Naše školstvo

Svi znamo kakvo ono jeste. To su škole bez duše, gdje je malo kome stalo do samih učenika, naročito od 5. razreda pa dalje. Sve se odvija kao na traci a često se učenici etiketiraju kao lažljivci i huligani. Imala sam prilike takvo što slušati na roditeljskim sastancima od strane razrednika. Škole su postale učilice a odgoj se u potpunosti zanemario.

Imam prilike vidjeti svakodnevno i drugačiji pristup učenicima i znam da je moguće napraviti u školi jednu sasvim drugačiju atmosferu gdje su učenici osobe i brine se za njihove potrebe, tako da su nastavnici osim što prenose znanje po programu i odgajatelji i zamjena za roditelje. Radi se o školi za djecu s posebnim potrebama i ja tu školu zovem "normalna škola" za razliku od ove obićne. Osim toga što je sam pristup nastavnika u tim školama drugačiji dešava se i to da je pristup učenika prema učeniku drugačiji. Toliko pažnje za svoje razredne i ne samo razredne prijatelje, je rijetkost vidjeti u tzv. normalnim školama.

Mene zanima vaše mišljenje o tome što bi trebalo izmjeniti u tim našim školama a da one budu po mjeri učenika? Što dodati, što oduzeti da nam djeca napokon dolaze s osmjehom na nastavu?

Ja imam puno ideja kako bi se moglo napraviti poboljšanje, od onih malih za koje ne trebaju silna sredstva do onih velikih.

Škola po mojoj viziji bi trebala izgledati ovako, pišem samo o osnovnim školama: trebalo bi odvojiti niže razrede od viših. Moja ideja je čak da se niži razredi (kako ovo niži meni glupo zvuči) pripoje vrtićima ili da su zasebna zgrada ili eventualno zaseban ulaz u školi. Smatram da je prevelika razlika u godinama između prvašića i osmaša pa se na velikom odmoru kad se puste učenici u dvorište (kao ovce) prvašići naprosto izgube u toj općoj zbrci.

Broj učenika u razrredu bi svakako morao biti manji. Najviše do 15-ak učenika. Nastavnici bi u takvom razredu imali dovoljno vremena se posvetiti svakom učeniku.
Sam izgled učionice bi trebao biti drugačiji, sad govorim o nižim razredima. Klupe po mom mišljenju ne bi smjele biti poredane jedna iza druge jer se učenik u zadnjoj klupi uvijek osjeća pomalo zanemaren. Klupe bi trebale biti raspoređene u krug da se učenici vide a ne da jedan drugome gledaju u potiljak, ko u vojsci.
U razredu bi trebao biti kutak s igračkama jer znamo da se najbolje uči kroz igru. Više vremena bi se trebalo provoditi vani na otvorenom, u prirodi, naravno kad vrijeme to dozvoljava.

A sad malio o višim razredima (peti pa nadalje)

Također manje učenika po razredu.
Ukinula bi razrednu nastavu odnosno to seljakanje preko malih odmora u druge specijalizirane učionice. Time bi se smanjila zbrka na hodnicima a učenici bi se mogli u miru, bez žurbe pripremiti za nadolazeći predmet. Ovim bi se također dalo do znanja da su učenici ipak važniji od nastavnika a i nije li logičnije da se seli jedna osoba a ne njih tridesetak. Nastavnici bi u ovom slučaju trebali potrepštine za svoj predmet donijeti u učionicu. Još jedna stvar kod ovakvog rasporeda je po mom mišljenju važna, a to je da bi učenici ostajali u učionici u kojoj bi sami stvarali ugodnu atmosferu stavljanjem osobnog dodira u nju (slike, cvijeće itd). U takvoj prostoriji se nebi osijećali otuđeno, ona bi bila njihova prostorija i vjerovatno bi na nju brižno pazili.

To je što se tiče tehničkih izmjena. O nastavnom programu bi se dalo puno toga izmjeniti. Nisam prosvjetni radnik pa mi je teško ulaziti dublje u ovu temu ali iz iskustva znam da bi trebalo napraviti neke izmjene.
Po mom mišljenju bi osnovna škola trebala trajati duže, čak 10 razreda. Ja sam šuvarovo dijete i vidim dosta prednosti u takvom školovanju. Doduše ima i manjkavosti a to je da se za dvije godine nakon opće srednje nije moglo dovoljno naučiti o izabranom smjeru.
Još sam nešto primjetila, a to je kad završimo osnovnu pa čak i srednju školu da nismo sposobni za samostalan život, znamo svašta a ne znamo recimo ništa o ekonomiji domaćinstva, neznamo spremiti najosnovnije jelo, neznamo o odgoju i podizanju djece ništa, znamo jako malo o sexu i zaštiti i da sad ne nabrajam. Puni smo informacija a i dalje ne znamo ili jako malo znamo o preživljavanju. Mislim da bi se trebali uvesti ovakvi predmeti ili ih objediniti u jedan.

Edit: još nešto. mislim da učenici nakon osam razreda osnovne škole nisu sposobni odabrati svoje buduće zanimanje. to je još jedan razlog zašto bi osnovna škola trebala trajati duže.

Sjećam se da smo u osnovnoj školi imali dosta prakse. Recimo na tehničkom izrađivali svakakve oblike u šperploči, bili smo maketari, imali smo i predmet koji se zvao domaćinstvo. U općoj srednjoj sam radila i izrađivala predmete na tokarskom stroju. Možda će ovo nekome zvučati čudno ili može postaviti pitanje - a šta će ti to?. Meni je to odredilo moje buduće zanimanje jer sam pronašla da imam talent upravo za te tehničke stvari, da mi to leži. Ako ne probamo nešto ne možemo ni znati dali za nešto imamo talenta.

ja smatram da je istina da je previše učenika na broj učitelja.
također se slažem da je učiteljski posao postao prekapitaliziran, jer iskonski učitelji kao starogrčki-filozofi, manje su mislili na plaću nego na učenike. Plaća je bila zagarantirana.
Smatram također da su do zadnje reforme Hrvatska i ex. Ju. imale jedan on najboljih školskih sistema na svijetu.
Također se moram izjasniti oko učitelja, oni više nemaju autoriteta, kao prvo u osnovnim školama, gdje se kale mladi umovi učitelji postaju ikone ismijavanja i podrugivanja(osobno vidio,čuo,bio prisutan).
Često se navodi kako djecu treba čuvati od nasilja.
Slažem se.

Ali ako se dešava ovo: -osnovna škola
učiteljica - Molim te nemoj pričat na satu.
učenik - Ae u kurac.
Učiteljica - Ajde napusti predavanje.
Učenik - Ma šta oćeš!
učiteljica - .....pravi se kao da tog dotičnog učenika nema u razredu
Učenik kroz zube - Kurva jedna šta će ona meni pizda joj materina.

I sad neka mi netko priča, da je "ono" vrijeme kada je palica bila sastavni dio odgoja loše i da je sad puno bolje.

Kako bi naš učenik iz primjera rekao - Je ku..c.

Ajme strašan primjer...u moje vrijeme OŠ je bila kolko-tolko normalna, a sad kad vidim ove klince kako psuju, puše, piju u 5. om osnovne...i to naravno oko škole, usred dana...stvarno se zgrozim i pitam gdje su učitelji, gdje su roditelji... šta je ovo postalo sasvim normalno??

floridanamana, stvarno imaš dobre ideje, uvidjela si prave problema školovanja od samog početka...trebala bi bit ministrica prosvjete... =)

a nećemo sad pretjerivati
aj da si rekla zamjenik ministra prosvjete

Skolstvo jeste u katastrofalnom stanju ali zbilja iz dosta razloga...osim prenatrpanih satnica i nepedagoskih nastavnika do bullynga...

E sad...mislim da bi bilo bolje da se npr. predmeti podjele na pola...pa da se npr. prvo polugodiste uci samopovijest, zemljopis, hrvatski i sl., a drugo polugodiste samo matematika, fizika, kemija i sl. Tako bi se i rasteretila satnica i bolje bi se savladalo gradivo.

Sto se nastavnika tice...bilo je "ludih" i onda i sad...al takvih ima svuda... Ipak...u njihovu obranu moram reci da im je sada puno teze neko prije...upravo iz razloga koji navodi Aleks...ti danas ne mozes odgajati dijete ako te ono posalje u k***, ucitelj ga posalje iz razreda, a sutra ti dojde roditelj pa te jos "opere" jer si se usudio nesto reci njegovom klincu... I kako da onda skola bude odgojna ustanova...iako bi trebala biti...

Ne znam...kad sam ja bila klinka ako si nesto zeznuo i ako te ulovio susjed, ucitelj, bilo tko...izvuklo bi te za usi, dovelo doma, a tek bi onda bio u problemu... Danas klinci otvoreno rade gluposti (tipa bullyng preko odmora) i nitko ih se ne usudi ni krivo pogledat jer ce ti sutra doci ponosni roditelj na vrata pa ti vidi...

Dakle sve je to usko povezano...skolstvo i ucitelji sa onim sto se donosi od doma i roditeljima...

I mozda zvucim neznam kako kad kazem da mi se cini da je ipak istinita ona da je batina iz Raja izasla...steta sto se ista danas bas i ne koristi...

nikako se nebi složila s tim da je batina izišla iz raja.
nastavnici moraju imati dovoljno prostora i vremena i pedagoškog znanja da bi se mogli nositi s takvim učenicima.
a vjerujem da se može s njima, ima načina, naravno uz suradnju i roditelja.
recimo primjer učenika koji radi najviše nereda u razredu. jedna od mogućnosti da se odgoji je upravo to da mu damo zadatak da čuva red u razredu. time mu zaokupljamo pažnju i dajemo mu važnost jer on svojim ponašanjem upravo to radi, privlači pažnju drugih na sebe. kad se već nemože istaknuti u radu ili ocjenama ono svim silama pokušava biti u centru pozornosti.
tako da batine nemaju tu šta raditi. psihologija i pedagogija su pravi alat.

Ma mislila sam na kucni odgoj...i naravno ne na batinu u vidu toljage ili tako neceg...

Slazem se sa tvojom metodom...ali bez potpore roditelja malo se sta moze...

roditelje ćemo toljagom

Hmmm...a sto mislis o ovome...ako uzmemo ovaj isti primjer...pa nemirno dijete zaduzimo da pazi na ostale...nece li to lose otjecat upravo na te ostale...jer se to cini kao nagrada...pa kako to da je ostatkom razreda dobio "zapovijedati" najlosiji...
Ne znam jel kuzis sto hocu reci...

kužim šta hoćeš reći. ako bi to bilo u dogovoru s ostatkom razreda i kad bi ostatak razreda uvidjeo blagodati takvog postupka mislim da se nebi bunio.
vrijeme, vrijeme je bitno. dovoljno vremena nastavnik mora imati posvetiti svakom učeniku dovoljno pažnje i ako je ono problematično ili ako je nadareno. danas toga nema. nije ga bilo ni onda kad sam ja išla u školu bilo.

Razredi su preveliki...sve je ubrzano...tesko je to sve uskladit...

Namcor je napisao/la:

Razredi su preveliki...sve je ubrzano...tesko je to sve uskladit...

ma jeste, u pravu si. bit će bolje valjda jednog dana

Da, valjda...

Sta se dublje ulazi u problematiku to je se cini da je manje mogucih rjesenja...
Danas su klinci puno napredniji nego prije...imaju svu modernu tehnologiju, pristup informacijama, brze sakupljaju iskustva...i ne moze im se bas ni prodat vise neka prica...manje su naivni...

Bez vodstva oni su izgubljeni.
Još u osnovnoj smo znali tko će kako završiti. Tako je i bilo. Išao sam u jednu školu-u jugo-dijalektu mogli bismo je nazvati Sivi dom - nadam se da znate na što mislim. Kriminal u školi nije stran, vrijeđanje učitelja trening za budući život, batinanje suučenika trening za budućnost, razbijanje inventara preporuka za budući posao, visoka razina mržnje i nepoštivanja-preporuka za buduće članstvo u nekim političkim organizacijama, neću reći strankama.

Ako to vodstvo mora biti strah neka bude, samo neka ne bude propalica.

Duhan, prostitucija i alkohol su bogomdani naspram kemijskih droga.

Flo, odlična tema. E sad od ovomu dosta znam jer živim blizu osnovne škole, i imam par poznanika koji rade u prosvjeti. Ove generacije iz godine u godinu su sve gore i gore, e sad što je razlog ovoga, kučni odgoj ili što, u to ne bih ulazio.
Da profesori imaju manji autoritet nego nekad to isto stoji, ali mislim da je i u njima problem jer se ne znaju postaviti! Jer uvijek u razredu imate nekoga tko vodi to kolo, ako njega maknete, odnosno zaokupite, problem riješen.

Kao što sam rekao treba osmatrat učenike i imat pravi pristup i problem rješen, jer najlakše je odustati!

Tako je.

Nacrosrill je napisao/la:

Flo, odlična tema. E sad od ovomu dosta znam jer živim blizu osnovne škole, i imam par poznanika koji rade u prosvjeti. Ove generacije iz godine u godinu su sve gore i gore, e sad što je razlog ovoga, kučni odgoj ili što, u to ne bih ulazio.
Da profesori imaju manji autoritet nego nekad to isto stoji, ali mislim da je i u njima problem jer se ne znaju postaviti! Jer uvijek u razredu imate nekoga tko vodi to kolo, ako njega maknete, odnosno zaokupite, problem riješen.

Kao što sam rekao treba osmatrat učenike i imat pravi pristup i problem rješen, jer najlakše je odustati!

Ja sam jedno vrijeme radila u srednjoj školi, pa sam morala proći i dodatnu psihološko-pedagošku edukaciju.

Istina je da trebna pronaći pravi pristup. Po meni treba biti zainteresiran za ono što radiš i za učenikov napredak. Vjerujem da će oni to prepoznati. Isto je tako važno upoznati učenike s praktičnom primjenom tog određenog gradiva, znači da oni shvate da to ne uče samo zato što moraju.

Kod polaganja psihološko pedagoških predmeta naišla sam na jednu super metodu rješavanja problema s disciplinom u školi koja se naziva restitucija.
To je zapravo postupak popravljanja štete, npr. ako učenik vrijeđa nekog kazna za to najčešćebi bila da mu nastavnik opomene pred cijelim razredom, čak zapiše njegovo ime na ploču, oduzima mu neke povlastice, istjera ga van. restitucija bi bila: da zauzvrat što je uvrijedio učenik mora nekom drugom reći nešto lijepo. Znači bit je da se učenika ne kazni nego on sam mora popraviti štetu koju je učinio.

Tako možemo pristupiti i odgoju svoje vlastite djece. Ne ih kazniti za njihove greške, vikati na njih, već im objasniti u čemu je napravio grešku i tražiti od njih da sad tu grešku poprave, sami. Npr. najjednostavniji primjer: Ako napraviš nered, pospremit ćeš ga.

No za sve to treba dosta vremena, strpljenja, volje, dobro promisliti o mogućim takvim situacijama, čak ih unaprijed predvidjeti. Često puta smo toliko iscrpljeni i jednostavno nemamo snage za takvo nešto, Najlakše je djete kazniti, izderati se na njega, ali zato onda i djeca danas jesu takva.

meliJ je napisao/la:

Nacrosrill je napisao/la:

Flo, odlična tema. E sad od ovomu dosta znam jer živim blizu osnovne škole, i imam par poznanika koji rade u prosvjeti. Ove generacije iz godine u godinu su sve gore i gore, e sad što je razlog ovoga, kučni odgoj ili što, u to ne bih ulazio.
Da profesori imaju manji autoritet nego nekad to isto stoji, ali mislim da je i u njima problem jer se ne znaju postaviti! Jer uvijek u razredu imate nekoga tko vodi to kolo, ako njega maknete, odnosno zaokupite, problem riješen.

Kao što sam rekao treba osmatrat učenike i imat pravi pristup i problem rješen, jer najlakše je odustati!

Ja sam jedno vrijeme radila u srednjoj školi, pa sam morala proći i dodatnu psihološko-pedagošku edukaciju.

Istina je da trebna pronaći pravi pristup. Po meni treba biti zainteresiran za ono što radiš i za učenikov napredak. Vjerujem da će oni to prepoznati. Isto je tako važno upoznati učenike s praktičnom primjenom tog određenog gradiva, znači da oni shvate da to ne uče samo zato što moraju.

Kod polaganja psihološko pedagoških predmeta naišla sam na jednu super metodu rješavanja problema s disciplinom u školi koja se naziva restitucija.
To je zapravo postupak popravljanja štete, npr. ako učenik vrijeđa nekog kazna za to najčešćebi bila da mu nastavnik opomene pred cijelim razredom, čak zapiše njegovo ime na ploču, oduzima mu neke povlastice, istjera ga van. restitucija bi bila: da zauzvrat što je uvrijedio učenik mora nekom drugom reći nešto lijepo. Znači bit je da se učenika ne kazni nego on sam mora popraviti štetu koju je učinio.

Tako možemo pristupiti i odgoju svoje vlastite djece. Ne ih kazniti za njihove greške, vikati na njih, već im objasniti u čemu je napravio grešku i tražiti od njih da sad tu grešku poprave, sami. Npr. najjednostavniji primjer: Ako napraviš nered, pospremit ćeš ga.

No za sve to treba dosta vremena, strpljenja, volje, dobro promisliti o mogućim takvim situacijama, čak ih unaprijed predvidjeti. Često puta smo toliko iscrpljeni i jednostavno nemamo snage za takvo nešto, Najlakše je djete kazniti, izderati se na njega, ali zato onda i djeca danas jesu takva.

potpuno se slažem...
vikanje i prozivanje pred cijelim razredom zapravo često stvara kontra-efekt, pogotovo kod adolescenata, koji su ionako skolni buntu...