Labirinti

Dakle, tražim nekoga tko bi mi ukratko napravio recenziju knjige Adriana Predraga Kezele: “LABIRINTI i njihove tajne”

Kopala sam po stranicama http://nebeskilabirinti.org i moram priznati da me zainteresiralo, a s obzirom da zbog malenog ne stignem pročitati ni strip, zanima me može li mi netko napisati nešto više na ovu temu te da li je sudjelovao u izgradnji kakvog od navedenih labirinta.

Citat :

... Labirint je riječ koja sama po sebi izaziva zbunjenost. Kao oblik, odnosno obrazac, labirint je star najmanje četiri tisuće godina, a vjerojatno i mnogo više. Od najpoznatijeg Kretskog labirinta, onog ucrtanog u njihove novčiće, preko mnogih labirinata Stare Europe, ali i Amerike i Azije, labirinti su se danas raširili svijetom. Grade ih kao ukras, ali sve više kao sredstvo okretanja k sebi i otkrivanja unutarnjih zakona svijesti....
...Primjena raznih labirinata može poboljšati kvalitetu života pojedinca i cijele zajednice, od stvaranja unutarnje ravnoteže, povećanja razine energije i iscjeljujućeg djelovanja na tijelo pa sve do skladnog utjecaja na krajolik i prostor u kojem se labirinti nalaze.

Labirinti su neke vrste inicijacijska putovanja u malom, čitala sam o tome u knjizi o katedrali u Chartresu. Oni u krajoliku mogu pojačati energetske točke mjesta na dobrobit svih, ako se ispravno postave. Svatko može imati neke koristi ako prolazi kroz takav labirint, no vjerojatno bi u njega trebalo ući spreman i bar dijelom u meditativnom stanju, po mogućnosti u grupi. Ona knjiga o katedrali u Chartresu je bila naizgled suhoparna ali odlično napisana. Čini se da su prave gotičke katedrale sagrađene na točno određenim mjestima i ništa u njima nije slučajno. Autor knjige tvrdi da su one bile neke vrste pojačala za energije zemlje, a služile su zapravo za inicijacije, točnije za ubrzavanje duhovnog razvoja svakog pojedinca koji bi u njih ušao. Od stupnja razvoja ovisio je onda i mogući napredak. Labirint je dio te priče.

Da ipak dodam mali offtopic o gotici koja je moja velika ljubav otkako znam za svijet oko sebe. Prije dvadeset i nešto godina provela sam dva tjedna u Bourgesu, francuskom gradiću tristotinjak kilometara južno od Pariza. Taj mali, jako lijepi grad ima nevjerojatnu gotičku katedralu koja je na mene ostavila vrlo jak dojam. No bilo je to puno više od dojma - sve slobodno vrijeme provela sam tamo i nisam znala što me u njoj više privlači - kamenje od kojeg je sagrađena, prekrasni vitraži, pogled s tornja... Naprosto se nisam mogla maknuti od tih preljepih kamenih lukova koje sam često gladila rukom pazeći da me nitko ne gleda. I sad dok to pišem osjećam njihovu prijatnu zrnatu strukturu pod prstima, kao da je jučer bilo. Onda sam mislila da je u pitanju svojevrsna glad za lijepim, jer iza mene je bilo nekoliko jako teških i neujednačenih godina. Danas vjerujem da je bilo puno više od toga.
Moram samo naglasiti da me katedrala nije uopće privukla kao sakralni objekt jer sam u to vrijeme bila u takvoj fazi da se to nalazilo pri dnu moje ljestvice zanimanja.

Da se iskupim za gornji offtopic uploadala sam sa svog računala neke slike sa Zagrebačkog Jaruna:



Čak sam i ploču uslikala:



I da se bolje vidi, iako možda nije potrebno:

2003.? A ja ga nikada nisam vidjela... Gdje se točno nalazi?

PS. Nisi se trebala iskupljivati za tako lijepo iskustvo. Ono bi se u svaku temu dobro uklopilo

Nalazi se s jugoistočne strane Jaruna. Ideš od Aquariusa prema Savi i samo pratiš obalu, na slici gore vidiš suprotnu obalu koju sigurno poznaješ - cestu uz veslačku stazu.

Lavirint je simbolika za putovanje ka samom sebi, do centra sebe, do svog Sopstva i prica o ujedinjenju sa njim je prica o Minotauru... *