Život poslije života

ne vjerujem u život poslije smrti, ni reinkarnacije...
ako smo mi svi duše koje se reinkarniramo, kako to da nas je danas milijarde, a bilo nas je nekoliko tisuća...

vjerujem u energiju, kojoj ću se vratiti.. vjerujem da ću živjeti u mislima drugih, ali da ja kao takva ničega neću biti svjesna, priroda će me raskomadati i podijeliti dijelove kojima je to potrebno..

još ću uvijek biti prisutna na zemlji, razasuta u elementima... ali da, vjerujem da ću se samo poput svijeće ugasiti
i nečega više biti neće

Lijepo jer ovo nije jedni planet koji nastanjuju duse. Ima mnogih planeta koje su dozivjele svoj kraj. Dakle, mozda duse sa tih planeta sada dolaze ovamo. To je jedna verzija, a druga verizja (kojoj sam osobno sklona) jeste da broj dusa nije limitiran. Da se i duse radjaju i dalje...

Osobno vjerujem u reinkarnaciju. Mislim da ovaj život nije zadnja stanica. Koji je svrha reinkarnacija i koliko ih je potrebno, što se događa nakon konačne reinkarnacije, mogu samo nagađati.
Mislim da jedan život nije dovoljan, da bismo naučili lekcije.

Vjerujem da se naša duša, ono što smo bili, na neki način potisne i prilagodi sadašnjem tijelu, ali ipak da se ono "prevladano" povremeno može manifestirati upravo sada, na način kojega nismo svjesni i kojeg ne možemo racionalno objasniti.

Slazem se

mislim da taj smisao "zivota" sto ga vi trazite je jako sebican jer za vas nema smisla,ako ti(pojedinac) kao svijesno bice prestajes postojati.nadalje sa logicke strane i koliko toliko znanstvene mi ostajemo dio ovog svijeta u kojemu zivimo i kad "fizicko" tijelo umre.ako gledamo vecu sliku posto nasa sjecanja su pohranjena u cijelom tijelu a ne samo mozgu,takoder "nas" kao svakog pojedinca ovaj planet pamti i ostajemo zauvijek dio njega umrli mi ili ne,nadalje zivimo kroz nase potomke ipak su to nasi geni i u njima ostajemo zapisani mi i nasi preci kao i nasi daljnji potomci. a gledajuci s "duhovne" strane to je jako tesko reci iako imamo veoma jaku zelju da taj astralni mi postoji,ja se takoder nadam da postoji a ako ne postoji onda jedino sto je stvarno na ovom svijetu je strah

Zašto bi traženje smisla života bilo sebično konoko, nisam skužio taj dio tvog posta.

Athena je napisao/la:

Vjerujem da se naša duša, ono što smo bili, na neki način potisne i prilagodi sadašnjem tijelu, ali ipak da se ono "prevladano" povremeno može manifestirati upravo sada, na način kojega nismo svjesni i kojeg ne možemo racionalno objasniti.

i ja isto to mislim, ustvari mi sami odlučujemo da li ćemo se prepostiti tijelu i tjelesnim nagonima ili se uzdići na neku «višu razinu» ovo viša razina sam stavio pod navodnike jer sve je povezano, pa onda ne bi bilo ispravno reći da je nešto više ili niže, ali eto nemam baš prikladnu riječ

što je bilo prije, kokoš ili jaje?

vidim, vi vjerujete da je prvo bila energija pa onda materija (bar po pitanju naše duše) i vaše su misli utješne...

ja, s druge strane, vjerujem suprotno
vjerujem da je moje tijelo stvorilo moju dušu

Ja vjerujem da je tijelo samo ljuštura, koja nosi moju dušu.
Dakle, ono po meni ima sekundarnu ulogu, nositelja "mene same", onoga što sam u nutrini.

schmizzl je napisao/la:

ne vjerujem u život poslije smrti, ni reinkarnacije...
ako smo mi svi duše koje se reinkarniramo, kako to da nas je danas milijarde, a bilo nas je nekoliko tisuća...

Zao mi je, ali ja te ne mogu razumjeti. Usput, prvo je bilo jaje , ali ne nuzno bas kokosje.
To sto nas je danas milijarde, a nekad nas je bilo puno manje, nema nikakve veze. Pa nisu duše cijelo vrijeme u fizičkom tijelu, u tome i je bit. Osim toga, zašto bi duše morale nastanjivati samo ljudska tijela?? Ako baš želiš uspoređivati broj, onda ostatak duša možeš strpati u one izumrle životinjske vrste i eto. Ne da vjerujem u život poslije smrti, ja znam da postoji život poslije smrti. To što mi nazivamo smrt je zapravo samo potpuno oslobađanje duše iz fizičkog tijela. Ja ne mogu zamisliti da potpuno nestanem, da zauvijek prestanem biti svjesna. Niti smatram da je duša rezultat nekakvih procesa stvaranja fizičkog tijela. To što mi neke stvari ne vidimo, niti čujemo, niti znamo za njih, ne znači da ne postoje.

konoko1 je napisao/la:

a gledajuci s "duhovne" strane to je jako tesko reci iako imamo veoma jaku zelju da taj astralni mi postoji,ja se takoder nadam da postoji a ako ne postoji onda jedino sto je stvarno na ovom svijetu je strah

A zašto ne bi mogli postojati i biti stvarni i naš astralni dio , a i strah? U svakom slučaju možeš vidjeti, a i osjetiti strah, dakle postoji. ALi strah nastaje iz neznanja.

flory je napisao/la:

To što mi nazivamo smrt je zapravo samo potpuno oslobađanje duše iz fizičkog tijela. Ja ne mogu zamisliti da potpuno nestanem, da zauvijek prestanem biti svjesna. Niti smatram da je duša rezultat nekakvih procesa stvaranja fizičkog tijela. To što mi neke stvari ne vidimo, niti čujemo, niti znamo za njih, ne znači da ne postoje.

ne razumiješ me jer me u biti i nisi željela razumjeti.
pročitala si moj post, i kroz minutu počela odgovarati na njega..

prvenstveno, držim da duša nije zarobljena u tijelu, već dio njega. zato mi ova riječ oslobođenje upada u oči

ja mogu zamisliti da potpuno nestanem možda ne nestanem, nego raspadnem! tu se već radi o percrpciji individue...
flory, kad utoneš u san, jesi li svjesna? vjerujem da nisi. lucidni snovi nisu tako česti... a kad je čovjek jako umoran, tako je lijepo nesvjesno utonuti u san
ipak, ne kažem da ne bih voljela da nisam u pravu što se smrti tiče..

ako sam ja duša umrlog dinosaura, kako to da sam na tako višem stupnju razvoja? kako imam tako razvijenu svijet? da sam takva bila u tijelu dinosaura, popizdila bi od dosade i sl.

reci mi, što ti smatraš dušom? ne izazivam te, ni ništa slično, zanima me tvoje viđenje!

i evo za kraj, slažem se za posljednjom rečenicom..makar s druge strane, to neviđenje može zbilja značiti nepostojanje.
što se i smrti tiče, ne bi smjelo postojati možda, već samo jedno, ono jedno u što čovjek vjeruje, i čemu se čovjek nada.

flory, tko je snjeo jaje???

Ako neko nije živeo za života neće ni posle...

Komplikacije . Skuzih ja da nitko nemoze znat sta ce se dogodit poslje smrti, jer se nitko nije "vratio" odande pa da nam isprica. Nit se nemogu ocjenjivat tuda misljenja o zivotu poslje smrti. Nebi bilo uredu

flory je napisao/la:

schmizzl je napisao/la:

ne vjerujem u život poslije smrti, ni reinkarnacije...
ako smo mi svi duše koje se reinkarniramo, kako to da nas je danas milijarde, a bilo nas je nekoliko tisuća...

Zao mi je, ali ja te ne mogu razumjeti. Usput, prvo je bilo jaje , ali ne nuzno bas kokosje.
To sto nas je danas milijarde, a nekad nas je bilo puno manje, nema nikakve veze. Pa nisu duše cijelo vrijeme u fizičkom tijelu, u tome i je bit. Osim toga, zašto bi duše morale nastanjivati samo ljudska tijela?? Ako baš želiš uspoređivati broj, onda ostatak duša možeš strpati u one izumrle životinjske vrste i eto. Ne da vjerujem u život poslije smrti, ja znam da postoji život poslije smrti. To što mi nazivamo smrt je zapravo samo potpuno oslobađanje duše iz fizičkog tijela. Ja ne mogu zamisliti da potpuno nestanem, da zauvijek prestanem biti svjesna. Niti smatram da je duša rezultat nekakvih procesa stvaranja fizičkog tijela. To što mi neke stvari ne vidimo, niti čujemo, niti znamo za njih, ne znači da ne postoje.

konoko1 je napisao/la:

a gledajuci s "duhovne" strane to je jako tesko reci iako imamo veoma jaku zelju da taj astralni mi postoji,ja se takoder nadam da postoji a ako ne postoji onda jedino sto je stvarno na ovom svijetu je strah

A zašto ne bi mogli postojati i biti stvarni i naš astralni dio , a i strah? U svakom slučaju možeš vidjeti, a i osjetiti strah, dakle postoji. ALi strah nastaje iz neznanja.

Slazem se ^^

schmizzl je napisao/la:

flory, kad utoneš u san, jesi li svjesna? vjerujem da nisi. lucidni snovi nisu tako česti... a kad je čovjek jako umoran, tako je lijepo nesvjesno utonuti u san
ipak, ne kažem da ne bih voljela da nisam u pravu što se smrti tiče..
ako sam ja duša umrlog dinosaura, kako to da sam na tako višem stupnju razvoja? kako imam tako razvijenu svijet? da sam takva bila u tijelu dinosaura, popizdila bi od dosade i sl.
reci mi, što ti smatraš dušom? ne izazivam te, ni ništa slično, zanima me tvoje viđenje!

@ Šmizl... Ko prvo, želim se ispričati što sam ja tebe napala. Skužila sam tek poslije kak je to sve zvučalo. Iz nekog razloga sam dobila želju da te uvjerim kako postoji život nakon smrti. Ne znam zašto. Isto kako mene nitko ne može uvjeriti da takav život ne postoji, tako vjerojatno ni ja tebe ne mogu uvjeriti u suprotno tvojim uvjerenjima. Tebi moja verzija vjerojatno izgleda pre- sanjarski i izfantazirano zbog moje nade i vjere. Ali meni to tako uopće ne izgleda. Ja sam u to uvjerena kao što sad znam da u ovom trenu ja tu pišem po tipkovnici. ALi kako , još otkad znam za sebe, imam takav pogled na svijet, i oduvijek vjerujem da ćemo i poslije smrti živjeti ,ali u nekoj drugoj dimenziji.. zato me tako iznenađuje kada vidim da ne izgleda svima to na takav način. Meni je moja verzija, kako da kažem,.. pa lijepa i pozitivna, nekako otvorena. A verzija u kojoj mi nestajemo kada nam fizičko tijelo umre, e ta mi verzija djeluje tako zatvoreno i tužno. Baš tužno. i mislila sam da je svima tako. Da se bar nadaju kako postoji nešto nakon ovog života. i zato sam tako reagirala, pokušavajući te svim silama uvjeriti u ono u što ja vjerujem. Sad znam da uopće nemam pravo to činiti. i probala sam te razumijeti, tj. postaviti se na tvoje mjesto i zamisliti kako izgleda tvoja percepcija. Ali ja to tako ne mogu vidjeti.
To mi je kao da su 2 bilježnice u nekoj ladici. i prva bilježnica tvrdi drugoj da izvan ladice ništa ne postoji. A druga bilježnica je uvjerena da se izvan ladice nalazi još mnogo veći prostor, cijela soba. malo glupa usporedba al tak to meni izgleda.
i naravno da ne želim vjerovati u tvoju verziju, jer je ta verzija za mene tužna. i obeshrabrujuća.

A što se tiče stanja svjesti, kad već pitaš.. da, ja često jesam svjesna da tonem u san. Nerijetko nakon buđenja mogu prevrtiti sve trenutke unazad od buđenja prema snu u natrag prema "padanju" u san i onda do zadnje misli koju sam mislila u sasvim "budnom" stanju. A to opet nije lucidan san. A i nisu takvi snovi rijetki, tj. to ionako samo ovisi od osobe do osobe. Neki uopće ne sanjaju, tj. nikada se ne mogu sjetiti ničega što sanjaju. Ja se uvijek sjećam bar nečega. I slažem se da je lijepo utonuti u san, posebno kada su i snovi lijepi.
A ako se ne sjećaš nekih svojih stanja, ne znači da ti u tim stanjima nisi bila svjesna, Npr. da li se sjećaš svoje prve godine života? Pretpostavljam da ne. A da li to znači da ti nisi bila svjesna kao beba? Ne znači.
Imala sam amneziju prilikom jednog događaja. između ostalog sam bila i u nesvjesti, ali ne cijelo vrijeme. No nakon buđenja sam svima objašnjavala da sam bila u nesvjesti cijelo vrijeme, jer se nisam ničega sjećala. Samo se sjećam da mi je u trenutku prije "buđenja" proletilo puno šarenih slika i zvukova u glavi. Ostali su mi govorili da sam u tom periodu normalno i točno odgovarala na sva pitanja i imala i otvorene oči ponekad i stalno nešto govorila. A to stvarno nije definicija nesvjesti, zar ne? A ja se ipak nikada nisam uspjela sjetiti tih par minuta.

Opet, da doživiš neko izvantjelesno iskustvo.. pa, zanima me, dal bi te to uvjerilo da postoji život poslije života?
Ah da, ako si duša umrlog dinosaura (btw i meni bi bilo dosadno da se nađem u tijelu dinosaura).. pa to znači da se duša razvija, prolazi kroz razne oblike i skuplja iskustva, i tako se razvija. A čovjek je na većoj razini svjesti od dino-a. I ovako možeš u životu vidjeti kako se ljudi mijenjaju. Neki na bolje, neki na lošije. Ali mijenjaju se. Mnogi idu naprijed, nabolje.
.. što ja smatram dušom?.. ah, ne znam točno definirati. Pojednostavljeno, neki oblik energije u kojem je duša svjesna same sebe i svog postojanja. Te je duša nešto što nikada ne nestaje nego samo mijenja oblik, tijelo, svoju kućicu

ah, da ,a jaje .. pa pošto nije bilo pitanje "što je bilo prvo, KOKOŠJE jaje ili kokoš?"., nego je bilo samo pitanje jel prije jaje ili kokoš.. pa u tom slučaju je jaje bilo prvo. Može biti od mnogih ptica, gmazova, eto, i od dinosaura.. sigurna sam da je nešto od toga bilo prije kokoši.

I ja isto mislim da mi samo intuitivno možemo osjetiti da postoji nešto više od ovoga što mi može percipirati našim osjetilima. Naravno teško je to riječima opisati, niti za to postoje dokazi. Kad bi postojali dokazi onda bi sve bilo jasno i mi uopće ne bi niti raspravljali o tome, zar ne

S druge strane postoje ljudi koji su se vratili i koji su ispričali svoju priču, no pitanje je da li im mi vjerujemo. Na kraju krajeva uskoro dolazi Uskrs gdje se slavi uskrsnuće Isusa Krista, naravno ne moramo niti u to vjerovati, ali opet zašto nešto ne bi postojalo ako mi u to ne vjerujemo

E sad što smo to mi doista, da li smo energija, energetska ili možda svjetlosna bića? Hm i u tom slučaju bi bili ograničeni na neki način, samo to ne bi bilo fizičkim tijelom nego energetskim, ja mislim da smo mi više i od toga. Teško je dokučiti što smo mi doista, možda je to i nemoguće u ovom trenutku, možda je samo dovoljno znati ili bolje reći vjerovati da smo nešto više od ovoga što vidimo

@schmizel kako misliš da je tvoje tijelo stvorilo tvoju dušu, da li pri tome misliš da se tijelo razvijalo i nakon nekog vremena postalo svjesno sebe i okoliša oko sebe. Da li bi time svjesnost bila duša?

Vec sam prije spominjala dvije energije koje cine Ja. Jedna je energija duse, a druga je energija tijela. U tom smislu Smizla ima pravo jer i tijelo dolazi s nekom energijom (mozemo to nazvati i dusom koju je stvorilo tijelo) i ta se energija ispreplice sa jos jednom finijom energijom stvorenom u jednoj drugoj frekvenciji, a koju zovemo dusom i koja je permanentna. Te dvije energije utjecu jedna na drugu i mijenjaju jedna drugu...ostavljaju trag. Energija tjela je jako mocna energija i cini mi se da ju ljudi prije i lakse osjete jer je, da tako kazem, glasnija. Njome upravlja kemija i dna...a energija duse...ona je tisa dok se bori da nadvlada energiju tijela...kada uspijemo jasno cuti nase pravo ja tj. sebe osjetimo razliku izmedju tih energija...
Zna biti zbunjujuce...jako...

@Alpha, zadivljujuće daj mi pliz link gdje si o tome pisala, jer su velike šanse da ću se izgubiti

@ Flam... correct

@ Cha.. mislim na sljedeće - u spermiću i jajašcu od kojih sam potekla mislim da svijesti nije bilo, a vala ni duše.
da jest, logikom bi, ja dobila pola mamine i pola tatine što svijesti, što duše
bila ja zigota... tapija
mitozica simo tamo... i eto mene
ovo je recimo određen početak zašto mislim da je tijelo "stvorilo" dušu zato me zanima što je Alpha pisala o dušama

@Flory, nemaš beda
za jaje i kokoš.. odličan 5

kažem da, nadam se da nisam u pravu. što se tiče ovih životnih pitanja, intenzitet mi često oscilira. kad i pomislim da nečega poslije ima, dogodi se sranje. prije tjedan dana, poginuo je jedan krasan dečko, više frend nego poznanik, mojih godina.
i taj sprovod, nikome ne može ne pasti teško
sve bih mogla izdržati, dodir, pogled i tugu njegove majke nisam. tu sam i ja pukla.
žena se nad rakljom derala pustite me da idem s njim.

u tim trenucima shvaćam da sam licemjer.
kao, vjerujem u nešto poslije, mogu utješiti bilo koga, i imam pozitivan stav o svemu... a onda se dogodi nešto ovako (a nije prvi put) i ja plačem, ridam, gasi se nešto u meni.
tog nekog više nema. mene je strah da ni tamo nema ničega, i ridam, ugasio se
dosta sam pisala o tome zašto ljudi tuguju, ili ne tuguju kada netko umre.

jedan frend kaže da mu se ovaj ukazao u vidi jako pozitivne energije s neba, ja se sobom kunem, na dan pogreba bilo je tako oblačno... onog trena kada su ga spustili u zemlju, svi smo zajecali, i odjednom su nas zabljesnule zrake sunca. bile su toliko snažne da nisam mogla normalno gledati..pomislila sam, ... a možda...
većina ljudi to nije primjetila

vidi, amnezija je poremećaj pamćenja, ne svijesti.
tako da je normalno da si odgovarala na sva pitanja
psihoze, šizofrenija npr. jesu nadam se da to nikad nisi vidjela, to je tragedija!

ja sam lucidni sanjar, a uživam nesvjesno utonuti u san.
znam da krećem sanjati kad mi se krenu izmjenjivati slike - jedna asocira drugu. baš sam nedavno dečku govorila što vidim, ali nisam zaspala jer me razbudio gromoglasan smijeh - čovjek je rikavao šta sam ja čuda vidjela
ima Freud simpatičnu teoriju o svijesti, podsvijesti i nesvijesti - ako već nisi upoznata, zanimljivo je za pročačkati po tome

kaže on ovako - ljudski je um santa leda - iznad površine je svjesno, a ispod nesvjesno omjer je vrhunski!

izvantjelesno iskustvo sam imala na jednoj spontanoj bazi. to opravdavam sa sposobnošću vizualizacije.
ja recimo mogu zamisliti u mračnoj mlakoj prostoriji da sam na suncu - i zbilja, ja osjetim peckanje
kad god si vrtim čakre, izlazim sama iz sebe, jer je poanta toga gledati sebe izvan sebe u nekom fensi prostoru : (to je za regulaciju energije, a ja si time mogu izliječiti od prehlade, mamurluka - oštrog, do upale mišića)
vidjela sam "duha", komada 2 , petljam sa bioenergijom, pa opet... ni to mi u većini slučajeva nije dovoljno

što se beba tiče, svijest zbilja postoji - razvija se svakim trenom, kako dijete počinje shvaćati i razumjeti sebe i svijet oko sebe. tomu svakako prethodi instinkt.
ima jedna pizdarija u mozgu, mjelininska ovojnica. ona je zaslužna za brze kretnje impulsa, time i pamćenje. razvije se u potpunosti u 2 godini života.
zanimljivo, prvo pamćenje koje ja posjedujem, je upravo ono par sati prije slavlja za moj 2. rođendan!

@flory fenomenalno!

@Alpha tako je, energija tijela je glavna, zato većina ne vidi ostale energije i onda kaže da niti ne postoje.

@schmizzl ono o čemu ti govoriš, to je energija i sjećanje tijela. To je u redu, jer je to ono što je nama glavno i bitno. Imaš dobra razmišljanja. Vrlo razumna. Međutim, da bi se razumjela naša stvarna priroda, trebamo otići izvan ovog svijeta kojeg vidimo svakodnevno, koji je iluzija. Mora se otići dugoko unutra i shvatiti da pamćenje uopće nije dio mozga, jednako kao što je i sam mozak ustvari holografski projektor onoga što se događa oko nas, a to je ples energija. Taj projektor, premda je vrlo osjetljiv, često biva opstruiran od strane smetnji izvana, pa nam nije omogućeno njegovo fino korištenje, fino ugađanje.

@Smizla...hvala ali ne znam ni ja vise tocno gdje sam o tome pisala (bilo je govora na vise tema...ponajvise na PDF Duhovnost)...uglavnom, u kratko cu ponoviti...pisala sam o tri energije...energiji Tijela, energiji Duse i (nazovimo to) Andjeoskoj energiji. Prve dvije tvore nas, dok je treca zapravo nas Vodic.
Vjerujem da je energija Duse dovoljno jaka po nasem rodjenju ali tijelo (mozak) nije razvijen do mjere da pamtimo te trenutke...a kako se tijelo razvija tako jaca i njegova energija. Ona obicno zaglusi sve ostalo. Pogotovo u pubertetu.
E sad...te tri energije...neki ljudi lakse cuju svoje pravo Ja dok su djeca i do puberteta te nakon istog. Problem je sto taj djecji period uglavnom zaborave. Neki se malo vise nacekaju. Neki ni ne docekaju vec im tijelo zaglusi sve ostalo.
Znaci, kao sto rekoh, prve dvije energije cine nase Ja, a treca energija je Vodic. Njega je najkompliciranije za cuti.
Eto...to bi bilo u kratko

Kada smo već kod suptilne građe ljudskog bića, srednjevekovni su adepti alhemije, kao i arapski a pre njih helenistički učenjaci to ovako podelili:

Duša;
Duh;
Telo;

U alhemijskom simbolizmu, sveukupnost ljudskog bića prikazana je simbolom Merkura koji se sastoji od lunarnog srpa, solarnog kruga i krsta. Duša je lunarni srp, solarni krug je duh a krst je telo. Duša ulazi i prostire se kroz duh, a duh pomoću krvi povezuje dušu sa telom. Na taj način duša stiče moć percepcije.
Vodič je nad-duša, odnosno jedan poseban aspekt bića koji istovremeno i jeste i nije deo nas, koji nas prati i na neki način čuva neko vreme (anđeo čuvar). Anđeo čuvar je tu sve dok trenutka postizanja naše pune duhovne zrelosti ili dok ne umremo. Šta dalje biva, ne bih umeo reći.

Svidja mi se to sto si napisao

Slazem se s ovim sto pise za Vodica

A sto dalje biva...pa, dalje tijelo umire, a dusa se vraca obogacena za nova iskustva i sa tragovima energije tijela...na drugoj strani (drugoj frekvenciji) se obnavlja i proces se ponavlja...

@MoW, da, pričam o energiji, ali ne i o staničnoj memoriji, to je nešto posve drugo...

pobijam tvoju izjavu da pamćenje nije dio mozga!
dokažeš li mi drukčije (a prihvaćam pisano izlaganje), svaka čast
a ova mi se izjava za ples energija preeeeeeeeeesviđa!!

@Alpha, simpatična, pametna, dobro razrađena i promišljena teorija
to je u biti ono u što svi vjerujemo, ali to drugačije zovemo?

@Pohotniče, as well

lijepo je vidjeti da su vaša razimšljanja divna i tako pozitivna
u unatoč tome, moram reći da stojeći kraj mene, malo tko bi me nadmašio o onom određenom sjaju i odašiljanju pozitivne engrije - to se jaaaako vidi mislim, vidi se u kojem intenzitetu i predznaku neko buja energijom

koliko god vam se moje misli činile tmurne, meni su one umirujuće
po pitanju smrti, imam samo jedu želju, koju znam da je svemir čuo...
želim da moji roditelji umru prije mene! makar 2 sata
dalje od toga... zasada, dok djece nemam, tako mi je svejedno što će se dogoditi poslije! ja nina nana, zauvijek

Prokomentirala bih ovo da pamćenje nije dio mozga. To je točno i znanstveno dokazano. Prilikom transplatacije organa dešava se da primatelj poprimi osobine, interese pa čak i sjećanja donatora...dakle pamćenje se zbilja odvija na staničnoj razini...ili nekoj dubljoj i od toga...

Što je bilo prije, kokoš ili jaje? Ako se na problem gleda evolucijski, onda je pitanje na kojem stadiju bismo neku životinju definirali kao kokoš. Pitanje koje bi sada postavio jest može li se kokoš izleći iz ne-kokošjeg jajeta? Ne-kokošje jaje je ono jaje koje očito nije izlegla kokoš.
Stoga, ja bi rekao drugačije, prije je bila kokoš!

Povukao bi paralelu tog pitanja sa pitanjem nastanka samog svemira, teorija velikog praska. Je li prije bila svijest koja je kreirala svemir ili je prvo bilo kozmičko jaje koje je kreiralo svemir, pa samim time i svijest? Možda je nekome glupa paralela, ali sam ju htio napisati. ^^


Pitanje života poslije života...
To pitanje se već dugo istražuje, a čini mi se da postaje sve češća tema razgovora koja je sama po sebi veoma otvorena za slobodno promišljanje i teorije. Naravno, samom tom pitanju se pristupa više intuitivno nego znanstveno, neki kažu da je nemoguće odgovoriti na njega, drugi se ne slažu... I mene jako interesira ova tema, pročitao sam nekoliko knjiga u vezi toga, pričao s ljudima, pisao po forumu, a najviše sam vremena pokušavao sam dokučiti odgovor na tu misteriju, često sjedeći negdje u prirodi, gledajući zvijezde...

Razradio sam nekoliko različitih teorija u vezi tog pitanja, neke su mi bolje sjele, neke nisu. Za sebe zasad nisam našao konkretan odgovor na pitanje, iako odgovor dobro debelo teži ka ''Vjerujem'' što se ankete tiče. To sam zaključio ne samo iz različitih iskustava drugih ljudi, nego i iz vlastite intuicije, neke stvari osjećam, druge pak vidim i nastojim razumjeti... Ali neda mi vrag mira, rođeni sam skeptik i unatoč tome koliko mi se sviđala ili ne sviđala neka teorija, nastojim ju što bolje i po mogućnosti što preciznije istražiti. Zasad sve promatram preko nekih ''statističkih'' vjerojatnosti, uostalom kao i mnoge druge stvari.

U vezi samog života poslije smrti i onog svijeta na koji moguće idemo, ima različitih svjedočanstava ljudi, njihova viđenja i iskustva. Vjerujem da svi znaju za NDE, near death experience. Ljudi koji su već bili klinički ''mrtvi'' kažu da su vidjeli nešto, prije nego su se opet probudili u ovom svijetu. Zanimljivo je to da su ljudi opisivali identičnu stvar, dakle uvijek je u igri bila neka vrsta prolaza kroz koji su morali proći, često je to bio tunel, nekad most, a nekad i vrata. Svi su opisivali neki savršenu livadu, savršeno čisto nebo bez sunca, prelijepo cvijeće, osjećali su se superlagano, nisu hodali već lebdjeli, te neke druge stvari. Uglavnom, opisivali su istu ili jako sličnu stvar. Isto tako bilo je spomena o nekom kristalnom gradu tamo, nekad je bila i rijeka na toj livadi.

Koja skeptična misao mi se javlja na ovo opisano? Dakle, svi su opisivali istu stvar. Pitam se je li moguće da je to sve bila tek igra mozga tih pojedinaca, na sličan način kao što sanjamo. Zašto bi vidjeli istu stvar onda, nije li to prevelika slučajnost? Pa ovako, razmišljam si na način da se kod bliske smrti kod svih (ili velike većine) ljudskih bića desi neki kemijski disbalans mozga, a koji uzrokuje aktivnost određenih dijelova mozga, te se to onda manifestira kao sličan san kod svih tih ljudi budući da su svi bili pod tim istim disbalansom. Možda se tu uplelo i to da su oni već čitali o životu poslije smrti, čitali o tunelima, livadi, nebu bez sunca... I onda kako su oni znali da umiraju, tako im je mozak automatski dao takve slike koje su podsvjesno imali zapisane.

Druga stvar, regresija. Neki ljudi su išli na terapiju (kako se to već zove) tako da se prisjete svojih prijašnjih života, te su se neki do detalja toga prisjetili. Bilo je spomena o tome da su neki pojedinci znali gdje su sakrili/stavili neku stvar u prijašnjem životu što teoretski nikako nisu mogli znali. Ima tu još slučajeva, recimo povezanost neke boli ili straha sa prijašnjim životom. Nekoga boli vrat ili ima čudan osjećaj u vezi tog dijela tijela, a ispostavi se da je u prošlom životu bio giljotiniran.
Skeptičan pogled/teorija? Recimo, mi imamo sada neku svijest, i dok umremo, ta naša svijest opstane, s tim da mi više nismo svjesni, ona opstane zapisana u okolnoj prirodi (zakon očuvanja energije recimo to tako). Ta energija nije svugdje ravnomjerno raspoređena. Kada pojedinac naleti na tu energiju, njegova energija i ta energija se nekako poklope, te on tada vidi kao da je bio netko tko možda nije bio, ima tuđa sjećanja...

Treća stvar, mediji i ostali ljudi koji komuniciraju sa višim bićima. Bilo je slučajeva gdje se desila stvarna komunikacija sa dušama onog svijeta. To se često radi sa nekom pločom na kojoj se ispišu slova, i onda svatko na čašu stavi prst, te ju onda pomiču ovisno o odgovoru sa one strane. Potreban je medij za to. Isto tako može se izravno komunicirati sa drugim osobama preko medija.
Skeptičan pogled? Ništa konkretno ne mogu tu reći, osim onog klasičnog što i klinci govore, a to je da se umišljaju stvari. Ali, kako se onda dobi konkretan odgovor sa druge strane, a kojega nitko osim jedne osobe u prostoriji ne zna? Eh, tu je nešto puno više od običnog umišljanja. Isto tako i u vezi naših vodiča. Netko će reći da to svi mi samo umišljamo i pričamo sami sa sobom, ali kada bi to barem bilo tako jednostavno. Tu ima definitivno nešto više od običnog sanjarenja i nešto.

Četvrto, AP. Čitao sam o ženi iz Ludbrega koja je imala izraženu AP, što je počela prvo nesvjesno raditi dok nije skužila o čemu bi se radilo. Da ne pričam sada sve, ona je vidjela svoju mrtvu majku koja joj je rekla nešto što nije znala, putovala je na onaj svijet, pa čak komunicirala sa vanzemaljcima koji navodno imaju neki plan za sve nas.
Što skeptično reći o tome? Tu je uvijek sveprisutna verzija u kojoj je sve to samo san, ona lucidno sanja, te sve što je vidjela je bio tek produkt njene mašte. Oni koji znaju i mogu AP će znati zašto je ovo jako površno zaključivanje o tome.

Ima još puno stvari o kojima bi se moglo napisati, čak i o ovim napisanim stvarima mogao bih satima pisati, ali iskreno, neda mi se Definitivno postoje stvari na ovom svijetu o kojima baš i ne znamo, koje znanost ne zna predvidjeti, koje ne možemo matematički zapisati i definirati, koje su više vezane za intuiciju i osjetljivost energije nego nešto drugo. Svakako je pitanje koliko ćemo mi zapravo vjerovati u istinitost svjedočanstava tih ljudi, jesu li sve to samo izmislili, ili su stvarno doživjeli što su rekli. Bojim se da ne možemo znati, ali ima toliko slučajeva i primjera da bih rekao da je čisto matematički mala šansa da baš svi lažu. Kako bi se istražio ovaj svijet i njegove tajne, ne treba se uvijek oslanjati isključivo na logiku i znanstvene činjenice, nije niti znanstvena logika savršena. Intuicija... Tu valja biti oprezan, jer intuicija je varljiva kučka, nekad stvari koje imamo zacementirane i 100% definirane, na kraju se ispostave totalno drugačijima od onih što smo mislili/zamislili. Kako znati je li intuicija ispravna ili pogrešna? Ne znam. Ono što valja jest gledati oko sebe otvorenih očiju i otvorena srca, jer neki odgovori bi nam mogli biti pred nosom, ali mi gledamo previše daleko da vidimo ovo što je bliže i elementarnije. Valja imati i dozu skeptičnosti kod svega toga.

I na kraju da kažem, sva pitanja koja sam postavio i sve teorije koje sam dao, svatko si sam treba odgovoriti na njih. Neki skeptični pogledi koje sam napisao su po meni blago debilni, pa ako tko ima nešto bolje, neka napiše.

@Alpha, slažem se s tobom u potpunosti..
to je dokazano, i zove se stanična memorija

dok sad do sada govorila o pamćenju, mislila sam da shvaćate na koje pamćenje mislim.
na mozgovno pamćenje kratkotrajno, dugoročno pamćenje izvođenja vještina (vožnja bicikla), pamćenje udžbenika iz povijesti koje se kao takvo kasnije podrazumijeva pod generalnim znanjem.

ja sam spominjala isključivo to pamćenje, jer je Floryca spomenula amneziju a ona ima veze isključivo sa mozgovnim pamćenjem

ova dva tipa pamćenja je teško pobrkati... izazvala sam Mow-a jer nije objasnio na koje pamćenje misli, a čitajući njegov post prije sam pomislila na mozgovno, nego na stanično pamćenje.

što se tiče staniče memorije, mogu otići još dalje od transplantacije organa! smatra se da je u njoj pohranjeno znanje o filogenezi i ontogenezi sveeeeee... od prve stanice, do nas danas. od zigote, do odraslog čovjeka
ja upravo tim fenomenom objašnjavam - sebi - skeptiku i pol, način na koji se ljudi prijsjećaju prošlih života! ja mislim da se ne prisjećaju svojih već tuđih