JA VJERUJEM (pa mora da je tako)

Ljudi koji vjeruju...u nešto...bilo šta...i onda je to tako jer oni vjeruju da je tako.

Poznajete li takve ljude (ili ste možda i sami jedni od tih )? To su oni koji vjeruju svećeniku jer je "on svećenik" - to je razlog Ili vjeruju u HDZ i zadnjih 20 godina glasaju za njih jer...e...jer nemam pojma zašto al to je tako Ili smatraju da nema gladnih u Hrvatskoj jer oni sami nisu gladni

U principu sve što netko vjeruje ili ne vjeruje - ZATO. Jer on ZNA da je to tako. Ili OSJEĆA da je to tako. Ili ne znam šta još al - to je tako

I nema tu rasprave niti argumenta kojim se tu osobu može (raz)uvjerit.

O čem se tu radi? Je li to čista, izvorna, neokaljana glupost? On ne vjeruje argumentima, ne vjeruje statistici, ne vjeruje vlastitim očima...mora da je glupost....

A ima li nade da ti ljudi ikad progledaju? Da razviju drugu stanicu u mozgu? Što se mora desit da bi pokopčali i vidjeli realnost a ne ono u što oni vjeruju?

Zar vjerovanje nije individualna stvar, i zar to isto vjerovanje kao i istina je relativan pojam? Mislim, sve je donekle u redu kada se to neko vjerovanje ostavi u okvirima same individue, ali problem nastaje kad vjerovanje ili ne vjerovanje prelazi granicu masovnog. Onda nastaju sekte, ratovi... i sve to što je vezano sa time.

JA vjerujem da ne vjerujem samoj sebi

Pa je individualna al kad skupiš dovoljno individualaca koji vjeruju u isto onda si tek u problemu jer im je samo formiranje grupe argument da je to baš tako. Po onoj narodnoj "Jedite govna, milijuni muha ne mogu biti u krivu".

Ali nezgodno je i kad jedna osoba vjeruje u nešto što nema veze s mozgom ako si prisiljen biti blizu te osobe.

Mislim da se većina ljudi ne želi suočiti s time da su pogriješili i priznati svoju grešku. Uz to što je priznavanje svoje greške dovoljno teško, često bi morali priznati i promijeniti neke druge stvari koje im ne odgovaraju. Kada bi jedan HDZ-ovac prestao glasati za HDZ možda bi izgubio neku vezu za posao koju ima preko stranke, ili jedan katolik koji ide na misu i tvrdi da je zato dobra osoba bi morao priznati da možda ipak nije tako dobar čovjek.

Ono što meni nije jasno jest vide li ti ljudi da dugoročno niti oni niti nitko oko njih neće imati koristi od takvog ponašanja, tipa glasanje za HDZ.
Je li to zato što su toliko sebični da ih uopće ne zanima dugoročna dobrobit ikoga osim samih sebe ili zato što su stvarno i uistinu glupi?!

Mislim da je često i problem samog odgoja osobe i onoga kakvima su programirani sa strane roditelja. Djeca su učena da treba glasati za HDZ, ići na misu, braniti obitelj od pedera i tako to. Postoji pritisak društva. Ljudima su takve stvari vezane za emocije. A tko je vidio razumski raspravljati s emocijama? Što raditi s time?

Jedan od najboljih izgovora koje sam cuo, zasto ljudi glasaju za HDZ je, "Nije meni HDZ drag, ali glasam samo zato da SDP ne pobijedi."

Treba biti jedno vjerovanje "Vjerujem u se i u svoje kljuse".

@Dada289, često mi sami nismo sposobni i spremni vidjeti same sebe na ispravan način što bi značilo da u nekim slučajevima treba vjerovati drugima. Kako onda vi, ako to uopće činite, izabirete one kojima ćete vjerovati?

Legionar je napisao/la:

@Dada289, često mi sami nismo sposobni i spremni vidjeti same sebe na ispravan način što bi značilo da u nekim slučajevima treba vjerovati drugima. Kako onda vi, ako to uopće činite, izabirete one kojima ćete vjerovati?

Pa, uzmimo pretpostavku da je to jednostavno. Ako osoba koja nam ukazuje na to kakvi mi jesmo, je osoba koja se u prošlosti pokazala kao kompetentna da vidi i komentira činjenice onakve kakve jesu, tada takvu osobu uzimamo da nam ukazuje na dobro kakvi smo. Bila to kritika ili kompliment, svejedno. Glavno je opet da mi shvatimo zašto nam se neke stvari ukazuju,, i ako su kritike, da radimo na tom dijelu sebe. Ili ako su komplimenti, da se ne vinemo previše u visine. Jesam li se dobro izrazila ili sam se opet negdje pogubila

@Legi...OK, možda tu i tamo neki HDZ-ovac ima osobni razlog tj. korist od glasanja za svoju stranku ali što je s ostatkom koji žive gore nego ovce al i dalje glasaju? Realno, a to vidimo prema stanju u državi, nije da postoji osobna korist za većinu...al većina i dalje bleji isto.

@Jedi... ...svaki razlog je dobar. Očito. Čula sam i ja neke verzije tipa "bolje da nas siluju naši" WTF ženo luda i blesava si sad reklaaaaaa?!?!?! Al ona rekla i tako i bi

Ja vjerujem da postoje stvari koje ne možemo objasniti, koje ne možemo vidjeti ili izmjeriti, koje ne možemo ni na koji način dokazati. Primjerice egzistencija prije rođenja i nakon smrti, intuicija, lucidno sanjanje i sl. Stvari koje ne možemo dokazati ili koje ne možemo prezentirati drugima koji ne vjeruju u njih su jednostavno takve za koje možemo samo reći: "Ja u to vjerujem"

Što se tiče HDZ-a i velikih institucija, čini mi se da ljudi vjeruju u njih jer im te institucije taj osjećaj sigurnosti, to može biti i lažan osjećaj kao što je primjer sa političkim strankama u koje ljudi vjeruju da će riješiti problem nezaposlenosti, neplaćanja i sl. no ljudi znaju da oni sami ne mogu rješiti te probleme pa se nadaju i vjeruju da će to učiniti netko drugi.

Mentalitet krda.
Pojedinci postaju dio grupe i ukljucuju se u mentalitet krda kad osjecaju da samostalno ne mogu doci do izrazaja. Na ovaj nacin, pojedinac se osjeca sigurnije kao dio grupe, kao sto se zivotinje krecu u grupi zbog zastite od predatora. Uzrok mentaliteta krda vjerojatno se nalazi u ljudskoj socijalizaciji da imitira ponasanje cjeline. Po prirodi covjek se lakse uskladi s vecinom nego da bude oznacen kao odmetnut. Covjek također po psihi prihvaca generalna razmisljanja i obicaje grupe, cime se postedi boli od odbijanja i sumnje.
Priroda nas uci da postoje predatori, strvinari i cistaci.
Predatori(velika imena, koje zaokruzujemo), strvinari zbog prezivljavanja prate predatore,(ulizice koje stoje u pozadini Kolinde/Josipovica i bez razmisljanja pljescu na svaku glupost koju oni kazu) Cistaci(glasaci koji imaju nadu da ce dobiti svoj dio ako glasaju za nekog od njih)
Sve je povezano.

Tako nekako plus treba dodati i četvrtu skupinu čiji pripadnici su svijesni svega toga, ali ih sustav melje i moraju nekako preživjeti.

Drugim riječima ljudi su nerazmišljajuća horda pokretana od strane nagona i instinkta što koristi šačica vjerskih i/ili političkih vođa kako bi tu hordu gonila kud njima paše. I onda ta ista horda smatra da je iznad životinja, bolja od životinja, slika Boga (za razliku od životinja) i td. Zgodno je to kad ti mozak služi samo zato da ti ne odzvanja u glavi kad se lupiš.

A čuj ljudi smo svi mi i oni koji nerazmišljajući slijede svog vođu (bilo vjerskog, političkog ili nekog trećeg) i te vođe su također ljudi i mi koji promišljamo i postajemo svijesni nedostataka u društvu i oni koji su ulizice i koji se pokušavaju dodvoriti vođama. Svi mi smo ljudi, samo što je jedna skuina brojnija a ove druge manje brojne.

Ali nije to vezano samo za psihologiju mase. Ima i onih koji vjeruju nešto svoje i možeš se naopako postavit al jok. On zna. Znanost govori drugačije, statistika govori drugačije, zdrav razum govori drugačije al jebo to.

To je ok dok god takva osoba ta svoja uvjerenja ne nameće drugima. Nemoj zaboraviti da je moguće da je ta osoba i u pravu ili zato što je znanstvenik ili intuitivno osjeća nešto više.

No, kužim ti govoriš o onima koji vjeruju zato što su im to rekli, na žalost takve treba pustiti nek sami dokuće pogreške svog vjerovanja. Njih ne zanima ni znanost, ni statistika ni logika već samo ono što ćuju na televiziji ili u crkvi i tako negdje.

Ali upravo sam navela da osoba tupi svoje iako znanost govori drugačije. Dakle, ako bi osoba bila znanstvenik onda bi imala argumente. Ovdje pričam o ljudima koji zapravo nemaju argumente.

Što se tiče intuitivnih momenata ili poruka dobivenih kroz neke neobjašnjive kanale...pa, to bi moglo biti ukoliko se radi o situaciji da osoba tvrdi da će se nešto desiti pa se to i desi. Međutim, ljudi uglavnom umisle da imaju neke poruke (tipa da će se zemlju spucat meteor ili se spustit mali zeleni) ali se to ne desi i njima ništa ne govori činjenica da se njihova poruka nije ostvarila. Oni jednakim entuzijazmom nastavljaju s novim porukama.

Ne znam kako bi takvi ljudi mogli dokučit pogreške svog vjerovanja. Evo, kako ti misliš da bi se to moglo desit? Koliko vidim njima je sasvim sve jedno što radiš dokle god govoriš ono što oni žele čut.

Treba i njih razumjeti. Jednom kad se emocionalno vežeš za neko vjerovanje ili svjetonazor, svaki kontraargument ili činjenica koja ide kontra toga biva doživljena kao opasnost. Stoga ubijeđeni ljudi pribjegavaju raznim metodama da zaštite, ne samo vjerovanje kao takvo, već u prvom redu sebe, tačnije, da se zaštite od emocionalne boli. Tu spadaju:

0. Gaće i Hlače,
1. Racionalizacija, Izvor 1
2. Pristranost, Izvor 2
3. Kompartmentalizacija, Izvor 3
Tu još spadaju glumljenje uvrijeđenosti, izbjegavanje, ad hominemi, skrivanje iza pseudonauke - u biti ubijeđen čovjek će preispitati vlastita uvjerenja jedino kao najzadnje sredstvo. Tipično, najprije će ispucati sve što ima u svom arsenalu kognitivnih zamki i logičkih kvaziopravdanja prije nego bilo što. A sve u, vrlo ljudskom, nastojanju da zaštiti onaj dio sebe koji je projecirao u neku doktrinu ili učenje.

Zbog toga, onaj kojem je doista stalo da nešto sazna umjesto da misli da nešto zna, mora nužno biti spreman da bude u krivu, i ne smije se emocionalno vezati za ono u što vjeruje. Jer, ako do toga dođe, utoliko će morati napraviti duži put do stvarnog saznanja.

"Najvece znanje je znati da neznas nista"
-Sokrat.
Ili kako ono, budali je sve jasno, pametan je uvijek zbunjen.

Alpha je napisao/la:

...
I nema tu rasprave niti argumenta kojim se tu osobu može (raz)uvjerit.

O čem se tu radi? Je li to čista, izvorna, neokaljana glupost? On ne vjeruje argumentima, ne vjeruje statistici, ne vjeruje vlastitim očima...mora da je glupost....

Često se dešava da osobe kojima nedostaje emocionalna stabilnost, one je potraže u slijepom vezivanju u obliku nekog vjerovanja koje im to i daje, iliti emocionalno se vežu za to neko vjerovanje. Te osobe to nisu našle pomoću logike ni razuma, već su išle za tim da nađu nešto gdje će ostvariti kakvu takvu emocionalnu stabilnost. Ta povezanost može biti toliko čvrsta da svi argumenti i činjenice svijeta neće odvojiti osobu od njenog vjerovanja, prije svega zato jer ona to vjerovanje niti nije našla s naglaskom na argumentima i činjenicama. Odvojiti osobu od njenog vjerovanja koje je tako ostvarila dovodi do emocionalne boli, te će se ona grčevito opirati tome.

Citat :

Što se mora desit da bi pokopčali i vidjeli realnost a ne ono u što oni vjeruju?

Kada ostvare svoju emocionalnu stabilnost u nečem drugom, po mogućnosti prihvatljivijem, tada bi te osobe bile spremne otpustiti svoje "bedasto" vjerovanje. Ali je opet pitanje hoće li argumenti, logika i činjenice igrati ikakvu ulogu u svemu tome. Uglavnom, ako vidimo da činjenice i argumenti kod osobe ne igraju nikakvu ulogu i ništa ne pali da ona počne preispitivati svoja uvjerenja, tada treba prići malo suptilnije. Za početak možda saznati kad je ta osoba izgradila to svoje uvjerenje i na temelju čega, ukoliko to ona želi reći. I onda malo krenuti razvijati priču oko izvora njenog uvjerenja promatrajući emocionalnu stranu problema isto tako. Ideja je navesti osobu da uvidi da joj se svijet neće postaviti naglavačke ukoliko ona posumnja u to svoje vjerovanje i nastoji uvidjeti besmisao istog. To je najteži korak u cijeloj priči. Ako se pristupi previše napadački, osoba će se braniti. Ako joj se priđe s visine na način "sad ću ja tebi pokazati", opet će ući u obrambeni stav. Općenito najuspješnija metoda komunikacije sa svakom osobom je navesti ju neka sama razmišlja i preispituje svoje stavove. Neka osoba pomoću naših pitanja opet prolazi kroz razloge zašto je uopće došla do svog uvjerenja. Osoba na ovaj ili onaj način ionako sama treba uvidjeti problem svojih stavova, govorili mu mi direktno na temelju činjenica i logike gdje će pritom osoba sama procijeniti valjanost naših izjava, ili ako smo mi znatiželjne vodilje gdje ona sama preispituje i pojašnjava svoje stavove.

Isto tako je moguće da osoba naprosto neće htjeti o tome pričati i biti će "uzalud vam trud svirači", ili će s njom biti gotovo nemoguće pričati zbog njenih oštrih obrambenih mehanizama. Nisu sve osobe spremne na mijenjanje stavova i uvjerenja, ponekad treba proći vremena i osoba skupiti određena iskustva da bi bila spremna za ikakve promjene. Možda ćemo osobi postaviti pitanje tijekom rasprave koje će ona sada praktički ignorirati, a upravo to pitanje ju možda navede da promisli u svemu tome negdje u budućnosti. Ako se radi o uvjerenju koje je opasno po samu osobu, a ona nije spremna mijenjati to svoje uvjerenje... to će biti jedna jako prljava utakmica.

@Arch...šta ti je ovo prvo "gaće i hlače"?

@Blizz...a što li su svi tako emocionalno sprčkani? Znam ljude koji su odrasli u skroz normalnim okolnostima pa su takvi svejedno. Isključivi su i ako slučajno kažeš previše argumenata koje onaj zdravi dio razuma jednostavno ne može zanemarit onda zaključe da je to sotona i tu je kraj priči. Ono...wtf?

Alpha je napisao/la:

@Arch...šta ti je ovo prvo "gaće i hlače"?

Šta će biti, samo nabrajam stvari koje spadaju... nemoj da te to zbunjuje...

To nije zbunjivanje nego čisto nerazumijevanje pjesnika Pojasni nama neukima

A jesi se uvatla za te gaće da te bog sačuva... Ako ti toliko smetaju skini ih bog i jbo... I pošalji sliku da znamo da ne lažeš... A ja ovamo napiso tako lijep post, i zbilja, post svih postova, da se neprestano moram diviti sebi kako sam pametan, a ti samo o gaćama, o hlačama, o golotinji... Uh...te današnje ženskinje...

YO CREO EN DIOS Y CRISTO.Filozofi vec vise od 2 i po hiljada godina pokusavaju da dokuce sta je to u sustini vera i ne mogu jos uvek da dokuce.Licno smatram da je vera uopsten pojam povezana sa emocijama,kao sto su na primer povezani vreme i prostor u Fizici,ili vreme i novac u Ekonomiji.Tako i vera i emocija u Filozofiji ajde da kazemo.Tako da je vera,ajde da kazemo jedan deo individualne licnosti i svako ko veruje u nesto je striktno njegova intimna stvar,nebitno koji su razlozi,ili faktori,verovatno su neki banalni-neverodostojni-manipulativni razlozi, sa druge strane verovatno su i neki verodostojni-dublji i smisleni razlozi.