psihologija kao struka - profesionalni psiholozi

Kakvo je vase misljenje o psiholozima, jeste li ikada posjecivali nekog, mislite li da se radi o budalastinama ili psiholozi stvarno mogu pomoci ljudima sa njihovim problemima, kakvi su vasi opceniti dojmovi o ovome.. i tako to..

ugl, ja mislim u zagrebu na psihologiju na jesen (ako upadnem) pa me, eto, bas zanima kakav je stav drugih o tim stvarima opcenito!

Mislim da ako netko ima osjecaj za druge...empatiju...ono nesto...onda moze pomoci drugima...ako nema onda mu ni tri fakulteta ne mogu pomoci...

Da potrebna je empatija a i sluh pacijenta kao zelja za pronalazak resenja,srz problema,realnu volju ka promeni i poverenje u psihoanaliticara.
Sada postoje dva pojma:psihologija i psihoanalitika koji se negde susrecu ali su u biti razliciti.
Struka psihologa je veoma zanimljiva i blagodarna,zato mislim da treba imati jednu malu dozu empatije i veliku neutralnost jer se resava i pomaze pacijentu u njegovom problemu tako da ako se resava i pomaze empatijom kao da je to nas licni problem to na duze staze moze imati kontra-efekat u pacijentu.

pa da, uvijek se mora zadrzat odredena distanca i objektivnost, inace zeznemo i sebe i pacijenta.. al covjek se na to navikne. uostalom, na taj nacin mozda i najbolje mozes pomoc nekom tko ima problema, objektivnim pogledom.

e, da, podpitanje! Usput, što mislite o onom 'američkom trendu' kod bogatijih ljudi da svatko ima svog privatnog psihologa, za razgovor o problemima i sl.?
Po meni je to ipak malo previše, pokazatelj kako se udaljavamo jedni od drugih, jer ti ljudi očito nemaju s kim razgovarat, nemaju prijatelja.. Ako netko ima nekih stvarno ozbiljnih problema, onda je to već druga stvar..

Vladimir je napisao/la:

Da potrebna je empatija a i sluh pacijenta

Kaže se klijenta,ne pacijenta.Pacijent je bolesnik
Svi psiholozi i privatni psihijatri 'stranke' zovu klijentima
'nova škola'

Koji fuckeri.

Velika većina psihologa "odrađuje" posao po stavkama, naučeno, bez pravog udubljivanja u konkretan slučaj... i to je tužno. Čast retkim izuzecima. *

U Americi psiholozi žive ko bubrezi u loju. Tamošnji način života je takav da ljudi više ne znaju gdje im je glava, gdje rep, a za svaku sitnicu traže pomoć psihologa koji im tretmane dobro naplaćuju. Čak je i "IN" ići kod psihologa...
A kod nas taj pojam još nije dobro poznat. Obično se stavlja znak jednakosti između psihologa i psihijatra, pa se smatra da je svatko tko odlazi psihologu duševni bolesnik. Također, ljudi koji primjerice imaju problema sa anksioznim poremećajem u nas odlaze kod psihijatra koji ih napuni lijekovima o kojima na kraju postanu i ovisni. A većini bi bilo dovoljno nekoliko kvalitetnih razgovora sa osobom koja ima razvijen osjećaj za druge, odnosno dobrim psihologom (priklanjam se mišljenju većine koja kaže da psihologu nije dovoljna samo diploma već je potrebna i visoko razvijena senzibilnost za tuđe probleme, sposobnost slušanja i slično).

zapravo, to me donekle privuklo bas zbog problema kod jedne prijateljice, pa je ona isla u psihologice, i stvarno joj je jako pomogla.. s vremenom.

ja se manje bojim pretjerane objektivnosti, a puno vise pretjeranog vezivanja uz pacijenta, sto se tog dijela tice, a ni to nije dobro nikako..

I kako ti je na fax?

Silver vec jako dugo nije bio na forumu...hmmm...sad kad vidim ovu temu ko zna...mozda se upisao na zeljeni fax i puko na zivce Salim se naravno

Nek dodje da ga ljecim

Malo stara tema, ali želim svejedno odgovoriti.

Obožavam slušati druge i pričati sa drugim ljudima, ali zasad ne želim nikome davati savjete jer ipak nemam još diplomu u rukama. Psihologija je jako zanimljiva, samo mi je žao što zbog 30% njih u npr mojoj generaciji na faksu uopće nisu za psihologiju. Dosta sam puta pričala sa tim studentima i rekli su kako ih to uopće ne privlači. Na psihologiji su jer su čuli da je to dobro plačen posao izvan Lijepe naše. Upravo zbog takvih osoba psiholozi su viđeni kao osobe koje prodaju maglu... To je tužno. Često nas na faksu studenti sa drugih studija nazivaju raznim imenima, ili nas zezaju jer jedino naš odsjek na faksu ima tepih (kao, pokušavamo nešto reći sa tim) ili često se može čuti da su upravo psiholozi psihopati i slično.
Svi mi imamo dozu psihologa u sebi. Samo što neki ljudi ili nisu sposobni sami si pomoć ili imaju doista velike probleme. Upravo tu psiholozi upadaju. Kaj se tiče američkog trenda kod bogatih ljudi - to je presmješno. Ići kod psihologa stalno, za trajanje svog života, mislim da i nije baš normalno... :S
Čovjek ponekad treba pomoć druge osobe, ali se mora naučiti sam prevladavati svoje probleme. Čovjek se sam mora izgraditi,ojačati. I sebe iznutra kao i onaj "štit" oko sebe.
Barem ja tako smatram.