Jedinci- činjenice i predrasude

Ovu temu otvaram prvenstveno zato što me zanima vaše mišljenje o jedincima, dakle mišljenje iz "druge perspektive".

Jedinci, jesu li zaista "teški individualci", snalažljivi, okretni i probitačni ili se radi o pričama koje "ne drže vodu"?

Sigurno je da jedince često muče pitanja "mogao/la sam i bolje", "osjećam se usamljeno",
"da bar imam brata ili sestru", "ništa što napravim nije dovoljno dobro", makar u nekom periodu života.

Jedinci nemaju mogućnost uspoređivanja s drugima i izvlačenja iz problematičnih situacija kod kuće.
Često mogu doći u sukob s roditeljima, jer se i njima samima postavlja pitanje kako odrediti "normalnost", postaviti granice svom djetetu, budući da oni djecu nemaju s kime usporediti.
Sigurno nije rijetko da roditelji uz svoja očekivanja vrše i pritisak na svog jedinca, iako najčešće na nesvjesnoj bazi.

Jedinci se sami moraju izboriti za svoja prava, upozoravati roditelje na vlastito sazrijevanje.
Kao što mnogi jedinci naglašavaju, oni nemaju s kime podijeliti krivicu i uspjehe.
Često se iz želje za samostalnošću kod jedinaca javlja prkosi i inat, a posredno iz toga i dojam da su razmaženi i netolerantni.
Drugi ih često optužuju da imaju problema sa dijeljenjem stvari i posesivnošću, iako je činjenica da u stvarnom životu s nekim ništa nisu ni morali dijeliti.

Može li se ta tvrdnja bez rezerve uzeti kao točna ili ipak ne?

Statistike pokazuju da jedinci imaju puno dobrih osobina.
Često su skloni maštanju, žele imati više hobija i životnih sadržaja.
Sigurno je da mnogi od njih većinu vremena provode sa odraslima.
Upravo na taj podatak upozoravaju mnogi psiholozi i ističu da se može javiti opasnost od preuranjenog odrastanja, s kojim se dijete nije u stanju nositi.

Jedinci obično nemaju problema sa iznošenjem svog mišljenja, imaju izraženo samopouzdanje, ne boje se samostalno odlučivati, mogu biti dosta kritični i samokritični.
Karakterizira ih dosljednost, obično su uzorni učenici sa razvijenim vokabularom, ali mogu biti pretjerano skloni perfekcionizmu.
Neka istraživanja pokazuju da jedinci u prosjeku ranije odlaze iz roditeljskog doma, ali nakon toga ostaju čvrsto povezani s roditeljima.
Opširnije o navedenom na http://www.she.hr/default.aspx?id=1396

Iznenadila sam se nedavno čitajući novija istraživanja koja pokazuju da jedinci imaju ponešto povišenu inteligenciju i postignuća od djece koja imaju braću i sestre.

Ipak, pitam se jesu li takva istraživanja zaista vjerodostojna, ne radi li se o jednoj vrsti diskriminacije spram djece sa braćom i sestrama?
O istraživanjima i jedincima više na http://www.ringeraja.hr/obitelji-s-jednim-djetetom_403.html

Kakva su vaša osobna iskustva s jedincima?
Ukoliko ste jedinac/jedinica nalazite li sličnosti sa opisanim karakteristikama?
Zanimljivo bi bilo saznati smatrate li da je imati jedno dijete u obitelji prednost ili nužno nedostatak?
Svako pojedinačno mišljenje i stavovi su dobrodošli.

Većina jedinaca koje znam dobiju sve što hoće, mama i tata ih maze i paze cijeli život...Dobiju stan, auto... Al ima i takvih s braćom i sestrama.
Ja nemam te sreće...još obiteljski problemi u koje ne bi ulazila.
Moji uspjesi se umanjuju, sve krivo radim...podrška jako mala... uspoređuje me se sa drugima..naravno svi su bolji od mene.
Fali mi stariji brat/sestra...mislim da bi mi bilo lakše...a možda i ne bi..ko zna.
Al zato se jako vežem uz osobe koje su mi bliske i zato bivam često povrijeđena jer možda ponekad i očekujem previše jer i sama puno dajem u taj odnos. Dosta sam osjetljiva i emotivna...pokušavam to potisnut jer mi to ljudi predbacuju, a opet s druge strane čitam da potiskivanje osjećaja je jako loše za zdravlje. Inatljiva sam, teško popuštam baš zbog vječne borbe sa starcima za svoja prava. Nemam problema sa iznošenjem mišljenja, samopouzdanje mi varira od visokog do niskog... kad nešto silno želim jako sam uporna, kritična sam i samokritična.

Unatoč svemu ne smatram da je prevelika razlika između jedinaca i onih koji to nisu..raspravljalo se o toj temi kroz više društva koje sam prošla zadnjih 10 god. i zaključili smo da nema prevelike razlike i da se o tome diže prevelika prašina. Ljudi koje me ne znaju dobro se čude kad im kažem da sam jedinica, kažu da nikad ne bi rekli. Ne znam.

Slozio bi se da su jedinci snalazljiviji. To bi na neki nacin i trebalo biti normalno posto probleme na koje nailaze u vecini slucajeva rjesavaju sami, oslanjajuci se na svoju snalazljivost i znanje.

Sto se tice uspjeha u skoli, mislim da je to vise povezano sa voljom za ucenjem. Ja sam jedinac i bio sam poprilicno los u predmetima koji me nisu zanimali dok sam bio odlican u predmetima koji su me zanimali i prakticki ih nisam imao potrebu niti uciti.

Misljenja sam da jedinci mogu u zivotu postici vise nego oni sa bracom/sestrama zbog toga sto ovi imaju naviku zajednicki rjesavati probleme i prelaziti prepreke. Kasnije, ukoliko se razdvoje, zivot postane tezi i nadu se u situaciji da ne mogu sve sami.

Naravno, ovo je samo moje misljenje. Ne mislim da su nuzno svi jedinci takvi niti ovi sa bracom i sestrama onakvi. Isto tako, mislim da ova istrazivanja mozda mogu dati neku klimavu teoriju o tome, ali ja to nebi nazvao statistikom jer je uspjeh u zivotu prilicno individualna stvar.

^^ Opet mudro zboriš.

slažem se sa Skulpturom. teško je tu generalizirati, jedinci su ovakvi, jedinci su onakvi. sve ovisi o samoj ćudi djeteta i roditelja, te o okolnostima. vjerovatno bi bila malo drugačija da nisam jedinica, ali kakva to pitam se i sama. možda malo manje posesivna, a možda i ne. sad imam njih troje. navikli su dijeliti sve ali ni to nije neka garancija da će od njih ispasti bolje osobe. dijele po navici. to ne znači da se i dobro slažu ili da su bliski. ovisi od osobe do osobe. jednako sam ih odgajala a vidim da su posve različiti.
a ako ćemo o razmaženosti, jedinac može biti razmažen, ali iz iskustva znam da je najmlađe dijete u porodici s više dijece najrazmaženije.

Ne mozemo biti objektivni pri ovakvoj raspravi Oni koji su jedinci tvrdit ce da je lakse napreduju u zivotu jer su sami navikli rjesavati svoje probleme, a oni koji imaju bracu reci ce da su razvili i sposobnost izvodjenjua posla u ekipi. Oboje ima svoje prednosti i mane. Slazem se s gornjim navodima; gotovo se niti jedna osobina ne moze generalizirati u ovom slucaju i ljude odredjivati po tome jesu li ili nisu jedinci.

istina, ne može se tu generalizirati.
Poznajem jedince koji uopče nisu snalažljivi, ako ništa drugo ne znaju ni pošteno kruh narezati a s druge strane poznajem jedince koji su u potpunosti otvoreni i snalažljivi.... sve ovisi od osobe do osobe i načinu na koji je odgojena
Ja imam sestru i znam koja je gnjavaža sve, ama baš sve djeliti i ne mati mira.... susedova trava je uvijek zelenija