Nema na čemu
Možda nekad od prevelikog truda ne vidimo očito. Mi upravo razmišljamo o tome kako bismo mi trebali reagirati na proročanstva. Ali mi bismo trebali razmišljati kako mi reagiramo na proročanstva.
Na ovom primjeru to možemo vidjeti. Mi smo pretpostavljeni da smo upravo takvi - nepovjerljivi prema svemu izvan naših 5 osjetila. Mi nismo trebali spriječiti njegovu smrt.
Bih li ja vama pričao sada o njemu da nije bilo tog proročanstva? Ne, ona su postojala da bismo prenijeli dvije stvari. Prva je ta da moramo prihvatiti da postoje stvari koje ne možemo shvatiti, a druga je, ja mislim, ona individualna priča. Ona priča o njemu. O tome kakav je on bio i što ga je dovelo do njegove tuge. On je bio pravi primjer sretne i dobre osobe koja je patila što su njegovi roditelji "znali" što je ono najbolje za njega.
Da, mislim da proročanstva ne postoje kako bismo mijenjali budućnost. Mislim da postoje kako bismo obratili pozornost na te događaje koji su se trebali dogoditi, koji su bili neizbježni, ali koji su isto tako itekako neizbježni želimo li mi i dalje naučiti, želimo li se popraviti promatrajući svoje i tuđe greške.
Eto, to bi bilo nekakvo moje razmišljanje i zaključak
_________________
"Learn what is true in order to do what is right."