Život poslije života

korinaema je napisao/la:

Rie je napisao/la:

Pa to je onaj znanstveni dio

A šta sa ljudima koji su doživjeli vantjelesna iskustva, NDE recimo? Misliš da je sve to izmišljotina?

...krivo si me shvatila...

Psssst! Rie je dečko.

Imaš onaj znakić ispod avatara lijevo za muško i žensko, samo se dosta slabo vidi

zvezda je napisao/la:

Verujem 100%... Ocekivanja: vraticu se "kuci", rezimirati i ovaj zivot, a onda napraviti plan za sledeci (na zalost, mislim da ce biti potreban)...

potpuno se slažem s tobom

što se tiče prvog dijela ove priče a tiče se godina, vremena - bila sam na regresiji i ako uzmemo u obzir da to nije bila moja mašta, već fakat moji proživljeni životi ("vidjela" sam ih 4 - iako sam uvijek sumnjičava - Nevjerni Toma sam ja )
mogu naglasiti DA SE NIGDJE NIKAKVO VRIJEME NE POKAZUJE. razdoblja sam mogla odprilike odrediti samo po vanjskim obilježjima, odjeći i okolini.
dakle, ako uzmemo u obzir da je to fakat bila "istina" (a ne moja mašta) vrijeme ne postoji, pa tako niti određenje koliko je godina prošlo između naša dva života, a time i sumnja oko dolaska naših bližnjih da nas dočekaju pri prelasku.

...Vreme i ne postoji, sve su nase inkarnacije zapravo jednovremene... *

još jedna zanimljiva stvar. u cijelom procesu nije bilo ni mrvice emocija.
slike kao čiste činjenice.
to mi je bilo najzanimljivije kasnije kad sam "vrtila film".
bez obzira što je bilo "teških" trenutaka - emocije niotkuda.
jednostavno sam "gledala film" koji me nimalo nije emotivno dotaknuo.
(to je za one koji se boje otkriti tko su bili, i što su radili - nema uopće bad-a)

Malo je emocija u nama koje nisu puki produktk ega, tj. koje imaju neke veze sa dusom... *

zvezda je napisao/la:

Malo je emocija u nama koje nisu puki produktk ega, tj. koje imaju neke veze sa dusom... *

fakat, nisje mi do sada palo na pamet tako nešto...ima logike!

Pa cini se da izmedju inkarnacija moze proci kako 1 tako i 1000 godina.
Ima slucajeva da se dijete sjeca da je bio "svoj djed" koji je umro prije nego se to isto djete rodilo...tako da je to s vremenom, cini se, stvarno sve relativno...

Namcor je napisao/la:

Pa cini se da izmedju inkarnacija moze proci kako 1 tako i 1000 godina.
Ima slucajeva da se dijete sjeca da je bio "svoj djed" koji je umro prije nego se to isto djete rodilo...tako da je to s vremenom, cini se, stvarno sve relativno...

To se zove genetska memorija, tj. sve što prođeš, doživiš i vidiš u životu zapisuje se u tvoj D.N.A. tako da generacije posle tebe već imaju to iskustvo u svojim genima. Retki su slučajevi da su ljudi doživeli tako nešto, mada se danas smatra da je ono što ljudi zovu de ža vu jedna vrsta genetskog sećanja prouzrokovanog sličnostima između dva događaja.

Što se tiče života posle smrti ne to nije život to je nešto drugo, pa sam zato glasao ne.

Tor je napisao/la:

Namcor je napisao/la:

Pa cini se da izmedju inkarnacija moze proci kako 1 tako i 1000 godina.
Ima slucajeva da se dijete sjeca da je bio "svoj djed" koji je umro prije nego se to isto djete rodilo...tako da je to s vremenom, cini se, stvarno sve relativno...

To se zove genetska memorija, tj. sve što prođeš, doživiš i vidiš u životu zapisuje se u tvoj D.N.A. tako da generacije posle tebe već imaju to iskustvo u svojim genima. Retki su slučajevi da su ljudi doživeli tako nešto, mada se danas smatra da je ono što ljudi zovu de ža vu jedna vrsta genetskog sećanja prouzrokovanog sličnostima između dva događaja.

Što se tiče života posle smrti ne to nije život to je nešto drugo, pa sam zato glasao ne.

Po tome mi imamo zapisano svo iskustvo nasih predaka. Dakle obrazlozenje moze biti da djete samo "cita" zapisano, a da nije zapravo bilo "svoj djed". A sto je onda sa slucajevima kada ne postoji krvna veza, a postoji sjecanje na nesto?

A sto je po tebi Zivot poslije smrti?
Mislim prvo bi trebalo definirati sto je zivot. Da li je to samo fizicko postojanje ili nesto vise? Stvar je u tome da ako smo mi vise od same kemije i materije onda bi bilo teze ovo sada nazvati zivotom. Ako postojimo mimo fizickog tijela i ako je postojanje duse i svjesti zapravo zivot onda on, naravno, postoji nakon smrti...jer onda zapravo smrt ne postoji...to je samo prolaznost fizickog tijela koje ionako onda nismo...
Ne znam jesam se uspjela objasnit

EMOCIJA: REAKCIJA TIJELA NA UM

Dolazimo do pitanja šta je s emocijama? Mnoge više zaokupljaju emocije, nego um.

Um, u onom smislu u kojemu ga koristimo, nije samo misao, mada sam do sada samo njih obrađivao. On obuhvaća i vaše emocije, kao i sve nesvjesne mentalno-emocionalne reaktivne obrasce. I to što nas uče da emocije nemaju nikakve veze sa umom i postoje potpuno nezavisno od njega je, kao i većina stvari kojima nas uče, pogrešno...

Emocija se pojavljuje ondje gdje se susreću um i tijelo.

Ona predstavlja reakciju tijela na um - ili biste mogli reći, odraz uma u tijelu. Na primjer, napadačka ili neprijateljska misao stvoriće u tijelu naboj energije koju nazivamo bijesom. Tijelo se priprema za borbu. Misao da vam neko prijeti, u fizičkom ili psihološkom smislu, izaziva stezanje tijela, a to je fizički vid onoga što nazivamo strahom. Istraživanja su pokazala kako snažne emocije mogu čak izazvati promjene u biohemiji tijela. Već je poznato i dokazano da neka emocionalna stanja izazivaju pojačano lučenje izvesnih hormona u našem telu. Te biohemijske promjene predstavljaju fizički ili materijalni vid emocija i definitivan dokaz postojanja povezanosti emocija i tela. Naravno, najčešće niste svjesni svih svojih misaonih obrazaca, i često ih možete osvijestiti tek promatranjem vlastitih emocija. Možda je korisno pomenuti da svako u svakom trenutku treba da bude svestan razlike koja postoji između „želim“ i „potrebno mi je“. Jer često želimo samo zato jer smo tako naučeni. Počnite od malih stvari. Jedite onda kada ste gladni, a ne „u 4 popodne“, spavajte onda kada ste pospani, a ne zato jer je „vreme za spavanje“. Vreme nikada nije „za spavanje“ ili „za ručak“ – vreme je uvek „za Vas“!...
...
Što se više poistovjećujete sa svojim razmišljanjem, s onim što volite i ne volite, s procjenama i tumačenjima, odnosno, što ste manje prisutni kao promatračka svijest, to će energetski naboj emocija biti jači, bez obzira na to jeste li toga svjesni ili niste. Ne možete li osjetiti svoje emocije, ako ste se odvojili od njih, na kraju ćete ih iskusiti na čisto fizičkoj razini samog tijela, kao tjelesni problem ili simptom. Proteklih godina mnogo je napisano o tom pitanju, stoga ne moramo ovdje o tom govoriti. Snažan nesvjestan emocionalni obrazac može se čak pokazati kao neki vanjski događaj za koji vam se čini da vam se jednostavno dogodio. Na primjer, primijetio sam da će ljudi koji u sebi nose mnogo bijesa, ako toga nisu svjesni i ako ga ne izražavaju, vrlo vjerojatno doživjeti napad, verbalan ili čak fizički - napast će ih drugi bijesni ljudi, često bez ikakva očita razloga. Oni zrače jakim bijesom, tako da neki ljudi to osjete, a to potiče njihov vlastiti „usnuli“ bijes. Moja poznanica je nakon razvoda (koji je, inače, polusvesno priželjkivala) imala napade mučnine, povraćala, tresla se u groznici... Njena nesposobnost prihvatanja sopstvenih emocija dovela je do toga da one počnu da se manifestuju čisto fizički, napadajući njeno telo... Ili lakši primer, koliko puta su vam se ljudi nasmešili ili prijatno obratili kada ste i sami bili dobre volje? Jer svi smo pomalo empatičari i na nekom nesvesnom nivou „osećamo“ emocije drugih ljudi, neki od nas manje, a neki više... Neretko ovako „pokupimo“ malo nečijih emocija, pa sa ovim treba biti obazriv...
...
Kažem kako je emocija odraz uma u tijelu. Ali katkad između to dvoje dođe do sukoba: um kaže: „Ne“, a emocija kaže: „Da“ ili obratno.
...
Koga poslušati?... Emociju, verujte... Sigurno se svakome bar nekad desilo da je nešto uradio bez prethodne logičke promisli, ili baš uprkos njoj, pa se ispostavilo kao dobro rešenje. Ovo najčešće nazivamo intuicija i smeštamo kao negde malo izvan nas... i tu grešimo. To je bilo sasvim u nama. I trebali bi češće slušati sebe, umesto „logički promisliti“.

Želite li stvarno upoznati um, tijelo će vam uvijek pokazati njegov tačan odraz, stoga posmatrajte emociju ili je radije osjetite u svom tijelu. Postoji li među njima neki očit sukob, misao će biti laž, a emocija će biti istinita. Nije to ona krajnja istina o tome ko jeste, nego relativna istina o stanju vašega uma u tom trenutku.
...
Emocija najčešće predstavlja proširen i energijom nabijen misaoni obrazac, a zbog njezinog, nerijetko prejakog energetskog naboja, u početku nije lako ostati dovoljno prisutan kako biste je mogli promatrati. Ne zaboravite biti nepristrasan posmatrač. Ne dozvolite jačini emocije da vas povuče sa sobom u „začarani krug“ isisavanja energije (emocija – misao). Posmatrajte sada, samo posmatrajte, kao da se dešava nekom drugom...

Ona bi vas željela prevladati i najčešće u tome uspijeva - ako niste dovoljno prisutni. Ako zbog nedovoljne prisutnosti zapadnete u nesvjesno poistovjećivanje s emocijom, što je prirodno, privremeno se pretvarate u emociju.

Između razmišljanja i emocija nerijetko se stvara krug bez kraja: oni hrane jedno drugo. Misaoni obrazac stvara povećani odraz samoga sebe u obliku emocije, a vibracijska frekvencija emocije hrani izvorni misaoni obrazac. Zadržite li se mentalno na nekoj situaciji, događaju ili osobi koje smatrate uzrokom osjećaja, ta misao energijom hrani emociju, koja zauzvrat puni energijom misaoni obrazac i tako u krug.

Sjetite se neke sopstvene konfliktne situacije i vidjećete kako tačno ovaj obrazac funkcioniše.

U osnovi, svi emotivni oblici su prvobitne, nediferencirane emocije koja vuku porijeklo iz gubitka svijesti o tome ko ste s onu stranu imena i oblika. Zbog svoje nediferencirane prirode, teško je otkriti ime koje tačno opisuje tu emociju. „Strah“ približno odgovara ali,
osim trajnog osjećaja prijetnje, ta emocija takođe obuhvaća dubok osjećaj napuštenosti i nepotpunosti. Možda bi najbolje bilo koristiti se pojmom koji je podjednako nediferenciran kao i ta osnovna emocija te ga jednostavno nazvati „bol“.
itd...
Logično da slijedi pitanje: Šta je s pozitivnim emocijama, kao što su ljubav i radost?

Te su emocije neodvojive od vašega prirodnog stanja unutarnje povezanosti sa sopstvenim bićem. Uvidi u ljubav i radost ili kratki trenuci dubokoga spokojstva i mira mogući su kad god dođe do prekida u struji misli.
Za većinu ljudi ti se prekidi rijetko i samo slučajno događaju, u trenucima kad um „ostane bez riječi“, katkad potaknut velikom ljepotom, krajnjim fizičkim naporom ili još većom opasnošću.
Iznenada se pojavi unutarnja duboka tišina. A u toj tišini javlja se tanana, ali snažna radost, ljubav i spokojstvo. Ovo jako dobro znaju vojnici u trenucima neposredno pred početak bitke iz koje sumnjaju da će živi izaći.
Takvi su trenuci najčešće kratkotrajni, jer se um ubrzo ponovno vraća svojoj bučnoj aktivnosti koju nazivamo razmišljanjem.

„Sve najlepše trenutke čovek zaboravlja najbrže. Posle magnovenja vrhunske ostvarenosti, orgazma ili opčinjavajućeg sna, dolazi zaborav, amnezija, brisanje sećanja. Jer u času najlepših snova, u času vrhunskog stvaralačkog čina – začeća deteta, ljudsko biće se na lestvici života penje za tren na nekoliko stepena iznad sebe, ali tu ne može dugo da opstane i pri padu u javu mora brzo da zaboravi te časove prosvetljenosti. Tokom života često smo u Raju, ali od toga pamtimo samo izgon...“ (Milorad Pavić)

Ljubav, radost i spokojstvo ne mogu cvjetati dok se ne oslobodite prevlasti uma. Ali te tri stvari ne nazivam emocijama. One prebivaju s onu stranu emocija, na mnogo dubljoj razini. Stoga biste trebali postati potpuno svjesni emocija i osjetiti ih prije nego što možete osjetiti ono što se krije u njihovoj pozadini.

Emocija doslovce znači „uznemiravanje“.
Ta riječ dolazi iz latinske riječi emovere, što znači „uznemiriti“.

Ljubav, radost i spokojstvo duboka su stanja bića ili, bolje rečeno, tri vida stanja unutarnje povezanosti sa sopstvenim bićem (dušom). Kao takvi nemaju nikakvih suprotnosti. To je zato jer izranjaju s mjesta daleko iza uma. Ovde, molim vas, napravite razliku između ljubavi kao kosmičke atrakcije i onoga što pogrešno nazivamo ljubavlju, a zapravo predstavlja sebičnu želju za posedovanjem („mnoge stvari bismo odbacili, kada se ne bismo plašili da će ih drugi uzeti...“). Dakle, ovde govorimo o Ljubavi kao Kosmičkoj Atrakciji...

Emocije, s druge strane, budući da su dio dvojnog uma, podvrgnute su zakonu suprotnosti. To jednostavno znači da ne možete dobiti dobro bez lošeg. U neprosvijetljenom stanju poistovjećenosti s umom, ono što se katkad pogrešno naziva radošću najčešće je kratkotrajna ugodna strana trajno promjenjivog kruga boli i zadovoljstva. Zadovoljstvo uvijek izaziva nešto izvan vas, dok radost izranja iz vaše unutrašnjosti. Nemojte biti sretni zato jer vas vole, budite sretni zato jer vi volite!!!
...

Evo, samo mali deo razmatranja o emocijama izvucen iz jednog teksta moga prijatelja na kome sam mu pomagala, kad smo se vec dotakli emocija, da kazem nesto vise o tome... *

Namcor je napisao/la:

Po tome mi imamo zapisano svo iskustvo nasih predaka. Dakle obrazlozenje moze biti da djete samo "cita" zapisano, a da nije zapravo bilo "svoj djed". A sto je onda sa slucajevima kada ne postoji krvna veza, a postoji sjecanje na nesto?

Pa ustanovljeno je da su svi ljudi krvno povezani na nekom 24 ili tako nešto "kolenu" tako da se to može prepisati tome ili recimo šizofreniji

Namcor je napisao/la:

A sto je po tebi Zivot poslije smrti?

E to ću da ti javim iz Valhalla-e

zvezda je napisao/la:

EMOCIJA: REAKCIJA TIJELA NA UM
...da svako u svakom trenutku treba da bude svestan razlike koja postoji između „želim“ i „potrebno mi je“. Jer često želimo samo zato jer smo tako naučeni. Počnite od malih stvari. Jedite onda kada ste gladni, a ne „u 4 popodne“, spavajte onda kada ste pospani, a ne zato jer je „vreme za spavanje“. Vreme nikada nije „za spavanje“ ili „za ručak“ – vreme je uvek „za Vas“!...

Iako smo svjesni razlike izmedju "Zelim" i "Potrebno mi je" mislim da nije uvjek izvedivo zivjeti po gore navedenom primjeru... Naime u stvarnom zivotu gdje imas nekakav posao, neke obaveze i tome slicno ne moze se jednostavno spavati kad ti se spava... I zato vrijeme nije uvjek "Za nas"...nazalost...

zvezda je napisao/la:

EMOCIJA: REAKCIJA TIJELA NA UM
...
Kažem kako je emocija odraz uma u tijelu. Ali katkad između to dvoje dođe do sukoba: um kaže: „Ne“, a emocija kaže: „Da“ ili obratno.
...
Koga poslušati?... Emociju, verujte... Sigurno se svakome bar nekad desilo da je nešto uradio bez prethodne logičke promisli, ili baš uprkos njoj, pa se ispostavilo kao dobro rešenje. Ovo najčešće nazivamo intuicija i smeštamo kao negde malo izvan nas... i tu grešimo. To je bilo sasvim u nama. I trebali bi češće slušati sebe, umesto „logički promisliti“.
...

Cini mi se da nije dobro definirano jer previse globalisticki pristupa problemu...naime, definitivno treba koji put poslusati i razum...no, pa zato on i sluzi...jer ponekad nas emocije ponesu...ponese nas trenutak...i da nema razuma i da se u svakom trenu povodimo po emocijma cini mi se da bi cesto i zabrljali...
Intuicija je nesto drugo...iako i ona moze biti pogresna...

Sve bi to mozda moglo biti kada bi smo se odvojili i zivjeli na jedan drugaciji nacin nego sto velika vecina ljudi danas zivi... Al tu smo di smo...

Pratiti pozitivne, duboke emocije i izostriti i nauciti koristiti svoju intuiciju nije lako, a ni neizvodljivo... Ovo je samo deo citavog niza predavanja, pa se pretpostavlja da su neke stvari vec savladane... No, prosto mi se dopalo razmatranje... *

E sad...u nekom sirem kontekstu vjerojatno stoji...ali ovako izvuceno je previse izgeneralizirano pa je tesko provedivo...iako sam predpostavila da je to izvuceno i da dosta toga trenutno fali...tako da je to OK...
U svakom slucaju rad na sebi je nesto sto vecina nas ovjde pokusava provesti...i definitivno nije lako...ali neke stvari jednostavno ostaju neizvedive...ako imas obitelj, obaveze...i na koncu (koliko god mi je tesko to priznati) ako si zensko...naime zene najcesce drze tri kuta kuce...tako da je zenama dosta teze nego muskarcima da rade na sebi koliko bi zeljele...

Pozz

Namcor je napisao/la:

U svakom slucaju rad na sebi je nesto sto vecina nas ovjde pokusava provesti...i definitivno nije lako...ali neke stvari jednostavno ostaju neizvedive...ako imas obitelj, obaveze...i na koncu (koliko god mi je tesko to priznati) ako si zensko...naime zene najcesce drze tri kuta kuce...tako da je zenama dosta teze nego muskarcima da rade na sebi koliko bi zeljele...

Pozz

Da, to je točno, neke stvari su potpuno neizvedive dok su klinci mali i malo veći. Ali znaš ono - što te ne ubije, to te ojača.

Čitala sam u jednoj knjizi o Sai Babi kako on tješi svoje sljedbenice - kaže im da je predana briga za obitelj, osobito oko djece, mogućnost za najbrži duhovni razvoj uopće i da je ravnopravan ako ne i ispred nekog drugog puta koji možda priželjkujemo...

svjetloisjena je napisao/la:

Namcor je napisao/la:

U svakom slucaju rad na sebi je nesto sto vecina nas ovjde pokusava provesti...i definitivno nije lako...ali neke stvari jednostavno ostaju neizvedive...ako imas obitelj, obaveze...i na koncu (koliko god mi je tesko to priznati) ako si zensko...naime zene najcesce drze tri kuta kuce...tako da je zenama dosta teze nego muskarcima da rade na sebi koliko bi zeljele...

Pozz

Da, to je točno, neke stvari su potpuno neizvedive dok su klinci mali i malo veći. Ali znaš ono - što te ne ubije, to te ojača.

Čitala sam u jednoj knjizi o Sai Babi kako on tješi svoje sljedbenice - kaže im da je predana briga za obitelj, osobito oko djece, mogućnost za najbrži duhovni razvoj uopće i da je ravnopravan ako ne i ispred nekog drugog puta koji možda priželjkujemo...

da, i općenito, obavljanje svojih zadaća u svijetu i u uvjetima u kojima si se rodio.
On kaže da ne mislimo da prosvjetljenje dosegne samo čovjek koji sjedi na vrhu brda i meditira....i da je to jedini način.
svako ima svoj način i svoj put...

svjetloisjena je napisao/la:

Namcor je napisao/la:

U svakom slucaju rad na sebi je nesto sto vecina nas ovjde pokusava provesti...i definitivno nije lako...ali neke stvari jednostavno ostaju neizvedive...ako imas obitelj, obaveze...i na koncu (koliko god mi je tesko to priznati) ako si zensko...naime zene najcesce drze tri kuta kuce...tako da je zenama dosta teze nego muskarcima da rade na sebi koliko bi zeljele...

Pozz

Da, to je točno, neke stvari su potpuno neizvedive dok su klinci mali i malo veći. Ali znaš ono - što te ne ubije, to te ojača.

Čitala sam u jednoj knjizi o Sai Babi kako on tješi svoje sljedbenice - kaže im da je predana briga za obitelj, osobito oko djece, mogućnost za najbrži duhovni razvoj uopće i da je ravnopravan ako ne i ispred nekog drugog puta koji možda priželjkujemo...

Ajde neka...a ja bas npr. citala kako neki kazu da je prakticki nemoguce zenama dozivjeti prosvjetljenje...naravno u kontekstu predanosti obitelji i tome slicno... Ma bas sam Namcor
U svakom slucaju iznimno mi je drago da cujem i upravo obratno misljenje
Tnx

@Gloria_g...ma slazem se ja s time da svatko ima svoj put...i apsolutno nije jedni nacin da se posadis na neko brdo i postanes pustinjak...samo kao sto rekoh...tesko je u danasnjem svijetu...no, znate i same...
I, ponavljam, drago mi je cuti to sto pisete ti i Svjetloisjena...to daje covjeku tj. zeni snagu...

Namcor je napisao/la:

@Gloria_g...ma slazem se ja s time da svatko ima svoj put...i apsolutno nije jedni nacin da se posadis na neko brdo i postanes pustinjak...samo kao sto rekoh...tesko je u danasnjem svijetu...no, znate i same...
I, ponavljam, drago mi je cuti to sto pisete ti i Svjetloisjena...to daje covjeku tj. zeni snagu...

mislim da u tome upravo i je izazov!!!???
bilo bi lakše na brdu jel??

gloria_g je napisao/la:

Namcor je napisao/la:

@Gloria_g...ma slazem se ja s time da svatko ima svoj put...i apsolutno nije jedni nacin da se posadis na neko brdo i postanes pustinjak...samo kao sto rekoh...tesko je u danasnjem svijetu...no, znate i same...
I, ponavljam, drago mi je cuti to sto pisete ti i Svjetloisjena...to daje covjeku tj. zeni snagu...

mislim da u tome upravo i je izazov!!!???
bilo bi lakše na brdu jel??

Nemam pojma...mislim da je i brdo zajebano (pardon na izrazu)...

Al tu smo gdje smo...pa valja napraviti najvise/najbolje sto se moze s onim sto nam se nudi...

Po meni je manje bitno gde si nego ko si... Svugde si u sebi, jedino sto ti treba je vreme... *

Štos je u tome da prihvatimo da smo tu gdje jesmo, to je dio zadatka.

Naravno...

Ali smo svugde... i nigde... i negde daleko...

ps: clan kluba filozofa *

zvezda je napisao/la:

Naravno...

Ali smo svugde... i nigde... i negde daleko...

ps: clan kluba filozofa *