Ubojstva

Od Veljače,Februara 2007 godine gospodnje do danas se nesretnim slučajem udesilo mnogo ubojstva, samoubojstva i pokušaja oboje.
Je li je to normalno bilo i inače ili je to sad samo zbog medija ili stvarno sve više i više se međusobno ubijamo?

I jedno i drugo.

Daj stavi normalan datum, nemam pojma o kojem razdoblju je riječ

Je li ovako OK?

Sad je svima razumljivo, nadam se

OK

Sumnjam da bi se ubojstva mogla nazvati "nesretni slučaj"... To bi značilo da se nešto dogodilo slučajno, a obično su ipak takva djela itekako planirana. Mislim da su mediji u velikoj mjeri tome doprinjeli, ali i društvo u kojem živimo (glad za novcem, materijalnim, pohlepa, očaj, siromaštvo, ljudi se sve više udaljavaju...). Pouzdano znam da mediji imaju velik utjecaj na samoubojstva. Dok sam radila kao urednik, ne jednom smo imali situaciju da bismo npr. objavili kako je branitelj počinio samoubojstvo, a onda bi se u nekoliko dana zaredao crni niz... Dobiju inspiraciju, dodatni poticaj

mogu reći da je davnih godina prije rata bilo manje ubojstava,
razbojništva i samoubojstava. jeste da mediji nisu bili toliko jaki ali
za neke informacije tipa šta se dešava u tvom gradu i ne trebaju
mediji.
zašto je onda bilo manje toga?
jednostavno zato što
nije bilo toliko klasne razlike. uglavnom je večina bila srednji sloj,
radnici... radno mjesto je bilo sigurno, rijetko tko je dobivao otkaz.
školovati djecu nije bio takav izdatak kao danas jer su škole bile
besplatne. mirovina je bila osigurana, zdravstvena skrb....

a sad, sad su nove vrijednosti u modi. statusni simboli, ostvarenje
hrvatskog sna i svatko ga pokušava dosegnuti. stvara se privid putem
reklama da je to lako postići...i ljudi kao omamljeni dižu kredite koje
ne mogu vratiti. bave se mutnim, mafijaškim poslovima u kojima je
jedina vrijednost novac. tone se sve dublje, nervoza je oko nas i
postajemo laki na okidaču. za koju godnu ćemo stvarno moći reći da smo
dosegnuli "američki san" sa svojim tamnim stranama.

Hrvatski san!?

Sad neka mi netko kaže da ove zadnje godine nismo proklet narod. Pa matere mu, stvarno

Učenik sedmog razreda osnovne škole M.C. (13) objesio se na tavanu obiteljske kuće u Čačincima nedaleko od orahovice, piše 24sata.

Dječak je Prva dva školska sata u petak dječak je bio na nastavi, a tijekom školskog odmora napustio je školu i poručio školskim kolegama da mu čuvaju torbu. S obzirom da Kako se učenik nije vratio na nastavu, za njime su organizirali potraga po školi i oko nje, a jedan od nastavnika nazvao je dječakova djeda i zamolio ga da provjeri nije li dječak kod kuće. Djed jeunuka pronašao mrtvog na tavanu obiteljske kuće.

Policija istražuje uzrok samoubojstva dječaka koji je s jednim starijim i mlađim bratom živio u situiranoj obitelji, a u obitelji tvrde da dječak ni s čime nije pokazivao da bi se mogao ubiti

e meni tkvi slucajevi nisu jasni... ajde kada se ubije covjek od 60 godina. dojadio mu život pa ajde al dijete od 13... šta može dijete koje ni snovnu nije završilo znat o životu. mislim zna al šta bi se trebalo desit u toj mladoj glavi da napravi nešto takvo... vjerojatno utjecaj okoline ili nešto

Meni je sve to sumnjivo, čudno i bizarno. Što se događa u našem društvu.

ma i meni je cudno. neznam što se mora desit da se tako okrene cijeli svijet djetetu od 13 godina. isto ko one dvije curice koje su se bacile... nije mi jasno

Vrlo čudno...

Aleksandar Veliki je napisao/la:

Vrlo čudno...

...nešto je u zraku

malenaivi je napisao/la:

Aleksandar Veliki je napisao/la:

Vrlo čudno...

...nešto je u zraku

ili u zemlji


ili u ljudima

novi misterij

birdy je napisao/la:

novi misterij

ovo treamo premjestiti u misterije pa pocet odgonetat to

Ok
03.03.2008. Učenik 7. razreda se samozapalio.
04.03.2008. Učenica 8. razreda se objesila


Ma šta sam samo ja tu lud ili vi ovo ne vidite, čujete, osjećate?

Mislim da tema ima nepotpun naslov.

Ubojstva samoubojstva, nasilje, rastave brakova... sve negativne društvene pojave povećavaju se kad nastupi loše razdoblje za neko društvo, a poratna razdoblja recesije su tu statistički dokazano takva. Blagostanje prikriva probleme. Nije da ih nema, samo su manje izraženi a i manje vidljivi. Sjećam se kad smo iz relativne sigurnosti koju je socijalizam bez sumnje pružao običnom lojalnom građaninu u pogledu školovanja, radnog mjesta, mirovine i ostalog u ovo u čemu smo sad - trebalo je onda vidjeti gomilu "misterioznih" stvari koje su se počele pojavljivati u svakodnevici

Sve u svoje vrijeme. Možemo se samo nadati da će stvari krenuti na bolje.

Ali mene je strah da će nam narod otići u kukuruz ako ovako nastavi.

Kako objsaniti da se jedan učenik 7. razreda zapali,
ili učenica 8. objesi, a prije niti mjesec dana još jedan učenik 13 godina objesi.

KAKO?

Nikako u paketu. Svaki slučaj ima svoju pozadinu, povijest i sve ostalo u što ne mogu ulaziti jer ne znam.

Svatko od nas treba održavati što višu razinu vlastitog duševnog i duhovnog zdravlja (kako - to je opet individualno i mislim da je naša dužnost time se pozabaviti) Kad su pojedinci zdraviji i društvo će biti zdravije.

Kako da pojedinci budu zdraviji, kad se danas djeca, mladi susreću s neizvedivim ciljevima.

Npr. (netko će reći kako to uvijek spominjem, ali kad mi je taj primjer jako poznat)

Kako biti dobar u školi, završiti fax, naći dobar posao i pritom dovoljno zaraditi za stvoriti familiju.

Kako da netko s 20 godina vozi BMW?

Kako biti zdrav, kad ti se kao mladom i neiskusnom nude većinom stvari koje te kao pojedinca isprazne i putem kojih postaješ izvor zarade za druge.
Tu spada alkohol, droga, loše društvo.

Koliko samo ima ljudi koji bi za svoj položaj u društvu ubili?
Mnoštvo.
A kad bolje pogledaš taj isti nema nikakav položaj već je rob onog na piramidi kat više.

Što da kažem? Ne znam. Ali znam da ovo nije baš normalnije.

Kažem da ne gledaš druge nego da kreneš od sebe. Ne zato što će ti to donijeti trenutno blagostanje, tebi i tvom narodu, nego zato što je to JEDINO što MOŽEŠ učiniti. I time sam rekla sve što sam mislila reći.

Lijepo.

Ali ja se volim okrznut o ovo stanje danas.
Svi plaću da nemaju ništa. Ja ne kažem da nemam ništa, ali imam skoro pa nešto. Nisam nezadovoljan time, niti sam prezadovoljan.

Mogu pitat moje frendove o čemu razmišljaju. Evo par odgovora:

Kako se napiti u subotu.
Kako se napiti u petak.
Kako se napiti u četvrtak.

U stvarno progres. Majke mu.