Slijepa poslušnost autoritetu

Što mislite, do koje mjere su ljudi spremni ići u slijepoj poslušnosti nekoj autoritativnoj osobi? Svi znamo za dva uzasna svjetska rata koja su obilježila prošlo stoljeće. Obični ljudi u tim ratovima činili su užasne zločine. Zašto, odakle je proizašlo to ponašanje? Jesmo li mi uistinu zli i težimo ka nasilju, a u ratovima ljudi dobivaju priliku za iskazivanje svojih duboko potisnutih poriva? Zašto je Hitler imao toliku moć nad pučanstvom, je li on uspio probuditi to 'zlo' u ljudima? Ili je riječ o nečem drugom, što mislite?

Ako su vas ova pitanja zaintrigirala zanimat će vas jedno psihogijsko istraživanje na području poslušnosti autoritetu.
Millgram je 60ih godina prošlog stoljeća proveo niz eksperimenata na ovom području. Zanimalo ga je do koje mjere će ljudi ići u slijepom pokoravanju autoritetu.

Istraživanje se provodilo na Yaleu. Razni ljudi su se odazvali na oglase u novinama (ponuđena je nagrada, a i radilo se o doprinosu znanosti, ljudi iz raznih slojeva javljali su se na oglas). Zbog prirode istraživanja, nije im se mogla reći prava svrha istraživanja, već je rečeno da se radi o istraživanju utjecaja kazne na učenje.
Uputa je bila ovakva: ispitanicima (ljudi na kojima se istraživanje stvarno i provodi) je rečeno da su slučajno izabrani u grupu učitelja (to nije bila istina). Nakon toga, istraživač ih je stavio u prostoriju gdje su kroz staklo mogli gledati "učenika" (zapravo istraživačev pomoćnik), koji je trebao učiti neke liste riječi. E sad, tom učeniku su bile pričvršćene elektrode, i ispitanicima je rečeno da za svaki pogrešan odgovor trebaju zadavati električan udar, prvo slabiji pa onda sve jači. Pri ruci su imali aparat na kojem je pisala jačina udara (od npr 10 do max 450 V). Pokraj ispitanika (učitelja) bio je znanstvenik, istraživač koji je davao uputu i poticao ispitanika na zadavanje elektrošoka za pogrešku.
E sad, pitanje je bilo do koje mjere su ispitanici spremni ići, koliki elektrošok su spremni zadati samo zato što im tako naređuje znanstvenik.

Rezultati su pokazali da je između 70% i 80% ispitanika bilo spremno ići do kraja, i zadati udar od 450 V (na aparatu je bio označen crveno i pisalo "opasnost") na naredbu i snažno uvjeravanje znanstvenika. Pritom nisu pokazali ni najmanji užitak pri tom postupku, dapače, znojili su se, drhtali, oklijevali nastaviti, njihov užas i strah bio je vidljiv. No, svejedno su slušali znanstvenika, jer je on predstavljao autoritet (Yale, akademsko okruženje, znanstvenik koji snažno uvjerava ispitanika da je apsolutno potrebno nastaviti istraživanje). Ova istraživanja ponovljena su na raznim skupinama i u raznim situacijama. Pokazalo se da se muškarci i žene ne razlikuju značajno po rezultatima, kao ni dobne skupine.

Ovakvi rezultati moguće da govore mnogo o ratovima i stvarima koje su ljudi spremni učiniti u njima. Ujedno govore i da ljudi sami po sebi ne moraju biti niti su zli, to što mijenjaju svoje ponašanje nasuprot svemu u što vjeruju i što smatraju dobrim ne govori toliko o njima samima koliko o podložnosti i slijepom pokoravanju autoritetu. E sad, pitanje je kako smanjiti taj utjecaj, kako se oduprijeti?
Što mislite, što bi vi napravili u ovakvoj situaciji, i možete li biti sigurno u to?

Ne vjerujem da bih stiskala taj gumb, ali ne mogu biti sigurna. Zapravo se ja vjerojatno ne bih ni prijavila, a i da sam se prijavila ne bih pristala na pokus u kojem nekome nanosim bol. U ratu bi me vjerojatno ubili kao izdajicu ili dezertera.

Poštujem autoritete tek kad se uvjerim da su autoriteti, ili se njima ne bavim ako ne zalaze u moje područje djelovanja.

mislim da je strah taj koji navodi ljude da poslušno slušaju autoritete naročito u okolnostima kakav je rat. ako tome dodamo propagandu tj ispiranje mozga onda su rezultati još bolji (gori). u ovom ispitivanju je baš to bilo prisutno. autoritet koji je navodio ispitanike šta da rade i očito iskazan strah pri tome.
nije bilo tako davno kad smo to mogli iskusiti i na svojoj koži, nažalost.

I to također što kažeš, strah je važan faktor u ovakvim situacijama, nažalost

Nije im bas eksperiment dobro razradjen...ja bih dala da prvo oni koji pritiskaju gumb isprobaju sve voltaze na sebi pa da onda sokiraju druge...da vidimo nakon koje snage bi ipak na koncu odbili... Ovako su se nasli u nepoznatoj situaciji, nesigurni u sebe i to sto rade i sa mutnom predodzbom o samom soku. U jednu ruku su se mogli opravdati time sto zapravo ne znaju sto rade...znaju da nije ugodno ali ne znaju tocno...a jos je k tome to samo znanstveni test pa onda sigurno ne moze biti tako grozno... Ali ako bi prvo sami probali onda bi mozda rezultati bili drugaciji.
U ratu su ekstremne situacije i ljudi su isto tako izgubljeni i prestraseni i mozda ce pod pritiskom i u strahu pristati i da ubiju nekoga...ali ubiti nekoga je jedno, a muciti pa ubiti je drugo.
Kaoticne situacije izvlace primarnu prirodu covjeka na vidjelo...bilo da se radi o ratu ili nekoj prirodnoj katastrofi koja je dovela do kaosa...uvijek postoji gradacija od onih koji ce pomagati drugima do onih koji gledaju svoja posla pa preko onih koji ce ukrasti, ubiti ili se sadisticki izivljavati na svemu sto se krece... Po nekoj slicnoj mogucoj gradaciji postojat ce stupnjevi na koje ce prestrasen covjek pristati ali opet do neke granice... Tako postoji ispitivanje radjeno u Hitlerovim logorima gdje su majke bile privezane za elektricnu stolicu (ili tako nesto) preko koje su im pustali struju, a one su to mogle prekinuti tako da pritisnu gumb koji prekida dotok struje ali pusta plin u komoru u kojoj je njeno dijete (koje ona gleda kroz staklo)...uglavnom su majke umirale u strasnim mukama ali nisu pritiskale gumb...

U svakom slucaju strasno komplicirano i kompleksno...tesko da se moze istraziti nekim tako banalnim testom...

Alpha je napisao/la:

Nije im bas eksperiment dobro razradjen...ja bih dala da prvo oni koji pritiskaju gumb isprobaju sve voltaze na sebi pa da onda sokiraju druge...da vidimo nakon koje snage bi ipak na koncu odbili... Ovako su se nasli u nepoznatoj situaciji, nesigurni u sebe i to sto rade i sa mutnom predodzbom o samom soku. U jednu ruku su se mogli opravdati time sto zapravo ne znaju sto rade...znaju da nije ugodno ali ne znaju tocno...a jos je k tome to samo znanstveni test pa onda sigurno ne moze biti tako grozno... Ali ako bi prvo sami probali onda bi mozda rezultati bili drugaciji.

zapravo, ja sam to opisao u kratkim crtama, ima tu puno detalja s razlicitim uvjetima. Ali i u tom eksperimentu, ispitanici su prvo "probali" elektricni udar na sebi, iako ne svih voltaza nego samo neku manju, tako da ih se uvjeri da je to stvarno i da boli.

A inače, bilo je raznih varijanti npr s odnosom ispitanik i učenik. Ako je "učenik" bio u istoj prostoriji s ispitanikom, onda ih je više odustalo, a postotak onih koji su išli do kraja je spao na oko 40% kad su morali držat učenika za ruku.

A to znači, ako uzmemo primjer s ratom, i da nije isto ubit nekoga gledajući ga u oči ili kao točkicu na radaru.

I eksperiment nije baš bio banalan, jer je vrlo detaljno proveden i ponovljen u mnogim varijantama (kao što je navedeno) i situacijama, i zapravo je jedan od najpoznatijih u socijalnoj psihologiji. Al jedan "problemčić" tu je što danas takvo nešto se ne bi moglo napravit, zbog etičkih ograničenja.

Aha...OK...ovako u uvodnom postu je djelovalo malo 'siromasno'... Ipak...unatoc tome sto je istrazivanje bilo podrobno mislim da se ne moze uzeti kao neki ogledni obrazac za stvarne situacije tipa rat ali vjerojatno daje sliku za neko ponasanje na poslu i tome slicno...

Eksperiment nije povezan sa ratom jer je u ratu strah... Napisano je već sve što bih mogao o tome reći.

Sam eksperiment potvrđuje nešto drugo, barem meni. Meni to potvrđuje da ljudi ne znaju razmišljati, da slijepo prihvaćaju nešto o čemu niti ne razmisle, samo prihvate. To ovisi i o karakteru, ali ako su se ljudi dvoumili, mučili da stisnu, to je definitino pokazatelj da ne razmišljaju. Nisu se zapitali zašto to rade i zašto da to uopće učine ako je možda opasno, već su se pitali dal da ''razočaraju'' znanstvenike ili ne, bilo ih je strah za sebe više nego za 'pomoćnika'. Još bih napomenuo da karakterno dobar čovjek može ispasti loš zato jer ne zna razmišljati i da je to važna karika pri svjesnom djelovanju.

ne pustujen autoritete, jednostavno to ne mogu.
nemoguca misija za mene.

ako ce mi neko nesto objasnit na lip nacin, vjerojatno cu razmotrit situaciju i ako se slozin da je tocno poslusat cu.
al ako mi neko nareduje, dere se..naravno da NE!

kad nekoga poštujem kao osobu, taj definitivno ima autoriteta nadamnom.

Oni koji slijepo slušaju autoritete nemaju kvalitetno izgrađen karakter, povodljivi su i premalo koriste vlastiti mozak.

Da mi je vidjeti koji bi šef tebe tako mudrog trpio duže od 4 dana...

@Goran Slažem se, sve je to lijepo reći što se tiče povodljivosti, međutim činjenica je da autoriteti postoje i da se koji put oglušujući na to što nam kažu opečemo.
Ako mislimo da smo mudriji od autoriteta, tada to trebamo i pokazati.

@MoW...pa, ako si zbilja mudriji od autoriteta onda si valjda dovoljno mudar da to NE pokazes

Hmmm... o tome bi se dalo debatirati.

Da. Naime, ako pokažaš i dokažeš autoritetu da si mudriji od njega, onda će se njegov ego vjerojatno osjećati povrijeđeno i priječit će tvoj napredak.
Ako pak time što javno pokažeš da si mudriji od njega nekoj osobi uspiješ pomoći kojoj on sa svojim pristupom nije mogao pomoći, tada je dobro da si se pokazao i da nisi ostao šutjeti.

Da, ako javno ponizis autoritet onda je bas dobro da si pomogao toj nekoj osobi jer se mozes nadat da ce ti ta osoba pomoci u pronalasku novog posla

Možda ti ponudi mjesto osobnog savjetnika. Ako ima milijune, nije ni to tako loše.

Inteligentni ljudi su po nekom nepisanom pravilu sonje i kukavice...

Treba biti musko i atoriteta,u mnogim slucajevima jacem od vas,opaliti samarcinom(ja obicno sakom) u prisustvu mnogih...

I šta se onda obično dogodi kad mu opališ šamarčinu?

Skulptura je napisao/la:

Da mi je vidjeti koji bi šef tebe tako mudrog trpio duže od 4 dana...

Posljednjih pet mjeseci se bavim novinarstvom. Radim u atmosferi u kojoj se svi međusobno uvažavaju, urednici ne žele da ih netko slijepo slijedi, prihvaćaju se sugestije i nove ideje, dakle nemam problema sa šefovima.

To je bilo retoričko pitanje...

I na mom radnom mjestu je slična atmosfera ali svejedno se nitko ne protivi šefu kad kaže da pustimo ovo što je
hitno i radimo nešto što kaže da radimo. On nije došao i rekao nešto bez veze jer mu je dosadno.
Pretpostavka je da zna što radi jer mu je posao da zna što radi.

Možemo mi dati do znanja autoritetu da smo mudri ili čak mudriji nego što je on.
Ali to ne moramo i ne bi smjeli raditi na način da se protivimo svakoj njegovoj naizgled pogrešnoj odluci...

Pa to je nesporno i jasno svakome.

o ovoj temi i identičnom članku raspravljali smo na etici

postoje slučajevi po kojima može vidjeti da autoritet pobijeđuje i najveće moralne vrijednosti.ali zašto je to tako?U ovom slučaju autoritet se bazirao na osobi koja je znanstvenik.Po samom njegovom zanimanju možemo zaključiti da je to vrlo inteligentna osoba, inteligentnija od prosječne, da zna što radi, više od nas, i po tome bismo ju trebali poslušati.Tada kada bismo trebali imati najviše pouzdanja u sebe, vjerovati u sebe, javi se ta sumnja zbog koje se počnemo prepitivati te se uvjeriti da drugi znaju bolje od nas te njih poslušati.
Ne znam kako bih se snašla u toj situaciji te bi li pobijedila sumnju u samu sebe

slažem se s mawla_adri,
te se samo želim nadovezati jer mislim da se neki ljudi žele sami približiti određenom autoritetu, tj. da i sami postanu autoritet nekomu te se taj autoritet može u nekim slucajevima poistovjetiti s idolom (uzorom) iako to nije isto.
a što se mene same tice ne bih mogla nauditi ljudima samo za nekakve pokuse + da mi netko ''naređuje''