Bizarni običaji

Povijest većine kultura obilježili su iznimno okrutne i/ili besmislene tradicijske prakse koje su bez obzira na svoj karakter stoljećima bile na snazi – sati, podvezivanje stopala, eunusi, dueli...


Podvezivanje stopala

Podvezivanje stopala je kineski običaj koji se tisuću godina izvodio na djevojčicama, od početka 10. do početka 20. stoljeća. U Kini su se stopala podvezivala djevojčicama u dobi od šest godina, nekad i ranije. Stopala bi se omotala čvrstim zavojima, tako da ne bi mogla rasti i razvijati se normalno, već bi se umjesto toga deformirala i ne bi narasla više od 10 do 15 centimetara.

Prvo bi se stopala djevojčice umočila u toplu mješavinu biljaka i životinjske krvi. A zatim bi se njeni nokti odrezali što više, kako bi se spriječilo urastanje i infekcije. Kako bi je se pripremilo za ono što slijedi, djevojčičina stopala bi prvo nježno izmasirali. Pripremili bi široke zavoje od svile ili pamuk i umočili bi ih u već spomenutu mješavinu bilja i krvi. Zatim bi djevojčici slomili svaki prst i umotali ga u mokri zavoj (koji bi se stisnuo nakon što bi se osušio) te bi prste povukli što više prema peti.

Na taj je način ženina sposobnost da se kreće bila do kraja smanjena. Zbog toga je žena uglavnom bila izolirana od vanjskog svijeta, ali i ovisna o svojoj obitelji.

Podvezana stopala smatrala su se iznimno erotičnima. Njihovi mali koraci i bolan hod muškarci su smatrali seksi, pa tako seksualni priručnik dinastije Qing donosi 48 ''uzbudljivih'' igrica sa ženinim podvezanim stopalima.


Samomumifikacija

Sokushinbuts su budistički svećenici koji su navodno uzrokovali svoju smrt, i to tako da njihovo tijelo ostane mumificirano. Ova vještina bila je navodno najviše zastupljena u sjevernom Japanu. U prefekturi Yamagata otkriveno je 20-ak takvih mumifikacija.

Tri godine svećenik bi bio na posebnoj dijeti koja se sastojala samo od sjemenki i orašastih plodova te su iznimno intenzivirali fizičku aktivnost kako bi se riješili masti u tijelu. Iduće tri godine jeli su samo koru drveta i korijenje te pili otrovan čaj napravljen od plodava drveta urushi, od kojih se inače proizvodi lak. To je uzrokovalo povraćanje, ubrzani gubitak tjelesnih tekućina i najvažnije – ubijalo je sve organizme koji su mogli uzrokovati raspadanje tijela nakon smrti.

I na kraju, svećenik bi se zaključao u kamenu grobnicu malo širu od sebe i ne bi se micao iz pozicije lotosa. Jedina veza s vanjskim svijetom bila mu je cjevčica za zrak i zvona. Svaki dan bi zazvonio kako bi onima vani dao do znanja da je još živ. Kad bi prestao zvoniti cijev sa zrakom bila bi izvađena i grobnica zapečaćena.


Eunusi

Eunusi su kastrirani muškarci kojima je njihov ''ponos'' odrezan kako bi mogli obavljati specijalne socijalne dužnosti.

U Kini je kastracija tako bila i kazna za zločin i jedan od uvjeta za zaposlenje u kraljevoj službi. Tako je za dinastije Ming u kraljevskoj palači bilo čak 70.000 eunuha.

Eunusi kastrirani prije puberteta bili su cijenjeni u mnogim kulturama zbog svojeg posebnog glasa, koji je ostao sličan dječjem. Zvani su kastratima. Glas kastrata se razlikuje od glasa zrele žene u snazi po fleksibilnosti, dakle sopran kastrata je iznad normalnog soprana.

Praksa kastriranja pojavila se u 16. stoljeću, za potrebe pjevanja u crkvi, jer Rimska katolička crkva ženama zabranila pjevanje u crkvi.


Sati

Sati je indijski pogrebni običaj, danas rijedak i kažnjiv u Indiji, kada se žena koja je ostala udovica spaljuje zajedno s pokojnim mužem.

Podrazumijevalo se da žena dobrovoljno odlazi na drugi svijet sa svojim suprugom, a s obzirom na materijalno stanje i upitnu daljnju egzistenciju, većina ih je uistinu to dobrovoljno i napravila.

Unutar nekih zajednica od udovice se očekivalo da to napravi, a osim socijalnog pritiska i materijalni je bio jak, osobito ako žena nema djece.


Dvoboj

Dvoboj je praksa koja se javila u zapadnim društvima u 15. stoljeću i bila je poprilično česta do modernih vremena. Riječ je o protuzakonitom duelu dvojice muškaraca sa smrtonosnim oružjem u skladu s unaprijed dogovorenim pravilima, koji se obično sukobljavaju oko pitanja časti, a obično ih prati po jedna osoba od povjerenja.

Do dvoboja obično dođe nakon što jedna strana osjeća da mu je povrijeđena čast ili ugled i želi sprati ljagu sa svog imena. Cilj dvoboja nije bio ubiti suparnika, nego dobiti zadovoljštinu, točnije povratiti izgubljenu čast demonstriravši da ste za to spremni u umrijeti.

Dvoboji su se do 18. stoljeća obično vodili mačevima, a kasnije pištoljima.


Net.hr
18.04.2008.

Stvarno jezive priče.

Ovo je bolesno, jedino jos ovaj dvoboj kako-tako ali ostalo....
Mislim on, lomiti sve prste, rezanje khm, alatke i to ....

u vezi stopala, baš sam ndavno čitala Pearl Back...
u knjizi ona se udaje za doktora, zapadnjaka, dok je ona odgajana u tradicionalnom, istočnjačkom duhu...
i on njoj kaže da prestane više vezati stopala jer to nije zdravo za organizam, a ona se zaprepasti kao kako on njoj to može reći, zar mu to nije sexy...
jbga, koliko god su oni nama čudni, čudni smo i mi njima...
dobro, nije baš vezano za temu....

A čuj istina je da ovo nama zvuči odnosno izgleda bolesno, ali njima je to bio običaj i uto vrijeme su oni to vjerovatno smatrali normalnim?? , a možda su nijma naši običaji čudni!

Btw. ako još netko zna za kakav bizarni običaj neka ga posta, a vjerovatno ih ima...

evo kaj je bizarno:
na Tibetu su se prije(a u nekim tradicionalim dijelovima i danas) djevojčice od 11, 12 godina udavale za svoju braću...
i to zbog manjka žena, morale su se udavati ne za jednog, nego za više, u prosjeku 3-4 braće...
super, poliandrija i incest u jednom...

marlena je napisao/la:

u vezi stopala, baš sam ndavno čitala Pearl Back...
u knjizi ona se udaje za doktora, zapadnjaka, dok je ona odgajana u tradicionalnom, istočnjačkom duhu...
i on njoj kaže da prestane više vezati stopala jer to nije zdravo za organizam, a ona se zaprepasti kao kako on njoj to može reći, zar mu to nije sexy...
jbga, koliko god su oni nama čudni, čudni smo i mi njima...
dobro, nije baš vezano za temu....

Pearl Buck je živjela u Kini i upućena je u taj običaj koji je onda bio nešto najnormalnije u obiteljima viših slojeva. No činjenica je da se takvo stopalo kad žena odraste strahovito deformira i to povijanje ne služi smanjivanju nego drži ono što je ostalo od oslonca za cijelo tijelo na okupu. Bilo je pokušaja da se stopala odmotaju, ali je to osim psihičke traume izazvalo i strahovite bolove. Vidjela sam negdje rendgenske snimke takvih stopala - strahota...

Vjerojatno znam za još gadnih običaja ali sam ih potisnula i sad mi ne pada nijedan na pamet.

Zapravo pada, običaji obrezivanja i šivanja vanjskog spolovila kod žena u nekim afričkim plemenima, stavljanje obručića na vrat djevojčice kako bi se izdužio do nevjerojatnih razmjera, stavljanje daske na čelo novorođenčeta i bebe kako bi se lubanja "elegantno" izdužila kod južnoameričkih indijanaca (o tome smo govorili negdje na misterijima u vezi mogućnosti da su to radili kako bi im glave nalikovale glavama vanzemaljaca, vlasnika onih neobičnih lubanja koje su nađene na tom području) i tako, raznih namjernih deformacija kao u priči...
Ili običaj jednog plemena sa Sri Lanke ako se ne varam da jednom godišnje izvadi mrtva tijela svojih predaka iz grobnica i "uredi" ih...

marlena je napisao/la:

evo kaj je bizarno:
na Tibetu su se prije(a u nekim tradicionalim dijelovima i danas) djevojčice od 11, 12 godina udavale za svoju braću...
i to zbog manjka žena, morale su se udavati ne za jednog, nego za više, u prosjeku 3-4 braće...
super, poliandrija i incest u jednom...

Mislim da se radilo o braći, ali ne braći nevjeste - incest se posvuda izbjegava ne zbog morala nego zbog genetskih deformacija koje se javljaju kod djece iz takvih srodničkih veza što je ljudima u zatvorenijim zajednicama iskustveno poznato. Poliandrija je tamo bila uobičajena, čitala sam o tome, ne znam kako je sada. No mislim da se i to radi samo kad nema dovoljno žena, inače se normalno izbjegava - u poligamiji još ima neke logike zbog veće brojnosti potomstva, a poliandrija je izlaz u nuždi da bi se izbjeglo da netko ostane bez potomstva osobito ako je iz uglednije obitelji.

Evo još jednog bizarnog običaja:

ŽENE ODGAJANE KAO MUŠKARCI (VIRDŽINE)


Virdžine su žene sa Kosova, Metohije, sjevernog dijela Albanije i Crne Gore, rođene u 19. i početkom 20. stoljeća, koje su, najčešće, odmalena odgajane kao muška djeca, iz više razloga. Nadjenuli bi im muško ime, oblačili ih u mušku odjeću i pripisivali im muške uloge u društvu, a ostali muški članovi tog društva, inače izrazito patrijarhalni i konzervativni, su ih doživljavali sebi ravnima. Drugi nazivi za virdžinu (lat. virginitas=djevičanstvo) su i tobelija (tur. tobe=zavjet), ostajnica ili zavjetovana djevojka.

RAZLOZI NASTANKA VIRDŽINE

Postoji nekoliko razloga (a ujedno i vrsta virdžina) zašto su ženska djeca ili već odrasle žene preuzimale uloge i rodne karakteristike muškaraca:

1) NEDOSTATAK ODRASLIH MUŠKARACA U OBITELJI – djevojke iz obitelji postaju virdžine dok netko od mlađih muškaraca iz obitelji ne odraste. One svojevoljno šišaju kosu, oblače mušku odjeću i tako obavještavaju zajednicu da su preuzele status virdžine. Za vrijeme trajanja zavjeta imaju ograničenu pravnu i poslovnu sposobnost, npr mogu sudjelovati na plemenskih skupštinama, ali bez prava glasa i sl. Nakon isteka zavjeta se mogu udati, ali to se, u pravilu, ne događa.

2) PRIJETNJA KRVNE OSVETE – ukoliko neki član djevojčine obitelji nekome 'duguje krv' pa mora ostati u kućnom pritvoru, ne mogavši obavljati svoje uobičajene aktivnosti, tada se djevojka privremeno zavjetuje na celibat, prelazi u status virdžine te može obavljati poslove koje inače obavljaju samo muškarci.

3) RASKID ZARUKA – ovo je oblik trajnog odricanja prava na udaju gdje se albanske djevojke zavjetuju na celibat, nakon raskida svojih zaruka. Uzrok tome je činjenica da je u tradicionalnoj kulturi Albanaca raskid zaruka sa ženine strane legitiman povod za krvnu osvetu. Zavjet se daje javno, nakon čega virdžina preuzima socijalni identitet muškarca. Ako zavjet prekrši i uda se za drugog muškarca, obitelj bivšeg zaručnika ima pravo na krvnu osvetu.

4) ZAVJET NAKON RAZVODA – u ovom se slučaju radi o rastavljenim ženama koje se zavjetuju da se više neće udavati. Zavjet se daje u krugu dviju obitelji, nema javni karakter, a ako se žena ponovno uda, obitelj bivšeg muža ima pravo na krvnu osvetu. One šišaju kosu, ali ne mijenjaju ime i ne nose mušku odjeću, kreću se u ženskom društvu, obavljaju ženske poslove, ali im je dozvoljeno druženje s muškarcima.

5) IZOSTANAK MUŠKE DJECE U OBITELJI – djevojke zbog ovog razloga preuzimaju identitet muškarca, pošto njihov otac nema muško dijete, a kako bi se nastavila loza (iako, realno, one se zavjetuju na celibat i ne smiju imati djece) ili kako očevo imanje ne bi došlo u miraz ženskom djetetu. Odmah od rođenja su proglašene za 'sina' te odmalena odgajane kao dječaci. Često njihov biološki spol okolini ostaje nepoznat, a u javnom i privatnom životaju uživaju sve muške povlastice.

Strašno, od ovomu sam već negdje davno bio čito, ali pojma nisam imao da postoji više vrsta virdžina odnosno razloga!!

To nisam ni ja znala, isto sam mislila da je samo razlog kad nema muškog u obitelji, a evo.

Nedavno sam gledala jedan dokumentarac na tu temu, mislim da je bila prikazana žena iz Crne Gore, nisam sigurna. Žena se stvarno ponaša ko muškarac, nikad u životu nije obukla suknju. Baš se ne sjećam što je još bilo. Uglavnom ta kuća je u nekoj zabiti, bez struje, vode. Živi u nekoj trošnoj kućici, uzgaja stoku. Grozno. Jad i bijeda.

svjetloisjena je napisao/la:

Ili običaj jednog plemena sa Sri Lanke ako se ne varam da jednom godišnje izvadi mrtva tijela svojih predaka iz grobnica i "uredi" ih...

Kak ih to urede, pobrišu prašinu s kostiju?
Kaj se ljudi ne budu sve sjetili.

da se nadovežem za ova stopala kod kineskinja. jeste da je strašto to što su im radili ali ja danas gledam cure koje nose uske cipele sa visokim potpeticama jer je to seksi i u modi. imala sam prilike vidjeti kod starijih žena koje su nosile takve cipele da su im stopala deformirana. prsti ne stoje prirodno. hoću reći da i dan danas podliježemo nekim normama koje će se možda za par stoljeća činiti ljudima smiješne.

a sad nešto iz mog kraja. znam da je običaj bio da se mlađe sestre nisu smjele udati dok se nisu udale starije. tako je moja baba pobjegla da bi se mogla udati šta je bilo skandalozno za ono vrijeme dok su joj starije sestre ostale neudate. koju sam hrabru babu imala

floridanamama je napisao/la:

a sad nešto iz mog kraja. znam da je običaj bio da se mlađe sestre nisu smjele udati dok se nisu udale starije. tako je moja baba pobjegla da bi se mogla udati šta je bilo skandalozno za ono vrijeme dok su joj starije sestre ostale neudate. koju sam hrabru babu imala

Hrabra baba. Svaka čast. Vjerovatno i ti te krvi imaš.

floridanamama je napisao/la:

a sad nešto iz mog kraja. znam da je običaj bio da se mlađe sestre nisu smjele udati dok se nisu udale starije. tako je moja baba pobjegla da bi se mogla udati šta je bilo skandalozno za ono vrijeme dok su joj starije sestre ostale neudate. koju sam hrabru babu imala

Pa ona je zaslužna što si sad ovdje s nama, što imaš svoju djecu i sve ostalo

Svaka čast tvojoj babi

da, upravo ta njena hrabrost je zaslužna za to. baš nekako razmišljam i moja mama je bila hrabra. sve su u svojoj generaciji mijenjale običaje i tabue.

meli je napisao/la:

svjetloisjena je napisao/la:

Ili običaj jednog plemena sa Sri Lanke ako se ne varam da jednom godišnje izvadi mrtva tijela svojih predaka iz grobnica i "uredi" ih...

Kak ih to urede, pobrišu prašinu s kostiju?
Kaj se ljudi ne budu sve sjetili.

Izvade ih iz vreća u koje su umotane, mislim da ih operu, ali to nisam sigurna, onda ih grle i glade i pričaju im... Meni je to grozno, prema tijelu treba imati poštovanja, ali vjerujem da su oni koji su bili u tim tijelima nakon tolikih godina već sasvim negdje drugdje. No običaje treba poštovati, to je njihovo pravo. Uostalom postoji vjerovanje da se nečija životna energija nakon smrti može dugo očuvati u onim stvarima koje su pokojniku bile bliske, a što je bliže od tijela? Tako se u kršćanstvu štuju relikvije svetaca i blaženih - uglavnom dijelovi tijela i ponekad neki odjevni predmet ili nešto slično. Također se boravištu svetih ljudi pripisuju iscjeliteljska i ponekad čudotvorna svojstva i to u svim religijama za koje znam, a često i ljudi drugih vjera ili ateisti hodočaste nekamo gdje je za života boravio neki veliki svetac u nadi da će im njegova moć, iako nije više živ, pomoći u nekoj nevolji. Mnogi hramovi sagrađeni su na takvim mjestima diljem svijeta.

floridanamama je napisao/la:

da, upravo ta njena hrabrost je zaslužna za to. baš nekako razmišljam i moja mama je bila hrabra. sve su u svojoj generaciji mijenjale običaje i tabue.

Slično je bilo i kod mojih - baka se zaprijetila da će pobjeći od kuće ako joj ne dopuste udati se za djeda koji je bio druge nacionalnosti i deset godina stariji. Srećom, nije morala ostvariti prijetnju. Eto, tako je tanka granica između onoga što je bilo i onoga što je moglo biti. To mi ulijeva svojevrsno strahopoštovanje i zahvalnost na životu koji su mi prenijele prethodne generacije.

nekako se to uvijek na ženama lomi. mislim na ove bizarne običaje.

floridanamama je napisao/la:

nekako se to uvijek na ženama lomi. mislim na ove bizarne običaje.

I meni se čini

floridanamama je napisao/la:

a sad nešto iz mog kraja. znam da je običaj bio da se mlađe sestre nisu smjele udati dok se nisu udale starije. tako je moja baba pobjegla da bi se mogla udati šta je bilo skandalozno za ono vrijeme dok su joj starije sestre ostale neudate. koju sam hrabru babu imala

Ljubav čini čuda.

ok, za eunuhe i dvoboj sam znao, al ovo ostalo je zanimljivo

i ovo je bizarno: u Maja su svaku ženu koja bi navršila 28 ubijali jer su mislili da je prestara...
doduše, tad životni vijek i jest bio kraći...
ali 28?

u islamu ima dosta bizarnih običaja, meni je jedan od njih sunećenje...