Dijete s ADHD-om u obitelji

O ADHD-u


Skraćenica ADHD dolazi od engleskog izraza Attention Deficit Hyperactivity Disorder ( deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj )

Povijest ADHD-a proteže se od 1902. godine kada je Sir George F. Still uočio problem među djecom koja su bila hiperaktivna, impulzivna i nepažljiva. Opisao je ponašanje te djece kao abnormalno i zaključio da se prije radi o organskom problemu nego o vlastitoj volji.

Kasnije, drugi stručnjaci podupiru Still-ovu teoriju i nazivaju takvo stanje MCD ili minimalna cerebralna disfunkcija (Minimal Cerebral Disfunction). 1957. godine naziv se mijenja u hiperkinetičko-impulzivni poremećaj jer se smatralo da bi ime tog poremećaja trebalo odražavati kliničku sliku ponašanja, a ne uzrok tog poremećaja. Tako je u dijagnostičkom i statističkom priručniku Američke psihijatrijske udruge DSM-II promijenjeno ime u hiperkinetička reakcija u dječjoj dobi. Kako je izašao DSM-III tako je opet promijenjeno ime u ADHD – poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj da bi se u DSM-IV opet promijenilo ime u deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj koje se koristi i dan danas.

Za dijagnozu ADHD-a treba biti prisutno barem šest simptoma nepažnje ili barem šest simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti.

Također je bitno da
simptomi nepažnje, hiperaktivnosti ili impulzivnosti trebaju trajati najmanje šest mjeseci u neskladu s razvojnim stupnjem
neki simptomi postojali su prije 7. godine života
neka oštećenja, kao posljedica simptoma, očituju se u dvije ili više sredina ( npr. kućna, školska, radna )
moraju postojati jasni dokazi značajnog oštećenja socijalnog, akademskog ili radnog funkcioniranja


Nepažnja
-ne posvećuju pažnju detaljima ili rade pogreške zbog nemara u školskom -uratku, poslu ili drugim aktivnostima
-često imaju teškoće u održavanju pažnje pri obavljanju zadaća ili u igri
-često se čini da ne slušaju i kad im se direktno obraća
-često ne prate upute i ne dovršavaju školski uradak, kućne poslove ili -dužnosti na radnom mjestu (ne zbog prkosa ili nerazumijevanja uputa)
-često imaju teškoće s organiziranjem zadataka i aktivnosti
-često izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke koji zahtijevaju trajniji mentalni napor (kao što je školski ili domaći uradak)
-često gube stvari potrebne za ispunjavanje zadaća ili aktivnosti (igračke, školski pribor i dr.)
-često ih ometaju vanjski podražaji
-često zaboravljaju dnevne aktivnosti

Hiperaktivnost
-često tresu rukama i nogama ili se vrpolji na stolcu ili sjedalu
-ustaju sa stolca u razredu ili negdje drugdje gdje se očekuje da ostanu na mjestu
-često pretjerano trče ili se penju u situacijama u kojima je to neprikladno (kod adolescenata ili odraslih može biti ograničeno na subjektivni osjećaj nemira)
-često imaju teškoća ako se treba mirno i tiho igrati ili obavljati slobodne aktivnosti
-često su u „pogonu“ ili kao da ih „pokreće motor“
-često pretjerano pričaju

Impulzivnost
-često „istrčavaju“ s odgovorima prije nego što je dovršeno pitanje
-često imaju poteškoća s čekanjem reda
-često prekidaju ili ometaju druge (npr. upadaju u razgovor ili igru)

Na temelju ovih kriterija, postoje tri tipa ADHD-a:
• Kombinirani tip (nepažnja, hiperaktivnost-impulzivnost)
• Predominantno nepažljivi tip
• Predominantno hiperaktivno-impulzivni tip

Danas se smatra kako 3 –5% školske djece ima simptome ADHD-a. To znači da u razredu od 30 učenika jedno ili dva djeteta ima ADHD. Isto tako studije su pokazale kako je ADHD učestaliji 2 do 3 puta više među dječacima nego među djevojčicama.

Popratni simptomi

Popratni simptomi nisu obilježje ADHD-a, već se samo pojavljuju zbog nedovoljnog razumijevanja ili nedovoljno pružene pomoći.
-Nisko samopouzdanje
-Depresija
-Društvena izolacija
-Dosada
-Frustracije
-Strah prema učenju nečeg novog
-Zlouporaba alkohola ili droge
-Osjećaj da ne daju svoj maksimum
-Devijantno ponašanje zbog nagomilanih frustracija


Uzrok ADHD-a

Do dan danas uzrok ADHD-a je nepoznat. Mnogi roditelji često se pitaju gdje su pogriješili u odgoju, međutim oni nisu uzrok takvoga djetetova ponašanja. Danas se smatra kako je uzrok ADHD-a biološki a ne razvojni. Studije su pokazale da u 25% slučajeva rođaci onih koji imaju ADHD isto tako imaju ADHD. Stoga, stručnjaci smatraju kako je uzrok ADHD genetsko naslijeđe iako još nije nađen odgovarajući gen koji bi mogao biti uzrok ADHD-a.

Terapije

Postoje terapije i sve su one usmjerene kako bi pojedinac lakše obavljao dnevne aktivnosti i kako bi se lakše nosio sa svojim "posebnostima". Takozvana terapija ponašanja ima važnu ulogu jer obuhvaća roditelje i samu djecu. Roditelji se educiraju o djetetovom stanju i postavljaju se pravila kroz koja djetetovi simptomi postaju bolje kontrolirani kako bi se olakšalo roditeljima i djetetu da se lakše uklopi u okolinu. Najbitnije stavke se baziraju na preporukama da roditelji sami prepoznaju kako nema svako neprikladno djetetovo ponašanje jednaku težinu i samim time kako trebaju izabrati prioritete na koje će reagirati i kontinuirano se pridržavati takvih ustanovljenih kriterija. Također postoje terapije koje su usredotočene prema samom djetetu, prema okolini (škola, edukacija profesora), prema samoj obitelji i medikamentozne terapije.

Izvor:

http://www.budenje.hr/o_adhd.php


Puno više o ADHD-u imate ovdje:

http://kulerica.bloger.hr/default.aspx?tag=simptomi

Za ovu temu sam već duže vremena razmišljala da ju postavim, jer i ja osobno imam dijete s dijagnozom ADHD-a.
Vjerujte mi, nije uvijek lako s njime doći na kraj.

Naši veći problemi su počeli kad je krenuo negdje u 3. razred, a u višim razredima se problem rapidno povećavao.
Učitelji su stalno govorili da ne pazi na satu, da redovito ne piše domaće zadaće, da neki put ne zna ni najosnovnije stvari, a kad je neka tema koja ga zanima, zna ono što nitko u razredu na zna.
Djetetu su užasno srušili samopouzdanje, a i naše emocije su išle od podrške do prigovaranja.

Jednom me pozvala školska pedagoginja na razgovor i dala mi brošuru o ADHD-u. PUNO NJOJ HVALA!!!

Tada smo prvi put uopće i čuli o ADHD-u i, što je najvažnije, shvatili smo da nismo mi krivi za djetetovo ponašanje (a krivili smo se x puta) a isto tako da ni dijete nije krivo ( a i njega smo x puta krivili).
To nam je bila velika prekretnica u životu. Pronalazila sam ga u gotovo svakoj rečenici koja opisuje taj poremećaj.
I kako smo kasnije doznali na dijagnostici, razlog njegovog poremećaja je organski, a ne psihički, što nam je svima laknulo.

Iako sad imamo papire, ali i dan danas moram "hodočastiti" od učitelja do učitelja i objašnjavati im zašto se stalno vrpolji na nastavi, zašto iz pismenog uvijek dobije 1, a iz usmenog 5...

Eto, ja sam se raspisala o ovoj temi, ali zaista bih željela da se upoznate s ovim poremećajem, jer navodno 6% djece pati od toga poremećaja, a to nije mali broj, a većina ljudi nikad nije čula što je to uopće ADHD.

Možda se netko i prepozna u ovome tekstu, jer vjerujte mi, to je pravo olakšanje kad shvatite da niste "nenormalni" i sami u tome!
Najvažnije u svemu tome je da pomoći ima, a najveća pomoć je roditeljska podrška i podrška okoline!!!

Ako vas što zanima o toj temi, možete me slobodni pitati ili podijeliti svoje iskustvo!

reci mi zlaze li mu u susret natavnici? ima li prilagođen program, recimo da ne mora pisati testove nego da usmeno odgovara?
kako su ga druga djeca prihvatila kao takvog?

Pa u tome je i najveći problem, jer nastavnici nisu educirani za rad s takvom djecom, odnosno nemaju dosta dobre volje.
Kad im ja objasnim da oni njega moraju natjerati da pred njima zapiše što ima za zadaću, sve oni meni obećaju, naprave to 2, 3 puta i dalje ništa.
Inače, mi smo dobili rješenje za individualizirani program, što bi baš to trebalo značiti da ga malo više pohvale, da zanemare kad se čini da ne pazi na nastavi sve dok ne ometa druge, da preferiraju usmeno odgovaranje...
Za prilagođeni program nije, znači za smanjenje gradiva, zato što mu je test inteligencije iznadprosječan, što se vidi i u školi kad zna "zablistati", kako to učitelji znaju reći.
Zato su oni njega znali kriviti da je lijen, da ne uči, laže...

S društvom je već malo teže. Dosta ga odbacuju, ali to valjda meni teže pada nego njemu, jer on misli da su mu super frendovi, ali frendovi nisu samo kad imaju korist od njega.

izbjegavaš li mu davati neke namirnice, recimo čokoladu ili slatko? to inače potiče hiperaktivnost.

Na to me nitko nije upozorio.
Ali nama nije problem toliko hiperaktivnost, barem ne u školi, koliko nepažnja i dekoncentracija.

kakve su ti taktike da mu održiš pažnju na nešto šta mora odraditi?

Ispočetka je tu bilo puno svađe, suza, natjeravanja...
Ali opet ponavljam, sad nam je puno lakše jer ga puno više shvaćamo, pa kad sad piše npr. zadaću, kad ne može više mirno sjediti, digne se, malo se poigra, pa za 20-tak minuta oet dalje na učenje.
Kad sam ga znala forsirati, a to mu se zna desiti i u školi kad mu dođu "crni dani", njemu nastane potpuna blokada i ono što je prije znao, tad ne zna doslovce kliko je 2+2.

Često puta znam biti jadna zbog svega toga jer znam da je to posljedica apsolutnog nemara doktora pri porodu, koji je od nas digao ruke jer je mislio da dijete neće preživjeti.
Tad je imao moždano krvarenje.
Sad mi svi govore da je to najmanja moguća posljedica koja se mogla desiti, da je mogao biti retardiran, invalid i što ti ga sve znam.
Ali mene to ništa ne tješi jer znam da do toga nije smjelo ni doći!

Inače, proučavajući o ADHD-u, otkrila sam jedan podatak koji me je apsolutno šokirao:
Navodno da i cijepljenje može inducirati ADHD, isto kao i autizam!
Tek toliko o sigurnosti cijepljenja, a svaki doktor će ti reći da si neodgovorna majka da nedaš cijepiti svoje dijete.

evo jedan friški tekst koji potvrđuje sumnje mnogih roditelja koja imaju djecu sa poteškoćama u razvoju vezano za cjepiva.


Laboratorijski nalazi dvoje djece iz BiH, koji su napravljeni u laboratoriju u Parizu pokazuju trovanje živom kod djece, koja su cijepljena 2002. godine, cijepivom donacije UNHCR-a koje je korišteno od 2002. do 2007, piše 24sata.info.

'SOS telefon 1209' objavit će deklaraciju proizvođača DTPr-a, kompanije 'CSL Ltd' iz Australije, u kojoj se navodi da je u tom cijepivu korišten konzervans tiomersal, koji u sebi sadrži živu, nakon čega će se ovaj materijal biti predati tužiteljstvu BiH na dalje postupanje.

Pokusni kunići

Direktorica 'SOS telefona 1209' Jagoda Savić rekla je kako je dvoje djece iz BiH uslijed korištenja spornog cjepiva bilo otrovano živom, ali da je uprkos dokazima Tužiteljstvo BiH obustavilo istragu.

'Antikorupcijski tim OHR-a 2004. godine se izjasnio da nema osnova za pokretanje istrage, a Specijalno odjeljenje za organizirani kriminal Tužiteljstva BiH-a zatvorilo je istragu bez ijedne provedene istražne radnje', priopćeno je iz 'SOS telefona 1209'.

Djeca u BiH bila su 'pokusni kunići' i za cjepivo 'Euvax B' protiv hepatitisa B, koje je UNICEF realizirao u BiH kroz projekt imunizacije 2002. sa entitetskim ministarstvima zdravstva, tvrdila je ranije Savićeva. Dodala je kako je Svjetska zdravstvena organizacija dopustila u BiH upotrebu tog cjepiva u razdoblju od 2002. do 2007. za zdrave novorođene bebe, bez prethodnih testova. Savićeva je kazala da su posljedice ovih cjepova dugoročne te da se vide tek nakon 15 do 20 godina.

Dječak izgubio mogućnost govora

Poskok online objavio je priču obitelji iz Širokog Brijega čiji je sin DTPr primio u rujunu 2002. kada je imao tri godine, a nekoliko sati nakon toga djelomično ostao bez mogućnosti govora. 'Vrativši se kući s posla zatekao sam sina koji je očito imao visoku temperaturu, hvatajući se za jezik i pokušavajući izgovoriti nešto', rekao je M.K., otac dječaka. Za nekoliko dana trogodišnjak nije mogao izgovoriti ni jednu riječ.

Liječnici u Širokom Brijegu i Mostaru nisu mogli objasniti zbog čega je dječak prestao govoriti. M.K je sina doveo u Zagreb, a dijagnoza koju su dali glasila je 'stečeni prestanak mogućnosti govora' te su više puta isticali kako se radi o nekoj vrsti autizma. Otac je dijete odveo i u Anconu, ali bez ikakvog uspjeha. U razgovoru s osobama iz farmaceutskih krugova saznao je kako s tim cjepivom koje se koristilo od 2002. nešto nije bilo u redu, te su slični slučajevi zabilježeni i drugdje. Potvrdu ove informacije dobio je na seminaru Miroslava Radmana koji je također ukazao na nuspojave i čudne simptome korištenja ovog cjepiva.

Osim izgubljene mogućnosti govora, dječak se ponaša normalno, te njegov otac tvrdi da stoga o autizmu nema govora, a kao dodatnu potvrdu da je cjepivo krivac za takvo stanje dobio je i nakon istupa Jagode Savić.
izvor

nikome nije u interesu da istina izađe na vidjelo osim onih koji su direktno pogođeni.

Strašno!!!
Ali, na žalost, ne iznenađujuće, jer sam dosta toga pročitala o štetnosti cjepiva.

i ja sam se dosta načitala o tome i čak i poduzela našto u vezi toga ali nisam naišla na nikakvo rauzmijevanje liječnika. u to vrijeme (prije nekih 8 godina) oni nisu ni htjeli čuti da je timerosal, tj. živa, u cjepivu možebitni uzročnik poremećaja kod mog djeteta. i njemu je dijagnosticiran ADHD ali uz autizam. tako sam ostala sa nalazima u rukama ko neka stvar. ni danas nije ništa bolja situacija osim šta sad kažu da je možda uzročnik cjepivo ali ne poduzimaju ništa da se stanje promjeni, tj. da dobijemo adekvatno lječenje u koje spada i detoksifikacija.

Oh, floridana, baš mi je žao, znači nismo jedini.
Vama je onda još gore nego nama.
Ali, znaš, kad bi ljudi malo više pričali o tome koliko cjepiva mogu biti štetna, možda bi ljudi bili čvršći u odbijanju cjepljenja svoga djeteta.
A ovako, ako spomeneš doktoru da ne bi dala cijepiti dijete odmah si ovakva i onakva, samo što ti socijalnu službu ne navuku na vrat.
Kad sam ja s najmlađim djetetom išla na cijepljenje, doktorica je skoro imala posla sa mnom jer sam toliko bila uplašena da ne pođe što po zlu da sam joj se skoro skljokala u ordinaciji.
Jer da se mene pita, ja nijedno svoje dijete ne bih dala cijepiti.

hoćeš reći da je nama manje dosadno nego vama
znaš i sama da se navikneš na takvo stanje i da je čak i nemoguće zamilsliti kako bi bilo da je drugačije.
ja ga nakon onih otkrivenih informacija nisam više cijepila. malo, tj. dosta, strahujem od tetanusa jer ga nismo proveli do kraja. kad idemo negdje vani pazim da ne dođe u dodir sa nečim zarđalim. u školi sam im izričito zabranila da ga cijepe bez mog odobrenja. ni njegov lječnik se nije bunio kad sam odustala od te prakse.

Ali znaš što je najbitnije: oni su NAŠA djeca i mi ih volimo takve kakvi jesu, sa svim njihovim vrlinama i manama. Ti poremećaji su samo dio njihove osobnosti.
Ja njega volim ni manje ni više kao i ostala svoja dva dječaka.

istina

I meni je dijagnosticiran ADHD kada sam bila mala, isto tako sada i mojem djetetu...Teško je to, uff...Ja sam se donekle smirila, ali mali je skroz divlji

Ja sam protiv ljekova, ali za rad s takvom djecom...Pa makar poludili, samo da ih se pokuša usmjeriti da nekako u školi odslušaju to, jer znam po sebi da me mama skroz krivo odgajala i bila sam još luđa

Vjerojatno se radi o genetskom poremećaju, no kao i većina genetskih poremećaja, moguće ga je korigirati pravilnim odnosom okoline, tako da se taj gen ne izražava.

Međutim, problem je taj što često okolina nema vremena za pomaganje i poseban rad s takvom osobom / djetetom, tako da često ostanu neshvaćeni.

Mislim da je često kod takvih osoba prisutan višak energije kao i pojačana inteligencija, pa se teško uklapaju. Imao sam i ja par takvih prijatelja u osnovnoj školi...

@indigo Koliko je mali star?

MoW je napisao/la:

Vjerojatno se radi o genetskom poremećaju, no kao i većina genetskih poremećaja, moguće ga je korigirati pravilnim odnosom okoline, tako da se taj gen ne izražava.

Međutim, problem je taj što često okolina nema vremena za pomaganje i poseban rad s takvom osobom / djetetom, tako da često ostanu neshvaćeni.

Mislim da je često kod takvih osoba prisutan višak energije kao i pojačana inteligencija, pa se teško uklapaju. Imao sam i ja par takvih prijatelja u osnovnoj školi...

@indigo Koliko je mali star?

Slažem se...

Ima 2 god i 8 mj...I sav je lud A čuj ja imam vremena, al baš trenutno to i ne pomaže, jer on jako voli sam proučavati svijet...Već je i glavu razbio...I to me muči, nemrem ga iz vida pustit, ima svoj dio u stanu ograđen posebno za njega i onda tam luduje Inače bi već bio sav izubijan, jer jednostavno se ne može smiriti, čak i kad spava se vrti i vrti i vrti....

Možeš možda pokušati s nekom specifičnijom hranom ga smiriti. Više povrća i zobenih kašica od ekološki proizvedenih namirnica bi ga vjerojatno usporilo i smirilo.
Isto tako, za razvoj mozga, ribu i plodove mora te orahe i lan toplo preporučam.

A joj, hvala tii sam kaj postoji još jedan problem, on ne jede
Još je na mliječnim proizvodima, ima refluksni problem...to je jedna duga priča, jer je bilo problema na porodu, al ja idem polako i sigurno i sviđa mi se preporuka, tako da ću nastojat da to usitnim pa da ga "prevarim"

Na umjetnim je mliječnim proizvodima? Ajme nije ni čudo da je hiperaktivan. Nisu ti proizvodi za malu djecu, pogotovo ne u većim količinama. Molim te, posavjetuj se s liječnikom oko dječje prehrane, ali da sam na tvojem mjestu ne bih mu davao puno mliječne hrane. Refluks se može popraviti zdravom prehranom, samo trebaš liječnika koji to razumije. Puno uspjeha želim!

Je, znam, al doktori su danas, tak...Ma da pije ti onaj bebimil...to kao smije do 3.godine, ali ja njemu uredno dajem i zdravu normalnu prehranu sam kaj sve pljuje A valjda mu nekaj i uđe u želudac, nije on ni mršav ni nikaj, sam je malo bljedunjav
Hvala tii, puno pozitivnih misli i sve bu ok

Možeš mu miksati povrće i voće ako to već ne radiš, naime kašice i guste juhe se puno lakše jedu. To su meni davali kad sam bio mali.

Peace & love

To ne voli

L&L