Sokratov klub neznalica (chat)

Mislim da je takva kuća noćna mora za normalnu ženu, ali san za egzibicionistice kao i za voajere.

Ok, zakljucili smo u koju skupinu ja spadam...a ti?

Ja sam voyager.

Brz igrac, jel?

O da, maksimalna brzina "krstarenja": warp 9.975

Koji si ti igrac

Bejzbola. Igram palicom i pucam na warpu 9.975.

... ... koji si tiiiii...

primih se Škakljivih misli

S vremenom umiru i besmrtni

Papir podjednako podnosi svakojake misli.
Zato ima sve više knjiga, a sve manje čitatelja.

Ja na to gledam ovako: papir i tinta postoje u svijetu objekata.
To znači da se točno da odrediti njihov sastav, raspored tinte na papiru što je čini tekstom. Ono što nije materijalno, to je značenje tih znakova na papiru čitatelju.
To je neopisivo, semantika je svojstvena svakom čitatelju, ona ne postoji izvan čitatelja kao zaseban objekt, već samo kroz čitatelja nalazi svoj smisao.

"S vremenom umiru i besmrtni" se da interpretirati na dva načina:
1. I besmrtni će umrijeti nakon nekog vremena - što je logička kontradikcija s tvrdnjom: "Netko je besmrtan ako nikad ne umire".

2. Ako umre vrijeme, onda će umrijeti i besmrtni - što je logično, jer besmrtnost je definirana u ovom svijetu u kojem postoji vrijeme. Ako nema više vremena, nema smisla govoriti o besmrtnosti pa onda na neki način i besmrtni umru.

@MoW

MoW je napisao/la:

Ajme šta ste Legi sad isfilozofirao

Sada ovo što piše MoW je napisao zamijeni s Legi, a ovo Legi s MoW

Ja mislim da je poanta toga ova: netko tko je besmrtan ima svoj sjaj, jel? Dakle, besmrtnost je simbol nekog sjaja, ugleda, moći i toga... Al to prođe. Ne možeš cijelo vrijeme biti takav. Ne možeš takav vječno biti u očima ljudi i u svojim očima. I onda kada taj sjaj prođe, iako ne možeš umrijeti, više nisi besmrtan, samo nisi smrtan.

pa ja bi češće trebala otvoriti ovu knjigu Škakljivih misli izfilozofirali se ljudi

@Legi Sviđa mi se tvoja interpretacija. Iako sam ja mislio na besmrtne u smislu besmrtnog fizičkog tijela.

@Gea To bi bilo jako dobro. Mislim da premalo filozofiramo, samo ti nabaci koju.

ja sam to shvatila ovako.. besmrtnost u biti ne postoji.. to je trag misli, sjećanje, bivanje.. na kraju se sve zaboravi, sjećanja izblijede, materija se pretvori u drugi oblik, istroši se...
Iako Legi jako lijepo

Jedni svoje mane pripisuju drugima, a drugi u tuđim vrlinama pronalaze sebe

Ovo bi se Skulpu svidjelo:
Sumnja je svjetionik razuma,
vjerovanje cesta zablude.

Ako sjećanja izblijede, ako bivanje izblijedi, ako se sve zaboravi, gdje je onda smisao? Ne, mislim da ništa nije zaboravljeno, da se sve bilježi negdje gdje ostaje to trajno pohranjeno.

"Jedni svoje mane pripisuju drugima, a drugi u tuđim vrlinama pronalaze sebe"

Ovo je komplicirana misao.
Prvi dio ne kužim. Ako sam ja kratkovidan, kako bih to pripisivao drugome?
Drugi dio mi je već jasniji. Ono što drugi ima, a što je njemu vrlina, mi tražimo i sami i u tome se pronalazimo. Drago nam je čim netko ima neku vrlinu, jer smo time i mi sami bolji.

Vjerojatno hoće reći da postoje dva tipa ljudi: oni koji u svima pronalaze mane i oni kojima u svima nastoje pronaći nešto dobro.

MoW je napisao/la:

Ako sjećanja izblijede, ako bivanje izblijedi, ako se sve zaboravi, gdje je onda smisao? Ne, mislim da ništa nije zaboravljeno, da se sve bilježi negdje gdje ostaje to trajno pohranjeno.

Ej... ideš predaleko. Ovo je poslovica koja se izravno tiče smrtnosti s naše, ljudske perspektive. A izblijeđivanjem naših sjećanja (ono što je Gea rekla je bila moja misao, samo izrečena na njen način) na besmrtnost ona sama po sebi nestaje. Govorimo o našoj subjektivnosti. Samo tada nešto besmrtno umire, zapravo, samo iz naše perspektive nešto i umire. Zato postoje zaboravljene stvari... za nas... trenutno... EDIT: valjda je trenutno

MoW je napisao/la:

Ako sjećanja izblijede, ako bivanje izblijedi, ako se sve zaboravi, gdje je onda smisao? Ne, mislim da ništa nije zaboravljeno, da se sve bilježi negdje gdje ostaje to trajno pohranjeno.

"Jedni svoje mane pripisuju drugima, a drugi u tuđim vrlinama pronalaze sebe"

Ovo je komplicirana misao.
Prvi dio ne kužim. Ako sam ja kratkovidan, kako bih to pripisivao drugome?
Drugi dio mi je već jasniji. Ono što drugi ima, a što je njemu vrlina, mi tražimo i sami i u tome se pronalazimo. Drago nam je čim netko ima neku vrlinu, jer smo time i mi sami bolji.

Vjerojatno hoće reći da postoje dva tipa ljudi: oni koji u svima pronalaze mane i oni kojima u svima nastoje pronaći nešto dobro.

Kad se govori o manama tu se ne misli na fizičke mane kao kratkovidnost, već na mane tipa lijenost, škrtost, zavidnost, agresivnost... te stvari u pravilu ne vidimo kod sebe, ali ih jako dobro vidimo kod drugih. Drugi dio si mislim dobro skužio

E, genijalni ste!

Komentirala bih ovu izreku:
"Jedni svoje mane pripisuju drugima, a drugi u tuđim vrlinama pronalaze sebe"
Kao sto mozda znate poznajem puno mudrih izreka i narodnih poslovica ali ovu nisam cula. Ovako savrseno sazetu. MoW, mislim da sam prava osoba za pojasniti citirano. Radi se o kriteriju dvostrukih (ili visetrikuh) mjerila. Netko krade i za to pronalazi sva opravdanja i naziva to svim drugim nazivima osim onim pravim - kradjom. Ta osoba ce npr. za sebe kazati da je snalazljiva. Istovremeno ako susjed te osobe radi istu stvar (dakle i taj isto krade) ovaj prvi ce to itekako prepoznati kao kradju. Jedno mjerilo za sebe, drugo za drugoga.
Kad vec pisem dati cu primjer i za drugi dio izreke. Obzirom da smo za prvi dio kao primjer naveli kradju neka za drugi bude postenje. Onaj nas prvi lik koji krade ali smatra da je zapravo snalazljiv vjerojatno misli i da je posten. Recimo, ako on najde na cesti novcanik i nitko ga ne vidi on ce uzeti novce i eventualno ce negdje predati dokumente iz tog istog novcanika praveci se da nema pojma o novcu. Okolo ce pricati kako je on posten i kako je, eto, isao da preda dokumente. Biti ce mu najvaznije da se hvali kako je on napravio to i to i kako je to jako posteno i pravo i to je dokaz da je on dobar covjek ali za novce ce presutjeti. Istovremeno ako neki njegov treci susjed nadje novcanik i vrati sve i dokumente i novce ovaj "nas" ce vjerojatno komentirati kako je sigurno susjed nesto uzeo iz novcanika ali se pravi da nije. To je zato jer mu je tesko shvatljivo da netko ne bi uzeo nista. Ipak, ako ikako moze sebe ce pokusati predstaviti bas u tom svjetlu totalnog postenja u koje zapravo - ne vjeruje.

Legionar je napisao/la:

MoW je napisao/la:

Ako sjećanja izblijede, ako bivanje izblijedi, ako se sve zaboravi, gdje je onda smisao? Ne, mislim da ništa nije zaboravljeno, da se sve bilježi negdje gdje ostaje to trajno pohranjeno.

Ej... ideš predaleko. Ovo je poslovica koja se izravno tiče smrtnosti s naše, ljudske perspektive. A izblijeđivanjem naših sjećanja (ono što je Gea rekla je bila moja misao, samo izrečena na njen način) na besmrtnost ona sama po sebi nestaje. Govorimo o našoj subjektivnosti. Samo tada nešto besmrtno umire, zapravo, samo iz naše perspektive nešto i umire. Zato postoje zaboravljene stvari... za nas... trenutno... EDIT: valjda je trenutno

Djeluješ mi puno zbunjeno.

@Alpha Ti si tako shvatila tu izreku i sad kad gledam, u pravu si.

I dalje ne radi prikaz YouTube-a

Slusam...




Edit: Ima bit da sam ga uspjela ozivjet...

Lijepo

Alpha, kome je ta pjesma posvečena?

Nekome tko nosi po ljeti šešire, a inače se voli skidati.