Omiljeni citati iz knjiga

Sigurno ima neka rečenica, odlomak u knjizi koja vas je natjerala na razmišljanje i odvela daleko od ovog svijeta, nešto što vam je zatitralo dušom, ostavilo čudan osjećaj. Od tuge, povezanosti, sreće do misli.
Podjelite taj književni biser ovdje s nama

Odlična tema Gea, baš mi je drago da si ju otvorila

Meni je super završetak knjige Zašto se Bog smije:

«Jednog ću dana stići do samog vrha. Sumnjam da ću na toj nesvakidašnjoj visini vidjeti lik Buddhe ili Krista ili bilo koga blagoslovljenog tko je onamo stigao prije mene. Oni će nestati u eteru. Iznad mene će biti samo golemo prostranstvo Svega, beskonačno blažena potpunost Boga. Ali neću osjetiti poriv da pogledam gore, ne zato jer se plašim ugledati božansko licem u lice. Umjesto toga ću pogledati prema dolje jer ćete me vi slijediti, tek nekoliko koraka iza. Napokon ćemo se vidjeti u svjetlosti Boga, a u tom trenutku prepoznavanja pojavit će se, kao beskrajno svitanje, ono što mogu opisati samo kao ljubav.»

Deepak Chopra: Zašto se Bog smije.

Učinilo mi se da ovakvu temu već imamo, no vjerojatno sam nešto pobrkala, hvala Gea

"Simtom ljubavi je kad se neke kemikalije ukisele u vama.
Zato mora da ima nečeg u toj ljubavi jer vam vaše kemikalije nešto govore."
A.Warhol Od A do B i natrag

...Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne inzistiram na točnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ.
Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu...

... Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje...

Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno susretati?

"Sve će proći. Ali kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?"

Meša Selimović - Derviš i smrt

"Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetni dan, sine moj!
- Šta si vidio u ljetni dan, sine moj?

Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.

- Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?

Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.

- Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?

Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.

- Hoćeš da usneš, sine moj?

Ne, oče, idem da živim."

Ivo Andrić - Ex Ponto (završni epilog)

eto za početak

A ako ti brat tvoj zgrijesi, idi i pokaraj ga nasamo... (Mt. 18, 15)

- “Zamisli ti, jedan dio ceste te umori, a više od jednog dijela jednostavno ne možeš zamisliti”.
- “Vrane smatraju da bi jedna vrana mogla uništiti nebo. To je sigurno tako, no to ne govori ništa o nebu jer je nebo nebo upravo zato što u njemu nema vrana.”
- “Vjerovati u napredak znači ne vjerovati da smo već napredovali. To ne bi bilo vjerovanje.”
- “Može postojati znanje o vražjem, no ne i vjera u njega, jer ne postoji ništa što je više vražje od onog što već postoji.”
- “Da je bilo moguće izgraditi Kulu babilonsku, a da se na nju nitko ne popne, to bi bilo dopušteno.”
- “U borbi između sebe i svijeta pruži potporu svijetu.”
- “Dobrota na određeni način donosi nelagodu.”

Kafka

- Ko dosegne svoj ideal, upravo ga time i prevazilazi.
- Ko prezire samog sebe, ipak pri tom postuje sebe kao covjeka koji prezire.
- Strahotno je na moru skapati od zedji. Zar svoju istinu ne morate smjesta toliko zasoliti da ona vise ne gasi - zedj?
- Ko likuje na lomaci, ne trijumfuje nad bolom, vec se raduje cinjenici da ne osjeca bol tamo gdje ga je ocekivao. Jedna parabola.
- Kad smo budni, mi takodje cinimo ono sto cinimo u svojim snovima: iznalazimo i izmisljmo covjeka s kojim opstimo - i to smjesta zaboravljamo.
- Ko se nadmece s cudovistima, moze vidjeti da pri tom on sam ne postaje cudoviste. A kad dugo gledas u bezdan, bezdan takodje gleda u tebe.
- Najposlije, covjek voli svoje zelje, a ne ono sto je predmet zelje.
- Tastina drugih vrijedja nas ukus samo onda kad vrijedja nasu tastinu.

F. Nietzsche, S onu stranu dobra i zla

Okreni se dubini i promatraj. Sreća je bučna, tuga ima tišinu u sebi. Sreća je, možda, nalik danu, tuga liči na noć. Sreća je, možda, kao svjetlost, tuga je kao mrak. Svjetlost dođe i ode, a tuga ostaje – ona je vječna. Svjetlost se ponekad dogodi, a mrak je uvijek tu.

Osho

@zona eh depresivan citat Ali mi smo ti koji osjećamo i tugu i sreću i koji vidimo i mrak i svjetlo, tuga nije stalna već se izmjenjuje sa srećom, a mi smo ti koji smo stalni i koji to možemo osjetiti.

kad sam vidjela ovu temu nisam mogla odolit da nešto ne napišem. naime, imam u svojim bilježnicama preko tisuću citata.
podijelit ću s vama neke od svojih najdražih.
"Znate li čime ljudi krče sebi put? Bljeskom genija ili umjesnom pokvarenošću. U ljudske mase treba ili uletjeti kao topovska kugla ili se uvući kao kuga. Poštenjem se ništa ne postiže. Ljudi se pokoravaju snažnom geniju, mrze ga, kleveću ga, jer on uzima, sve uzima za sebe; ali ako opstane, pokoravaju mu se, jednom rječju, obožavaju ga klečeći pred njim, kad ga već nisu mogli upropastiti. Pokvarenost je opća pojava, talenti su rijetkost. Zato je pokvarenost oružje osrednje sposobnih kojih ima u izobilju i na koje svuda nailazimo."

"Gdje si završila Narcisa, ti koja si se tako voljela i osmjehivala sama sebi, koja si voljela davati i jednako tako primati, gdje su završili tvoji snovi, tvoja nadanja, tvoje ludosti, ludosti života, ludosti smrti; gdje je završio odraz tvoga lika u ogledalu, gdje te mogu tražiti, gdje te mogu pronaći, kako te mogu zadržati?"

"Pred njim su se otvarale sve nove terase, sve novi putevi i sve širi vidik, zelene ravnice uokvirene pojasom mora i beskrajem neba. Nije osjećao napor. Činilo mu se, ne da se penje, nego da raste. Nigdje živa stvora. Ni ptice nije bilo. Mislio je: najposle, evo jedna zemlja u kojoj je samoća vesela."

"Nasmijala si se i stala pričati ni o čemu, a ja sam osjetio kako sam takvo što već dugo očekivao."

"Kada bi riječ "SREĆA" imala nekog značenja u njezinom životu, moglo bi se reći da je u tim danima ona bila potpuno sretna, srećom krtice koja slijepo ruje kroz mrak i tišinu meke zemlje u kojoj ima dosta hrane, a nema prepreka ni opasnosti."

"Nov, neodoljiv osjećaj, uzeo ga zaokupljati iz časa u čas sve jače i jače, neko beskrajno, gotovo tjelesno gađenje od svega što sreta i što ga okružuje, tvrdokorno, zlobno, mrsko. Gadni su mu svi sretaoci - gadna su mu lica njihova, hod, kretnje. Naprosto bi pljunuo na bilo koga, čini mu se, samo kad bi mu se neko obratio."

"Osjećala sam kao da mu dugujem ispriku, a ipak me je uvrijedila nametljivost ljubavi koju nikada nisam tražila od njega."

opet sam prijateljica sama sebi , ali jednostavno ne mogu odolit.

"Praznina u mojoj glavi. Postajalo je hladnije... Pomislio sam da bi trebalo da uzmem sako. Spustio sam se pokretnim stepenicama sa četvrtog nivoa. Tko je izmislio pokretne stepenice? Ljudi idu gore - dolje pokretnim stepenicama, liftovima, voze aute, otvaraju garaže dodirom na dugme. Onda odlaze u teretane da skidaju salo. Za četiri tisuće godina nećemo ni imati noge, puzat ćemo okolo na šupcima ili ćemo se možda kotrljati kao lopte. Svaka vrsta uništava sebe. Dinosaure je ubilo to što su pojeli sve naokolo i onda su morali pojesti jedni druge, tako da je na kraju ostao samo jedan i taj bijednik je crknuo od gladi."

"Već 18 milijuna godina hodamo na stražnjim nogama, a još uvijek smo četveronošci, uglavnom svi! I što to znači, znati čitati i pisati, kad pišemo već sigurno dulje od 50 tisuća godina, a svakih stotinu godina rodi se po jedan čovjek koji umije doista pisati, a njega ne čita nitko!?"

Ako hoces mozes prepisat citavu knjigu

ja sam knjigoljubac, ali ne želim ovo predivno pučanstvo na forumu maltretirat sa cijelom knjigom.


"Ja sam jedan od onh ljudi koji vrlo kasno bivaju pametni. I nikada potpuno. A što je najgore, to se ne primjećuje na prvi pogled."

"Takva je ta ovdašnja životinja što se zove čovjek: svemu će se prikloniti, svemu, samo da bi mogla trajati tu na zemlji, pod suncem, u obličju u kojem se zadesila."