Ova priča je šokantna.
Nažalost, takvi primjeri su brojni.
Znam primjer rođakinje poznanice , slijepe starice koja je nepromišljeno ostavila svoj imetak uzdržavateljima.
Oni su se grebli oko njene ostavštine, tako da su je praktički manipulacijama natjerali da živi u izmetu.
Za to nitko nije odgovarao, jedino što je Centar za socijalnu skrb prebacio staricu u Dom za nemoćne.
Stari ljudi su naivni i prevrtljivi te mnogi od njih nemaju zaštitu svoje obitelji, zato se i događaju takve stvari.
Dosta starih ljudi nemaju pojma što potpisuju i mislim da bi na raspolaganju trebali imati besplatnu pravnu pomoć da ih se informira.
Mnogo njih primjerice sklapa ugovore o dosmrtnom uzdržavanju (umjesto za njih sigurnijeg ugovora o doživotnom uzdržavanju), čime su se automatski obvezali da će za života prenijeti svoju imovinu na davatelja uzdržavanja.
Naravno, da se time otvara prostor za manipulacije, čime ih se može staviti u materijalno nezavidnu situaciju.
Mlađi ljudi koji odluče svoje roditelje smjestiti u staračke domove, trebali bi se potruditi da im osiguraju adekvatni smještaj i provjeriti da li usluge koje dom nudi odgovaraju potrebama tih ljudi.
Što se tiče socijalnih službi i ostalih inspekcija, uvjerena sam da većinom ne rade dobro svoj posao.
To sam vidjela u više navrata i iz vlastitog primjera, iako se konkretno nije radilo o problemu iskorištavanja staraca.
Pitam se zašto nitko nije kažnjen za propuste?
Institucije su trome i sve je mrtvo slovo na papiru. Uz to, smatram da su sankcije za propuste i općenito previše blage, skoro pa simbolične.
Jako razočaravajuće.
_________________
"Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."