Božji dodir ili nešto???

stella je napisao/la:

Ja sam par puta imala saobraćajku i svaki put sam imala taj čudni osjećaj kao da lebdim. kao da gledam film,nekako nestvarno. Kad mi se to 3. put dogodilo, rekla sam sama sebi: pa neće valjda opet, sigurno si umišljam. Bilo me sram ne sjesti u auto zbog mog predosjećaja. Nagovorili su me i za par minuta smo skoro sletjeli u provaliju.

heh kao da sam ja pisala.ista situacija.

Saroman je napisao/la:

Nisam imao nekih osjećaja,barem ih se nemogu sjetiti,ali imao sam neke strašne preživljene situacije,prosto nemoguće:
Otac je radio 3 noći i 3 dana zaredom da bi uspio dobiti slobodno za Božić,da odemo na selo da proslavimo,vozili smo Fiću.U putu su svi zaspali sem mene,otac mama i sestra pored mene,u jednom trenutku sam vidio da auto na jednom krivini ode pravo,vrisnuo sam,tata se probudio ali već je bilo kasno,sletjeli smo pravo u provaliju,dosta duboku,da mi nije jasno ni danad danas kako smo preživjeli to svi čak i bez većih ogrebotina,u provaliju smo sletjeli točno na jedno jedino mjesto gdje je bilo ravno točno koliko je auto široko,sve oko stijene,fićo je kratak pa se nije prevrtao,auto je nako ravno palo na gume,gume su amortizirale pad,sicevi isto tako,mislim koje nišan- auta na to malo mjesta u duboku provaliju,čudo.

2.Isto tako imali smo udes sa autom ja rođak i prijatelj,na jednom pravcu pretjecao sam kamion i cisternu,vozač kamiona nije vidio da pretječem izbacio se lijevo i izgurao nas u brdo,tu smo se prevrtali i prevrtali,nikom ništa nije bilo,ali čudo je u tome što sam uspio nagovoriti rođaka 1 minutu prije toga da se sveže,mrzi se vezat pojasom,ja nagovaram i on se zaveže i baš sa njegove strane auta je najviše štete bilo,možda ga je pojas spasio od jačih ozljeda,a možda i od najgoreg.

a meni se(uz jos par incidenata)dogodilo da je mene i frenda lik takoder zgurao sa ceste i nismo imalo gdje vec smo direkt usli u prolaz izmedu dva rasvijetna stupa koji su bili tocno toliko udaljeni koliko je seat ibiza siroka.....a da smo ciljali nebi uspjeli garant-
a i jednom se desilo da nas je u autu(nekoj staroj mecki koja nije imala mekani krov )bila gromada,negdje 7.ako se ne varam.i vozili smo se po sestinama,koje tadxa nisu imale asvaltirane ceste,vec kamencici,zavoji i tako to,i divljali smo,naletili na kamen koji je bio s desne strane,prevrnuli se dva kruga i zaustavili tik dpo provalije.ja izasla bez ogrebotine ali me nakon 2.sata sok strefio.
moram se pozalit.cudo je to da vise nikoga,osim jedne frendice koja je bila s nama i prosla poprilicno lose,ne vidim,NIKOGA!!!!a to je zalosno.