Što je volja, kako se dolazi do nje i kako se radi s njom?

https://www.facebook.com/BhaeravaKaalaBlogs/?fref=nf

Citat :

Odluka je dio u kojem donosimo određenu odluku da odgovorno pristupamo unutarnjem Radu i evoluciji i da od te odluke nećemo odustati. Volja se mora steći jer čovjek NEMA volju. Ali MOŽE da ima Odluku. Volja traži kristalizaciju svijesti i viših tijela. Odluka traži ODGOVORNOST i razumijevanje da ovdje gdje se nalazimo i sa ovim što jesmo moramo nešto učiniti, promijeniti. To je shvaćanje da živimo sebi na štetu. Najniži cilj Tantričkog Rada je živjeti sebi u korist. Donošenje Odluke o određenom cilju Rada ima tendenciju kretanja u živjeti sebi u korist.

S jedne druge internetske stranice, B.G. kaže: Čovjek djeluje po svojoj volji. Kakva volja, takva i misao. Misao pokreće čovjeka na djelo.


A ja, dok sam ja sjedio u kavani, čuo sam što govori jedna gospođa:

Gospođa: ''Ja se redovito prijavljujem na natječaje ali Boga molim da posao NE dobijem.''


Da li ova gospođa uopće posjeduje volju?

?


?



Ja mislim da ta gospođa ne posjeduje volju. A ako ''Volja traži kristalizaciju svijesti i viših tijela'', onda je jasno ne samo to da većina ljudi uopće nema volju, nego je pitanje da li većina samim tim uopće zna što po definiciji volja, kao takva je? Ako netko nema nešto, niti je ikada to imao, niti je u svojoj svijesti imao kristalno jasnu percepciju o tome što to je, onda ni ne zna što to je.

Pa što je volja?


''Kakva volja takva misao.''

...


Ali koliko ljudi uopće ima vlastite misli pod kontrolom???

Samim tim, ljudi koji nemaju kontrolu nam mislima, nemaju ni kontrolu nad vlastitom voljom, a osim toga onda suštinski ni ne znaju što (u cjelini) volja je. Čovjek dakle uglavnom ni ne zna dakle što je volja, kao takva. (ali ipak priča o ‘božjoj volji’)

Čovjeku se svakodnevno prevrću različite misli po glavi, struja svijesti teče, njegovo nastojanje i njegove namjere za dokazivanjem sebe samoga u svijetu (kao svojoj okolini) rastu. I on bi htio rasti i biti bolje, on želi da slika njegovog ega bude veća, ali ima prepreke, ne ide mu baš, pa onda jedna misao koja ga smeta, pa onda ona situacija koja ga ometa, pa se ne zna ni fokusirati uopće na ono što želi. Onda sjedne i krene dugo razmišljati u noć, počne filozofirati, udarati glavom u zid i na kraju (nakon dugo godina) u najboljem mogućem slučaju (ako u međuvremenu ne oboli) priznaje da ništa ne razumije. Da ne zna ni što je život, ni što on sam kao osoba, kao identitet jest. A kamoli da zna koji je njegov cilj. (A ako ne zna što mu je cilj, onda zaista ne može ni imati pravu kontrolu nad voljom.)

I onda hoće ovo, hoće ono, a ne vidi da njegovo htijenje u jednom trenutku je u kontradikciji s njegovim htijenjem u drugom trenutku. A da je njegovo htijenje u trećem trenutku ne samo u kontradikciji s njegovim htijenjem u drugom trenutku, nego da je u kontradikciji s njim samim kao osobom. Treba desetljećima osvješćivati sebe samoga, da bi uopće došao do toga što on zapravo je, a kamoli da dođe do toga što on zapravo hoće. A to što on zapravo hoće u izvornom, iskonskom obliku bi tek možda predstavljalo ''volju''. Sve drugo je miš-meš zbrčka struje misli i događanja i postupanja u različitim povijesnim momentima i tu termin ''volja'' kao pojam ne predstavlja ništa. To je samo riječ od četiri slova koji spominjemo a da pritom sami sebe lažemo da znamo što taj pojam je (osim naravno ako je netko došao do dalekog stadija u svome razvoju pa zaista zna). Sve to se nekako i to čak u jako dobrom slučaju može opisati kao ''sloboda izbora'', kao ODLUKA, ali pojam ''volja'' (već samo ''volja'', bez onog ''božja'' u terminu ''božja volja'') je puno viši i u stvari nema nužno prave veze s izborom.

Na primjer: Izbor je uzeti plavu ili crvenu pilulu. Izbor je prijeći cestu ili ostati na istoj strani. Izbor nije ni zelena pilula, ni krila pomoću kojih možemo preletjeti sve bez potrebe prelaska ceste ili ostajanja na istoj strani ceste. Ta viša mogućnost preletavanja svega, ili pak ona zelena pilula, to bi dakle u punom smislu predstavljalo ''volju''. Dakle ono što nam se pred očima NE nudi, nego što mimo ovih ograničenosti svijeta mi možemo sami voljom nadvisiti. Nama se nudi jedino plava i crvena pilula, i to je dakle izbor. Mi možemo odabrati jedino plavu ili crvenu pilulu. Međutim mi tek ako radom dođem do volje, tek onda nam se otvara cijeli svemir dodatnih mogućnosti puno većih od ovih prizemnih koji su crvena ili plava pilula.

Mislim da sam pojasnio koncept toga što bi bila volja (ne što je, to priznajem da još uvijek u cijelosti ne znam, nego tek što bi bila). Volja je nešto puno više od onoga što imamo. Onaj koji dođe do volje, tek taj uopće je u poziciji bilo što pokušati govoriti što bi bila ''božja volja''. Ali to ne mogu oni koji ne znaju kontrolirati misli. To ne može ona gospođa koja donosi takve odluke kojima se prijavljuje na natječaje a onda u sljedećem trenutku Boga moli da ne uspije na tim natječajima.

I po onom što je moja malenkost do sada iskusila, volja je nešto poput sile, poput nečega što postoji i jako je a da uopće ni ne mora biti prisutna bilo kakva misao. Tu se prije radi o nekakvoj domeni postupanja. O nekakvim (nesvjesnim) djelovanjima po polugama (koje ne vidimo). Mi primjerice mislimo da je ''misao kriva'', misao nam smeta, misao je kriva, ne možemo je se riješiti... a misao je u stvarnosti prazna plahta, uvijek je bila i uvijek će biti. Samo volja određuje koju snagu će misao dobiti, no čim dobije snagu to onda više nije misao (u izvornom obliku), to je sada nečija volja i zato je taj nesretan jer je svojom (nesvjesnom) odlukom stao na neispravnu polugu. ... Zasada toliko, ako netko ima dalje pitanje za moju malenkost, onda ću mu rado odgovoriti  

Da vidimo što još kaže majstor Bhaerava:


https://www.facebook.com/BhaeravaKaalaBlogs/?fref=nf

Citat :

Učenje se daje u skladu sa Samskarom Učenika. Ali Cilj Učenja je uvijek Najviši mogući Cilj, a to je spuštanje Božanske Sile na ovu razinu, Božanske Svijesti na ovu Razinu, Božanske Volje na ovu Razinu, Božanske (Kosmičke) Moći i Manifestacije s Ciljem prožimanja svih razina ljudskog iskustva. To je Istinski Cilj Tantričkog Učenja i sličnih Učenja.

Dakle to je cilj. Preostaje nam još puno posla do toga.

Sedežničar je napisao/la:

A ja, dok sam ja sjedio u kavani, čuo sam što govori jedna gospođa:

Gospođa: ''Ja se redovito prijavljujem na natječaje ali Boga molim da posao NE dobijem.''


Da li ova gospođa uopće posjeduje volju?

Postavljanje Cilja je u stvari formiranje novog identiteta /"malog ja"/.
Ono sto se tada dogadja je da mnogi drugi nasi identiteti ostvarivanje tog Cilja dozivljavaju kao opasnost za postizanje svojih ciljeva i cine sve kako bi novi identitet  omeli i sprecili u tome.
Mnostvo je nasih identiteta i oni cesto imaju i suprotne ciljeve
bas kao i u slucaju ove gospodje  - zavisno u kom je identitetu ona ce pricati jednu ili drugu pricu, manifestovace se volja  identiteta koji trazi posao  ili volja onog koji iz svojih razloga ne zeli posao. Suprotnosti, polariteti, su sansa da se njihovim osvescivanjem i ujedinjenjem dodje do izvorne volje koja je investirala deo sebe da bi ih kreirala. Ta investirana volja/namera/cilj/  je srz postojanja svakog  identiteta i zato se oni svog cilja nikada nece odreci.

Vidim da pratis Bhk i sada se samo seti njegove price o vaznosti toga na sta pada Ucenje, na koji deo nas a ono uvek pada na neki od nasih identiteta koji Cilj Ucenja i samo Ucenje  najcesce transformisu  kako bi ga prilagodili svom cilju. Time je Cilj Ucenja promenjen, deformisano je i samo Ucenje i od njega ostane  nekakva nebulozna pricica.
To je  razlog zasto se Ucenja predaju na odredjeni nacin ili  dostojnima.  Sve je to radi zastite samih  Ucenja od kvarenja a ne radi skrivanja nekavih tajni.

Svojevremeno sam na forum stavio jednu tehniku za postizanje ciljeva koja radi na dva terminala:

- SPOLJASNJI -  i on se odnosi na pronalazenje akcija u spoljasnjem svetu potrebnih za ostvarenje cilja i

- UNUTRASNJI  - rad sa opozicionim identitetima tako da oni u ostvarivanju naseg novog Cilja ne vide opasnost za ostvarivanje svojih ciljeva vec prepoznaju da im ostvarenje tog Cilja pomaze da postignu svoje sopstvene ciljeve. Kada se to dogodi a dogodi se ako smo ulozili
odredjeni trud i dogodi se iznenada, bude kao udar groma jer se volje svih identiteta ukljucenih u ovu igru sliju u jednu jedinstvenu, nepokolebljivu Volju. Pred njom nema ni trunke sumnje u postizanje cilja. Za razliku od pocetne situacije koju mozemo uporediti sa difuznom svetloscu obicne sijalice koja se siri na sve strane /razliciti ciljevi identiteta gde svaki od njih vuce na svoju stranu/  sada imamo strahovito mocnu volju koja je poput laserskog zraka.
Eliminisanje unutrasnjih sabotera i ujedinjavanje svih tih volja  cini nas sposobnijim za resavanje problema na Spoljasnjem terminalu.

Bez Volje identiteti ne bi mogli da postoje. Data im je pa  je njihova ali njen Izvor nisu oni vec su njome stvoreni. Problem sa identitetima je sto tokom njihog kreiranja ostajemo zaglavljeni u identifikaciji sa njima pa, iako su oni mnostvo, za svaki od njih kazema JA sto je apsurd. Oni su nasa mala ja, alati zivljenja, nase sluge. Zbog nase nesvesnosti, identifikacija, nepoznavanja onog JA koje je  njihov Izvor oni iako sluge zele da budu gospodari i s pravom jer Gospodara  zapravo nema. To je situacija sa danasnjim covekom koji zaboravivsi  Sebe  zivi zivot svojih identiteta i taj zivot naziva svojim zivotom.

Ono sto vazi na mikrokosmickom planu / unutar coveka/  na slican nacin vazi i za makrokosmos.
Sve sto jeste kreirano je Voljom Najviseg /Boga, ovog ili onog, Apsoluta ili koga vec/  i ljudsko bice nasavsi se u stvorenom nema niti moze da ima drugu funkciju nego da Sluzi to Najvise, Volju Najviseg.
Kao i u slucaju njegovih malih ja-ova i njemu je data Volja, njegova je, ali je ona tek deo Volje Najviseg. Kao sto su mali ja-ovi njegove sluge tako je i on sluga Najviseg. Kao sto njegovi mali ja-ovi u odsustvu JA umisljaju da su Gospodari tako i covek boraveci na horizontali, u polju sopstvenih identiteta i ne poznavajuci ni Sebe ni Vise, misli da je on
Gospodar. Ali kada se izmakne iz tog polja, krene vertikalom navise i pocne da spoznaje Bozansko shvata da mu nema druge nego da sluzi to Bozansko.

Zato se u moru raznoraznih duhovnih tehnologija Sluzenje javlja kao veoma mocna tehnika. Ali treba doci do nje. Jer pitanje je KO JE TAJ ko sluzi? i KOGA sluzi? i KAKO sluzi? I naravno  na pocetku mozda najvaznije  ZASTO sluzi?

https://bhaeravakaala.wordpress.com/2015/07/12/akcija-djelovanje-i-brahman/

O Volji, o Karma  yogi, o Predaji i Sluzenju.

Citat :

Gospođa: ''Ja se redovito prijavljujem na natječaje ali Boga molim da posao NE dobijem.''

nema veze s voljom, pica očito ima zdravstveno prek burze i nije joj priša zarađivat. a ono ispod 1.& 2. ,baca na volju za lupanjem prazne slame.

Citat :

Sama Karma Yoga se uči, nemojte pomisliti da je ovo moguće bez učenja, tako da svoju volju žrtvujete drugom čovjeku i budete spremni na niz zadataka koji vam uopće neće imati smisao, niz zadataka koji ćete ponoviti desetine puta i koji uopće nisu laki, smisleni, sve dok se u vama ne uništi bitnost onog koji radi ovu vrstu Yoge. Kako bi se u vama uništila bilo koja ideja o duhovnosti, sve što budete dobili kao zadatke biti će potpuno ne-duhovno. Kopanje kanala koji počinje od nigdje i završava opet u nigdje, građenje kuća koje ćete rušiti i premještati s jednog mjesta na drugo je Majstoru se odjednom ne sviđa mjesto kuće ili ste pogrešno stavili kamen ili ciglu na neko mjesto koje se njemu opće ne sviđa, kao u slučaju Milarepe. Ili ćete živjeti sa Majstorom, imati svoj posao, sve novce davati njemu, raditi za njega, a hraniti se i spavati tamo gdje vam on odredi. Ili ćete cijeli dan prati suđe koje je već oprano desetine puta jer se njemu ne sviđa položaj u kojem ste stajali dok ste prali suđe, itd. Sve ovo služi da se slomi vaša volja, da se slomi svaki logičan razlog uma koji želi Karma Yogu. Drugim riječima, ako ne zamrzite Karma Yogu niste spremni za nju.

Zar stvarno???

Pa meni ovo pomalo zvuči...  

Citat :

Postoji i niža zamjena, tj. stepenica ispod ovog najvišeg cilja Karma Yoge. To je voljni napor, ulaganje truda u rad bez smisla, bez vezivanja sa stalnim prisjećanjem i usmjerenjem na svjedočenje procesa u vama, svjedočenjem svega što se budi bez da se poistovjećujete sa tim. Fizički rad koji je pod tuđom voljom. Slamanje oklopa osobnosti i suočavanje sa svim nivoima koji će se probuditi slamanjem osobnosti, tj. njenih slojeva. Ali bez svjesnosti, usmjerenja na svjedočenje, bez umnog i emotivnog usmjerenja na čin koji radite, bez saradnje tri uma, tri centra, ovo nije moguće i daće pogrešne rezultate.

Fizički rad pod tuđom voljom? Pretpostavljam da takav rad MORA podrazumijevati postojanje druge osobe koja izdaje (lude) naredbe?

Citat :

Počnite sa veoma malim zadatcima. Beznačajnim, tako reći. Osjećajte Božansko u svemu što radite sa tim ciljem. A budite budni u sebi na sve što će se probuditi. Kada sjedite sa nekim tko vam se ne sviđa, tko izaziva sve moguće reakcije odustanite od sebe, vidite Najviše u tom čovjeku, žrtvujte svoju volju, samo-volju, i budite budni u pozadini na sve što će se javiti te bez analize, bez vezivanja za reakcije koje se pojavljujete namećite stalno ovu ideju sistemu. Bez borbe sa tim, vrijeme koje ste odredili, dajete ovoj ideji. Naučite prvo na jednostavnim, lakim situacijama kako da predate Najvišem ono što vaše tijelo i um čini, bez identifikacije sa procesima i samim činom. Ostanite ušutkani, tihi, budni u pozadini, svjesni, bez žaljenja, samo-sažaljenja, bez prihvaćanja bilo kojeg vezivanja za procese koji se dešavaju u vama, ali živi, puni snage koja dolazi iz svjesnosti i usmjerenosti emocijom na cilj koji je On Sam. Čak i da sam đavo dođe ispred vas u tom trenutku vi radite svoju praksu kojoj ste dali određeno vrijeme bez odustajanja, bez bježanja. Čak i ako smrt zakuca na vrata vi radite svoju praksu koju ste si dali. To će postepeno da vam da ukus o čemu se radi i koja je vrijednost ove prakse.

Znači u startu ja sam sebi ipak zadajem zadatke? Da li ti zadaci moraju biti u suprotnosti s onim koje je moj ego dosada činio, ili ne moraju?

Sedežničar je napisao/la:

Citat :

Sama Karma Yoga se uči, nemojte pomisliti da je ovo moguće bez učenja, tako da svoju volju žrtvujete drugom čovjeku i budete spremni na niz zadataka koji vam uopće neće imati smisao, niz zadataka koji ćete ponoviti desetine puta i koji uopće nisu laki, smisleni, sve dok se u vama ne uništi bitnost onog koji radi ovu vrstu Yoge. Kako bi se u vama uništila bilo koja ideja o duhovnosti, sve što budete dobili kao zadatke biti će potpuno ne-duhovno. Kopanje kanala koji počinje od nigdje i završava opet u nigdje, građenje kuća koje ćete rušiti i premještati s jednog mjesta na drugo je Majstoru se odjednom ne sviđa mjesto kuće ili ste pogrešno stavili kamen ili ciglu na neko mjesto koje se njemu opće ne sviđa, kao u slučaju Milarepe. Ili ćete živjeti sa Majstorom, imati svoj posao, sve novce davati njemu, raditi za njega, a hraniti se i spavati tamo gdje vam on odredi. Ili ćete cijeli dan prati suđe koje je već oprano desetine puta jer se njemu ne sviđa položaj u kojem ste stajali dok ste prali suđe, itd. Sve ovo služi da se slomi vaša volja, da se slomi svaki logičan razlog uma koji želi Karma Yogu. Drugim riječima, ako ne zamrzite Karma Yogu niste spremni za nju.

Zar stvarno???

Pa meni ovo pomalo zvuči...  

Trik je u tome sto se ne rusi Tvoja volja jer Tebe i nema tu. Ruse se samo  volje mnostva  identiteta koji cine tvoju licnost. Njih mozes da posmatras a sve sto mozes da posmatras nisi Ti.

Citat :

Fizički rad pod tuđom voljom? Pretpostavljam da takav rad MORA podrazumijevati postojanje druge osobe koja izdaje (lude) naredbe?

POstojanje druge osobe koja izdaje "lude" naredbe je mnogo zahvalnija situacija nego da te osobe nema. Um je strahovito lukav igrac.

"Karma Yoga je čista akcija koja vas ne uključuje. Vi ste samo sredstvo izvršenja akcije, čina, djela koji vaše tijelo izvodi, vaš um izvodi, vaša duša izvodi bez ikakve nagrade, bez želje da išta dobijete, bez da se prosvijetlite, bez da dođete do boga. Ako to možete onda možete raditi Karma Yogu. Težnje za Sevom (nesebično služenje) dolaze iz lukavosti kojom nešto želi da dobijete, nešto da zaslužite, sviđa vam se ta ideja jer podržava vašu nezrelost, sebičnost, želju za postignućem, bitnost, daje vam duhovnu vrijednost. Sve to, već u početku, ukida samu ideju Seve, Služenja. Sluga nema svoju volju. Sluga je sluga jer je rob. Ljudi sa idejom Služenja su oni koji žele da tome daju značenje koje to nema, koji žele da budu netko i nešto dok služe i to je novo stvaranje Karme, a cilj ove tehnike ili načina je upravo ukidanje Karme.

Bez Ideacije, tj. usmjerenja na Najviše, potpunog sagorijevanja ljudskog u nama, nema ni Karma Yoge. Dok u vama ne pukne sve što je krenulo raditi Karma Yogu, nema Karma Yoge. Kada ljudsko u vama pukne, kada odustane a vi dalje radite ono što ste naumili, bez žaljenja, bez pravdanja, bez smisla nećete iskusiti blagodati Karma Yoge."

Citat :

Znači u startu ja sam sebi ipak zadajem zadatke? Da li ti zadaci moraju biti u suprotnosti s onim koje je moj ego dosada činio, ili ne moraju?

Ako nemas Majstora pored sebe onda da.
Klasika je  uputstvo - "Voli ono sto ne volis a ne voli ono sto volis".

Citat :

Trik je u tome sto se ne rusi Tvoja volja jer Tebe i nema tu. Ruse se samo  volje mnostva  identiteta koji cine tvoju licnost. Njih mozes da posmatras a sve sto mozes da posmatras nisi Ti.

Za mene sve to izgleda JAKO zanimljivo i čak bih se usudio reći primamljivo. Barem onako kako čitam. I zaista to bi moglo i biti to (barem što se Karma Yoge tiče). Međutim, tu ima jedan mali *detalj* koji barem po meni predstavlja (ajde nazvat ću to) ''barijeru''. Naime, ta barijera se naziva briga za egzistenciju.

Ako ja svom majstoru dam svo svoje blago i kažem mu: ''sada čini s mojim novcem što hoćeš, ti si sada moj gospodar i ja ću slušati sve tvoje naredbe.''

No on može onda postupati bilo kako, pa i tako da sutra izdaje naredbe, a prekosutra ode zauvijek s mojim novcem. I ja onda počnem umirati od gladi. I šta onda?

Što hoću reći. Svi ti duhovni putovi hodaju, ali što onda ako se duhovni put počne ODJEDNOM naglo križati s tvojom egzistencijom? Što onda? Da li dok radiš Karma Yogu brineš i oko egzistencije ili je to jedino ono oko čega se ne brineš, nego samo imaš svoj neki cilj, a ono temeljno (egzistencija) ti je osigurano?

Ili s druge strane, ti najprije moraš nešto postići duhovno, da primjerice barem znaš da se smrti ne moraš nikako bojati, da ti je što se toga tiče svejedno i da zato volju moraš maksimalno usmjeriti na svoj cilj? Bez obzira o kolikom broju života/inkarnacija se radilo???

Jer pretpostavljam da je jedan od glavnih uvjeta taj da tvoja volja ne smije biti ničim suvišnim u tvojoj svijesti kontaminirana. ?


Volja je jako široka. Mi NE moramo TRENUTNO misliti o nečemu, a da i dalje dio naše volje odlazi na to o čemu trenutno ne mislimo. Na primjer, netko ima milijune dolara u banci. I jedan dio njegove volje je usmjeren na to ''kako je važno da ima toliko novaca da bude egzistencijalno osiguran'', te nerijetko misli na to i upravo zbog toga je duhovno u miru. Ta novčana sigurnost mu daje tu mirnoću u njemu jer je ''osiguran'', ali i dio njegove volje odlazi na to. Međutim, TRENUTNO, on ne misli na novce nego je primjerice usredotočen na zadatak vezan uz Karma Yogu. Kopa kanale koji počinju od nigdje i završavaju u nigdje, znajući da je materijalno osiguran. Međutim dok kopa kanale on nastoji ne misliti na novce nego na Karma Yogu. I zaista, TRENUTNO on je usredotočen na zadatak, ali svejedno ostaje činjenica da ima puno novaca u banci. Pitanje: Hoće li on uspjeti? To jest da li ti novci u banci njemu ipak predstavljaju teret ili ne na njegovom putu? A da s druge strane nema nikakve novce u banci i da besmisleno kopa kanale kako on uopće može to raditi ako zna da mu to ne donosi kruh, tj. ako zna da će uskoro od iznemoglosti umrijeti dok besmisleno kopa po zemlji?? Kako on dakle može raditi nešto besmisleno znajući da ne može cijelo vrijeme biti usredotočen na besmisleno kada njegove egzistencijalne potrebe itekako traže od njega da čini oko sebe smisleno da bi došao do kruha??

TO molim neka mi se razjasni. Jer lako je raspravljati o volji (činjenja stvari koje nemaju smisla) a da se pritom nitko ne dotakne pojma vlastite EGZISTENCIJE. Realnost je malo ozbiljnija.

U Bibliji primjerice piše ''Ne brinite što ćete sutra jesti ili piti, jer to rade samo pogani. Tražite Kraljevstvo Božje, a ostalo će vam se nadodati.'' No to Kraljevstvo Božje se očito nalazi u suptilnim odlukama, a s druge strane ovaj svijet je vrlo čvrst i tu baš nema suptilnosti. Ispada da netko mora jedino biti JAKKOOOO visoko duhovno da bi mogao živjeti po toj rečenici iz Biblije, a kamoli onda još paralelno s tim raditi Karma Yogu.

Citat:
Ako ja svom majstoru dam svo svoje blago i kažem mu: ''sada čini s mojim novcem što hoćeš, ti si sada moj gospodar i ja ću slušati sve tvoje naredbe.''
pretpostavljam štel si leona razbudit? :leont! ukoliko ti je potreban majstor tvoj put postoji samo kao tvoja iluzija, ako  majstora plačaš  oglušit češ- nečeš ćuti kad te put pozove!

Citat :
Trik je u tome sto se ne rusi Tvoja volja jer Tebe i nema tu. Ruse se samo  volje mnostva  identiteta koji cine tvoju licnost. Njih mozes da posmatras a sve sto mozes da posmatras nisi Ti.
hehehehe! kaj ti je? ko te fila s tim glupostima!! nije ti ni prijatelj ni učitelj!!

Sedežničar je napisao/la:

Citat :

Trik je u tome sto se ne rusi Tvoja volja jer Tebe i nema tu. Ruse se samo  volje mnostva  identiteta koji cine tvoju licnost. Njih mozes da posmatras a sve sto mozes da posmatras nisi Ti.

Za mene sve to izgleda JAKO zanimljivo i čak bih se usudio reći primamljivo. Barem onako kako čitam. I zaista to bi moglo i biti to (barem što se Karma Yoge tiče). Međutim, tu ima jedan mali *detalj* koji barem po meni predstavlja (ajde nazvat ću to) ''barijeru''. Naime, ta barijera se naziva briga za egzistenciju.

Ako ja svom majstoru dam svo svoje blago i kažem mu: ''sada čini s mojim novcem što hoćeš, ti si sada moj gospodar i ja ću slušati sve tvoje naredbe.''

No on može onda postupati bilo kako, pa i tako da sutra izdaje naredbe, a prekosutra ode zauvijek s mojim novcem. I ja onda počnem umirati od gladi. I šta onda?

Gurdjijev kaze da se radjamo sa Esencijom Bica koja  se tokom zivota  trosi na kreiranje mnostva nasih identiteta. Oni cine nasu Licnost koja vremenom obuhvati i prekrije nasu Sustinu. Licnost  postaje aktivna a nasa Sustina pasivna. Zato treba okrenuti smer i Licnost uciniti pasivnom a Sustinu aktivnom.

To sto pises su uobicajene dileme kroz koje su svi prolazili i prolaze.
Pitanje je samo ko ili sta je tu u dilemi? Da li nasa Sustina ili neki od identiteta nase Licnosti?

Ono sto drasticno menja situaciju je saznanje i iskustvo da postoji nesto  vrednije  od svih tih identiteta koji su tek tvoja kreacija a to si TI, TI SAM. TI JESI  i zahvaljujuci tome postoji sve sto postoji. Bez TEBE neme nicega. Sto god da ti se dogadja, u kakvoj god zivotnoj situaciji bio TI JESI. To u potpunosti menja pogled na zivot. Mozes u dzepu da imas i 1000 eura a mozes da imas i prazne dzepove. Za tvoj identitet npr. "oca porodice" je bolje da to bude 1000 ali za TEBE i jedna i druga situacija je samo tok dogadjaja.


"Što hoću reći. Svi ti duhovni putovi hodaju, ali što onda ako se duhovni put počne ODJEDNOM naglo križati s tvojom egzistencijom? Što onda? "

Kakva god bila tvoja egzistencija  ona je slika tvog duhovnog puta.  I kada pojma nemas o nikakvom putu ili cak duhovnost smatras najgorim nacinom za gubljenje vremena. To je neodvojivo.

"Volja je jako široka. Mi NE moramo TRENUTNO misliti o nečemu, a da i dalje dio naše volje odlazi na to o čemu trenutno ne mislimo. Na primjer, netko ima milijune dolara u banci. I jedan dio njegove volje je usmjeren na to ''kako je važno da ima toliko novaca da bude egzistencijalno osiguran'', te nerijetko misli na to i upravo zbog toga je duhovno u miru. Ta novčana sigurnost mu daje tu mirnoću u njemu jer je ''osiguran'', ali i dio njegove volje odlazi na to. Međutim, TRENUTNO, on ne misli na novce nego je primjerice usredotočen na zadatak vezan uz Karma Yogu. Kopa kanale koji počinju od nigdje i završavaju u nigdje, znajući da je materijalno osiguran. Međutim dok kopa kanale on nastoji ne misliti na novce nego na Karma Yogu. I zaista, TRENUTNO on je usredotočen na zadatak, ali svejedno ostaje činjenica da ima puno novaca u banci. Pitanje: Hoće li on uspjeti? To jest da li ti novci u banci njemu ipak predstavljaju teret ili ne na njegovom putu? A da s druge strane nema nikakve novce u banci i da besmisleno kopa kanale kako on uopće može to raditi ako zna da mu to ne donosi kruh, tj. ako zna da će uskoro od iznemoglosti umrijeti dok besmisleno kopa po zemlji?? Kako on dakle može raditi nešto besmisleno znajući da ne može cijelo vrijeme biti usredotočen na besmisleno kada njegove egzistencijalne potrebe itekako traže od njega da čini oko sebe smisleno da bi došao do kruha??"

Ako je ovom milioneru izvor sigurnosti lova u banci a ne Majstor onda verovatno nece uspeti. Mozda ce to muljanje i manipulaciju Majstor prepoznati i traziti  od njega da ode u banku, podigne i preda mu lovu.  Ili ce ga jednostavno najuriti i pustiti da ide i "uziva" u svom milionu.Ono cemu ga uci Majstor je mnogo vrednije od te love samo sto Majstor to zna a ovaj ne. Pitaj prima da li bi se za milion eura odrekao svog postignuca i ostatak zivota proveo kao dileja.

"U Bibliji primjerice piše ''Ne brinite što ćete sutra jesti ili piti, jer to rade samo pogani. Tražite Kraljevstvo Božje, a ostalo će vam se nadodati.''

To je to.
Bas je tako.
Sta ces bolje od ovoga?
Ali tek sa iskustvom dolazi Poverenje i Uvidi i sve se promeni i tada vidis koliko su istinite ove reci.

Sedežničar je napisao/la:

...
"Tražite Kraljevstvo Božje, a ostalo će vam se nadodati."

Hrist ili Krishna svejedno:

Gospodin Caitanya se pojavio pre 500g i smatra se da  je u on stvari sam Krishna.
Ljudi su dolazili kod njega sa zeljom da ih  primi za svoje bhakte.
Neke je primao, neke ne. I tako je jednom  kod njega dosao neki covek kome je Gospodin Caitanya /Krishna/ rekao da ne moze da bude njegov bhakta.
"Ali zasto?" - pitao je.
"Zato sto nisi verovao u mene i sto si isao drugim uciteljima i sledio druga ucenja. Zato ne mozes da budes moj bhakta." - odgovorio je Gospodin Caitanya.
"Dobro, ne mogu da budem tvoj bhakta ali kazi mi molim te kada cu te ponovo videti?"
"Videces me tek za deset hiljada zivota"
Na iznenadjenje svih covek je poceo da skace od radosti i da vice: "Videcu ga, videcu ga, videcu ga, videcu ga ..."
"Ti si istinski moj bhakta" rekao je Gospodin Caitanya.

Sedežničar je napisao/la:

...
No to Kraljevstvo Božje se očito nalazi u suptilnim odlukama, a s druge strane ovaj svijet je vrlo čvrst i tu baš nema suptilnosti. Ispada da netko mora jedino biti JAKKOOOO visoko duhovno da bi mogao živjeti po toj rečenici iz Biblije, a kamoli onda još paralelno s tim raditi Karma Yogu.

Meni se bas i ne cini da je ovaj svet  "vrlo cvrst" a ni tako velik kao sto mi se nekad cinio. I ne mislim da neko treba da bude JAKKOOOO visoko duhovno da bi mogao ziveti po toj recenici.

Pomenuo sam Gurdjijeva u predposlednjem  postu a sada sam naleteo na jedan njegov tekst, kratak i jasan:

Ponovno rođenje - Mr.G

Pročitiat ću nešto što je G. rekao prije mnogo godina:
Porazgovarajmo o poznatom tekstu (u Evanđeljima) koji govori o sjemenu koje mora umrijeti  da bi se ponovno rodilo: “Osim što zrno pšenice padne na zemlju i umre, ono samo umire; ali ako umre, donosi nove plodove.” Taj tekst ima više različitih značenja, i često se vraćamo na njih. Prvo što je potrebno jest znati principe na kojima počiva taj tekst i koji se u cijelosti mogu primjeniti na čovjeka.
Postoji knjiga aforizama koja nikada nije bila objavljena i vjerojatno nikada ni neće (...) U knjizi stoji: “Čovjek može biti rođen, ali da bi bio rođen, prvo mora umrijeti, a da bi umro, prvo se mora probuditi”. Dalje piše: “Kad se čovjek probudi on može umrijeti; kad umre može biti ponovno rođen”. Prvo pogledajmo što to znači “probuditi se”, “umrijeti” “ponovno roditi se”: to su tri faze koje se nadovezuju. Ukoliko se nastavi sa proučavanjem Evanđelja, vidimo da se često spominje mogućnost “ponovnog rođenja”; spominje se neophodnost da se “umre”; nebrojeno puta se naglašava potreba “buđenja”.... “Bdijte, jer neznate koji je sat” i slično. Te tri mogućnosti koje ima čovjek, buđenja, umiranja i ponovnog rođenja, nisu stavljene u ovisnost jedna o drugoj. Pa ipak to je kompletna poanta. (...)
Već smo dovoljno govorili o značenju biti “rođen”; to se odnosi na početak novog rasta Suštine - početak formiranja idividualnosti, početak pojavljivanja jednog nedijeljivog Ja. Ali da bi to postalo moguće, ili barem da bi se otvorila mogućnost za takvo što, čovjek mora umrijeti, to jest, on se mora osloboditi od tisuća manjih ili većih povezanosti i identifikacija koje ga drže na mjestu na kojem je. On je vezan i ovisan o svemu u svom životu, vezan maštom i imaginacijom, vezan svojom glupošću, vezan za svoju patnju; vezanost za patnju je vjerojatno najjača od svih vezanosti. On se mora osloboditi od svih tih vezanosti i ovisnosti. Ta vezanost i ovisnost održava na životu tisuće beskorisnih malih “ja” u čovjeku. Ta mala “ja” moraju umrijeti, kako bi se omogućilo da veliko, istinsko Ja bude rođeno. Ali kako da ona umru? Ona ne žele umrijeti. U ovom trenutku mogućnost probuđenja dolazi da pomogne. Probuđenje znači shvaćanje vlastitog ništavila, to jest, vlastite potpune i apsolutne mehaničnosti, vlastite potpune i apsolutne bespomoćnosti. I to shvaćanje mora nadići puko filozofiranje riječima. Potrebno je osobno se uvjeriti u to, jednostavnim, čistim i konkretnim činjenicama. Kad se čovjek počinje upoznavati, u sebi počinje vidjeti gomile stvari koje ga počinju strašiti. Sve dok čovjek nije prestrašen samim sobom, on ne zna ništa o sebi. Tek tada može odlučiti da sve to odbaci, zaustavi i prestane sa tim. Ali, koliko god se trudio da to učini, on osjeća da to nije u stanju, da sve ostaje onako kako je prije i bilo. U tom trenutku počinje shvaćati da je nesposoban, bespomoćan i ništavan. Ili, sa druge strane, kada počinje upoznavati sebe, čovjek počinje shvaćati da ništa što ima nije njegovo, tj. da je sve što je smatrao svojim, njegovi osjeti, pogledi, misli, uvjerenja, navike, pa čak i mane i poroci, pokupio negdje uz put. Ukoliko to osjeća, javlja se osjećaj ništavila i u tom osjećaju ništavila on vidi sebe kakav jest cijelo vrijeme, nikada više to ne zaboravljajući. Ta kontinuirana svijest o vlastitom ništavilu i bespomoćnosti u jednom trenutku dat će mu hrabrosti da “umre”, da u njemu “umre”, ne samo mentalno ili u njegovoj svijesti, već “umre” u stvarnosti, odricanjem od svega i zauvijek svih onih aspekata koji su ili nepotrebni za njegov unutrašnji razvoj ili ga usporavaju. Ti aspekti su u prvom redu lažno Ja, a iza njega slijede sve fantastične imaginacije o vlastitoj “individualnosti”, “volji”, “svijesti”, “mogućnosti da čini”, sve njegove snage, inicijative, odluke i td.

Citat :

...Ta kontinuirana svijest o vlastitom ništavilu i bespomoćnosti u jednom trenutku dat će mu hrabrosti da “umre”, da u njemu “umre”, ne samo mentalno ili u njegovoj svijesti, već “umre” u stvarnosti, odricanjem od svega i zauvijek svih onih aspekata koji su ili nepotrebni za njegov unutrašnji razvoj ili ga usporavaju. Ti aspekti su u prvom redu lažno Ja, a iza njega slijede sve fantastične imaginacije o vlastitoj “individualnosti”, “volji”, “svijesti”, “mogućnosti da čini”, sve njegove snage, inicijative, odluke i td.

Ako je baš sve to nabrojano nepotrebno za unutrašnji razvoj, je li onda i sam aspekt ''unutrašnjeg razvoja'' nepotreban za njegov unutrašnji razvoj?

Sedežničar je napisao/la:

Citat :

...Ta kontinuirana svijest o vlastitom ništavilu i bespomoćnosti u jednom trenutku dat će mu hrabrosti da “umre”, da u njemu “umre”, ne samo mentalno ili u njegovoj svijesti, već “umre” u stvarnosti, odricanjem od svega i zauvijek svih onih aspekata koji su ili nepotrebni za njegov unutrašnji razvoj ili ga usporavaju. Ti aspekti su u prvom redu lažno Ja, a iza njega slijede sve fantastične imaginacije o vlastitoj “individualnosti”, “volji”, “svijesti”, “mogućnosti da čini”, sve njegove snage, inicijative, odluke i td.

Ako je baš sve to nabrojano nepotrebno za unutrašnji razvoj, je li onda i sam aspekt ''unutrašnjeg razvoja'' nepotreban za njegov unutrašnji razvoj?

I da i ne.
Sve zavisi iz kog ugla gledas i od prakse koju radis.
U svakom slucaju korisno je preispitati koji je to deo u nama koji tezi unutrasnjem razvoju,, koja su njegova ocekivanja, ciljevi Kada ga nadjes i preispitas onda mozes, onako usput, da prispitas ko je taj koji je vrsio to preispitivanje.

Što čovjek vidi oko sebe? Vidi objekte. A vidi li sile koje djeluju među objektima? Ne vidi, ali može na temelju odnosa među objektima najprije dokučivati sile, a potom i proučavati fizičke sile. A što kada dođe misao? Čovjek vidi sadržaj misli i bavi se sadržajem misli. A vidi li čovjek silu koja stoji iza same misli? Vidi li čovjek onu silu koja podržava to da sada uopće misli o tome o čemu misli? Vidi li čovjek onu silu koja mu je prilijepila tu misao na njega? Tu silu čovjek nikada nije vidio, ali se zato stalno bavi s mislima. Koliko ljudi su uopće čuli o tome da postoji sila zbog koje im je trenutno nametnuta određena misao? Sila bez koje uopće ni ne bi imali tu misao (koja ih mori)? Može li sa ta (duhovna) sila dokučiti?

Misao je obična projekcija, platno pred očima, prazna plahta, ali kako to da se čovjek toliko lijepi za tu plahtu? I dapače još misli da je ta plahta problem? Jer mi često kažemo:

''Onaj događaj je bio užasan.''
''Gle ona osoba je problem!''
''Ona situacija bi mogla biti problematična.''

I tako cijeli životi prolaze. Stalno vidimo nekakve ljude, objekte, pojave i vidimo ih kao ''probleme''. I etiketiramo ih kao probleme. Jesmo li se ikada upitali bi li mogla postojati neka univerzalna sila koja stoji iza tih problema? Univerzalna sila koja je zajednička svim tim ''nepoćudnim pojavama'', a naravno da je nevidljiva (jer svaka sila, pa tako i fizička sila je sama po sebi nevidljiva)? Nije li baš toj sili cilj da nas uvjeri da nam je uvijek nekakav objekt u našoj svijesti kriv (bila to osoba, ili pojava, ili čak i ''obična'' misao kao objekt), a da nikada samu tu negativnu silu ne vidimo, a kamoli okrivljujemo (a koja je u biti JEDINA uvijek kriva, koja je u biti jedan jedini pravi neprijatelj, a iz koje proizlaze stotine fantomskih, lažnih ''neprijatelja'' i stotine lažnih fantomskih ''problema'')? Vidite ta sila je za mene zla volja. To je zla volja i ona radi sve samo da nikada na nju ne pokažemo s prstom (nego uvijek na neki objekt bio on fizički ili bila to misao). Ona krade životnu snagu i stalno se bori protiv nas, zavađuje nas i nastoji nas uvjeriti da je neki objekt izvana kriv, ali da nikada nije ona kriva. Dapače, ona radi sve da mi nikada ni ne pomislimo na nju. Da nikada ni ne pomislimo da ona kao takva uopće postoji. Ali zato nastoji da stalno mislimo na to ''što će drugi misliti o nama'', ''što ako se ono dogodi'', ''da pazimo što kažemo ne bi li nam se ono dogodilo'', ''da se prisjećamo s vremena na vrijeme što nam je ona osoba krivo napravila i da tome brižno i opetovano poklanjamo pažnju'', ''da strepimo na reakcije drugih'', ''da očekujemo onakvo ponašanje one osobe'', ''da računamo na onakvo (ne)odvijanje prirodnih pojava'', ''da uvijek imamo lijepu, a ne ružnu misao kao sliku u sebi, inače smo krivi za to, to i to'', ''da pazimo da nam ne bane, da nam ne izroni, ili da nas ne zaskoči ona misao'', ''da uvijek donosimo ocjene ovisno o ishodima i u vezi ishoda izvana'',  ''da mi ovisimo o tim ishodima (izvana)''... (sve to pod navodnicima nas ta zla volja stalno i opetovano potiho uči šapćući nam to sve u uši (zla volja kao sila koju nikada ne vidimo niti smo je svjesni, a koja onda je jedini pravi glavni operator iza tih misli, ona jedina stvarno djeluje))

Jer samo SILA djeluje na objekte i mijenja objekte. Sila uzrokuje dinamiku. Objekt kao objekt je STATIČAN (nirvana) i statika sama po sebi ne može ni po definiciji stvarati probleme. Samo ono što je DINAMIČNO može stvarati probleme. Ali dinamika nije redoslijed statičnih slika u obliku filma, nego ono (nevidljivo) što miče objekte, što forsira slike, što lijepi i zaljepljuje projekcije i drži priljepljenim projekcije. E ali to nevidljivo nitko ne vidi baš zato jer je nevidljivo. Pa se baš zato stalno čini da s obzirom da je nevidljivo da ''nije ni stvarno'' (i da ''očigledno ne postoji''). A itekako postoji, kao što sile koje ne vidimo stalno i sada djeluju.

Misao može biti kao slika prisutna, kao RASPORED BOJA ili redoslijed rasporeda boja (u obliku filma) ali o nama ovisi je li taj film na snazi ili nije; ili pak misao ne mora ni biti prisutna a da nam i dalje nije dobro, da smo i dalje bolesni. Tu ne igra dakle više ulogu koja misao je prisutna  nego kakva je volja na snazi, koje polje sila trenutno djeluje. Ustvari to (nevidljivo) polje sila treba dovesti u red.

A to se može, jer postoji tehnika kod koje djeluješ na to polje sila, gdje osjećaš silu, gdje ti (praktički) jesi sila. To je ona sila koja ne ovisi o vanjskim ishodima.

Sedežničar je napisao/la:

...
A to se može, jer postoji tehnika kod koje djeluješ na to polje sila, gdje osjećaš silu, gdje ti (praktički) jesi sila. To je ona sila koja ne ovisi o vanjskim ishodima.

Mozes li da opises tu tehniku?

''Naprednije'' Namještanje (Einstellen) – koje podrazumijeva vrlo dugo iskustvo s tehnikom Namještanja, kod koje već imaš sve ili većinu toga transcendentirano, samo možeš osjećati sile po sebi. Onda kada se čini da bi bilo što ometalo – samo kratka provjera sila i sve je u normali... (više se uopće ne brineš ni koje su misli jer na iste ne reagiraš) Već samo to osjećanje više snage - blokira svaki pristup negativne volje.
Poseban je učinak toga ako dok primaš silu/snagu u sebe, paralelno ideš s ciljem da pomogneš, onda možeš još više… Barem sam ja više puta tako iskusio. (jedino stvari mogu postati suptilne, zato je i potrebno iskustvo)
Ono što je zanimljivo je da dok to radiš ti jednostavno činiš, ti daješ, ti samim time polako prestaješ ovisiti o vanjskim ishodima i slučajevima… Na primjer tebe više ne zanima nužno kakav je onaj kome pomažeš (je li dobar ili loš), ti si umjesto toga usredotočen na silu/snagu kojom djeluješ…
I ima jedan paradoks, ti djeluješ prema van, isijavaš, a ustvari primaš...


Ako treba detaljnije, opisivanje unutarnjeg stanja se svodi na dvije bitne stvari:

1) PRVA: Nema zla! Sve ono što bi svjetovno glasilo kao ''zlo'' su samo apstraktni intenziteti i projekcije. Dakle nijedan dio tvoje volje ne smije imati baš ništa zajedničko sa zlom. Zlo kao takvo ne smiješ ničemu izvana pripisivati, naročito ne obliku. Najdalje što smiješ reći je da postoji privremeni nesporazum ili trenutno nerazumijevanje nečega, ali ne ni zlo, ni bol. To je jedna stvar.

2) DRUGA stvar: Strogo razaznavanje dolazne misli od odlazne, ne poistovjećuješ se ni s jednom dolaznom, a moć vidiš isključivo u potencijalu iz i kroz sebe. Ne oslanjaš se ni na jedan oblik u svjetovnom svijetu. Ali stalno si (otvorenih dlanova) otvoren za prijem Dobre snage. Nakon dugih i upornih radnji, spoznaš da osim ovih zemaljskih poluga/udova, postupaš po još nečemu (nevidljivom). I onda uviđaš da takvo postupanje stvara potencijal. Ti uviđaš da ono što si mislio da si ti, su samo bile nakupine slika, riječi i projekcija, lijepog, mekog osjeta te ugodne uspomene i dobre želje za onim sutra, a da ustvari ti nisi to nego neiscrpan potencijal, neiscrpna sila koja zrači i odašilje cijelo vrijeme.

Što se samih ''detalja'' tehnike tiče, to je suptilno kopanje rudnika, pri čemu rudnik nije materijalan, rudnik su sile koje prolaze kroz tebe. Ti u takvom rudniku se upoznaješ s *materijom* koja kroz tebe djeluje. Sve dalje ovisi o snalaženju u tom rudniku. Pasivnost (transcendentiranje) i aktivnost (djelovanje) su ovdje igra svjetla i sjene i to je najdalje što mogu reći (nemojte me samo pitati više o ovome).

Polje sila je kao stvoreno za one zalutale duše koje se u svom padu odluče poistovjećivati s objektima. Sile ruše objekte kao što vjetar ruši kulu od karata. Tako da ovom tehnikom ti dakle izbjegavaš svaku identifikaciju s objektima, a istovremeno DJELUJEŠ u ovome svijetu! TO je ključ ove tehnike! Jer sile djeluju kroz prostor i onda se automatski i gubi ona identifikacija sa svojim zatvorenim tijelom ograničenih dimenzija, visine ca. 180 cm. No s druge strane tijelo ostaje tijelo i ne rješavaš ga se, a nije ni cilj ga se riješiti!

Zanimljiva spoznaja u ovome je da nakon smrti ti samo gubiš zemaljske udove, ali one više poluge, s njima nastavljaš u onoj poziciji u kakvoj su bile u trenutku smrti. Te više poluge, viši udovi, s njima nastavljaš dalje i dalje isijavaš Dobro, i dalje zračiš Dobro i tako uopće ne ovisiš čak ni o kakvim zemaljskim oblicima, a kamoli naročitim (''opasnim'') ishodima na Zemlji, a ujedno osjećaš trajnu radost!


Međutim, test je u tome što dok živiš ujedno i gladuješ, trpiš ''bolove'', različite napade, i sl. Plaćaš račune... Pored (ružnih) misli osjećaš i neugodne intenzitete na tijelu, i to te može skrenuti s kolosjeka ako iznutra poklekneš pred takvim izazovima. Ovo ''iznutra poklekleš'' to se izvana ne može vidjeti. To je jedino skretanje s kolosjeka na način da povučeš neispravnu polugu. Jer mi za vrijeme života ne povlačimo samo naše materijalne zemaljske udove.