Balans

Postoje dva pitanja tu: prvo je zašto nastaje ovisnost a drugo je zašto ju se ne riješimo.
Post nije pisan kao šala, iako je ono s mlaćenjem ljudi bio preekstreman primjer.
Zašto nastaje ovisnost, a tu ne govorim samo o pušenju ili alkoholu, već o bilo kojoj ovisnosti: previše televizije, previše interneta, kava, čokolada, neka specifična hrana, čak i ovisnost o sportu?
Iako se na prvi pogled čini da je to lako odgovoriti, stari su ljudi govorili da sve ima svoj uzrok. Tako su smatrali da je ljudima koji su propušili ili propili se kave nedostala energija vatre. Čokolada je pak težnja za yin energijom i sl. To je uvijek ono pitanje: zašto sam ja postao ovisnik o nečemu, a netko drugi nije?
Očito smo mi nešto u tome vidjeli što je nama privlačno, a nekom drugom nije. Dakle, poanta je: nešto nam je NEDOSTAJALO.

Pitanje zašto se ovisnosti ne riješimo je pak još složenije za odgonetnuti, barem po mojem mišljenju. Naime, iako nam je nešto zaista u početku nedostajalo, moguće je da smo se već davno toga zasitili, a ovisnost vučemo i dalje i sad nam ona šteti. Tu dolazi kemija u igru koja ne da da se toga riješimo. Za pobijediti tu kemiju često treba velika snaga volja, čiji intenzitet ovisi o faktorima: koliko smo jako zagrezli u ovisnost, koliko nam je još uvijek ta ovisnost potrebna za uravnotežavanje, koliku podršku za odvikavanje imamo iz okoline.
Dodatno cijelu situaciju komplicira činjenica da kod mnogih dugogodišnjih ovisnika dolazi do manjka mnogih korisnih tvari u organizmu, pa više nemaju volje za odvikavanje. Jednostavno su kemijski iscijeđeni.
Međutim, ta borba, kao što je Chakotay naglasio, protiv ovisnosti je ustvari borba za balans. Tijelo će se uvijek htjeti boriti za balans, ako izuzmemo samodestruktivne tipove ličnosti.

to objašnjava zašto se tenejđeri počnu opijati u biti tada počinju večine ovisnosti i očitovanja naklonosti pojedinim... kod njih je stalni nebalans zbog hormona i odrastanja kojeg ne mogu pratiti

Gea je napisao/la:

ja znam da sam ja vješta u balansiranju nebalansa... stalno u svađi sama sa sobom između onoga što želim učiniti, što trebam učiniti i kako to učiniti... na kraju sve ispadne prirodno i spontao ( onima koji me ne znaju) a u meni se odvio čitav proces odluka i razmišljanja... u biti sve skupljam u sebi, i kad dođem do svoje granice, a imam visoki prag čega sve mogu skupiti u sebi jednostavno puknem i izađem iz kuće sama s glazbom ili psom i šečem se ... dopuštam da sve to izađe iz mene i ostane u parku... pa dođem kući smirena

Gea suosjećam s tobom i potpisujem svaku tvoju riječ, tu se radi o škorpionskoj naravi, kao da opisuješ mene, stalno razmišljanje, što sam napravio, rekao, da li sam mogao nešto bolje, više, ljepše, kako će to drugi protumačiti. Obzirom da je to jako iscrpljujuće dođu oni trenuci kad me briga za sve, povlačenje od svih. Obzirom da većina ljudi ne zna za te naše unutarnje borbe doživljavaju nas kao super izbalansirane osobe, ali s druge strane i kao hladne, bez emocija, proračunate, a to ne može biti dalje od istine

@MoW slažem se da svaka ovisnost ima svoj uzrok, no meni se nekako čini da bi se ti nedostaci mogli lako riješiti i na neki drugi bezbolniji način, ali mi uvijek težimo lakšem i bržem putu, koji naravno nije uvijek i najbolji. Eh dok mi skužimo da smo na krivom putu, možda je već kasno, a ponekad ovisnost samo prikriva prave probleme, ne da ih rješava, pa kad je se želimo riješiti imamo dva problema onaj prvi zbog kojeg smo i počeli i samu ovisnost.

Da nastavim dalje na ovu temu i da komentiram što je Chakotay nataknuo.
U osnovici, kod ovisnosti, uvijek postoji dublji problem.
Usuđujem se reći uvijek samo iz razloga što smatram da sve ima svoj uzrok.
Netko će reći da je osoba ovisna i da ne može više prekinuti ciklus i da se ne može tako lako vratiti. To je istina, takvoj osobi je sve teže i teže postići balans, jer ovisnost izaziva kemijsku neravnotežu u organizmu, a ona pak sve ostale oblike ravnoteže.
Međutim, vratimo se na dublji problem. Zašto je osoba uopće postala ovisna o nečemu, što ju je na to potaklo?
Je li to bila znatiželja, društvo, stresna situacija?

Možda, ali u osnovici to je uvijek nedostatak ljubavi. Nedostatak ljubavi je odmak od naše točke ravnoteže. Našeg osobnog yin-yang centra. Koliko god neuhvatljiv bio, taj centar uvijek postoji. On je uvijek osoban i za svaku osobu ponešto drugačiji. On se mijenja kroz život kako se i mi mijenjamo, u fiziološkom, emocionalnom i mentalnom smislu.
Netko tko se bavi makrobiotikom će reći da je njegov centar dostignut ako se hrani 50% cjelovitim žitaricama, 25 % povrća, 5-10 posto juhama i 5-10 posto ostalom hranom.
Neki sportaš će reći da ga postiže ako se hrani 40% ugljikohidratima, 30% bjelančevinama i 30% mastima (prehranom u zoni). Dakako, obojica će vjerojatno biti u krivu.
Zašto?
Zato što griješe, bilo na finoj razini, bilo na grubljoj. Oni se nadaju da su pogodili kako se treba hraniti, ali ustvari samo nagađaju.
Lako je prepoznati osobu koja se nalazi blizu točke ravnoteže. Ona blista iznutra, ima dubok pogled, snažan stisak ruke, suhu i blago toplu ruku, puno energije za svakodnevne aktivnosti, suosjećanje prema svakoj osobi, želju za boljim svijetom i životni optimizam. Jednako tako, strašno je etična i poštena.
Zastrašujuće kažem, jer razumije posljedice neetičnosti na svoje zdravlje i zdravlje drugih.
Za takve osobe kažemo da su uravnotežene. Yin i yang su u ravnoteži i takva osoba u pravilu dugo živi.

Ali ako je osoba uravnotežena, kao što su spomenuti mudraci koji su tome težili, zar to ne podrazumijeva manji intenzitet emocija? Tj emocionalnih reakcija.. Npr. ja se ponekad krećem u ekstremima. Jedan dan sam euforična, a sutradan me sitnica oneraspoloži i odjednom me sve počne smetati, te na kraju padnem u svojevrsnu depru. Naravno da mi se ne sviđa biti u tom tužnom i obeshrabrenom stanju, ali kada i to prođe, bude mi drago što intenzivno proživljavam neke osjećaje.. isplati se osjetiti takvu euforiju, doživjeti to. Pa makar trajalo samo par dana.
I ukoliko bih se uspjela koliko toliko uravnotežiti, zar to ne bi značilo da se odričem tih ogromnih navala emocija? Jer drage su mi, pa čak i kada padnem u depru, jer se mnogo više veselim pozitivnim iskustvima.
Nije da nisam smirena i da se ne znam kontrolirati, ali da li osobe koje dođu u stanje balansa postanu, pa pomalo "flegme"?

P.S. opet žicam.. a koje su karakteristike yin-a, a koje yanga.. što predstavljaju?

flory je napisao/la:

Ali ako je osoba uravnotežena, kao što su spomenuti mudraci koji su tome težili, zar to ne podrazumijeva manji intenzitet emocija? Tj emocionalnih reakcija.. Npr. ja se ponekad krećem u ekstremima. Jedan dan sam euforična, a sutradan me sitnica oneraspoloži i odjednom me sve počne smetati, te na kraju padnem u svojevrsnu depru. Naravno da mi se ne sviđa biti u tom tužnom i obeshrabrenom stanju, ali kada i to prođe, bude mi drago što intenzivno proživljavam neke osjećaje.. isplati se osjetiti takvu euforiju, doživjeti to. Pa makar trajalo samo par dana.
I ukoliko bih se uspjela koliko toliko uravnotežiti, zar to ne bi značilo da se odričem tih ogromnih navala emocija? Jer drage su mi, pa čak i kada padnem u depru, jer se mnogo više veselim pozitivnim iskustvima.
Nije da nisam smirena i da se ne znam kontrolirati, ali da li osobe koje dođu u stanje balansa postanu, pa pomalo "flegme"?

P.S. opet žicam.. a koje su karakteristike yin-a, a koje yanga.. što predstavljaju?

Dobro si primijetila da osobe koje plešu blizu oko balansa ne osjećaju više euforije ili depre. Ako voliš takva stanja, onda za tebe još ima vremena. Nemoj se lišavati ekstremnih emocija ako ti to ne smeta.
Ekstremne emocije će ti se smiriti nakon puberteta. Ako se ne smire, onda nešto ne valja u tvojoj prehrani, stresu ili navikama.

Ono što zaista nije karakteristika osobe koja se nalazi blizu balansa, to je flegmatičnost. Takve osobe nisu flegme, dapače, emocionalne su, ali nisu ekstremno emocionalne. Drugim riječima, emocije im ne smetaju da normalno žive, oni su gospodari emocija, emocije ne vladaju njima.
Takav čovjek je optimističan u pravilu uvijek, a probleme riješava i ne jadikuje o njima. Ako ih ne može jednostavno riješiti, nastoji sagledati sve kuteve i doći nekako do rješenja.

Karakteristike yina i yanga... uf.
Ajmo reći da bi se o tome dalo jaaako puno pisati, a nemam toliko vremena. No reći ću kratko.

Yin je hladan, mračan, širok, mekan, rijedak, mokar, mastan, ljut, kiseo, elastičan, debeo. Energija mu djeluje prema van, on se širi i daje. Glavni element s kojim se povezuje je voda.
Yang je suprotnost, dakle, vruć, svjetao, uzak i koncentriran, tvrd, krut, gust, suh, gorak, slan, mršav. Energija djeluje prema unutra, on skuplja i uzima. Glavni element s kojim se povezuje je vatra.
Svemir je yin, zvijezde su yang. Zemlja je više yang od vakuuma, ali manje yang od Sunca. Čovjek je u pravilu balans yina i yanga, jer yang energija dolazi kozmičkim zračenjem, od Sunca, a spaja se s energijom Zemlje i vode, yin. Žene su u prosjeku blago yin, muškarci blago yang. Ima i ekstremnijih primjera, što ovisi o puno faktora.

@ MoW

Ono što si napisao o ovisnostima i uzrocima istih po meni baš i ne stoji. U biti ne znam kako si uopće došao na takvu ideju

EDIT

Naravno, pretpostavljam da nećemo koristiti pojam ljubavi kao oznaku za vektor smjera sile iz fizike i slično

Omega je napisao/la:

@ MoW

Ono što si napisao o ovisnostima i uzrocima istih po meni baš i ne stoji. U biti ne znam kako si uopće došao na takvu ideju

EDIT

Naravno, pretpostavljam da nećemo koristiti pojam ljubavi kao oznaku za vektor smjera sile iz fizike i slično

Pa, to je moja filozofija, proizašla iz pozornog promatranja i promišljanja. Ne moraš se s njom slagati. Ako se ne slažeš, napiši točno s čim se ne slažeš i zašto se ne slažeš.

Što se fizike tiče, predaleko smo još da bi u njom uspješno definirali nedostatak ljubavi na svakoj razini.

a moW kako onda tumačiš roditelje koji se bore sa ovisnostima svoje djece. vole ih i prolaze zajednički pakao??
toga ima tone....

gloria_g je napisao/la:

a moW kako onda tumačiš roditelje koji se bore sa ovisnostima svoje djece. vole ih i prolaze zajednički pakao??
toga ima tone....

Ima, u pravu si. Zato sam i rekao da jednom kad do ovisnosti dođe, put povratka je težak. Pakao čak. No ja sam govorio o tome kako se uopće dolazi do ovisnosti. Prevencija. To je ljubav, stalna ljubav. Ljubav nije držanje djece u naručju i zabranjivanje svega. Ne, to je kraći put koji kod djeteta izaziva bunt i često ima kontraučinak.
Ljubav je učenje djeteta, briga o djetetu i obrazlaganje zašto je nešto štetno. Ljubav je kad roditelj vlastitim primjerom pokazuje djetetu što je ispravno. Djeca se ugledaju u roditelje. Kako može roditelj, koji je i sam ovisnik, očekivati da njegovo dijete ne bude?
Roditelji često prekasno uvide da su pogriješili, da nisu iskazivali dovoljno ljubavi i povjerenja prema djetetu. Tada je već kasno.

ja mislim da do ovisnosti može dovesti "PRETJERANA" ljubav. roditelji guše
svoju djecu "pretjeranom" ljubavi, točnije vezanosti za djecu.
al jasno, nisu uvijek roditelji krivi za ovisnosti svoje djece.

npr ja sam ovisna o nikotinu, i negdje sam pročitala da je neki psihijatar rekao da su pušači "ostali" "zaglavili" u oralnoj fazi svpg razvoja...
zanimljiva teorija

gloria_g je napisao/la:

ja mislim da do ovisnosti može dovesti "PRETJERANA" ljubav. roditelji guše
svoju djecu "pretjeranom" ljubavi, točnije vezanosti za djecu.
al jasno, nisu uvijek roditelji krivi za ovisnosti svoje djece.

npr ja sam ovisna o nikotinu, i negdje sam pročitala da je neki psihijatar rekao da su pušači "ostali" "zaglavili" u oralnoj fazi svpg razvoja...
zanimljiva teorija

Pretjerana ljubav nije ljubav, to je gušenje. Ne govorimo o istoj ljubavi. Ja pod ljubav podrazumijevam balansiranje energija, a ne vezanje uz djecu u cilju pijenja njihove energije.

Roditelji u manjem postotku slučajeva nisu krivi za ovisnosti svoje djece. Točno koji je to postotak ne znam, ali postoje djeca koja imaju određenu genetsku predispoziciju za ovisnošću koja se teško ispravlja. Takva djeca su problematična, no ona su u manjini.

Ne bih znao u kojoj fazi su pušači zaglavili.

Nadovezala bih se na ovu pricu yina i yanga u odnosu na roditelje i djecu. Mislim da se tu treba uvesti jos jedan element, a to je ucenje. Ovo za ljubav stoji ali sto ako stvari krenu naopako unatoc svemu jer nisu samo roditelji ti koji odgajaju i utjecu na djecu. Prvo, tu su geni koji mogu vuci od neki tamo predaka tko zna od kada. Znaci dobijemo tijelo odredjenih osobina i odredjene energije. Ajmo reci da su roditelji balansirani i sve rade bas kako treba ali dijete svejedno pod utjecajem tijela i okoline krene krivim putem. U tom trenutku roditelji prolaze pakao skupa sa djetetom pa cak mozda i veci pakao nego samo dijete koje moze i ne mora biti posve svjesno u sto je upalo. U tom trenutku bih povukla ovaj element ucenja. Dakle, mi ne znamo na sto cemo naici na nasem putu i mozda nije problem biti balansiran kada je sve vise manje OK ali sto kada kola krenu nizbrdo? To je ispit dotadasnjeg znanja. Mi ne znamo koje su nase sudbine ni kao djeteta ni kao roditelja ali na neki nacin se mozemo pouzdati u Visu Silu zajedno sa nama samima i predpostaviti da je sve to za neku korist. Ne znaci da smo pogrijesili ako je dijete upalo u problem mozda je to samo lekcija za svih...


@Glo...sto se tice onog sa oralnom fiksacijom dobro da nisi naisla na nekog kome je uzor Freud jer bi ti onda bilo vezano sa skrivenom zeljom da se udas za vlastitog oca ili tako nesto

Alpha je napisao/la:

Nadovezala bih se na ovu pricu yina i yanga u odnosu na roditelje i djecu. Mislim da se tu treba uvesti jos jedan element, a to je ucenje. Ovo za ljubav stoji ali sto ako stvari krenu naopako unatoc svemu jer nisu samo roditelji ti koji odgajaju i utjecu na djecu. Prvo, tu su geni koji mogu vuci od neki tamo predaka tko zna od kada. Znaci dobijemo tijelo odredjenih osobina i odredjene energije. Ajmo reci da su roditelji balansirani i sve rade bas kako treba ali dijete svejedno pod utjecajem tijela i okoline krene krivim putem. U tom trenutku roditelji prolaze pakao skupa sa djetetom pa cak mozda i veci pakao nego samo dijete koje moze i ne mora biti posve svjesno u sto je upalo. U tom trenutku bih povukla ovaj element ucenja. Dakle, mi ne znamo na sto cemo naici na nasem putu i mozda nije problem biti balansiran kada je sve vise manje OK ali sto kada kola krenu nizbrdo? To je ispit dotadasnjeg znanja. Mi ne znamo koje su nase sudbine ni kao djeteta ni kao roditelja ali na neki nacin se mozemo pouzdati u Visu Silu zajedno sa nama samima i predpostaviti da je sve to za neku korist. Ne znaci da smo pogrijesili ako je dijete upalo u problem mozda je to samo lekcija za svih...


@Glo...sto se tice onog sa oralnom fiksacijom dobro da nisi naisla na nekog kome je uzor Freud jer bi ti onda bilo vezano sa skrivenom zeljom da se udas za vlastitog oca ili tako nesto

Dakle, slažem se s Alphom u pogledu toga da u situaciji koju je opisala dolazi do dominacije elementa učenja. Ako je roditelj balansiran i učinio ono što je moguće za dijete, tada sve ostalo treba pripisati elementu učenja. To ne znači da se ne trebamo boriti da spasimo dijete. Ali to znači da se trebamo moći opustiti i pouzdati se u više vodstvo.

Ono što bih htio naglasiti ovdje, to je da se priča o osobnoj ravnoteži, o ravnoteži yina i yanga unutar jedne osobe. Mi ne možemo lako razumijeti točku ravnoteže kod djeteta. To je praktički nemoguće za nas. Uvijek samo nagađamo prema reakcijama djeteta. Dijete pak nema dovoljno svjesnosti da samo zna što je dobro za njega. Ono tek mora spoznati svoju točku ravnoteže i postati cjelovita osoba.

MoW je napisao/la:

Pa, to je moja filozofija, proizašla iz pozornog promatranja i promišljanja. Ne moraš se s njom slagati. Ako se ne slažeš, napiši točno s čim se ne slažeš i zašto se ne slažeš.

Ne slažem se iz jednostavnog razloga jer ravnoteža nema definiranog idealnog stanja, već je ovisna ne samo o osobi, nego i vanjskim čimbenicima.

MoW je napisao/la:

Ne bih znao u kojoj fazi su pušači zaglavili.

Tko je još ono zaglavio? Ateisti? Narcisi? Egoisti? Ubojice? Svi?

čenjenica je samo da sam zaglavila - e i pitanje glasi kako odglaviti????

meni je ovisnost nekako, radoznalost s nedostatkom straha. svi smo kao ljudska vrsta radoznali, ali neke od nas strah sprečava da probamo. jednostavno ima stvari koje su pre opasne za probavanje.

Ne znam. Snagom volje? A ako ju nemas mozda je pitanje zasto ju nemas? Mozda si nezadovoljna necim u zivotu i tako ispucavas neku nervozu, frustraciju ili ko zna sto. A to bi mogao biti i odgovor kako je doslo do istog problema. U biti...kako si pocela pusit uopce?

Omega je napisao/la:

Ne slažem se iz jednostavnog razloga jer ravnoteža nema definiranog idealnog stanja, već je ovisna ne samo o osobi, nego i vanjskim čimbenicima.

Tko je još ono zaglavio? Ateisti? Narcisi? Egoisti? Ubojice? Svi?

Naravno da nema definiranog idealnog stanja, to stanje se mora osjetiti čitavim bićem, ne možeš to definirati. Ako želiš uputu kako to stanje prepoznati, to je onda kad osjećaš krajnju opuštenost, a istovremeno krajnju budnost, radoznalost i optimizam te osjećaj velike energije u kojoj se kupaš.
To stanje nije kratko kao što to biva na drogama ili drugim stimulansima nakon čega slijedi pad. To stanje je dugotrajnije.

Ovisnost je o vanjskim čimbenicima tim manja što si bliže točki ravnoteže, centru. Vanjski čimbenici i dalje utječu, ali zamisli analogiju potencijalne jame. Nešto što je u potencijalnoj jami konačno visokih zidova treba puno energije da se iz te jame izvuče. Dakle, vanjski uvjeti bi trebali biti krajnje jaki da se takvu osobu izbaci iz takta.

Puno je ljudi zaglavilo, ali ne svi. To se može tako činiti iz tvoje perspektive, ali istina je da u svijetu nema puno bolesno narciosidnih, bolesno egoističnih, ubojica ili općenito značajno devijantnih.
Ateisti su pak druga kategorija. Pravih ateista ili antiteista je malo, dominantna većina ljudi vjeruje u nešto.
Ovisnici su veći problem od svih prije navedenih, jer je njih značajno više od ostalih.

gloria_g je napisao/la:

čenjenica je samo da sam zaglavila - e i pitanje glasi kako odglaviti????

meni je ovisnost nekako, radoznalost s nedostatkom straha. svi smo kao ljudska vrsta radoznali, ali neke od nas strah sprečava da probamo. jednostavno ima stvari koje su pre opasne za probavanje.

U redu, idemo ovako.
Želiš li prekinuti s tom ovisnošću?

Ako želiš, onda ću ti dati prehrambene smjernice koje će pomoći tvojoj volji da se odhrva.

Plamen cigarete je primarno yang karaktera pa je nužna yang zamjena u prijelaznom periodu.
Prvo, trebaš povećati količinu ribe u prehrani. Kavu ograniči na jednu na dan. Ako ne konzumiraš dovoljno salate i kuhanog povrća, preporučujem i to. Što više. Naglasak daj korjenastom povrću kao što je mrkva, pastrnjak, celer i rotkva.
Zatim, malo ćeš na neko vrijeme povećati konzumaciju soli kao i gorke hrane. Idealan začin će ti biti gomashio, tj. sezam i sol. To je jeftin začin kojeg imaš za kupiti u dućanima prirodne prehrane. Alternativno, možeš sama propržiti sezam i sol u određenom omjeru (15:1) na tavici i onda ih istući s batićem ili avanom. Pitaj me na pm ako ti trebaju ti detalji.
Nadalje, smanji malo masnu hranu. Smanjenje masnoće u prehrani (yin) utjecat će na smanjenu potrebu za cigaretom. Isto vrijedi i za šećere koji su također yin. Smanji konzumaciju šećera, pogotovo bijelog i smeđeg šećera te namirnica koje imaju visoki glikemijski indeks, pogotovo krumpir.
Med, voće i voćne sokove možeš konzumirati u manjim količinama.
Mliječne proizvode možeš konzumirati i dalje, kao i grahorice i žitarice. Meso također preporučam za konzumaciju, ali ne previše, i biraj nemasne dijelove.

Evo, nadam se da sam ti pomogao, ako trebaš bilo šta, pitaj.

Pa MoW, ne trebaš uvijek doslovno shvaćati napisano
Postavljena pitanja su šala uz dozu ironije.

Što se tiče odgajanja, ne postoji savršen način za odgojiti dijete. Kakav god odgoj bio, nijedno dijete nije savršeno. Uostalom, život nije potok, to je rijeka, negdje divlja, negdje mirna, a negdje je i vodopad.

Omega je napisao/la:

Pa MoW, ne trebaš uvijek doslovno shvaćati napisano
Postavljena pitanja su šala uz dozu ironije.

Što se tiče odgajanja, ne postoji savršen način za odgojiti dijete. Kakav god odgoj bio, nijedno dijete nije savršeno. Uostalom, život nije potok, to je rijeka, negdje divlja, negdje mirna, a negdje je i vodopad.

Razumijem da ti malo ironiziraš napisano u ovom slučaju. To je u redu. Međutim, meni nije do ironije. Ovdje pričam o nečemu vrlo ozbiljnom, pa iako je šala dobrodošla, nisam je smatrao baš konstruktivnom.
Slažem se s tobom u pogledu odgoja i života. Ali moglo bi se gledati i ovako: nije li ljepše kad se osjećaš dovoljno sigurnim da prođeš kroz svu tu divljinu rijeke s minimalnim negativnim posljedicama?

S time sam rekao da, koliko god se brinuli o djetetu, ne možemo mu unaprijed isplanirati život i zaštititi ga od svega negativnoga što slijedi, poput ovisnosti recimo. A pogled koji si dao je nešto drugo. Da, bolje je biti sigurniji na tom putu da se prođe na što bolji mogući način, a tu se opet postavlja pitanje koji je to način. Da li onaj gdje nitko nikad ne pati? Jel onaj gdje se najviše nauči? Opet beskonačna teoretiziranja.

MoW je napisao/la:

Možda, ali u osnovici to je uvijek nedostatak ljubavi. Nedostatak ljubavi je odmak od naše točke ravnoteže. Našeg osobnog yin-yang centra. ...

Odlično rečeno MoW, vidim da neki nisu razumjeli što si htio time reći, no tu se prije svega radi o ljubavi prema samom sebi. Naravno da mi to učimo kroz djetinjstvo i tu velik utjecaj imaju naši roditelji, pa ako nas oni nisu voljeli i pokazali nam kako se to radi, onda će nama biti teško to «naučiti» i zato imamo jako puno ovisnika koji se nikada ne izvuku i koji su ovisni do kraja svog života.

E sad što je sa djecom koja su ovisni iako su im roditelji super i daju sve od sebe da vrate to dijete na pravi put. MoW je dobro rekao da nije svaka ljubav baš prava ljubav, ponekad to samo izgleda tako, ali se radi o nećemo potpuno drugome, jer ako se ne poštuje tuđa sloboda i tuđe pravo na izbor onda se tu ne može govoriti o pravoj ljubavi prema drugoj osobi. No s druge strane i ta djeca su također individue koje su možda same izabrale taj put. I tada ti roditelji ne mogu ništa napraviti bez obzira na najbolje namjere.

@flory staloženost i uravnoteženost ti omogućava da osjetiš emocije u njihovoj punini, ovisne osobe to ne mogu, one trebaju sredstvo ovisnosti samo da bi se osjećale normalno.

MoW je napisao/la:

gloria_g je napisao/la:

čenjenica je samo da sam zaglavila - e i pitanje glasi kako odglaviti????

meni je ovisnost nekako, radoznalost s nedostatkom straha. svi smo kao ljudska vrsta radoznali, ali neke od nas strah sprečava da probamo. jednostavno ima stvari koje su pre opasne za probavanje.

U redu, idemo ovako.
Želiš li prekinuti s tom ovisnošću?

Ako želiš, onda ću ti dati prehrambene smjernice koje će pomoći tvojoj volji da se odhrva.

Zašto me ovo ne čudi No u svakom slučaju lijepo od tebe što želiš pomoći, ali zar ju nisi trebao pitati za krvnu grupa, čitao sam o tome puno ovisi i što osoba treba jesti.

@Gloria ja sam mišljenja da se iza ovisnosti kriju neki problemi za koje mi smatramo da ih ne možemo riješiti pa ih onda ovako stavljamo ispod tepiha. Ponekad su ti problemi jako mali i nakon nekog vremena ustvari i sami nestaju, ali su za nas jako veliki i mi se i dalje skrivamo iza ovisnosti. Kako prestati s time? Alpha ima pravo, snagom volje, i nakon nekog vremena potisnuti problemi dolaze do izražaja i tada se oni trebaju rješavati ili se opet vračamo ovisnosti. Neke stvari jednostavno treba prihvatiti onakve kakve jesu, neke stvari jednostavno ne možemo promijeniti, dok one stvari koje možemo promijeniti, na njima trebamo raditi. E sad kad to uspiješ reci mi, pa da i ja to učinim

Ne razumijem kakve veze ima ljubav prema samom sebi sa početkom neke ovisnosti. Mislim, o tome se radi, zar ne? To sam barem tako shvatio iz napisanoga prije, da se nešto povezuje kao razlog početka ovisnosti.

Omega je napisao/la:

Ne razumijem kakve veze ima ljubav prema samom sebi sa početkom neke ovisnosti. Mislim, o tome se radi, zar ne? To sam barem tako shvatio iz napisanoga prije, da se nešto povezuje kao razlog početka ovisnosti.

Jednostavnim rječnikom: da, upravo se o tome radi. Ljubav o kojoj govorimo dolazi od uravnoteženosti. Prva stvar je voljeti samog sebe, svoje biće, sve što jesi. Ako to zaista tako i radiš, mala je šansa da će ti pasti na pamet preći u ovisnike.