trudnoća

Nisam se baš odlučila, ali nisam se ni pazila. Jednostavno mi je bilo svejedno. Ako bude bit će i to je to. Pola godine ranije sam prestala piti pilule jer sam shvatila da se više ne želim toliko čuvati. Pa kad dođe, dođe...
Da, godine su mi točne. U vezi sam bila četri ipo godine, živili smo neko vrime skupa i nisam se imala razloga više paziti. Željeli smo oboje dijete, samo smo se pitali je li rano, posebno radi mojih godina. Onda smo odlučili ić tako, kad se ''dogodi'', super...

Što se tiče granice, to je stvar osobnog izbora. Svi bi htjeli uživati u životu, pa tek kasnije formirati obitelj. Ja mislim da ja mogu uživati i sa djetetom. Ne kažem da će mi sve biti idealno, ali mislim da imam dovoljno snage za to.
Neki su me pitali isto to pitanje, a ja sam im rekla da se ja osjećam spremnom poniti taj teret dalje. Prešla sam fazu izlazaka gdje se ide vanka samo da se ne ostaje doma, napit se svaku subotu, izludirat se i to je to... Prestala sam i sa tim izlascima prije dvi godine. Jednostavno osjećam da mi je došlo vrijeme za nešto drugo, nešto novo i nešto odgovornije... A zašto to ne bi onda sada, pa da u 40. nemam malu djecu, nego već samostalnu, pa da i ja uživam u tim godinama... Ako me kužiš šta hoću reći?

Ja odlično kužim jer sam jedno rodila dva mjeseca prije tridesetog rođendana, drugo u tridesetdrugoj

Fizički je naše tijelo najspremnije za trudnoću upravo u maleninim godinama, kaže se između 18 i 25. ako se dobro sjećam. Ja sam za dlaku izbjegla da me proglase starom prvorotkinjom i gnjave dodatnim pretragama koje u normalnoj trudnoći nisam željela

No moram priznati da ja osobno u 21. godini nisam bila nimalo spremna za trudnoću. Ne fizički, nego psihički.

Zato je istina da je sve to vrlo individualno. U mojim godinama malena će već imati uvjete da bude baka ako se sin požuri, a ja sam se sad tek nedavno izvukla iz vrtića (dobro, prije tri i pol godine, ako ćemo pravo...) Nije mi žao kao što ni malenoj nije, i iskreno se nadam ni neće biti žao

@Malena...ne poznajem te pa pitam... Je fizicki gledano su te godina najbolje. Ako si spremna onda je to odlicno. Poznajete se dugo i sve funkcionira, zasto ne... Ali ja se definitivno nisam osjecala spremna na tako nesto ni u tvojim a ni u svojim godinama... To je zato jer se previse brinem...znas ono, kako da donesem na ovaj svjet jedno malo neduzno stvorenje...i sve sta uz to ide... Znam da to nije bas sjajan nacin razmisljanja...

Inace mislim da svake godine donose nesto...kako prednosti tako i nedostatke...pa tako i kod onih koji rode sa 20, 30, 40...sve ima svoje za i protiv...tesko je reci da je nesto bolje osim u fizickom pogledu...

To je samo moje misljenje...

Pozz!

I ja razmišljam o tome na kakav svijet donosim dijete i muči me dosta, ali pretpostavka je da bi prije ili kasnije išla na bebu, a sumnjam da će kasnije biti bolje što se toga tiče, pa...
A što se tiče toga da svake godine donose neke prednosti, neke nedostatke, slažem se s tim. Ja se sad osjećam spremnom za to i želim to, zato sam i išla u to. Da se nisam osjećala ovako, viruj mi ne bi još prestala piti pilule i sigurno ne bi zatrudnila...

malena, zapravo ti je najbolje ne razmišljati o svijetu već samo o vašem malom mikrosvemiru. Osobno sam u trudnoći također u razmišljanjima otišla jako daleko, čak sam se s mužem posvađala oko toga hoće li mali ići u privatnu ili državnu školu (kao u stilu: gdje je veća sigurnost)... Kada se rodio, shvatila sam da će mi toliko okupirati svaki dan, da ionako neću imati vremena razmišljati o bilo čemu drugom nego: kako se naspavati, kada i kako se pokakati, kada, kako i kakav ručak skuhati i slično. U utorak će napuniti godinu dana, a mene i dalje muče upravo ta pitanja, dok o privatnoj školi više uopće nisam razmišljala

Uživaj dok ti je bebica u trbuhu i dok je tišina. Naspavaj se koliko god možeš. I kasnije ćeš uživati, ali isrcrpljujuće je...

Da odgovorim na prvo pitanje ovog topica: nisam se bojala poroda. Bila sam svjesna činjenice da mali neće u trbuhu dočekati punoljetnost. Što je ušlo unutra mora izaći van, pa kud puklo da puklo. Bolilo je, ali to je sasvim posebno iskustvo i spremna sam ga proći opet. Tko zna, možda do kraja ove godine nabacim još jedan trbuh.

mislim da se svaka žena boji poroda, a isto tako mislim da svaka trudnica ima vlastiti obrambeni mehanizam od tog straha.
za vrijeme trudnoće nisam, odnosno trudila sam se ne razmišljati o tome nego uživati u sadašnjim trenutcima a o porodu sam razmišljala u stilu bit će što bude i nadala se najboljem.

Ne razmišljam više o ničemu, nego doslovno uživam. Nije me strah poroda, ali kažu da se taj strah javi zadnjih mjesec dana. Vidit ćemo.
Što se svijeta tiče, shvatila sam da se jedino mogu potruditi što bolje odgojiti svoje dite, i nadat se da će se on moći sam oduprijeti nekim stvarima kroz život.

veronika30 je napisao/la:

Uživaj dok ti je bebica u trbuhu i dok je tišina. Naspavaj se koliko god možeš. I kasnije ćeš uživati, ali isrcrpljujuće je...

Mislim da ne mogu manje spavat nego što sada spavam. Događa mi se da tjedno odspavam samo 20 sati. Imam prelagan sam, a kako moje dijete non stop udara, tako meni ne da spavati...

U posljednjih četiri do šest tjedana trudnoće malo koja žena koliko toliko normalno spava (zapravo ne znam nijednu koja se nije žalila na nesanicu - iz očitih i vrlo velikih razloga)

Tu se slažem... Više sam bila pred kompom nego u krevetu... Koja šteta

veronika30 je napisao/la:

Tu se slažem... Više sam bila pred kompom nego u krevetu... Koja šteta

To shvatioš prve noći nakon poroda. Ali tako je i drugi put, ne može se tu puno napraviti. Ne da spavati i gotovo. A poslije još i buči