PUTOVANJE DO ZNANJA O ŽIVOTU POSLIJE SMRTINapisao Bruce Moen © 1999 Afterlife KnowledgeDa li mnoge razine svijesti kojima možemo pristupiti u "izvantjelesnim" putovanjima dokazuju postojanje života poslije smrti?
KOMPONENTE SVIJESTIU svojim ranim putovanjima "životnom vezom" otkrio sam ključ za interakciju s nefizičkim svijetom. Očekivao sam da ću tamo vidjeti, čuti, dodirnuti, okusiti i osjećati jednako kao i u fizičkom svijetu, međutim svaki pokušaj pronalaženja bilo čega ili bilo koga s kime bih uspostavio kontakt onkraj horizonta, ostavio me na mrtvoj točki, plutajući bez vjetra i frustrirano u praznom crnilu. Tada mi je netko sugerirao da su ono što pokušavam pecipirati suptiln eenergije koje se vjerojatno ne mogu percipirati osjetilima fizičkog svijeta.
Taj ključ otvorio je vrata za razumijevanje dviju glavnih komponenti moje svijesti: opažača i tumača.
TumačU mojem iskustvu pojavio se uzorak. Čim bih nešto "uočio" u svom unutarnjem oku, to bi naglo nestalo ometeno naizgled nasumičnim nizom misli. Počeo sam pažljivo promatrati taj uzorak i otkrio da se odmah nakon pojavljivanja nečega - na primjer mentalne slike - automatski započinjao unutarnji dijalog. To je, kako sam otkrio, glas Tumača.
On nas obavještava o svemu pohranjenom u sjećanju što ima bilo kakve sličnosti sa slikom. Ostavimo li ga bez nadzora, Tumačev glas nastavlja u um dovoditi sve više povezanih slika, s konstanttnim brbljanjem koje izvornu sliku unutrašnjeg oka istisne iz svjesnoga. Ispostavlja se da je Tumač ključna funkcija svijesti. Mentalnim povezivanjem postojećih sjećanja s novom slikom, on gradi veze unutar postojećeg sjećanja prema toj slici. Na taj način pamtimo sve stvari.
Međutim, dopustimo li Tumaču da se "vrti" predugo, percepcija bilo čega osim pojedinačnih, prolaznih slika biva blokirana.
Ja sam želio više - smatrao sam da moram nekako naučiti isključiti tumačevo naumorno brbljanje. Trebalo je mnogo budnosti, snage, volje i upornosti, no uspjelo mi je isključiti taj automatski unutarnji dijalog. Pritom sam naučio ograničenja druge komponente svijesti - Opažača.
OpažačOpažač je upravo to - čisto opažanje, isključivo čisto opažanje. Nema apsolutno nikakvu asocijativnu funkciju ni sposobnost da ono što opazi usidri u sjećanje. Kada sam postao dovoljno vješt u isključivanju Tumača na prvi znak njegova brbljajućeg glasa, iskopčao sam se - u smislu da sam postao nesvjestan iskustva. Iskopčavanje je čudno.
Povratak k svijesti nakon toga ostavlja snažan osjećaj da su prošle tri sekunde ili možda tri godine, a vi ne znate što se je od toga točno. Moguće je da sam tijekom tih iskapčanja opažao više od pojedinačnih, prolaznih slika. Možda je bilo poput trodimenzionalnog filma u boji i sa stereo-zvukom, iskustva se, međutim, nisam sjećao.
Pronalaženje ravnotežeShvativši da moram pronaći rutu koja zaobilazi taj veliki koraljni greben svijesti, pokušao sam spojiti znanje koje su mi donijela oba smijera. Putovanje nije bilo lagano, više nego jedanput morao sam se okrenuti jer putovi kojima sam išao nisu vodili nikuda. Ravnoteža, kopno iza tog grebena, stigla je kada sam naučio svoju svjesnost brzo prebacivati između Opažača i Tumača.
Otvarajući svoju percepciju najprije bih pustio Opažaču da dovede informacije iz nefizičkog svijeta u moju svijesnost, a zatim sam tumaču dopustio da komentira, ali samo onoliko koliko je potrebno da ih pohranim u pamćenje. U početku je moja borb ada isključim Tumača trajala predugo i Opažačeve slike bi izblijedjele. S vremenom sam se naučio dovoljno brzo prebacivati između to dvoje tako da je opažanje nefizičkog svijeta postalo istovremeno s bilježenjem iskustava u pamćenje.
IMAGINACIJA: NAŠE ŠESTO OSJETILOPrilično sam rano otkrio da moja putovanja životnom vezom zahtijevaju aktivno zamišljanje prvih nekoliko trenutaka pronalaženja kao jedini način da se išta dogodi. Bez tog pretvaranja besciljno sam plutao u praznom crnilu oblačne noći na moru. Sada vam je možda jasnije zašto sam se brinuo oamozavaravanju. Međutim, dopuštajući si da se pretvaram kako, na primjer, vodim razgovor s mrtvom osobom, počelo se događati nešto zanimljivo. Mrtvi ljudi počeli su govoriti stvari za koje sam znao da nisu moje pretvaranje. Na primjer, jedna žena, dok sam gledao jednu drugu nepoznatu, nafizičku ženu kako joj se približava, zazvala: "Maggie, Maggie! Što to radiš tu?". Nikako nisam mogao znati da je druga žena njezina davno preminula majka, međutim to mi je kasnije potvrdila Maggina fizički živa praunuka.
Tijekom prve tri i pol godine istraživanja života poslije smrti na putovanjima pronačaženja često su mi se događale takve stvari.
S vremenom sam otkrio da je pretvaranje sredstvo za poticanje imaginacije, osjetilo za opažanje u svijetu života nakon smrti koje je jednako stvarno kao i vid i sluh u fizičkom svijetu. Kada bi moj brod ostao bez vijetra, pretvaranje je dovelo prvi znak povjetarca koji bi došao ispuniti moja jedra. Jednom kada bih krenuo, imaginacija (naše šesto osjetilo) bi ispunila moj brodski dnevnik pojedinostima o mom putovanju pronalaženja.
PARTNERSKA ISTRAŽIVANJADosta dugo sam istraživao sam, a onda sam upoznao Rebeccu. Kao iskusna istraživačica nefizičkog svijeta, ponudila se da mi pomogne naučiti najsnažniju, provjerljivu metodu na koju sam naišao.
U "partnerskom istraživanju" dvoje ili više ljudi se dogovori da će se sresti u nefizičkom i provoditi vraćanja ili druge aktivnosti onkraj obzora. Jedno takvo istraživanje može trajati id nekoliko minuta pa do jednog sata ili duže. Nakon svake seanse sudionici u svoj dnevnik bilježe sve čega se mogu sjetiti i svim nefizičkom putovanju.
Rebecca i ja živjeli smo u dva različita mjesta udaljena dvije tisuće i pet stotina kilometara dok smo učili tu tehniku. Kada smo putem telefona uspoređivali bilješke nakon seansi, u njezinim sam bilješkama uvjek pronašao svoja sjećanja iz našeg partnerskog istraživanja i obrnuto. Nije bilo važno jesmo li planirali ekskurziju unaprijed ili slučajno uplovili u nefizičko iskustvo jedno drugoga.
Naše su se bilješke uvjek podudarale! Nekoliko godina kasnije parnerska sam putovanja prakticirao sa skupinom koja je brojila od dvije do pet osoba, a kako bih prikupio gradivo za četvrtu knjigu u nizu pod naslovom "Istraživanja života nakon smrti".
VJEROVNAJA I IDENTITETTijekom tih prvih godina istraživanja moj brodski dnevnik ispunio se dovoljnim brojem potvrđenih podataka tako da je postojanje života poslije smrti, života iza obzora, trebalo biti potvrđeno. Međutim, sa mnom je i dalje plovila sumnja. Ustrajao sam u vjerovanju da mora postojati neko drugo, racionalno objašnjenje točnosti mojih podataka.
No tada me je putovanje na koje sam krenuo kako bih pronašao Jeoa, nedavno preminulog oca mog prijatelja, lišilo svake sumnje. Aspekti tog iskustva bili su tako nepobitno provjereni da sam bio prisiljen prihvatiti da je život poslije smrti stvaran.
Nekoliko dana nakon prihvaćanja činjenice ponovnog života iszgubljeno sam lutao, vjerujući da svijet oko mene može u svakom trenutku nestati u tami kao na svršetku filma. Nisam uspijevao prepoznati osobu koja misli te nepoznate misli u mom umu. Bio sam siguran da ću umrijeti. Psihijatar bi moje iskustvo zacijelo opisao kao krizu identiteta; teško da se ne bih složio.
Postupno sam počeo osjećati da se, nakon što bi svijet oko mene nestao u tami, novi, potpuno drukčiji, postupno pojavljuje oko mene i živio bih u novom nepoznatom svijetu. Usput sam naučio nešto o vjerovanjima i svom identitetu.
Moj svijet je stvoren - svi svjetovi su tako stvoreni - pomoću vjerovanja kao glavnog građevnog materijala. Još od rođenja sva sam iskustva promatrao kroz teleskop sve većeg skupa vjerovanja kako bih izgradio svjetonazor u kojem danas živim. Leće (moja vjerovanja) uvjek iskrivljuju stvarnost što prolazi kroz njih, prihvaćanje stvarnosti života poslije smrti doboko se sukobilo s jezgrom mojih uvjerenja. Poslije prihvaćanja života nakon smrti kao istinitoga, moj pogled na svijet se raspao i nestao, ostavljajući identitet koji je živio u tom svjetonazoru bez mjesta njegova postojanja.
Moja stara vjerovanja proizvela su stvarnost u kojoj samprolazio kroz sva iskustva i na taj način stvorila identitet "ja" koji ih je doživljavao. Sve što ulazi u moju svjesnost i osporava moja uvjerenja, osporava samo moje postojanje. Da bi moj identitet preživio, svjesnost o takvim stvarima bude ili spriječena ili racionalizirana iskrivljavanjem.
Prihvaćanje svega što se sukobljava s mojim vjerovanjima pokreće borbu za život ili smrt u kojoj je ugoženo postojanje moga "ja". Prihvaćanjem stvarnosti života poslije smrti izgubio sam tu bitku i doslovno umro. To je bio izvor izgubljenosti koju sam osjetio, razlog zbog kojg sam mislio da mi se bliži smrt.
U toj je bitci rođeno novo "ja". I kao svako dijete netom izišlo iz maternice, na svijet svijet oko sebe gledao sam kroz novi teleskop. Kada je stari identitet bio pokopan, bio sam slobodan otvotiti svoju percepciju unutar svijeta koji se sada širio daleko izvan fizičke stvarnosti.
NOVI SVIJET SVJESTIZemljovid tog novog svjeta nosi iznaku "Svijest: ljudska i druga". Može ju se predočiti kao da se širi iz fizičke stvarnosti prema van, kroz naš život poslije smrti i dalje.
robert Monroe je u svojim istraživanjima odredišta svojih putovanja dodijelio oznake na temelju razine svijesti njihovih stanovnika. sigurno ćete uočiti sličnosti između oznaka na Monroevim zemljovidima i mjesta o kojima ste čitali ili čuli iz drugih izvora.
Njegove oznake smatram vrlo korisnim u tome što omogućavaju novu perspektivu, odnosno način da na svoja putovanja unesem što je manje moguće stvarnih uvjerenja.
Fokus 22Na plovidbi izvan fizičke stvarnosti prvo što sam vidio bili su drugi brodovi kojima kao da su za kormilom bili "luđaci".
Fokus 22 je otvoreno more koje se ne može s pravom zvati djelom našeg života poslije smrti budući da su oni koje tamo pronalazite i dalje fizički živi. Neki su drogirani ili pijani, neki u komi, a neki izgubljeni u deluzijama svojih snova ili psihičkih bolesti. Česti pratilac onih koji besciljno plove tim vodama je snažan strah.
Jedan od osoba koje sam tamo pronašao je Marty, muškarac koji je pretrpio teški moždani udar. Strah je bio preplavio njegovu svijest i priječio ga da umre - nešto što bi bio mislosrdan kraj njegovih groznih fizičkih patnji.
Od trenutka u noći kada bi zaspao pa sve do trenutka kada bi se ujutro probudio, Martyjevi prestravljeni vrisci i vikanje nisu dali spavati nikome u kući. Njegov strah od duha vjesnika smrti koji će doći i odvesti ga u pakao zbog njegovih grijeha stvorio je takvog duha. Njegov strah postao je vrlo stvarna slika baš takvog gnusnog, magličastog bića što ga je u njegovom beskrajnom užasu jurilo po pustinjskim krajolicima njegovih snova. Ali nije bilo pravog duha. To je bio samo Martyjev strah projiciran prema van koji je poprimio oblik onoga čega se bojao.
Zakon ljubavi i strahaMartyjevo postojanje u
Fokusu 22 uvodi u priču nešto što sam otkrio o strahu i ljubavi, a šta želim podjeliti s vama. Nefizički svijet je mjesto u kojem misli mogu biti stvari. Naša vjerovanja poprimaju oblike koji izgledaju i ponašaju se jednako stvarno kao bilo šta u fizičkom svijetu. Iz iskustva s Martyjem i njegovim duhom vjesnikom smrti naučio sam jedan od znakova našeg postojanja. Ne radi se o zakonu poput onih iz Sabora - nametnutom zakonu kojemu se svi moramo pokoravati - nego o zakonu koji je sličniji zakonu gravitacije: jednostavno je stalno tu i stalno djeluje. Ljubav i strah ne mogu postojati istovremeno, i siguran sam da taj zakon vrijedi za svaku stvarnost u kojoj se možemo naći. Martyja sam sreo tjekom partnerske istraživačke seanse s Rebeccom u koju smo se uputili na zahtjev Martyjeve kćeri. Stajali smo u pijesku pustinje zaogrnute noću i gledali Martyjevog duha vjesnika smrti kako nasrće na njega. Vidjeli smo Martyja trči do iznemoglosti i zatim se pokušava sakriti, ali samo da bibio pronađen i ponovno proganjan u strahu. Tada mu je pristupila Rebecca i rekla neka gleda nju. Kod sljedećeg naleta duha osjetila je je svoju ljubav i proširila je prema duhu.
Na svoje zaprepaštenje, Marty je promatrao kako se grozna zvijer rasplinjava i nestaje. Duh glasnik smrti bio je sačinjen od njegova straha,a u prisutnosti energije ljubavi nije mogao opstati. Ljubav i strah ne mogu postojati istovremeno: sjetite se toga putovanju kda vam bude potrebno.
Fokus 23Ploveći dalje prema rubovima ljudske svijesti nailazimo na male otočiće na kojima su nedavno preminuli pojedinci ostali zarobljeni u stvarnostima koje su njihovo vlastito djelo. To je
Fokus 23, no "nedavno preminuli" je relativan pojam. Neke od njih koje sam izvukao odanle boravili su tamo tjednima ili mjesecima, drugi tisućama godina. Oni egzistiraju na jednoj razini svijesti u stvarnosti stvorenoj njihovim vjerovanjima i potpuno su izolirani od drugih koji žive u nefizičkom svijetu. Neki od njih ostaju svjesni fizičkog svijeta i pokušavaju u njemu ostati aktivni. Nazivamo ih "duhovi". Većina tih ljudi ne shvaća da su mrtvi te, u uvjerenju da su i dalje fizički živi, nastavljaju usmjeravati svoju svjesnost na stvarnost fizičke razine svijeta.
Primjerice Sylvia, uvjerena da je i dlaje živa, ostala je zbunjena činjenicom da je njezin muž, koji je i dalje živio u fizičkom svijetu, bio potpuno nesvjestan njezine prisutnosti.
George koji se predao u borbi s bolešću što ga je ubijala, bio je usvojio društveno stanje u kojem je samo čekao da umre. George je umro u snu te je, nesvjestan trenutka smrti, još dosta dugo nastavio čekati smrt u
Fokusu 23.
Benjie, dječak os svojih četiri ili pet godina, umro je početkom 1950-ih, a vjerovao j eda je bio u šetnji s roditeljima i izgubio se. Poslije smrti zaglavio je u
Fokusu 23, vjerujući da će roditelji doći i pronaći ga, međutim njegovi su roditelji i dalje bili fizički živi i nisu znali gdje bi ga tražili. Benije je osbio moj pokušaj da ga vratim jer su ga roditelji naučili da ne vjeruje strancima i nikada s njima ne ide nikuda.
Izvlačenje iz
Fokusa 23 zahtijeva zadobivanje pažnje pojedinca i njegovo dovođenje na brod da bi ih se izvelo iz stvarnosti koju su sami stvorili i u njoj zaglavili.
Fokus 25Još dalje od obala našeg fizičkog svijeta nalazi se
Fokus 25, poznat i pod nazivom Područja sustavna vjerovanja. U životu poslije smrti ljude na to mjesto privlače strukture vjerovanja koja su gajili dok su bili fizički živi.
Svako podrujče
fokusa 25 je poput zabačenog, izoliranog otoka naseljenog samo onim pojedincima koji djele isti skup vjerovanja. Nemaju praktički nikakve kontakte s onima koji žive drugdje u Novom svijetu našeg života poslije smrti. Njima se njihovo okruženje čini jednako stvarno kao nama Zemlja i podržava koju god strukturu vjerovanja zajednički posjeduju.