitim govnima". Svako bi si barem malo ukrao da može, ako netko, sačuvaj bože, ne bi, kažemo mu da je glup i lud. I ta silna formalnost posvuda, više se ne možeš ni roditi ako nisi ispunio neki formular i kupio dvanaest biljega. Krade se posvuda, a ako se krade znači da se ima što krasti. Pa gotovo svo svjetsko bogatstvo se nalazi kod nekolicine ljudi koju možeš na prste izbrojati, ali njima još uvijek nije dosta, uvijek im treba još. Ti ljudi su pravo oličenje čovječanstva, 90% nas bi bili takvi da imamo priliku. Dok se to ne promijeni, nikakvi novi zakoni, pravila, prijedlozi "nove demokracije" neće uroditi plodom. Sami smo sebi dovoljni i ne mislimo na druge dok se god ne ukaže osobni interes u tome.

Naravno. Lični interes i jeste osnovni razlog za "mišljenje na druge"...