Niceov covjek resentimente

"Resentimente"

To je covek niskog morala, covek kod koga je prevladala apolonska strana (rad, razmisljanje, napredovanje, posao itd.) a zapostavljena dionizijska (uzivanje, alkohol, igra, humor, zene) ali konkretnije covek koji nema svoje cvrsto ja,
nema hrabrosti, podao je i rdjav.

Npr. ljudi koji vicu iz mase a 1na1 su niko i nista.
Ljudi koji probuse gumu komsiji zato sto ih nervira komsija, a ne smiju mu reci nista.
Ljudi koji ostavljaju prijatelje na cjedilu, varaju cure (dobro ne racuna se jedna noc ) itd...You got the point?
Ja se nekad pronadjem ali vise volim kad se pronadjem u "natcovjeku" sto bi rekao Zaratustra...

Dakle - da li sebe pronadjete nekad u covjeku resentimente?

Ponekad. Mislim da je to neizbjezno. Ali da resantiman ne bi postao preovladjujuca osobina, treba odmah «izvrsiti praznjenje» reaktivnih osjecanja, a ne gutati knedlu i trpjeti tudju drskost i nepravdu sve dok nam ne postane nemoguce i da i dalje trpimo i da mu se suprotstavimo - te se tako resantiman ukopa u nas i postanemo «osvetnici iz sjene». A natcovjek? To je ideal, daleki ideal daleke buducnosti, njemu se moze teziti ali sad da se ko pronadje u njemu... ... moze se imati neke njegove osobine, ja, ti, ovaj, onaj - ali da bi se bilo natcovjek mora se imati sve osobine natcovjeka, na odredjeni nacin on bi se mogao definisati kao «biti potpun». Visi ljudi iz Zaratustrine pecine nisu bili upravo to - potpuni, iako su mu oni bili najsrodniji.

Meni je i dalje nevjerojatno kako mi čak ni na drugoj godini filozofije nikako ne spominjemo tog Nietzschea. Spomenut je samo jednom i to nam je profesor govorio kako je normalno da filozofi sebe smatraju najboljim i onim koji je objasnio svijet kako treba, da su i Tales i Aristotel i Descartes i Nietzsche bili vrlo uobraženi. Eto, to je to

No kad gledam njegove (Nietzscheove) teorije i izjave, čovjek mi izgleda kao potpuni idiot koji je pao na glavu.
Ne slažem se s njim skoro uopće. Pogotovo sa Antikristom

Ko je rekao da treba da se slažeš? On nije ni pisao ni preporučivao da se slažeš, nego da misliš svojom glavom. Ali, problem je što to nitko ne uči ljude, jer nikome to od onih koji inače uče (škole, učitelji, roditelji) ne ide u korist, štaviše, od tebe se ponaviše traži da slušaš i radiš što ti se kaže. Nije slučajno da je poslušnost uvriježena kao vrlina... Ono što je Nietzsche uvidio je otprilike isto što i Max Stirner prije njega - podvojivost ega i ličnosti i međusobno natjecanje unutar njih - pluralizam duše, moglo bi se reći.

Nadalje, uvidio je jedan šablon, obrazac, trend kretanja ka snižavanju i umanjivanju čovjeka kroz religijska učenja, a većina filozofskih učenja su jednostavno slijedila religiju (odatle sholastika, metafizika, misticizam, iracionalizam...). Drugim riječima, išli su putem racionalizacije onoga što su osjećali ili priželjkivali - a u tim osjećajima i priželjkivanjima redovno se nalazi potpis ljudske nutrine: to je ono što je Nietzsche nastojao iznijeti na površinu, i pokazati ljudima, a sad ako nekome, kako on to veli, "...vrijeđa uši, krivica, kako mi se čini, nije nužno moja."

Ja sam pročitao većinu njegovih knjiga, no ni ja to nisam učio u školi. Jedino što sam iz škole naučio stane na dva lista A4 formata što sam morao naučiti u 4. srednje. Sve ostalo sam sam naučio samoinicijativno. Ako te nešto interesuje, pitaj. Nešto znam, nešto mislim da znam, pa valjda mogu poslužiti...

Archangel je napisao/la:

A natcovjek? To je ideal, daleki ideal daleke buducnosti, njemu se moze teziti ali sad da se ko pronadje u njemu... ... moze se imati neke njegove osobine, ja, ti, ovaj, onaj - ali da bi se bilo natcovjek mora se imati sve osobine natcovjeka, na odredjeni nacin on bi se mogao definisati kao «biti potpun». Visi ljudi iz Zaratustrine pecine nisu bili upravo to - potpuni, iako su mu oni bili najsrodniji.

Koliko sam ja shvatio Zaratustru "natcovjek" nije neki "super covjek" koji zeli kontrolisati svijet svojom nadmocnoscu, nego u potpunosti razvijen, zdrav i kompletan covjek koji je u stanju kontrolisati samog sebe...

Znači Nietzsche se ne može ubrajati u nikakav filozofski pravac, on je priča za sebe jel?
Ima li on išta za što bi se moglo reći da pripada u tradicionalne filozofske discipline?

Vidim da se protivio božjem postojanju, ok. Kojim se još pitanjima bavio? I jesu li sva djela pisana kao Zaratuštra, slično romanu ili ima djela gdje otvoreno argumentira neko stajalište?

Da bi razumio NIetzsche-a moras biti Nietzsche-ov citalac Korplikan, znaci ne da citas sad neku misao, nego da poznajes cijelo dijelo i njegovu licnost. On nije bio kao neki propagandista u sluzbi djavola,zato sto je svoju bitku protiv njega izgubio.

Fantom je napisao/la:

Koliko sam ja shvatio Zaratustru "natcovjek" nije neki "super covjek" koji zeli kontrolisati svijet svojom nadmocnoscu, nego u potpunosti razvijen, zdrav i kompletan covjek koji je u stanju kontrolisati samog sebe...

Jeste, ali i daleko više od toga, on je najveća afirmacija života, koji je volja za moć. On je taj, on je jedini koji može htjeti vječito vraćanje istog, i to je najveća razlika između njega i "viših ljudi". Sjećaš se u četvrtoj knjizi kad su svi viši ljudi već došli u Zaratustrinu pećinu i kad je došao lav i zarikao. Svi ti viši ljudi su pobjegli - lava čitam kao snagu stvaranja vlastite realnosti, u koju spada i htijenje vječitog vraćanja kao prvo i najvažnije - nisu imali snage upravo za taj korak, a da su bili posebni, to sigurno jesu.

Koliko čujem jedan od najboljih učenjaka koji su proučavali Nietzscheov opus je Laurence Lampert, pa ga nije zgorega pročitati. Ja još nisam (ne mogu naći) ali znam ljude koji jesu i sudeći prema onome što su oni govorili, nije loš.

@Korplikan

Istina je da ga je teško klasificirati, on je zapravo začetnik jednog posebnog pravca zvanog perspektivizam (pretpostavljam da ćete doći do toga prije kraja studija). Obožavao je pisati aforistički, dijelom zato da bi lakše izrazio ono što je teško izraziti drugim sredstvima, ono najunutarnjije - a dijelom iz svog nikad skrivanog poštovanja i divljenja prema svojem učitelju Heraklitu, za kojega kaže da je lako mogao biti "prpovjednik vječitog vraćanja".

Ostala djela poput "S one strane dobra i zla", "Genealogija morala", "Antihrist" nisu toliko pjesnički orijentirana kao Zaratustra, ali imaju njegovih elemenata. "Zora" na primjer, je gotovo u potpunosti zbirka aforizama, ali ju je začuđujuće lako razumjeti u poređenju sa Zaratustrom...

Možda najpolemičnija njegova djela bili bi "Ljudsko, suviše ljudsko" i "Volja za moć", ne izuzimajući ni Genealogiju...