Depresija, manjak samopouzdanja i psihičke posljedice

Vezano uz temu, mnoge studije su potvrdile da je depresija ogroman problem za žene na Zapadu.
Četvrtina ženske populacije će u nekom trenutku zapasti u depresiju. No, problem nije tek posljedica kemijske neravnoteže mozga.

Ljudi su općenito 10 puta skloniji depresiji nego 1945., dok su žene i tinejdžerice dvostruko pogođenije od muškaraca. Nastavi li se ovim tempom, depresija će nakon srčanih bolesti postati glavni uzrok radne nesposobnosti do 2020. godine.

Postavlja se pitanje zašto se generacija žena koja uživa više slobode, mogućnosti i nezavisnosti nego njihove majke ili bake čini daleko nesretnijom?

Naša kultura podržava ideju da je depresija prije svega kemijski problem mozga koji zahtijeva kemijsko rješenje. Najbrže rješenje su antidepresivi i kratkoročne terapije ponašanja.
U zadnjih 50 godina životi žena su se drastično promijenili, a neki mentalni problemi poput depresije možda su posljedica prevelikih očekivanja. Ovo se ne odnosi na oboljele pojedince, nego na kulturu koja potiče djetinjaste fantazije neograničene sreće kojoj se teži. Žene se osim toga bombardira kontradiktornim porukama o tome kako će postići stanje željene sreće. Savršena majka, obožavana žena, vitka manekenka neki su od kalupa koji, navodno, pružaju stanje blaženstva.

Drugi stručnjaci smatraju da je erozija društvenih veza u zadnjih nekoliko desetljeća imala poražavajući utjecaj na žene. Izolacija je sve veća, posebno uz napredak tehnologije, tako da mnogi žive u emocionalno hladnijem društvu nego je ono bilo prije samo 50 godina.

Iako su naše majke i bake možda fizički napornije radile, imale su bolju međusobnu mrežu potpore nego moderne žene u iznimno natjecateljskom okruženju, zaključuju znanstvenici.

LINK http://www.net.hr/zdravlje/page/2010/05/03/0028006.html

Što vi mislite o navedenom istraživanju? Da li su žene uz prednosti današnjeg života zaista sklonije depresiji od svojih prethodnica i je li "suvremena" depresija neizbježna?

Još jedna vijest, vezana uz depresiju koja je dobra za depresivne.
Sreća dokazano dolazi sa godinama

Mišići slabe, vid i sluh nisu više kao što su nekoć bili, dobijemo bore i tromiji smo.
Zvuči depresivno, no zapravo nije. Najnovije britansko istraživanje pokazalo je kako su ljudi sretniji što su stariji, no uzrok tome još uvijek nije poznat. 'Možda je to zbog promjena u okolišu, a možda zbog psiholoških promjena u načinu na koji doživljavamo svijet, ili čak zbog bioloških i hormonalnih promjena u kemiji mozga', kazao je voditelj spomenutog istraživanje, Arthur A. Stone.

Provedeno je telefonsko istraživanje na 340 tisuće ispitanika u dobi od 18 do 85 godina. Postavljena su različita pitanja koja se tiču dobi, spola, događaja, financijske situacije, zdravlja i drugih tema, a svaki od ispitanika je sa brojkama od nula do deset trebao ocijeniti svoj osjećaj sreće. Upitnik je zaključen sa šest pitanja: 'Jeste li tokom jučerašnjeg dana pretežno osjećali užitak, sreću, stres, zabrinutost, ljutnju ili tugu', na koja je trebalo odgovoriti sa da ili ne.

Istraživanja su pokazala sljedeće: na globalnoj razini se sa 18 osjećamo dobro po pitanju sebe, no nakon toga postajemo svjesni onoga što život donosi, "nagaznih mina".
Ljudi se osjećaju sve gore do pedesete, a nakon toga sve zadovoljnije.
Nakon 50-te godine brige nago padaju, dok je tuga tada najintenzivnija, nakon čega postupno raste.
Uživanje i sreća iznenađujuće padaju do 50-te godine, zatim rastu narednih 25 godina, da bi na samom kraju života blago pali, no nikada na onolikoj razini kao kad smo bili u ranim pedesetima.

LINK http://www.net.hr/zdravlje/page/2010/06/02/0644006.html

a e... sritan si šta si još jedan dan preživija
drugim riječima, do 50-ih shvatiš šta je u stvari život, i onda se puno i ne nadaš. samim time lako te razvesele i male sitnice, pa i to da si živ
kaže jedna depresivna

Lege, ti si svakako poželjna na ovom forumu, a siguran sam, po tvojem optimizmu i radosti, i među osobama u privatnom životu. Svako ima svoje trenutke tuge i nesreće koje mora proći da bi došlo bolje doba. Samo nastavi! Vrati se

@lege mislim da je to normalna reakcija, vidio sam dosta rasprava na sudu i znam da je dosta teško iznositi osobne stvari pred ljudima koje ne poznaješ, a i sama atmosfera je jako hladna, formalna, stroga, bezosjećajna... no vjeruj mi suci znaju dobro procijeniti svjedoke i uopće ne sumnjam da su dobro protumačili tvoje iskazivanje.

Želim ti da se brzo oporaviš

@Lege...korak naprid, nazad dva. Znam taj osjecaj. Ali cini se da je vecina toga samo nama u glavi. Prigrizi i izdrzi. To je sve sta mozes u takvom trenutku. Sutra je novi dan

ja mislim da je najgore to potiskivanje emocija. šta ih više potiskujemo one još više žele izaći na površinu, i tako se stvara taj unutarnji sukob i to mora negdje puknuti.dobro bi bilo uzeti malo vrimena za sebe, bez obzira koliko smo zaokupljeni drugima i događajima koji dolaze, i proživiti ih. ako smo tužni dobro bi bilo sebi dozvoliti biti tužan, isplakati se. ako smo bijesni...ma budi bijesna, imaš prava na to, pošalji sve u vražju mater uz psovke. ako voliš, ma voli koliko god ti se to činilo besmisleno. iskusi to. u suprotnom mi to sve cementiramo, nabacujemo masku dok se emocije gomilaju. kad se dovoljno toga nagomila onda to zna puknuti uz strašan prasak, i to baš tamo di netriba. iz ovog razloga se mnogi odluče na samoubistvo, jer ne mogu izdržati toliki pritisak koji su nagomilali u sebi, i onda čitamo u novinama "a bio je tih, miran i povučen momak, nitko to nije očekivao od njega..."
Lege, voli sebe baš takvu kakva jesi

Objasni mi pojam razvijenosti penisa...nije mi to poznato.
Što se tiče akni,ja sam ih imao kroz osnovnu sada mi je lice više manje čisto. Jedan je lik imao odvratno lice i onda je počeo uzimati hormonske tablete,sada nema niti jednu.

Lithium, kada napises post koji se ne odnosi direktno na forumasa iznad, molim te, navedi kome se obracas. Uopce nisam kontala da se tvoj post odnosi na Nina_kviska pa sam isla trazit unazad.

Inace, Ninovo poznavanje bilogije i fiziologije covjeka je na nuli unatoc pokusajima da mu se neke stvari pojasne tako da se ne uzrujavas previse oko njegovih pojmova

rastužila se me sada.
naravno da djeci trebaš, na kraju krajeva jedino što je u ovom životu stvarno su djeca jel?... ali budeš li sebe lomila, a da si pri tome ništa ne daješ... sama sebi... neće bit dobro. nećeš zauvijek tako moći... dođe do puknuća... baš zato što misliš na djecu i trebaš im, zauvijek ćeš im na neki način trebati, dozvoli si, daj si....
znam da je ovo lako reći meni, i drugima, i da nismo u tvojoj koži, ali to je realnost, to je stvarno.

Depresija...najlaksi nacin da pobegnes od malih problema (doduse zaglavis u vecem,al tad to ne bude bas prioritet za razmatranje )

Evo, novijih istraživanja o depresiji u Europi.

Trogodišnje istraživanje neuropsihologa sa Sveučilišta u Dresdenu pokazalo je šokantne rezultate – gotovo polovina Europe boluje od poremećaja mozga, bilo da je riječ o depresiji, anksioznosti, nesanici, shizofreniji ili demenciji.
Istraživanjem je obuhvaćeno 514 milijuna ljudi iz 27 zemlja Europske unije, te Švicarske, Islanda i Norveške.
U brojkama, riječ je o 165 milijuna ljudi, a samo trećina njih dobiva stručnu pomoć.

Mentalne bolesti su one postale jedan od vodećih uzroka smrti i velik teret ekonomijama diljem svijeta.
Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će do 2020. godine depresija biti druga po redu bolest od koje će patiti svjetsko stanovništvo svih dobnih skupina.

LINK http://magazin.net.hr/zdravlje/psiha/page/2011/09/06/0087006.html

Ako ih trećina dobiva stručnu pomoć, to znači da se šestina osoba svih dobi u EU liječi od neuroloških poremećaja. Strašno nešto. I zašto je tome tako, pitam se?
Nije li prije toga bilo puno manje? Što se to dogodila da su depresija i ostale bolesti postale pandemija?
Mislim da se istina krije u kombinaciji faktora. Jedan od njih je definitivno stres koji je posljedica straha od neuspjeha u životu. Ako se neuspjeh zaista i dogodi, tada nas to obuhvati i ne možemo se više izvući. Drugi razlog je besciljnost modernog društva koje je okrnuto materijalnim dobrima i samo u njima vidi smisao. Tome, moram priznati, znanstvenici ni malo ne pomažu svojim istraživanjima. Treći razlog je neispravna prehrana. Ona dovodi do kemijskog disbalansa koji kod labilnijih osoba kroz dulje vrijeme dovodi do neuroloških poremećaja. Mnogo bi se toga otklonilo u tom pogledu da jednostavno ljudi više vitamina i minerala kroz prirodnu prehranu.

Mislim da je očigledno kako do depresije često dolazi radi velikih egzistencijalnih i drugih problema, posebno u zemlji kao što je Hrvatska.
Mladi ljudi se osjećaju potištenima, jer su svjesni da u većini slučajeva nemaju perspektivu, prvenstveno za materijalnu samostalnost (mislim da je ona osnova ), usprkos postignutom stupnju obrazovanja itd.
To je situacija u Hrvatskoj, a istraživanja su provedena u EU pa se vratimo njima.

Nažalost, mislim da se i tamo sve vrti oko trke za materijalnim dobrima i sudionici su često prisiljeni prihvatiti "pravila igre", ako žele "sudjelovati".
Mislim da ta prilagodba i velika vlastita očekivanja (kao i ona okoline), rezultiraju raznim mentalnim oboljenima.
Slažem se da bitnu ulogu igra i prehrana, kojoj se uslijed današnjeg ubrzanog tempa također posvećuje premalo pažnje.

Složio bih se da je materijalna samostalnost osnova, ona tvori to da niže čakre budu zadovoljne i da se osoba može dalje razvijati. No da, u EU je osnovna materijalna samostalnost zaista svugdjeprisutna, pa se u tome smislu ne može na to tako gledati.

Istakla si očekivanja. Mislim da je zaista veliki problem taj što ljudi u ekstremima nalaze uzore i misle da svima mora biti kao milijunašima. A činjenica je da oni vide samo sliku, ne i dubinu. Inače bi vidjeli da milijunaši nisu ništa sretniji od osobe s prosječnim primanjima, čak su i manje sretni i češće boluju od depresije i drugih mentalnih bolesti.

Umjesto gledanja sa strane u druge, osoba mora zaviriti u sebe i pronaći se. I to i u smislu posla koji radi i u smislu veza s partnerima, prijateljima, življenju u skladu s prirodom i njenim zakonima kao i u duhovnosti. Bez usporedbe s drugima, jer svatko ima svoj put. Potrebno je spoznati se i tada više neće biti depresije. Samo radost bivanja.

Ne bih se slozila da do depresije dolazi radi egzistencijalnih i slicnih problema. Tocnije, dolazi radi toga ali ne samo radi toga. Naime, kroz povijest su ljudi glavninom uvijek bili na nekom rubu egzistencije ali to je bilo tako i gotovo. Danasnje vrijeme je doba viseg standarda nego ikad. I visih ocekivanja i zelja. A to dovodi do depresije. Nemogucnost prihvacanja situacije. Takodje mislim da je ogroman broj ljudi koji pate od depresije zapravo onaj koji nije egzistencijalno ugrozen ali je pod ogromnim stresom jer se danas od covjeka ocekuje previse. Mediji napuhuju neke umjetne slike toga kako bi trebali izgledati, sto bi trebali posjedovati, kako bi se trebali ponasati i td.
Isto tako masi klinaca je detektiran hiperaktivni poremecaj. Nekoc su za takvu djecu govorili da su "ziva", a danas imaju dijagnozu. Trpa ih se ljekovima umjesto da se roditeljima prvo zabrani da ih hrane secerom.

Danas za sve postoji dijagnoza. Zato i ima toliki postotak "poremecaja". Isto kao sto vise nema neceg sto se zvalo "prirodna smrt" ili "smrt od starosti". Ne, danas se umire od zatajenja ovog ili onog. Smrt je postala nesto nenormalno.

U potpunosti se slažem sa svim što je Alpha napisala.

Također, nekako bih rekla da ljudi previše analiziraju sve što vide/čuju na tv-u,internetu/radiju. Kako se onda ne bi javio osjećaj manje vrijednosti? Mediji bombardiraju ili vijestima o ratovima/gladi i slično ili o tome kako je npr neka pjevačica s druge strane planete kupila kuću u vrijednost od nekoliko milijardi dolara.. Ništa između.
Ljudi se osjećaju izgubljeno, ne mogu se poistovjetiti ni sa kim. Sve je predstavljeno kao nekakvo natjecanje "ja sam bolji".

A i uz sve to, ljudi čim se osjećaju malo tužno misle da nisu normalni, odlaze na tražilice na internetu i slijepo vjeruju u to što je google npr izbacio da "boluješ" od anksioznosti. Zapravo sami sebe uvjere u to nakon nekog vremena...

Mediji imaju najveći utecaja na čovjeka u današnjem vremenu....
Ljudi gube tu nekakvu normalnu slike normalnog života i normalnog funkcioniranja.

Dam se kladiti da je nakon tog gore pročitanog članka još 10% ljudi dijagnosticiralo si depresiju i osjećaj manje vrijednosti.

Ovo mi je fascinantno kako mogu to napisati:

Citat :

Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će do 2020. godine depresija biti druga po redu bolest od koje će patiti svjetsko stanovništvo svih dobnih skupina.

Umjesto da se bore na neki način protiv toga, oni najavljuju da se pripremiš na to da ćeš u sljedećih par godina postati "žrtva depresije"... I to još pročitaš od neke ustanove poput WHO-a... Svaka čast... Uvuku bubicu svima, čim ti se dogodi nešto loše danas dijagnosticiraš si depresiju i nakon nekog vremena stvarno postaneš depresivan. Tipično..

Bljuje mi se od toga.

Alpha je napisao/la:

Ne bih se slozila da do depresije dolazi radi egzistencijalnih i slicnih problema. Tocnije, dolazi radi toga ali ne samo radi toga. Naime, kroz povijest su ljudi glavninom uvijek bili na nekom rubu egzistencije ali to je bilo tako i gotovo. Danasnje vrijeme je doba viseg standarda nego ikad. I visih ocekivanja i zelja. A to dovodi do depresije. Nemogucnost prihvacanja situacije. Takodje mislim da je ogroman broj ljudi koji pate od depresije zapravo onaj koji nije egzistencijalno ugrozen ali je pod ogromnim stresom jer se danas od covjeka ocekuje previse. Mediji napuhuju neke umjetne slike toga kako bi trebali izgledati, sto bi trebali posjedovati, kako bi se trebali ponasati i td.
Isto tako masi klinaca je detektiran hiperaktivni poremecaj. Nekoc su za takvu djecu govorili da su "ziva", a danas imaju dijagnozu. Trpa ih se ljekovima umjesto da se roditeljima prvo zabrani da ih hrane secerom.

Danas za sve postoji dijagnoza. Zato i ima toliki postotak "poremecaja". Isto kao sto vise nema neceg sto se zvalo "prirodna smrt" ili "smrt od starosti". Ne, danas se umire od zatajenja ovog ili onog. Smrt je postala nesto nenormalno.

Da, danas se čovjeku nameće slika toga što mora napraviti da bi bio sretan i zadovoljan. Sugerira mu se da mora ovo, mora ono i onda će kao biti sretan i neće imati psihičkih problema. Da, sigurno.
Činjenica je, kao što ističeš, da ljudi danas žive puuuuno većim standardom nego nekoć. Čak i oni siromašni bi prije ne toliko davno bili ugledni i bogati građani, a današnji srednji stalež bili bi prinčevi i princeze. Nije stoga ni čudno da si mnogi zabriju da to i jesu, pa nam eto i više narcisa.
Što se živahne djece tiče, da, sad ih etiketiraju. Što se šećera tiče, poznato je jedno američko istraživanje provedeno na zatvorenicima. Lišili su ih umjetnog šećera na samo dva tjedna, a stopa nasilja u zatvoru pala je za oko 50%, što se nikad prije i nikad poslije nije dogodilo. Šećer jednostavno djeluje na poticanje agresije i izaziva nekontrolirane viškove energije. Roditelji toga nisu svjesni i misle da je normalno da su im djeca toliko aktivna i da je to znak da su zdrava. To jednostavno nije točno, jer to nije prirodno.