Kastracija spašava životinje

Kastracija životinja je definitivno opravdana, obzirom da one postoje isključivo zato da bi nama život bio ugodniji, da bi imali šta maziti i zadovoljiti svoje majčinske nagone. Da nije toga, kućni ljubimci ne bi ni postojali. Istina je da je to korisno i za njih jer, osim što neće biti izloženi mnogim bolestima i rakovima, moći će duže igrati ulogu živih plišanih igračaka i uveseljavati tako ljude. Mislim da je to najbitnije u životu, širenje radosti oko sebe, zar ne?

protiv
nije na ljudima da donose takve odluke, krajnje je sebično i licemjerno, po mom skromnom mišljenju, jer to ljudi rade radi vlastitog komoda.
bolje ne imat životinju nego joj oduzet jednu od osnovnih bioloških funkcija

Blackness je napisao/la:

protiv
nije na ljudima da donose takve odluke, krajnje je sebično i licemjerno, po mom skromnom mišljenju, jer to ljudi rade radi vlastitog komoda.
bolje ne imat životinju nego joj oduzet jednu od osnovnih bioloških funkcija

A što vrijedi da se životinja ne podvrgne sterlizaciji/kastraciji, ako joj se ionako neće dozvoliti parenje?
Suvišno je spomenuti da je vrlo teško udomiti i brinuti o mladima, posebno ako se ne radi o životinjama 'sa papirima', a lutalica je sve više.
Nije li onda puno odgovornije sterilizirati životinju, jer na taj način preuzimamo odgovornost ne samo za nju, nego i za potencijalno potomstvo.

Ne. Moralnije mi je ostavit mlade (bar 2 mj.) u šumi/negdje na ulici nego im ne dat šansu za život uopće. Ako ti je teško brinut o mladima, nemoj imat ženku. Nego se ić petljat sa zakonima prirode.
Eksploatacija života radi vlastitog užitka (a ne nužnosti) mi je dno dna ljudske civilizacije.
Bez uvrede.

I što misliš, gdje bi i na koji način završili mladi?
Znači, dvaput godišnje okot, cc. 20-ak pasa godišnje.

Izvrsno. Kao da nemamo dovoljno lutalica- pasa i mačaka. Mislim da ljudi za razliku od životinja ipak imaju razum i znaju da moraju kontrolirati potomstvo svojih kućnih ljubimaca, jer inače, zna se kako bi sve završilo i do kojeg stupnja neravnoteže bi došlo.
Ja bi strogo kaznila upravo nedgovorne vlasnike koji pod opravdanjem 'zakona prirode', drugima stavljaju na grbaču potomstvo svojih životinja i ne preuzimaju apsolutno nikakvu odgovornost za svoje propuste.

Psi i mačke koji su kućni ljubimci, davno su prestali živjeti u čoporu i ako ćemo tako...onda ljudi uopće ne bi trebali imati kućne ljubimce, jer im oduzimaju ono što je njima 'u krvi', od nesmetanog života u čoporima, samostalnog traženja hrane do nekontroliranog okota.
Psi i mačke su već evolucijski toliko pripitomljeni, da ne mogu sami opstati u 'divljini', a ako će ih 'podizati čovjek', logično je da će podlijegati ljudskim 'zakonima', a ne obrnuto.

@ Blackness

Alternativa koju si predložio nikako ne dolazi u obzir, to bi TEK donijelo probleme i tim životinjama i ljudima.
Eventualna alternativa koju ja vidim je da se sve te mlade životinje ili poklone nekome ili podave po kratkom postupku. Ali naravno, na jedan takav postupak se gleda izrazito negativno od strane nekih, a nitko niti da zucne o REALNOJ alternativi. Dakle, trenutno ne pričam o nekom moralnom mumbusu đumbusu, nego realnim varijantama rješenja. I ja bi sve po nekom moralu, ali ne idu sve stvari samo tako kako nam padne na pamet.
Da ne bude zabune, nisam opredijeljen po pitanju kastracije, mene samo zanimaju realne alternative toga ako se već priča da je to pretjerano guranje čovjeka u prirodu.

@ Athena
Mačke su puno više pripremljene za opstanak, one su po prirodi takve. Psi su ti koji bi imali problema, i puno ovisniji o tome da jedu ono što im ljudi daju, bilo kao smeće ili izravno.

Čovjek je zadužen da održava ravnotežu u svojoj okolini koju ionako zagađuje i iskorištava, inače sve odlazi negdje što ne smijem spomenuti ovdje. Ide i ovako i onako.

Ako hoćeš igračku, odi u trgovinu i kupi jednu... Ma kvragu, kupi dvije! I onda se možeš igrati od jutra do sutra s njima, ako ih dobro čuvaš mogu ti potrajati decenijama.

Ako hoćeš životinju, onda uzmi životinju. Brini se za nju, neka joj bude lijepo bar onoliko koliko je tebi, neka ti pravi društvo, eventualno tamani miševe ili javi kad neko prilazi kući i tako dalje...

Uzeti životinju i od nje praviti plišanu igračku - to odaje čovjeka. To je jedan od najodvratnijih oblika eksploatacije - ali to nije srž problema - problem je u tome što to stvara opravdanje da se pretpostavi da takav čovjek i ljude oko sebe doživljava kao objekte koji su tu njemu za zabavu, pa i njih, na određeni način "kastrira" - uzima jedan element i od njega čini suštinu, a ostale dijelove jednostavno "odreže"...

@Blizz, ako hoćeš neku REALNU alternativu, kako ti se ova čini?

- Ostavi životinje na miru.

Meni se ona sviđa. Jednostavna, laka za zapamtiti...

A reći da "kastracija spašava životinje" - mislim, volim dobru ironiju, ali ovo je pretjerivnje. A kako volim ironiju, upitaću: "Kastracija koga?"

@Blizz, mačke su daleko samostalnije od pasa.

Archangel je napisao/la:

- Ostavi životinje na miru.

Kao što rekoh, imamo hrpetinu napuštenih životinja koji su nastali kao posljedica nekontoliranog okota i grešaka neodgovornih vlasnika.
Srećom, mnogi od njih se udome.
Sad je pitanje što je bolje...kastrirati životinju i brinuti o njoj ili je ostaviti na ulici da ugine od gladi, naštanca još hrpetinu potomaka koji također ne bi imali nikakvu perspektivu.
Danas veterinari preporučuju kastraciju prije prvog tjeranja, štoviše Šaptač psima u više slučajeva sugerira kastraciju i usprokos tome, životinje mogu imati vrlo lijep i lagodniji život, nego što bi imali na cesti, gladujući.
To ne znači da vlasnik životinju pretvara u svoju plišanu igračku, ukoliko se potruditi da joj svakodnevno osigura neke uvjete- od šetnje, socijalizacije nadalje, već znači da preuzima odgovornost za nju i njeno potomstvo.
Zar to nisu dovoljno 'dostojne' osobine, da bi pojedinac uzeo neku životinju za kućnog ljubimca?

Mene zanima koje bi alternativne osobine morao imati dobar vlasnik, primjerice jednog psa.
Dakle, on bi trebao u potpunosti poštovati 'prirodu svog psa', znači kuji dozvoliti nekontrolirano razmnožavanje i osigurati uvjete za potomstvo, a mužjaka valjda pustiti s lanca da preskače ograde i ulazi na tuđi teritorij, pari tuđe kuje, jer eto...ima taj instinkt.

Logično je da ljudi uzimaju životinje prvenstveno zato da sebi ugode, ali ukoliko su spremni respektirati tu životinju, uz manje preinake koje su nužne u zajednici psa i čovjeka i brinuti o njoj, tada se po mom mišljenju radi o dobrim, prvenstveno odgovornim vlasnicima.
Da je više takvih vlasnika, ne bismo imali problem izglednjelih i napuštenih životinja koje viđamo na cestama.

Pa dobro, nek je tako sve kako kažeš - ajmo otići korak dalje u toj istoj logici: ako je kastracija znak respekta i nužnosti - zašto ne bi kastrirali sve siromašne ljude na svijetu, gladne i nesrećne? Tako ne bi više bilo takvih problema i svijet bi bio mnogo sretnije mjesto, zar ne?

Archangel je napisao/la:

@Blizz, ako hoćeš neku REALNU alternativu, kako ti se ova čini?

- Ostavi životinje na miru.

Meni se ona sviđa. Jednostavna, laka za zapamtiti...

Evo za početak mi reci spada li u tu alternativu koju navodiš i slučaj u kojem na cesti nađeš psa koji umire u gladi, ali pomisliš "pustit ću ga na miru, nek krepa kako mu je majka priroda sudila". Nakon toga ću znati reći ti kako mi se ta alternativa čini.

@Archangel
Zato jer (normalni) ljudi, za razliku od životinja imaju razum i sukladno tome mogu racionalno donositi odluke.
Životinja ne zna koje posljedice proizlaze iz parenje dvaput godišnje, neka kujica ne zna da bi imala npr. rizičnu trudnoću i uginula, ako se ne bi sterilizirala.

Ljudi su sposobni sagledati stvari unaprijed, kao što mogu (i moraju) preuzeti odgovornost za svaki svoj čin. Naravno, njihove odluke nisu uvijek najbolje.
S druge strane, životinja u današnjim uvjetima i kohabitaciji sa čovjekom, teško može preuzeti bilo kakvu odgovornost za svoje potomstvo, jer su 'prirodni uvjeti' podizanja mladih u životinjskom svijetu ionako narušeni. Za nju/njeno potomstvo, jedini čovjek preuzima odgovornost, formalno (kao vlasnik) i na sve ostale načine.

Blizzard je napisao/la:

Archangel je napisao/la:

@Blizz, ako hoćeš neku REALNU alternativu, kako ti se ova čini?

- Ostavi životinje na miru.

Meni se ona sviđa. Jednostavna, laka za zapamtiti...

Evo za početak mi reci spada li u tu alternativu koju navodiš i slučaj u kojem na cesti nađeš psa koji umire u gladi, ali pomisliš "pustit ću ga na miru, nek krepa kako mu je majka priroda sudila". Nakon toga ću znati reći ti kako mi se ta alternativa čini.

Spada.

@Athena, to koliko je netko sposoban da donosi racionalne odluke i da gleda unaprijed valja suditi po tome koliko to čini, a ne po tome kojoj vrsti pripada. Jer, šta ti vrijedi i razum kad postupaš nerazumno? U tom slučaju, za tebe će vrijediti isti principi kao i za one koji ga nemaju.

Potencijal je apstrakcija. Ono što je bitno je ono što se čini.

O.k., ali diferencirat ćemo životinje od ljudi po pitanju razuma.
Da, bitno je ono što se čini, ali potencijal je također neizostavna stavka u čitavoj priči, zbog (ne)odgovornosti. Onaj tko nema potencijal promišljati o nečemu i sagledati potencijalne posljedice (vrsta-životinje), ovisit će o onome tko to može, slično kao što djeca ovise o roditeljima, dok ovi odgovaraju za njih.
Ishod može biti ovakav ili onakav, ali odgovornost je prisutna samo kod ljudi.

Archangel je napisao/la:

@Blizz, ako hoćeš neku REALNU alternativu, kako ti se ova čini?

- Ostavi životinje na miru.

Ova alternativa mi se čini veoma neodgovornim ponašanjem od strane ljudi. Ta alternativa mi je kao "došo sam, posrao sam se, ali nije mi se dalo počistiti".
Ljudi već izravno utječu na prirodnu okolinu oko sebe, iskorištavaju resurse da bi njima bilo bolje i lakše. Smatram da je naša odgovornost održavati prigodan balans za okolinu i samim time za NAS, a ne se praviti ko da je sve sasvim ok i da ne unosimo nikakav disbalans u okolinu svojim autima, tvornicama, građevinama, rušenjem i općenito odnosom prema okolini.
Hoćemo-nećemo, mi smo u interakciji sa životinjama na koje i utječemo svojim odnošenjem prema okolini, građenjem autocesta i ostalim da sad ne nabrajam opet. Smatram da je naša dužnost NE se praviti kao da je sve u redu i naprosto pustiti da stvari teku svojim tokom, jer je pokazano da će to dovesti do dodatnog disbalansa radi istog kojega sami unosimo u okolinu, i mi trebamo na tu istu okolinu utjecati da koliko-toliko zadržimo neki balans što će koristiti i NAMA i okolini. U protivnom zapostavljamo jedan faktor, za okolinu i životinje nas boli lulić, a to jasno dovodi i do otežavanja naših vlastitih životnih uvjeta kao i dodatnog otežavanja životnih uvjeta naše okoline.

Dakle, da rezimiram, navedena alternativa je u mojim očima jako jako loša.

Navodim okolinu, a ne samo životinje, da uopćim poantu jer je sve međusobno povezano, okolina->životinje->ljudi->...

Ta odgovornost o kojoj je riječ je nešto o čemu se inače voli mnogo pričati, ali činjenica je da je stvarno prakticiranje nešto što se nastoji izbjeći. Biti odgovoran znači činiti nešto i prihvatati posljedice. Činiti nešto a zatim negirati posljedice ili nastojati ih otkloniti je prirodno ali neodgovorno. U konkretnom slučaju, uzimati životinje iz divljine, činiti ih ovisnim o sebi a potom im oduzimati ono što nam ne odgovara, npr. činjenica da i one imaju svoj život, i da, možda, postoje i iz nekog drugog razloga osim da nama učine samoću podnošljivom, znači upravo to - srati pa onda čistiti. Da je to jednom - i-bože-pomozi! - ali idemo opet i opet i opet i opet - dokle? Dok nam ne postane jedini posao čišćenje vlastitih sranja?

Ne bi li bilo daleko bolje odučiti se od stvaranja problema nego stalno stavljati zakrpe?

Osim toga, Čovjek nikad neće naučiti lekciju o tome koliko je ovisan o svijetu oko sebe sve dok ima delegirane ljude koji će hirurškim rezovima neprestano odstranivati iz njegove svijesti posljedice njegovog djelovanja. Jer, Čovjeku mora postati teško - toliko teško da će mu ugroziti život - i to toliko da počne izumirati drastično - i to toliko da na kraju ne imadne drugog izbora nego da promijeni svoj način ophođenja sa svijetom koji smatra svojim vlasništvom...

Ovako, sve te priče o koegzistenciji sa prirodom ostaju samo to - priče. Apstrakcija. Nešto "tamo"... Zabavna misao. Prilika za tiraniju sebe i drugih ljudi...

Djetetu možeš govoriti da vatra peče, ali sve dok se ne oprži - sumnjaće. Zabranjivati mu da prilazi peći - jača strah - ali ne od vatre nego od autoriteta - nečeg različitog od onoga od čega se nastoji zaštiti.

Najjače urezane lekcije su one koje su urezane na vlastitoj koži... tupim i hrđavim nožem...

Prekasno je za povlačenje. Životinje su već odavno dio čovjekove okoline, infiltirirane u ljudsko društvo o kojem su ovisne i kojem se prilagođavaju. Je li to stanje neprirodno ili nije i koliko je čovjek tome pridonio još davno prije, bespredmetno je raspravljati.
Nema čarobnog štapića kojim bi se taj problem riješio, a indiferentnošću se problem može još samo više potencirati.

Ignoriranje te činjenice (ovisnosti životinja o ljudima i njihove prisutnosti) je zavaravanje.
Stvari su vrlo jasne i traže konkretne postupke kojima se dotično stanje može održati pod kontrolom (samo intervencijom ljudi), stoga se slažem sa Blizzom.

Imamo problem životinja koje su u potpunosti ovisne o nama, napuštene, bez kontrole preplavljuju ulice.
Možemo čitavu priču ignorirati pa potencirati daljnje razmnožavanje i potencirati još veću nužnost reakcije ljudi, radi konkretnih problema koji bi proizašli iz istoga, ali time svjesno odbijamo biti odgovorni i to onoliko, koliko smo u mogućnosti biti.
Što bi nam preostalo? Uzeti samovoljno puške u ruke i rastjeravati gladne i gnjevne životinje koje napadaju sve oko sebe i naravno...likvidirati sve suvišne, za koje nema dovoljno mjesta?

Isto tako, mislim da nema smisla pozivati se na 'sirovu' životinjsku prirodu koja je kod kućnih pasa i mačaka, već odavno izumrla ili nalazimo samo 'natruhe' iste, budući se radi o pripitomljenim životinjama koje žive u civiliziranom društvu.

Hoću kazati ovo: šta nam vrijedi biti odgovoran jedan sat ili jedan dan ili jedan život - ako ne naučimo nužnost odgovornosti i ekonomisanja resursima u budućnosti će nam nad glavom neprestano visjeti mogućnost povratka na staro, činjenja starih grešaka.

Kako raste čovjekova moć na Zemlji, raste i njegova odgovornost - ona će bivati sve veća i veća - na određenom stepenu te progresije POGRIJEŠITI - e, tek to bi bila prava katastrofa!

Ja se ne brinem za život kao život - danas-sutra nek i nestane čovjeka - život će preživjeti. I opet će naći svoj ekvilibrijum kao i što ga je stekao. I ove životinje koje smatramo pitomima - nisu one ni toliko bespomoćne koliko se misli - neke će pomrijeti druge će preživjeti i nastaviće se dalje razvijati kao što im je Priroda i namijenila. Ima mnogo slučajeva kada su domaće životinje ostavljene da se brinu same za sebe - njihova prednost nad čovjekom je upravo u tome što one imaju bogatije genetsko naslijeđe od čovjeka (starije su evoluciono) pa će se lakše prilagoditi od njega.

Možda je to upravo ono što čovjeka najviše plaši - to da oni za koje je mislio da su ovisni o njemu - baš i nisu tako ovisni...

Dok se priča da bismo mi trebali promijeniti način na koji živimo, s tim se apsolutno slažem, mnogo je stvari koje bi valjalo promijeniti. Problem je što je sve to prije svega u rukama ekonomije i kapitala, pitanje je koliko će vremena proći prije nego se stvari zbilja osjetno promijene. Idealno bi bilo živjeti ko u nekom fantasylandu, gdje mi živimo punim plućima skupa sa okolinom

To o tome kako bi nešto trebalo mijenjati u svijetu čovjeka je priča za sebe. Ali, da ne ostavim neke "loose ends" reći ću da kastracija onih ljudi kojima životinje trebaju kao igračke takođe, potencijalno, spasava životinje - čak i više od kastracije samih životinja... To je kresanje korova u korijenu...

Moja mišljena o kastraciji su dvojna.
Imam dvije mačke i ni jedna nije podvrgnuta tome i imam psa koji je.
Pas je preudebljan i sam pogled na nju i njezino ponašanje poslije operacije je bio srce slamajuče. Iako se nikad nije parila ona je znala da je nešto propustila i to se osjeti na njoj.

Mačke su za sada ok. Čujem da muški mačci ako su u stanu za vrijeme parenja podivljaju.. ja sam osjetila samo malo toga kad je počeo trčati po zidovima, ali je brzo odlunjao van. Dok mačka je tako mala i sitna da je u prvom leglu imala samo 2 mačića.

Znači što se tiče njihove psihičke i fizičke promjene nisam za kastraciju, ali postoji druga strana medalje, a to su ljudi. Ljudi koji ne kastriraju svoje životinje a riješavaju se mladih na "standaran" (seljački) način a to je da ih stave u vreču i u Savu.

Kastriranje lutalica? o tome se ne isplati pričati. Možemo govoriti da li je ili nije moralno, ali u stvarnosti do toga neče nikada doći jer nema financija i ljude baš briga o tom pitanju.

Ja svoju mačku dala sterilizirat......Milina jedna, ostala ista kakva je i bila samo što ne popi**i svako malo i ne izluđuje nas divljačkim mjaukanjem. Nije se ulijenila, ne ždere ko manijak, igra se sasvim normalno, mazasta je i dalje......a ne moram se brinut ako pobjegne van hoću li imat leglo koje ću morat dijelit okolo ljudima koji (po meni hihi) 'neće biti dostojni odgajat male mačiće'

Moj macak je mlad , samo 7 meseci ima , zivi u stanu i ne druzi se sa drugim mackama , prosto jer kod nas u komsiluku uglavnom svi pse drze kao ljubimce
Pocele su da se primecuju promene u njegovom ponasanju u smislu zapisavanja i to u znak nekog revolta uvek na stvari onoga ko mu je neku nepravdu ucinio , druga promena je u divljem ponasanju nekontrolisano jurcanje po stanu , rusenje predmeta , poceo je da grize i sve to u talasima nailazi znaci suprotno je njegovom uobicajenom ponasanju
Kada je svoju seksualnu potrebu poceo pokazivati na nozi devojke koje nam je bila u gostima bilo je jasno da je nastpuio taj period teranja
Pozvala sam veterinara sa kojim sam se posavetovala i njegov je predlog da se uradi kastracija , covek je sve lepo objasnio i sada vise nemam sumnju da je to za njega najbolje resenje Zakazano nam je za 03.02 da dodjemo na intervenciju
Sto se cene tice kod nas je to gratis , grad snosi troskove upravo iz razloga da bi se udomile nezbrinute zivotinje jer ja sam macka donela sa posla kada se maca omacila i nisam imala nikakve papire za njega tretira se zvanicno kao lutalica
Malo jesam uplasena dok to ne obavimo ali se hrabrim tim da je to za njegovo dobro