Empatija

E, fino da si prebacio. Ja sam se citavo vrijeme mislila kud cu s time i sad sam dosla pitat ekipu da bih skuzila da si ti prekinuo dilemu i prebacio na Duhovnost

Empatiju ni na koji način ne doživljavam u negativnom kontekstu. Ako išta negativno izađe iz neke situacije, sigurno neću okriviti empatiju za to.

@Blizz...iako ima ona izreka koja se indirektno vezuje za empatiju, a glasi: Ucini dobro, izij govno.

@ Lyra, ma nije problem u izrazu. Ono što sam rekao za simpatiju je nešto drugo. Empatijom detektiraš što drugi osjeća.
Taj drugi može biti i nepoznata osoba. Nećeš prići nepoznatoj osobi i reći > znam kako se osjećaš.
I tu se javlja neka vrsta simpatije prema toj nepoznatoj osobi, a isto vrijedi i za taj osjećaj blokade koji se javlja kad tvoja prijateljica pati.

Archangel je napisao/la:

Chakotay je napisao/la:

Odlično pitanje Arch, na prvi pogled empatija je potpun nepotrebna, dapače predstavlja nedostatak, ako stvari gledamo samo iz pozicije fizičkog i materijalnog... no nije tako. Suosjećanjem tuđe boli i tuđe patnje mi toj osobi kazujemo da nije sama, da čak iako joj nikako ne možemo pomoći (a u tom trenutku ništa ne možemo učiniti) možemo se poistovjetiti sa njom, može se osloniti na nas. Cilj je da ta osoba osjeti olakšanje, da osjeti nešto pozitivno, da osjeti da je nekome stalo do nje, da osjeti da nije posve sama na svijetu, sve to će njoj pomoći da puno prije i puno lakše preboli to radi čega pati i u konačnici da vrati onu radost koju je imala prije tog tužnog događaja.

Da, ajmo reći da je upravo to cilj. Ali, da ponovo pokrenemo pitanje "da li cilj opravdava sredstvo?"? U biti ispada da ako želiš da nekoga izliječiš od nečega, najprije da moraš još više otrovati i razboljeti.

Ako su oba čovjeka iz primjera empati, zašto se onda bolest ne izliječi zdravljem, tj. zašto onaj bolesni ne pročita emocije onog radosnog i ne poistovijeti se s njim? Je li to iko pokušao? Kad usvojimo premise da postoji empatija, da je empatija sposobnost čitanja i poistovjećivanja s emocijama nekog drugog - onda bi taj put trebao biti dvosmjeran.

E to je ono što me interesuje - zašto nije?

Šta odlučuje o tome koji od tih načina će netko upotrijebiti za liječenje boli?

Da li cilj opravdava sredstvo? Opravdava!
Primjer: u medicini se kroz empatijsku konekciju liječnika i pacijenta postižu puno bolji rezultati nego kroz odnos u kome toga nema.
Znači da nije nužno da se netko razboli da bi izliječio drugog.


Put jest dvosmjeran. Bez empatije nema odnosa, razumijevanja, povezanosti, tolerancije, prilagođavanja među ljudima.
Empatija je jedna od temeljnih principa ljudske društvenosti (socijalizacije) ali i čovjekovog identiteta koji se javlja tek u višim razinama samo – svijesti.

Empatija se ne može promatrati samo sa intelektualnog aspekta. Ako se u pokušaj razumijevanja tog fenomena ne uključe emocije,
onda promatrač ostaje odvojen od njega čime je promatračeva percepcija bitno ograničena.
Da bi vidjeli/razumjeli fenomen u njegovoj potpunosti moramo biti na njegovoj valnoj duljini.

Alpha je napisao/la:

@Blizz...iako ima ona izreka koja se indirektno vezuje za empatiju, a glasi: Ucini dobro, izij govno.

Nemoj tako Alpha, nije tako, u većini slučajeva nije.

@wanderer slažem se sa svakom tvojom riječi koju si napisao u gornjem postu

Alpha je napisao/la:

@Blizz...iako ima ona izreka koja se indirektno vezuje za empatiju, a glasi: Ucini dobro, izij govno.

Idirektno vezuje za empatiju? Kako?

Pa kao ono...suosjecas s nekim pa mu pomognes, a onda te on zajebe

Sto se tice empatije imam je i dosta je izrazena.Osjetim emocje kod svakoga i zivotinja cak(zato se osjecam povezano sa njima),ali meni je atmosfera u kuci dosta napeta...Osjecam kao da ce svakog casa nesto eksplodirati. Imam jednu drugaricu koja je dosta senzibilna i povucena.Krije osjecaje ali kada je pitam zasto si tuzna uvjek dobijem neki zacudjen pogled(smisla:kako si znao?)Na primjer ja nemam neku senzibilnost.Ali ona mi kaze:,,oni su tu,ne vidim ih,ali ih osjetim."(misli na razne entitete) osjeca povjetarac i kao da neko protrcava pored nje.Dosta je povucena,ali empatija nas je zblizila i od neznanca postala najbolja drugarica.Osjecam atmosfere po raznim prostorima,objasnio sam vec situaciju u mojoj kuci.Zato sam cesce vani,ne mogu podnijet tolko nervoze

Koja su vaša iskustva koja pokazuju da je empatija stvarna? Kako znamo da se ne radi prosto o nekoj projekciji naših osjećaja prema nekome?

Po tome sto emocije osjetim i kod nekog koga vidim prvi put.I kod svakoga ih osjetim.(i zivotinja i ljudi)

o empatiji se ne prica jer to nije bol no dar Bozji:)

zao mi je sto deca nemaju u ovom svetu detinjstvo kakvo sam ja imao u banatu jureci guske po barama:)volim vas sve

empatija je ljubav k bogu i zivotu:)))

Konačno. Tema o empatiji. Hello svima! Nedavno sam otkrila da imam razvijen osećaj empatije, da budem iskrena osećam se kao pravo pravcato govno. Ni malo bezazleno ma koliko se pisalo po forumima, i koliko je to negde in u svetu, mene to počinje da plaši. Imam 26. godina jesam osećajna, i tonu tuge sam prevalila preko leđa, ali me Bog baš "častio" na kraju. Ne želim da osećam to više. Ljudi su grozni, živim u jako malom mestu i imam osećaj da većina hoće da me pojede zbog toga zato što su zatucane seljačine koje dalje od nosa nisu videle. Elem, uskoro bi trebala da počnem da radim preko i izuzetno se plašim svojih reakcija tamo. Jebote, ja moram da jedem, da pijem vodu, da šetam, i naravno da ne želim da to drugi osete osim mene same. Molim Vas sa "dužim radnim stažom" naravno empatijskim da mi objasnite kako to da kontrolišem? Prvo sam mislila da je to šala, da tripujem, a posle sam shvatila da nije šala, nekada mi je interesantno to kao da letim a nekad bi sebi pucala u glavu od gomile takvih emocija (osećanja). Please help. Očekujem bar nekakav odgovor.  

I sad bi mi prema tvom postu odnosno tebi trebali biti empatični?

To je bilo retoričko pitanje. Nisam baš pravo shvatio u čemu je točno problem. Da li ti privlačiš druge u smislu da ti se povjeravaju jer kuže da si empatična pa se bojiš da kad odeš raditi negdje drugdje da će ti se i tamo ljudi "zalijepiti" za tebe i isisati ti energiju?
Kako kontrolirati empatiju? Pa, uvijek se možeš zaštititi, "podići štiteve", ne dopustiti da te bilo tko gane odnosno utječe na tebe. To se radi ne pridjeljivanjem važnosti, a time i energije drugoj osobi. Ako si prirodno empatična osoba, to će ti biti teže, ako si manje empatična, to će ti biti lakše. Ali to mora biti svjesna odluka. Jednom kad odlučiš da te ne dira naročito što drugi od tebe očekuju, to je prvi korak. Budi oprezna da ne odeš predaleko s time i ne udaljiš se previše od svih. To je zamka u koju mnogi upadnu pri distanciranju od svijeta. Zdravi balans se traži.

Pa ono malo ne mogu da se sastavim niti mogu da verujem šta mi se dešava. Teško je balansirati u manjku prostora i višku hakera. Jok poveravanje ja apsolutno sve osećam telesno "This world is not so kind. People trap your mind". Kao zarobljena. Jel te mogu nekako naći ako se ne plašiš da te ne isisam? Hvala na brzom odgovoru. Nisam trenutno u mogućnosti da idem kod psihologa pa bi mi dobro došlo da se čujem sa nekim kao ti kao vi.

Pa, slobodni piši na ovom forumu pa ćemo komunicirati. Možda ti to pomogne. I ne, ne bojim se da me išišeš.
Samo ćeš morati biti konkretnija u čemu je točno problem. Jer očito nije baš samo u empatiji.

Pravo da ti kažem mislim da je empatija rezultat straha. Ispravi me ako grešim? PS. Kako da postavim sliku na ovo čudo od foruma. Mislim profilnu?

Moram ovo pitati. S koje udaljenosti osjećaš tako ljude? Da li možeš i s većih udaljenosti, tipa osjećaš kako ti se otac, majka, brat, sestra osjećaju, a oni su 50 km od tebe?

Osećam lika koji je preko a nije mi niko i ništa? Jel to znači da mi nema leka? Ne znam. Ništa loše nisam pročitala o empatiji ali me toliko pritiska u lošem smislu.

Koga lika?

Dečka koji mi je pomogao da prođem interview za posao. Dobro jutro!

To zna biti slucaj kod OKP-a. Pretjerana briga hocemo li povrijediti nekog, u nekim slucajevima, cak osobu koju ni ne poznamo. Ili drugim rijecima previse razmisljas o tome kako te drugi vide, i sama pokusavas stvoriti sebi sliku kako ta osoba razmislja.
Mozda prije nego sto nesto kazes, razmisljas kako ce to utjecati na nekog, a kasnije imas osjecaj krivnje jesi li rekla nesto krivo.
Ne brini, nije nista opasno.

I tako to. je napisao/la:

Pravo da ti kažem mislim da je empatija rezultat straha. Ispravi me ako grešim? PS. Kako da postavim sliku na ovo čudo od foruma. Mislim profilnu?

Imaš gore alatnu traku. Tamo imaš žuti gumb "Profile". Klikneš.
Dalje ideš na link: Avatar.
Najbolje i najsigurnije je uploadati sliku s lokalnog računala, dakle gledaš di piše:
"Uploadaj Avatar s računala" i klikneš desno na "Pretraži".
Kad si odabrala sliku klikneš na "Pošalji".

Pazi, slika mora biti maksimalno 150 piksela široka i 200 piksela visoka!

Što se tiče tvojeg pitanja, ne, ne mislim da je empatija rezultat straha, već upravo suprotno.
Nedostatak empatije je rezultat straha i povlačenja u sebe.
Empatija je pozitivna karakteristika ljudskog uma, a dolazi direktno iz viših sfera.
Sama činjenica da možeš snažno osjetiti osjećaje druge osobe dovoljno govori o tvojoj otvorenosti prema višim sferama.

Hvala za avatar! Pokušaću da verujem da je to stvarno pozitivna karakteristika uma, ali mene najviše plaši to da li će me ljudi čudno gledati zbog toga ili ću stvarno to naučiti kontrolisati? Nadam se da će biti ovo drugo. U svakom slučaju divno je znati da nisam sama u tome. Samo još ovo pitanje. Da li mi osećamo druge ili u tim momentima i oni osećaju nas? Zato što verujem da i oni osete mene zato i mislim da sam im čudna. Dobro nekima.