- AVeT je napisao/la:
- U većini slučajeva glupa, nedojebana, nerazumna vrsta. Rekao bih uzaludni trošači kisika. Ako si već tu, na planeti Zemlji, čini nešto, budi od koristi. Ako si apsolutni debil-ubij se, zagnjoji koju biljku koja će doprinjeti hranidbenoj piramidi DOSTOJNIH
Da, to je u većini slučajeva tako. Ono što ti, kako mi se čini, ne razumiješ, je to da tako i nikako drukčije i treba da bude. To je prirodno stanje kod svih vrsta, uvijek su oni koji su po nečemu posebni, bilo bolji ili gori – u manjini; sav napredak je uvijek na leđima manjine, i da većina ne jaše na njenim leđima današnjeg svijeta ne bi bilo – još uvijek bi bili samo nakupina proteina i toploj barici.
Ne slažem se s tvojim mišljenjem da bi se debili trebali eliminisati. To bi bio primjer loše alokacije resursa. Bolje ih je izdresirati da nose teret, čiste kanalizaciju i odvoze otpad, kako te dužnosti ne bi dopale „dostojnih“ čije se sposobnosti mogu iskoristiti za ono za što ovi prvi nemaju mozga. Treba imati u vidu da nisu svi ljudi stvoreni za sve, ta je zabluda posljedica demokratskog i hrišćanskog načina „razmišljanja“, koji uvijek teže uprošćavanju i generalizaciji.
Proleteri svih zemalja, UOZBILJITE SE!
- Tonbo je napisao/la:
Ali evo pitanja. Rađaju (li) se ljudi zli pa ih sustav vodi i ispravlja te kontrolira ili se ljudi rode dobri pa ih sustav iskvari.
Od ove dvije opcije, druga je najbliže istini. Ljudi kad se rađaju, rode se prirodni, onakvi kakvi jesu programirani da budu. Društvo je to koje uvijek kvari. Naravno, to se ne naziva „kvarenjem“, nego „popravljanjem“, „odgajanjem“ ili „preodgajanjem“ – u svim ovim slučajevima od čovjeka se očekuje da bude nešto što on NIJE. Ovdje se polazi od pretpostavke da se čovjek rađa nekako „pokvaren“, „iskrivljen“ – a društvo je to koje zna kako nešto TREBA da bidne! To nema veze s vezom! Nema to ništa sa popravljanjem onoga što nije pokvareno! Drugi andraci tu kolo vode…
Zašto se to radi? Zbog toga što je čovjekova PRAVA, UNUTARNJA priroda - priroda zvijeri: nevine zvijeri, koja ne poznaje dobro i zlo, ne priznaje gospodare nad sobom, slijedi svoje interese, ima svoju volju i želi da živi SVOJIM životom, da bude slobodna, nezavisna i neobuzdana. Stvoriti društvo od takvih jedinki je nemoguće. Stoga ono nastoji da ih „preodgoji“, da od vuka stvori jagnje, jagnje bezazleno, blagooko, papkasto i tupozubo, koje po cijele dane samo bleji i pase po zelenim poljanama… Što je veće odstupanje od čovjekove stvarne prirode, utoliko je veća i opasnost da se taj čovjek izopači, jer rat koji vodi sa samim sobom da pomiri društvene norme ponašanja i svoju pravu prirodu ne može biti bez žrtava, on razara njegovu dušu do samih temelja i ostavlja samo ruševine iza sebe… Takvi ljudi koji su „izgubili rat“ sa samim sobom na kraju završe kao podvojene ili potrojene ličnosti, sadisti, apatičari, suicidni ili homicidni manijaci…
Zato su Stari Grci i Rimljani smišljali razna sredstva kojima se ublažavao taj rat koji su ljudi vodili sa sobom, pa su izmišljali razne igre, nadmetanja, gladijatorske borbe: sve sami ispušni ventili za onu stranu koja je prisiljena da vječno gladuje i biva ugnjetavana – sa krajnjim ciljem da čovjek bude sretniji i zdraviji. Danas, kad su dvoboji zabranjeni, svaki čak i najmanji izljev nasilja strogo kažnjava (a čime drugim do nasiljem - pazi ironije!), pa se čak radi i na tome da se zabrane PC igre koje su nasilne – šta mislite, pod pretpostavkom da se u tim nastojanjima uspije, kakav svijet zavještavamo budućim generacijama? Zatvore-gradove i šačicu najkrotkijih koji pognute glave, prazna pogleda i skršene volje guraju kolica i kopaju ugljen…
Čovjek je pametan, samo su ljudi glupi… Nije šala, ozbiljno mislim!
@Alpha je spomenula malu djecu kao primjer. Mislim da se iz proučavanja ponašanja najmanje djece može dosta iščitati o čovjekovoj originalnoj prirodi, prije nego što bude zagušena i zamaskirana stranim elementima. Ovdje je problem naći uzrast koji je potpuno čist od stranih elemenata, jer dijete čak i u embrionalnom razvoju upija informacije iz okoline, na taj način postajući objektom „efekta leptira“, što će reći – svaka vibracija vazduha (ili tekućine), jedan molekul ili atom nekog elementa više ili manje koji prima preko pupčane vrpce čak i prije rođenja stvara konsekventni lanac koji utječe na njegovo sveukupno formiranje, mentalno i fizički. Sa činom rođenja broj elemenata u tom lancu naglo poraste i nastavlja čitavog života da raste i to eksponencijalno.
Dobar način da se to shvati je da se zamisli čovjeka koji klonira samog sebe, sve do posljednjeg atoma, i sve mentalne funkcije, da stvori savršenu kopiju sebe. Onda ih stavi što bliže jedan drugom i posmatra njihove reakcije. Ja pretpostavljam da bi oni prvih nekoliko sekundi nakon toga govorili uglas i mislili isto, ali da bi se već nakon 1-2 minute uvidjele prve razlike: jedan bi počeo odgovarati na pitanje djelić sekunde prije drugoga, čisto zato što ga je prije čuo jer je bio bliže onome ko je pitao, i nakon toga ta mala razlika s vremenom može samo da raste. Mjesec dana poslije njih dvojica će se prvi put posvađati…
Ovo čisto da podsjetim da se svijet sastoji od detalja, neopjevanih tvoraca svega lijepog i ružnog, dobrog i lošeg…