Podrijetlo Etruščana

Ovu temu prenosim s jednog drugog foruma (moja je), možda bi nekome bilo zanimljivo pročitati, a nije ni dovršena, uvijek se može dodati još materijala

istam malo Meridijane- časopis na koji smo pretplaćeni - i naiđem na kratak članak o nečemu što sam već vidjela u dnevnom tisku. Etruščani su bili tajnovit narod s područja današnje Toscane u Italiji koji je bio na vrhuncu svoje moći u 6.st. pr. Kr. Borili su se za prevlast s Grcima i Kartažanima - Feničanima, a poznato je da su posljednja tri rimska kralja bila Etruščani.

Imali su visoko razvijenu umjetnost (očuvane zidne slikarije u njihovim grobnicama oduševljavaju me otkako sam krajem osnovne škole dobila na poklon bogato ilustriranu i detaljnu knjigu o tom narodu), bili su duhovno visoko razvijeni, Rimljani su od njih naslijedili auspicije - gatanje iz leta ptica, oni su preko Rima svijetu podarili nenadoknadive tečevine - luk (tj. svod) u građevinarstvu i arhitekturi koji omogućava gradnju višekatnih građevina elegantnog izgleda, gradili su izvrsne ceste koje su Rimljani proširili diljem poznatog svijeta, sagradili su i prvu rimsku kanalizaciju (tzv. cloaca maxima koja se do danas djelomično sačuvala), imali su veoma razvijene obrte, obradu kamena i metala i još puno toga čega se trenutno nisam u stanju sjetiti.

Bili su i pismeni - koristili su se jednim oblikom zapadnogrčkog pisma koje su Rimljani preuzeli i od njega stvorili latinicu - pismo kojim se i mi služimo. No jezik im je gotovo nepoznat. Ne može se čitati jer više ne postoje ljudi koji ga znaju, a nije srodan nijednom danas ili u prošlosti postojećem jeziku. Učeniji Rimljani govorili su etrurski kao i grčki, pa nije bilo ni rječnika, ili nisu doprli do naših dana. Najduži ikad nađen tekst na etrurskom jeziku nađen je u Zagrebu na povojima jedne mumije (liber linteus Zagrabiensis) i može se vidjeti u zagrebačkom Arheološkom muzeju.

Upravo zbog jezične barijere ostali su nekako tajanstveni, čak i mistični u nekim elementima, pa priče o njihovom porijeklu govore i o izvanzemaljcima koji su posjetili Italiju krajem mlađeg kamenog doba. No dvije su osnovne teorije o njihovom podrijetlu - da su se prirodno razvili iz starosjedilačke vilanovske kulture koja je na tom području cvjetala prije dolaska Indoevropljana, ili da su doplovili iz Male Azije, najvjerojatnije iz Lidije.

Sad bih trebala pisati o dva vrlo zanimljiva načina (meni su u svakom slučaju bili zanimljivi) kako se pokušalo utvrditi njihovo podrijetlo nešto suvremenijim metodama. No post mi je ionako predug, zato nastavak slijedi, ako ga netko bude htio pročitati. Pokušat ću u međuvremenu naći nešto od njihovog prekrasnog slikarstva, a ima i jako lijepih kipova.

Freska iz tzv. groba s triklinijem u Tarkviniji (Italija) prikazuje plesača:

U knjizi koju sam gore spomenula autor je opisao pokušaj dokazivanja maloazijskog podrijetla Etruščana pomoću krvnih grupa današnjih stanovnika Toscane. Žao mi je što sam knjigu zametnula, kad ili ako je nađem navest ću i autora i točne podatke. No pouzdano znam da postoji zamjetno odstupanje u zastupljenosti krvne grupe B tipa koja je uobičajenija na Istoku nego u ovim krajevima. Mislim da se nije radilo o velikom postotku koji bi nas laike bez sumnje uvjerio u istinitost tvrdnje, no čini mi se da je te krvne grupe bilo oko 5% više nego u kontrolnim uzorcima sa susjednjih područja i da se to smatralo pouzdanim pokazateljem da je na tom području živila zamjetna skupina ljudi koja se prilično razlikovala od svojih sjevernih i južnih susjeda.

Da se vratim na članak iz Meridijana(br.114, travanj 2007.,str.9) koji me podsjetio na ovu zanimljivu temu. Prepisat ću nekoliko rečenica da ne prepričavam:

U 5. st.pr.Kr. grčki povjesničar Herodot tvrdio je da su Etruščani u Italiju stigli iz Lidije, tj. Anatolije u današnjoj Turskoj. Kako bi provjerili tu tvrdnju istraživaći s Katoličkog sveučilišta Svetog Srca u Piacenzi analizirali su DNK u krdima suvremene stoke u sjevernom, južnom i središnjem dijelu Italije te usporedili s DNK krava iz Turske. Utvrdili su da je gotovo 60% mitohondrijskog DNK kod krava u središnjoj Toskani - koja se smatra mjestom nastanka civilizacije Etruščana - bilo isto kao kod krava iz Anatolije i Bliskog istoka. S druge strane, kažu istraživači, podudaranja između krava sa sjevera ili juga Italije s onima iz Turske ili Bliskog istoka bila su zanemariva. Ako su Etruščani sa sobom doveli i svoju stoku, ovo bi moglo ukazivati na to da su Etruščani došli s tih prostora, i to preko mora, a ne kopnom.

Svirač svira na dvostrukoj svirali - detalj freske iz groba s leopardima u Tarkviniji (kod Viterba u Italiji)

Našla sam na netu fotografiju većeg dijela freske sa sviračem iz gornjeg posta (v. komentar gore)

Koga zanimaju točni i relativno brojni podaci o Zagrebačkoj lanenoj knjizi i mumiji na čijim je povojima nađena, može to pročitati napisano jednostavnim riječima na linku: http://www.croato-aegyptica.hr/egipat/spomenici/02.htm

Ja ću samo prenijeti jedan odlomak iz navedenog članka i zatim prepričati ostalo s još nekim podacima iz drugih izvora.

Zagrebačka lanena knjiga (Liber linteus Zagrabiensis) rukopis je s najdužim sačuvanim tekstom etruščanskog jezika. To je jedini preostali etruščanski tekst s književnim obilježjima i jedini očuvani primjerak lanene knjige iz staroga vijeka. Platno na kojem je tekst s oko 1130 riječi sačuvano je u pet naknadno izrezanih traka kojima je bila omotana egipatska mumija. Dužina cijele knjige iznosi oko 340 cm, a širina najšire trake je 35 cm. Tekst je raspoređen u 12 stupaca s različitim brojem redaka (od 26 do 36). Pretpostavlja se da on sadrži niz obrednih propisa vezanih uz vjerske rituale starih Etruščana. Dosad su odgonetnute pojedine riječi koje spominjanju žrtvene darove i datumi pojedinih svetkovina.

Mihael Barić o kojem možete više pročitati u linkanom članku nabavio je mumiju na svom putovanju u Egipat sredinom devetnaestog stoljeća. Nema podataka od koga, gdje i kako ju je kupio, što je razumljivo, jer trgovina starinama nije bila legalna, ali je bila uobičajena. Zbog toga nedostaju važni podaci koji bi možda mogli objasniti kako se etrurska obredna platnena knjiga našla razrezana u povoje na tijelu Egipćanke iz 4. st. pr. Krista. Da se radi o Egipćanki dokazuje knjiga mrtvih koja je pronađena uz mumiju i srećom prodana zajedno s njom i još nekom grobnom opremom. Nakon što je vlasnik mumije i povoja umro u Beču, prebačena je u Zagreb jer ju je oporučno ostavio Akademiji (svi točni podaci u članku, da ovdje ne duljim). Nakon nekog vremena na dijelu povoja primijećeni su znakovi, pa su ti povoji izdvojeni. Kad je to objavljeno, u Zagreb su počeli dolaziti znanstvenici kako bi proučili nalaz. I postepeno tijekom desetljeća otkrivali činjenice iz gornjeg odlomka. Dodala bih još samo da se u "knjizi" nalazi četiristotinjak različitih riječi od kojih su samo neke poznate. Ipak se radi o potpuno nepoznatom jeziku koji se zapisivao poznatim pismom (zapadna varijanta grčkog alfabeta, prethodnica današnje latinice).

Povoji mumije u zagrebačkom Arheološkom muzeju na Zrinjevcu:

Još jedna lijepa zidna slika...

Jedan od dokaza da su Etruščani istočnjačkog podrijetla jesu istočnjačke karakteristike nekih njihovih umjetničkih djela. Poznat je sarkofag iz grobnice u mjestu Cerveteri koji prikazuje muža i ženu koji leže za stolom vjerojatno na nekoj gozbi. Inače je to 2400 godina staro djelo najromantičniji prikaz bračnog para koji sam vidjela u tako starom razdoblju. Muž leži iza žene i nježno je pridržava rukama, oboje su zaneseni nečim što zajedno gledaju pred sobom - možda predstavom, ili plesom, ili naprosto sudjeluju u razgovoru za stolom.



Kad ih pogledamo izbliza, vidjet ćemo da njihova lica, frizura i odjeća uistinu podsjećaju na istočnjačke kipove sačuvane na tlu Male Azije odakle su možda došli i Etruščani. No zagovornici autohtonosti Etruščana tvrde da se tu radi o izvanjskom utjecaju na umjetnike, da je istočnjački izgled naprosto bio u modi u vrijeme nastanka kipova. A Etruščani su bili trgovci mnogim stvarima i u doba vrhunca njihove civilizacije imali su mogućnost nabaviti umjetnička djela i uporabne predmete iz dalekih krajeva, koji su onda mogli utjecati i na njihovu vlastitu modu i običaje. U svakom slučaju, isplati se pogledati njihova lijepa istočnjačka lica iz drugog kuta i iz veće blizine:

Ovaj neobičan brončani kip prikazuje lava (vide se još dvije životinje). Premda životniji od mnogih skulptura koje su nam sačuvane, ipak u osnovi podsjeća na babilonske i asirske prikaze te životinje.

Brončani kip vučice, simbola Rima, životinje posvećene bogu Marsu koja je podojila njegove sinove Romula i Rema nakon što su bili bačeni u Tiber, također je etrurski uradak. Nađen na Kapitoliju dobio je naziv Lupa Capitolina, Kapitolijska vučica. Skulpture majušnih Romula i Rema uz kip su dodane kasnije - izradio ih je renesansni kipar Polaiuolo.

Većina kipova i sve zidne slike nađene su u grobnim komorama na području Toscane u Italiji. Otkopani etrurski grobovi obično izgledaju ovako:



Prije nego što su ih otkopali nalikovali su brežuljcima i nisu privlačili pozornost, čemu možemo zahvaliti i očuvanost zidnih slika i ostalih predmeta koji su u njima nađeni.

Na zidnim slikama ponekad usput nailazimo na zanimljive detalje iz etruščanske svakodnevice.

Je li ovo majka s djetetom, ili robinja zadužena da čuva dijete? Nije ostalo zapisano...

Ova zidna slika zorno pokazuje da Etruščanima homoseksualizam nije bio nimalo stran ni omražen. Možda se i u toj činjenici može vidjeti grčki, ali i bliskoistočni utjecaj na etrursku kulturu. Ovi se muškarci sigurno nisu opterećivali tim i takvim pitanjima.

Slika prikazuje dio friza s glavom božice Junone. Etruščani su imali tri glavna božanstva koja su se zvala Tinia, Uni i Mnerva. Tinia približno odgovara grčkom Zeusu, rimskom Jupiteru, dakle vrhovnom božanstvu. Uni je najsličnija grčkoj Heri, rimskoj Junoni, a vidi se da su Rimljani preuzeli ime božice (Junona) iz etrurskog jezika. Slično se dogodilo i s trećim božanstvom - etrurska Mnerva je dala ime rimskoj Minervi, božici koja se poistovijetila s grčkom Atenom.

Etruščani su bili vrsni graditelji. Poznato je da su njihovi majstori - umjetnici sagradili rani Rim s mnogim građevinama koje su kasnije ušle u povijest. Da započnem s najprizemnijim - etrurski su obrtnici sagradili najpoznatiju kanalizaciju na svijetu. Cloaca maxima je veliki i razgranati odvodni kanal u kojem se skupljala otpadna voda grada Rima i odvodila u rijeku Tiber (danas Tivoli). Najveći dio sustava sačuvan je do današnjeg dana i može se razgledati:







Na ovom LINKU može se pročitati zanimljiv članak o temi.

Eto, do ove točke sam stigla, nastojat ću nastaviti kad pripremim nove materijale, a može se i komentirati

Hm, samo da pitam, zar ovatema baš nikoga ne zanima?

Sjajna je! Iako doduše ne znam što bih prokomentirala osim da imam krvnu grupu B. Možda sam i ja Etrušćanka?

veronika30 je napisao/la:

Sjajna je! Iako doduše ne znam što bih prokomentirala osim da imam krvnu grupu B. Možda sam i ja Etrušćanka?

Ako nisi iz Toscane, bit će prije neka druga blistoistočna, znana ili neznana veza u pitanju.

Zanimljiva ti je tema, Svjetlo.
Meni su Etruščani bili zakon kad sam ih svojevremeno proučavala. Privukle su me one njihove skulpture s velikim falusima što su kao s nekakvim lancima privezane za zemlju.

imzadi je napisao/la:

Zanimljiva ti je tema, Svjetlo.
Meni su Etruščani bili zakon kad sam ih svojevremeno proučavala. Privukle su me one njihove skulpture s velikim falusima što su kao s nekakvim lancima privezane za zemlju.

Misliš na ovo:



No tu se radilo o prijevari, ti kipovi su završili u Metropolitanskom muzeju ali nisu bili izvorni, ima nešto o tome OVDJE

Ne, ne mislim na to, ali krivo sam se i izrazila. Sad sam provjerila u knjizi, radi se o tzv. Čovjeku i ženi, grupi iz Vetulonije iz 7.st. pr. Kr.
Žena i muškarac visoki su 0, 10 i 0,11 m, muškarac ima veliki falus, a žena i on spojeni su lancem.

To sam već tražila među slikama, i sad sam opet tražila i - ništa. Da raspišemo natječaj