Granica mučenja životinja

Otvaram ovu temu ponukan jednim današnim razgovorom.

Dakle, zanima me što vi smatrate o mučenju / ubijanju određenih vrsta životinja.
Jako volim životinje, većinu njih, uz neke iznimke.
Nikad ih nisam mučio niti ubijao... e sad... tehnički, jesam, ubijao sam životinje.
Naime, ovisi o tome gdje se postavi prag, granica, što smatrate da je dozvoljeno.
Smije li se mučiti sisavce? Smije li se mučiti i ubijati insekte? Koje veličine, kojih atributa?

Evo, recimo, kao mali sam ubijao puno mrava.
Muhe, ose, veće pauke, koji put pčele, jednom zrikavca kao sasvim mali.

Zar su insekti manje vrijedni od nekih drugih životinja? Osjećamo li mi intuitivno što nam je etički dozvoljeno kao ljudima ubijati? Je li intuicija u pravu ili zbilja moramo paziti da niti mrava slučajno ne pogazimo?
Konačno, metafizički gledano, možda ono što je daleko inferiornije od naše svijesti imamo pravo ubijati?

Što je pak s mučenjem? Je li to ikad dozvoljeno?

gledo sam jedan strasan film, sa zivih zivotinja krzno skinu, kad sam ja to gledo doslo mi je da ubijem take ljude, prestrasan film

Moje mišljenje. Ubijat životinje DA, al samo zbog prehrane...
npr. ispred moje kuće je jezero i kad mi se jede patka odem i upucam jednu. koliko god to nekome zvučilo divljački, zašto ne, na isto dođe otić i kupit pečenu kokoš...

A za mučenje NE, jer to nije fer, ako ti je cilj ubit neku životinju, onda to učini na način one shot one kill....

ps. znam da će mnoge ženske ovo smatrat glupim i nazadnim razmišljanjem..

pa to je lov, ali krivolov isto nedolazi u obzir kao ni mucenje

Ubijanje i mucenje nije isto...ti nisi ubijao te insekte zato jer su insekti (nadam se) vec zato jer su se pojavili u ulozi nametnika...

Recimo, kada setam pazim da ne pogazim mrave i tako tu ekipu koja je blize zemlji...ali ako se pojave u kucanstvu kao nametnik...eh...tu je problem...jer se risikra higijena i zaraza i sto ja znam sto sve ne...

Medjutim nije isto ubiti komarca ili ga uloviti u staklenu casu pa mu cupati nogice i krilca...to je bitno razlicito!

Jos bih dodala...sto se tice vecih zivotinja...slazem se s Bigom...ili za hranu ili u nuzdi tipa ako te nesto napadne...ali opet bez mucenja...

Alpha je napisao/la:

Medjutim nije isto ubiti komarca ili ga uloviti u staklenu casu pa mu cupati nogice i krilca...to je bitno razlicito!

moj brat je to radio muhama i komarcima, a ja sam kao mali zalemio komarcu krila za neki metal i bacio taj komad metala

u potpunosti se slažem s Alphom
nije isto mučiti i ubiti i ako se odlučuješ za ubojstvo mora biti pravobitni razlog - napada te, u kućanstvu je... a ne zato što možeš ubiti nekog manjeg od sebe jer je u tvojim očima "beznačajan"

slažem se s Alphom i Geom.

Dakle, rekao bih da mučenje nikad nije opravdano ni etičko, a ubijanje životinje samo ako je u svojstvu nametnika ili te napada ili za hranu, ako pričamo o većim životinjama.

Ostaje međutim pitanje slučajnog ubijanja tipa stanemo na nešto a niti ne znamo da smo to ubili. Trebamo li biti svjesniji i gledati kud hodamo?
Recimo, zna se dogoditi da mi nakon kiše izmile puževi na put kroz dvorište od kuće kuda prolazim. E sad, koji put ih vidim i gledam, no koji put mi se jednostavno žuri i ne pazim. I stanem na njih. Koji put čak povučem nogu čim čujem da je nešto krcnulo (njegova kućica), no koji put ga baš zgazim.

ubojstvo iz nehaja...
inače ja te puževe s kućicom samo preselim ( tako ako vidite nekog tko seli puževe po gradu, vjerojatno sam to ja )

trebamo paziti... ali na žalost to nije uvijek slučaj, ali to se ne bi smatralo pod ubojstvo iz zabave... bitno je da to nismo namjerno napravili, u nama nije bila želja da naudimo tom biću , nije bilo te želje za mučenjem

I ja preseljavam te puževe sa staze kad god nađem vremena. Ne volim ih vidjeti da se šeću po "minskom" terenu.

i zivotinje nekad ubijaju iz zabave, narocito macke.

MoW je napisao/la:

Otvaram ovu temu ponukan jednim današnim razgovorom.

Dakle, zanima me što vi smatrate o mučenju / ubijanju određenih vrsta životinja.
Jako volim životinje, većinu njih, uz neke iznimke.
Nikad ih nisam mučio niti ubijao... e sad... tehnički, jesam, ubijao sam životinje.
Naime, ovisi o tome gdje se postavi prag, granica, što smatrate da je dozvoljeno.
Smije li se mučiti sisavce? Smije li se mučiti i ubijati insekte? Koje veličine, kojih atributa?

Evo, recimo, kao mali sam ubijao puno mrava.
Muhe, ose, veće pauke, koji put pčele, jednom zrikavca kao sasvim mali.

Zar su insekti manje vrijedni od nekih drugih životinja? Osjećamo li mi intuitivno što nam je etički dozvoljeno kao ljudima ubijati? Je li intuicija u pravu ili zbilja moramo paziti da niti mrava slučajno ne pogazimo?
Konačno, metafizički gledano, možda ono što je daleko inferiornije od naše svijesti imamo pravo ubijati?

Što je pak s mučenjem? Je li to ikad dozvoljeno?

Što se tiče mučenja, životinja ili ljudi, sve ovisi od toga da li imaš dobar i dovoljan razlog za to.

Kod ljudi, najčešći razlog koji može da opravda takvo što bi bilo izvlačenje informacija - da li je mučenje opravdano ili ne, ovisi od značaja informacije, recimo, ako je to trenutno jedini dostupan način da bi se spasili životi gdje se istovremeno utrkuješ s vremenom.

Ne vidim, s druge strane, nijedan razlog za mučenje životinja. Sve što ljudi rade, rade s ciljem, pa makar ga oni ne bili svjesni, on mora da postoji.

Nietzsche bi rekao da je mučenje bilo čega samo radi zadovoljstva povezano sa osjećanjem moći. Oni koji se osjećaju nemoćnima biraju nešto, nije im bitno ni šta, da bi nanošenjem boli povratili život u svoje vene, da bi se osjećali moćnima. Zašto tako često mala djeca lakše pribjegavaju mučenju životinja, nego odrasli čovjek, potpuno formiran?
Je li itko još primijetio da su mali psi obično agresivniji od velikih?

Međutim, takvi slabići kojima je potrebno zlostavljanje nečega ili nekoga da bi se osjetili moćnima, nikad neće biti i stvarno moćni, preciznije, neće se osjećati takvima.Čovjek koji je stvarno moćan, koji to osjeća su svakoj pojedinoj ćeliji svoga bića, uglavnom je blag, često popustljiv, ako ponekad i pokaže okrutnost, to se ni u kom slučaju ne može porediti sa okrutnošću slabih, koji nisu navikli na osjećaj moći. Čovjek koji je živio cijeli život u pustinji i sisao vodu iz korijenja i nikad je se nije pošteno napio, šta misliš kako će se osjećati kad ga provedeš pored velikog jezera? Da može progutao bi ga cijela! A onaj što je odrastao kraj jezera...?
Stvarno-i-potpuno moćnog čovjeka nikad neće mučiti pitanja "da li mu je dozvoljeno mučiti i ubijati nešto". On o tome i ne razmišlja. To proizlazi iz njegovog instinkta.

"Konačno, metafizički gledano, možda ono što je daleko inferiornije od naše svijesti imamo pravo ubijati?"

Zašto misliš da su kukci i mikrobi inferiorniji od "naše svijesti"?Može li se to dokazati? Jok! Tu je "svijest" i advokat i sudija, pa kako da ona dokaže išta drugo osim same sebe.

Archangel je napisao/la:

MoW je napisao/la:

Otvaram ovu temu ponukan jednim današnim razgovorom.

Dakle, zanima me što vi smatrate o mučenju / ubijanju određenih vrsta životinja.
Jako volim životinje, većinu njih, uz neke iznimke.
Nikad ih nisam mučio niti ubijao... e sad... tehnički, jesam, ubijao sam životinje.
Naime, ovisi o tome gdje se postavi prag, granica, što smatrate da je dozvoljeno.
Smije li se mučiti sisavce? Smije li se mučiti i ubijati insekte? Koje veličine, kojih atributa?

Evo, recimo, kao mali sam ubijao puno mrava.
Muhe, ose, veće pauke, koji put pčele, jednom zrikavca kao sasvim mali.

Zar su insekti manje vrijedni od nekih drugih životinja? Osjećamo li mi intuitivno što nam je etički dozvoljeno kao ljudima ubijati? Je li intuicija u pravu ili zbilja moramo paziti da niti mrava slučajno ne pogazimo?
Konačno, metafizički gledano, možda ono što je daleko inferiornije od naše svijesti imamo pravo ubijati?

Što je pak s mučenjem? Je li to ikad dozvoljeno?

Što se tiče mučenja, životinja ili ljudi, sve ovisi od toga da li imaš dobar i dovoljan razlog za to.

Kod ljudi, najčešći razlog koji može da opravda takvo što bi bilo izvlačenje informacija - da li je mučenje opravdano ili ne, ovisi od značaja informacije, recimo, ako je to trenutno jedini dostupan način da bi se spasili životi gdje se istovremeno utrkuješ s vremenom.

Ne vidim, s druge strane, nijedan razlog za mučenje životinja. Sve što ljudi rade, rade s ciljem, pa makar ga oni ne bili svjesni, on mora da postoji.

Nietzsche bi rekao da je mučenje bilo čega samo radi zadovoljstva povezano sa osjećanjem moći. Oni koji se osjećaju nemoćnima biraju nešto, nije im bitno ni šta, da bi nanošenjem boli povratili život u svoje vene, da bi se osjećali moćnima. Zašto tako često mala djeca lakše pribjegavaju mučenju životinja, nego odrasli čovjek, potpuno formiran?
Je li itko još primijetio da su mali psi obično agresivniji od velikih?

Međutim, takvi slabići kojima je potrebno zlostavljanje nečega ili nekoga da bi se osjetili moćnima, nikad neće biti i stvarno moćni, preciznije, neće se osjećati takvima.Čovjek koji je stvarno moćan, koji to osjeća su svakoj pojedinoj ćeliji svoga bića, uglavnom je blag, često popustljiv, ako ponekad i pokaže okrutnost, to se ni u kom slučaju ne može porediti sa okrutnošću slabih, koji nisu navikli na osjećaj moći. Čovjek koji je živio cijeli život u pustinji i sisao vodu iz korijenja i nikad je se nije pošteno napio, šta misliš kako će se osjećati kad ga provedeš pored velikog jezera? Da može progutao bi ga cijela! A onaj što je odrastao kraj jezera...?
Stvarno-i-potpuno moćnog čovjeka nikad neće mučiti pitanja "da li mu je dozvoljeno mučiti i ubijati nešto". On o tome i ne razmišlja. To proizlazi iz njegovog instinkta.

"Konačno, metafizički gledano, možda ono što je daleko inferiornije od naše svijesti imamo pravo ubijati?"

Zašto misliš da su kukci i mikrobi inferiorniji od "naše svijesti"?Može li se to dokazati? Jok! Tu je "svijest" i advokat i sudija, pa kako da ona dokaže išta drugo osim same sebe.

Remke je napisao/la:

gledo sam jedan strasan film, sa zivih zivotinja krzno skinu, kad sam ja to gledo doslo mi je da ubijem take ljude, prestrasan film

I ja sam se takvih, ne filmova, već stvarnih događanja, nagledao. Takvi ljudi u meni ne pobuđuju bijes, već žaljenje. Žao mi ih je kao i tih nesretnih životinja, zato što znam da je njihov problem mnogo veći. Životinja će skapati i umrijeti vrlo brzo, a oni će morati da SEBE MUČE na mnogo groznije načine, tokom cijelog svog života.

"Opraštam ti što si mi učinio, ali to što si sebi učinio - kako bih ti to mogao oprostiti!"

Archangel je napisao/la:

Stvarno-i-potpuno moćnog čovjeka nikad neće mučiti pitanja "da li mu je dozvoljeno mučiti i ubijati nešto". On o tome i ne razmišlja. To proizlazi iz njegovog instinkta.

"Konačno, metafizički gledano, možda ono što je daleko inferiornije od naše svijesti imamo pravo ubijati?"

Zašto misliš da su kukci i mikrobi inferiorniji od "naše svijesti"?Može li se to dokazati? Jok! Tu je "svijest" i advokat i sudija, pa kako da ona dokaže išta drugo osim same sebe.

Stvarno-i-potpuno moćnog čovjeka (kakav god da je dotičan, ovako mi zvuči kao egomanijak ) će uvijek zanimati što smije učiniti, a što ne. A instinkt? Instinkt imaju i životinje i ljudi, i iz njega su proizašle mnogo vrlo loših stvari za ovu civilizaciju.
Vjerojatno misliš na intuiciju? Intuitivno gledano, da, svatko bi trebao znati što mu je činiti.

Što se ovog drugog tiče, dokazati ne mogu, međutim ako promatraš evolucijski razvoj, ako razumiješ da čovjek ima sposobnost samospoznaje i djelovanja na temelju svoje samospoznaje tj. svojevoljnog odlučivanja, a ne ponašanja na temelju zapamćenih obrazaca kao što to čine životinje, onda da, mogu reći da ljudi imaju višu svijest.
Druga stvar je ta da i sve svete knjige ovog svijeta ukazuju na to da je čovječja svijest nadmoćna u pravilu većini životinjskih, iako je moguće da neki određeni pripadnici ljudske vrste i neki pripadnici najnaprednijih životinjskih vrsta imaju usporedivu svijet.
Jednostavno, evolucijski gledano, mi smo zadnja karika, barem ovdje na Zemlji, no problem je u tome što ljudi toga nisu svijesni. Spavaju i ponašaju se da smiju sve raditi i da neće odgavarati. Težak je teret slobodnog izbora...

MoW je napisao/la:

Ostaje međutim pitanje slučajnog ubijanja tipa stanemo na nešto a niti ne znamo da smo to ubili. Trebamo li biti svjesniji i gledati kud hodamo?

Nije isto gledati puža na podu i namjerno ga zgaziti samo zato da ga ubijemo ili ne gledati kuda hodamo pa slučajno stanemo na njega. U prvom slučaju smo potpuno krivi, dok smo u drugom slučaju samo uzrok.

Moje je mišljenje da je ubojstvo iz samoobrane opravdano, s tim da se pokuša izbjeći ako nije nužno. Mučenje mi nije opravdano, niti ubijanje iz užitka.

Ubojstvo smo se u biti svi slozili da moze biti opravdano...'sporno' je mucenje...

Pitanje je da li je sadizam zapravo 'samo' bolest...cisto kemijska disfunkcija? Moguce da ponekad i jeste... Svejedno, nije opravdanje

@Alpha... pa gde su ti vatreni govori

Na predhodnoj stranici

Alpha je napisao/la:

Pitanje je da li je sadizam zapravo 'samo' bolest...cisto kemijska disfunkcija? Moguce da ponekad i jeste... Svejedno, nije opravdanje

Ako bismo pretpostavili da jest i da su sve naše reakcije samo skup kemijskih funkcija, tada zapravo nemamo slobodnu volju, već djelujemo na temelju čiste fizike, onda ne bi bili niti krivi zbog mučenja životinja

Šalu na stranu, ne znam bi li sadizam bio 'bolest', je li taj dio karaktera i općenito je li naš karakter samo dio kemijskih funkcija koje ga određuju. Ono, tijeli ima jedan karakter, duša ima drugi i onda se to kombinira, barem ja to tako nekako gledam. U svakom slučaju, može se reći da je sve zapravo 'bolest', i privlačnost prema istom spolu, mazohizam, sadizam... Ali vjerujem da je duša ta koja uči između ostalog i samom kontrolom tijela u kojem se nalazi, pa tko podlegne sadizmu, može se pretpostaviti da je duša slaba karaktera. Ma, pričam gluposti.

Alpha je napisao/la:

Na predhodnoj stranici

Tolko mrzis Hitlera a ovamo imas vatrenije govore od njega

MoW je napisao/la:

Archangel je napisao/la:

Stvarno-i-potpuno moćnog čovjeka nikad neće mučiti pitanja "da li mu je dozvoljeno mučiti i ubijati nešto". On o tome i ne razmišlja. To proizlazi iz njegovog instinkta.

"Konačno, metafizički gledano, možda ono što je daleko inferiornije od naše svijesti imamo pravo ubijati?"

Zašto misliš da su kukci i mikrobi inferiorniji od "naše svijesti"?Može li se to dokazati? Jok! Tu je "svijest" i advokat i sudija, pa kako da ona dokaže išta drugo osim same sebe.

Stvarno-i-potpuno moćnog čovjeka (kakav god da je dotičan, ovako mi zvuči kao egomanijak ) će uvijek zanimati što smije učiniti, a što ne. A instinkt? Instinkt imaju i životinje i ljudi, i iz njega su proizašle mnogo vrlo loših stvari za ovu civilizaciju.
Vjerojatno misliš na intuiciju? Intuitivno gledano, da, svatko bi trebao znati što mu je činiti.

Što se ovog drugog tiče, dokazati ne mogu, međutim ako promatraš evolucijski razvoj, ako razumiješ da čovjek ima sposobnost samospoznaje i djelovanja na temelju svoje samospoznaje tj. svojevoljnog odlučivanja, a ne ponašanja na temelju zapamćenih obrazaca kao što to čine životinje, onda da, mogu reći da ljudi imaju višu svijest.
Druga stvar je ta da i sve svete knjige ovog svijeta ukazuju na to da je čovječja svijest nadmoćna u pravilu većini životinjskih, iako je moguće da neki određeni pripadnici ljudske vrste i neki pripadnici najnaprednijih životinjskih vrsta imaju usporedivu svijet.
Jednostavno, evolucijski gledano, mi smo zadnja karika, barem ovdje na Zemlji, no problem je u tome što ljudi toga nisu svijesni. Spavaju i ponašaju se da smiju sve raditi i da neće odgavarati. Težak je teret slobodnog izbora...

On i jest egomanijak! To ja i govorim. A s druge strane, on čini ono čemu oni koji ga nazivaju egomanijakom, misleći da su ga tako obuzdali i uklonili, samo teeže...

"A instinkt? Instinkt imaju i životinje i ljudi, i iz njega su proizašle mnogo vrlo loših stvari za ovu civilizaciju."

Da! Za civilizaciju DA! A za čovjeka?

A ovo zadnje - to znam. Dokazati se ne može dijalektički, a što se teorije evolucije tiče - pa priznajem da je ugodno misliti o sebi na taj način, kao kakav egomanijak , ali ako je nešto ugodno ne znači i da je ispravno, i u toj tački treba imati hrabrosti da se čovjek preispita, ne bi li utvrdio da li ga možda njegov estetski element ne pokušava zavarati.

Ne može cijela vrsta biti egomanijakalna.
Ovo sam više govorio iz čiste činjenice, iz teorije evolucije.
Vidiš li koju životinju koja je postigla ovo što smo mi postigli, i to ne kroz egomanijaštvo, nego zajedničkim radom?
Ego koči. To je činjenica. Svaki put kad gledaš što te čini stvarno-i-potpuno moćnim čovjekom sjeti se da bez zajednice bi vrlo brzo skapavao od gladi, hodao poderanih čarapa i živio u šumi. Lijepog li napretka kad bi svi bili potpuno osvješteni i samo na sebe mislili.

nisam nikad osobno ubio neku zivotinju(kukce ne racunam) ali sam sudjelovao.....ono na selu....klanje zivotinja i sl.....jbga bilo mi je zao ali sta sam mogao.....trebalo je pomoc......

ali taj zvuk kad zivotinja zapomaze necu nikad zaboravit......

mucio nisam nikad niti jednu zivotinju-cak ni kukca.....volim zivotinje i uvijek sam imao ili psa ili macku za ljubimca.....cak sam imao i kanarinca ali sam ga pustio bilo mi ga je zao.....i onda se taj kanarinac mjesecima znao vracati u moje dvoriste.....

zasto si tako zlocesta prema meni....

ja sam samo bio iskren i nista drugo.....