Moral-esej

nedavno sam morao napisati neki esej o moralu pa sam mislio da bi vam mozda bilo zanimljivo ga pogledati, a mozda ako se tko na netu pojavi s istim tim zadatkom mozda ce si ga iskopirati, malo gramaticki i stilski preraditi(sto je obavezno jer ovo je prva gruba verzija) i predati, i ja sam onda tako nekome pomogo i vratio barem mali jedan dio zajednici od svega onoga sto sam uzeo od nje

ugl text-a:

Citat :

Kako su ljudi evoluirali tako su shvacali da u brojnosti lezi prava moc i snaga koja im je omogucavala prezivljavanje na ovoj planeti. Na pocetku su se sastojali od najuzih obitelji, a s vremenom su se poceli okupljati u manje zajednice, nakon čega su se počela stvarati plemena, gradovi i nedugo nakon toga su se oformile nacije. Kako je ljudska zajednica sve vise rasla, svaka zajednica je imala svoja pravila i norme ponašanja kojih se drzala, a odstupanje od njih je rezultiralo drustvenom izolacijom. To je ono sto mi danas zovemo moral.

Od pocetka nastajanja tih gradova postojali su ljudi koji su proucavali taj fenomen. Tako mozemo izdvojiti jednog grckog mislioca, Protagoru. On je izrekao: "Što koja država drži za pravedno i lijepo, to i jest za nju tako i dok joj se svidi.", time je htio reći da moral nije univerzalan nego ovisi o drustvu. Kao primjer mozemo uzeti:
Cijeli zapadni svijet će sa stopostotnom sigurnošću reći da je pedofilija nemoralna. Međutim, ako se pogleda povijest vidjeti cemo da nije uvijek tako bilo, tocnije kolijevka zapadne civilizacije (Anticka Grcka i Rim) je smatrala pedofiliju prihvatljivom, štoviše vrlinom kojom su se isticali mnogi veliki ljudi toga vremena, primjerice Platon, Alexandar Makedonski, Caligula, Hadrijan. Prema tome, u ono vrijeme to se smatralo moralnim, a da je moral univerzalan onda bismo i mi to smatrali moralnim, ali ne smatramo ergo moral ovisi o drustvu u kojem se nalazimo, ovisi o njegovim pojedincima i njihovom ponasanju.

Sada je nase pitanje kako nastaje taj nas moral, ocito je da nastaje pod utjecajem drustva, ali kako to drustvo utjece na nas?
Odgovor je vrlo jednostavan, na svaki moguci nacin utjece na nas... Od malih nogu nas roditelji odgajaju i tako nam prenose moralne vrijednosti, uce nas raspoznavati dobro od loseg i poticu nas da radimo dobro. Mediji imaju zastrasujuc utjecaj na nase moralne vrijednosti, svaki film koji gledamo koji propagira nasilje i lezerno ga prihvacamo salje nam poruku da je to prihvatljivo ponasanje. Psiholozi su to nazvali ucenje po modelu i tu mozemo spomenuti jedan od najpoznatijih eksperimenata: grupama djece predskolske dobi su pustali dvije razlicite snimke, na prvoj snimci je covjek brutalno udarao lutku klauna Bobo i nakon toga bio adekvatno kaznjen i ukoren, a na drugoj je bio nagraden nakon zlostavljanja klauna. Nakon toga su djecu ostavili same u sobi s Bobom. Oni koji su bili iz druge skupine tukli su Bobu jer su prethodno vidjeli da je to prihvatljivo ponasanje, dapace trazeno jer je usljedila nagrada nakon toga. Tako i razni filmovi na televiziji utjecu na nas, prikazuju nam da je nasilje drustveno prihvatljivo, oni koji se bave preprodajom droge su uvjek bogati, nasilje i krsenje zakona stvara ugled i postovanje u drustvu i tako mnogi drugi primjeri iskrivljuju nase videnje morala i izmjenjuju drustveno prihvatljive norme.
Valja naglasiti da zakon i moral nisu jedno te isto, zakon je ono sto nam propisuje drzava a moral je ono sto nam propisuje drustvo. Moral i zakon se u nekim segmentima slazu, ali ne u svima. Primjerice, po zakonu je legalno prosetati pokraj covjeka koji umire od gladi ili je pao sa zgrade i bespomocno strgan lezi na podu ali s moralne strane to nije prihvatljivo, mi smo mu moralno obvezani pomoci, barem je tako prije bilo, ali novije generacije postaju sve vise i vise otpornije na patnje drugih, jednostavno im manjka sposobnost empatije koju niti nemaju gdje nauciti budući da njihovi roditelji moraju raditi po cijele dane da ih nahrane, a odgoj se prepusta televiziji za koju smo zakljucili nema uvijek najpogodnije sadrzaje za djecu.

Nazalost takve su prilagodbe potrebne za opstajanje u nasem danasnjem kapitalistickome svijetu jer tko god bude stao na jedan trenutak i pruzio nekome ruku da se digne taj netko ce mu odgristi ruku. Jer ovo je makijavelisticki svijet, ovdje cilj opravdava sredstvo. Nije vazno kako cemo se obogatiti, vazno je samo da se obogatimo, jer ako imas novaca mozes sve. Tj. ako ista skrivis mozes to popraviti, moze se podmititi sudac, povuci neka veza i pred zakonom ces biti osloboden krivnje, iz tog razloga sam naglasio da je vazno razlikovati zakon od morala, jer se zakon moze zakriviti i rastezati a moral ne, on je ili crn ili bijel, ili je moralno ili nije. Naravno da ce se pitati ljudi sto je s onim izmedu, jeli Robin Hood moralan ili nije, jeli moralno ukrasti onome tko ima puno i dati onome tko ima toliko malo da cak nema niti od cega zivjeti. Ja cu reci da nije moralno ukrasti, tu se pozivam na Kantov kategorični imperativ, jer ako je krada u jednom slucaju nemoralna onda mora biti u svim slucajevima "Radi samo prema onoj maksimi za koju ujedno možeš htjeti da postane opći zakon." Ali tu takoder valja naglasiti da od bogatoga nije moralno da uskracuje siromasnome kada je ocito da bogat ima svega u izobilju, a siromasan nema nicega. Tu bi se trebala spomenuti jedna pricica po kojoj je Kantov kategorični imperativ poznat. Kada ga je objasnjavao jednom su ga upitali:" Ako je nemoralno lagati onda moras uvijek govoriti istinu, a ako ti na vrata dode i pokuca psihopat sa sjekirom i pita te gdje su tvoja zena i djeca da ih nasjecka na komadice, trebas li mu reći istinu?" On je odgovorio: "Da treba se reci istina jer se uvijek mora govoriti i ne postoji u nijednom slucaju iznimka, ali s druge strane mogu jednostavano zalupiti vrata i ne pustiti psihopata u kucu."

Zakljucujem, moral ovisi o drustvu kojemu pripadamo, a drustvo formiraju mnogi cinitelji, od kojih su neki gore navedeni. Ukoliko ne dode do uskorog naglog zaokreta u drustvu predvidam da ljudska buducnost nece biti toliko sjajna, jer u stalnoj zelji da sebi poboljsamo zivot zanemarujemo i iskoristavamo druge, a oni isto tako postupaju s nama. U toj stalnoj utrci mi nismo uvidjeli cinjenicu da ako mi stavljamo tude potrebe ispred nasih onda ce i oni stavljati tvoje potrebe ispred svojih i uvjek ces imati potrebnu pomoc kada ce ti zatrebati a usluge i dobra djela koja ces ti raditi drugima dobivati ces s kamatama natrak.

Na ovo zadnje: da, u idealnom slučaju to bi tako bilo... Ali to nije činjenica, to je pretpostavka, a čitav moral zasniva se na pretpostavci, i to - da su svi ljudi jednaki, da imaju jednake potrebe, i da te potrebe trebaju ostvarivati na jednak način. Osobenosti i razlike u ličnim prirodama, biološka hijerarhija jedinki i ostali faktori pri formiranju morala se praktički nikad ne uzimaju u obzir. Svrha morala nikad nije bila ni "potraga za srećom" ni "postizanje savršenstva" ni bilo kakav drugi maštarski cilj - već omogućivanje i olakšavanje kontrole stada od strane pojedinih individua koji žele da vladaju i uspijevaju u tome.

Ljudi uvijek postupaju onako kako misle da će izvući najbolje rezultate po njih. To je svakom čovjeku u krvi. Dobro si zaključio da "moral" nije samo jedan i da na svaki komentar tipa "je li to moralno?" valja upitati "po kojem moralu?"

Moral

Na nedavnom ispitu iz Osnovnih problema filozofije sam imao pitanja o moralu. 5 sam dobio

Lijepo si to napisao Korplikan
Na tragu si F. Nietzschea i njegove Genealogije morala.

Nismo njega spominjali, lik je nebitan po tom pitanju. Bila je riječ o Aristotelovoj, Kantovoj, Millovoj (...) etici

Hmmm... Ne znam bas da li je u problemu morala Nice nebitan... to bi bilo kao otvoriti neku knjigu i iscitavati samo lijeve stranice - nedostaje pola price... Aristotelov eudemonizam i Kantov kategoricki imperativ u osnovi su jako slicni: oba posmatraju moral kao nesto sto se mora uciti "ako hoces da se osjecas tako i tako"... U biti, moral hoce da nauci ljude kako treba da zive da bi, na kraju, bili sretni - zanemarujuci pri tom individualnosti i svodeci sve ljude na neku "srednju mjeru" - mada je gotovo izvjesno da ce se nametanjem pravila i restrikcija uvijek prije osujetiti dostizanje bilo kakvog cilja nego sto ce pomoci.

Zapravo, Aristotelova glavna etička teorija je da je moralno postupanje - postupanje u skladu s vrlinama a sad koliko je i kada bio povezan sa eudemonizmom, odgovorit ću na kraju ovog semestra
Kant opet govori kako je moralno postupanje ono iz osječaja dužnosti i ima puno mana...
Najdraža teorija mi je ona Negativnog utilitarizma...

Meni Aristotelova teorija vrlina... Korplikan, si ti na Hrvatskim studijima? i ja sam piso te osnovne probleme filozofije...

EDIT: ne želim da ode rasprava u krivom smjeru, sam me zanimala ova informacija...

Korplikan je napisao/la:

Zapravo, Aristotelova glavna etička teorija je da je moralno postupanje - postupanje u skladu s vrlinama...

WTF? Nadam se da ima koju "glavniju" od ove, jer ova - takva kakva jest - je cisto "d*kanje u prazno"...

Citat :

Najdraža teorija mi je ona Negativnog utilitarizma...

Moze koja rijec o ovom? Nisam znao da ima vise vrsta utilitarizma...

Ne, filozofski fax. Očito imamo isti kolegij . Jel na HS možda literatira Nigel Warburton?

Negativni utilitarizam je samo malo izokrenuti utilitarizam, po njegovim teoretičarima, čovjek bi trebao u nekoj situaciji regirati tako da napravi nešto što će uzrokovati najmanje loših poslijedica što ih može prouzrokovati svojom reakcijom. Odnosno prouzrokovati što manju "bol".

Pa zasto bi bilo dr**nje u prazno? pa ako njegujes glavne vrline, one koje te ustvari i cine covjekom normalno je da ce se to odrazit i na postupanje u skladu s moralom...

Da, literatura je Nigel Warburton, Decartesove meditacije i neki Nagel, ne mogu se sad sjetit imena jer njega nisam ni citao...

Meni je to d*kanje u prazno zato sto ako kazemo da je moral djelovanje u skladu s vrlinama to je ekvivalentno ko kad bi rekli i da je moral djelovanje u skladu s moralom - u biti, izgovorili smo neke rijeci, samo sto sa njima nismo rekli nista... "Vrlina" je vec inherentni element morala, njegov instrument, ono sto odredjuje "moralnost" - pa kako bi onda opet preko "vrline" dokazivali "moral"? A i "vrlina" nije neki apsolut da bi mogla ista dokazivati, jer imamo sokratovske, predsokratovske, hriscanske, indijanske, nordijske i sijaset drugih - svaka od tih grupa pripada drugoj vrsti moralnosti i mjere vrijednost ljudi po razlicitim a nekad i suprotnim karakteristikama...

A upitna je i sama "moralnost" tih "vrlina"... Npr. meni nema logike da je prva od cetiri sokratovsko - platonske vrline, mudrost, uzeta kao vrlina... Mudrost se ne moze steci ako za to nisu ispunjeni neki uslovi (jak intelekt, odredjeno zivotno iskustvo, razvijen duh...) tako da se moze reci da oni koji nemaju mudrost su prisiljeni biti "nemoralni", jer najveci dio najvaznijih uslova za "bivanje moralnim" nije stvar njihove volje... Ispadne na kraju da su krivi sto su zivi...